Zato bih se osvrnula na tvoj post. Sto se licno mene tice, zaista mi ne smeta Dzamija, o Ramazanu i Bajramu da ne govorim...Pored dzamije sam se rodila i odrasla, ona je na sebi svojstven nacin obiljezila dobar dio mog djetinjstva. Mada bih se zbog imena mozda trebala identificirati sa Islamom ja to ne mogu, iz prostog razloga sto taj vid vjerovanja mi nije blizak, ali zaista nemam nista protiv niti jednog vjernika bilo koje vjeroispovjesti, sve dok svoje cvijece on u vlastitoj basti uzgaja. Onog trenutka kad moje dijete proglasi mentalnim invalidom jer se igra sa "sejtanskom Barbikom", kad se pocne brinuti za moju dusu i govoriti kako je samo on u pravu i samo se njegovo i njegovih pred Bogom pika, e od toga mi se stvarno dize kosa na glavi. I jos kad mi kaze da sam majmun....ma dobro, na to se covjek koji vjeruje moze samo nasmijati...
Moji istupi na ovoj temi jesu zaista ISKLJUCIVO protiv poligamije jer je smatram neprirodnom ljudskom zajednicom; i spremna sam bila (i jos uvijek sam) voditi zdravu, ljudsku diskusiju uz uvazavanjem drugog i drugacijeg, jer ono u sto ja vjerujem upravo tu cinjenicu naglasava. I onda mi se opet uhvate za dijete, imputiraju mi nekakav majmunluk....fakat imas pravo.
Zadovoljna sam sto sam uprkos uvredama i nipodastavanjem uspjela nesto nauciti o Islamu koji se zaista moze voljeti (naravno onaj kojem ta religija "lezi" i upotpunjava njegovo bice) i prakticirati; u svojoj kuci.
Ali smatram da nametanje istog kao jedinog i nepogrjesivog ipak nije u redu. Na svakoj ruci covjek ima 5 prstiju i svaki je razlicit; zar zbog toga treba neke odrezati? Mislim da ne.
