Pengo i Brko - Marko VEŠOVIĆ

[dariosa]

Pengo i Brko

1. Sarajevom trešti predizborna kampanja, ja gledam, kraj kanti za smeće, starce koji su, zahvaljujući nacionalnim usrećiteljima, naknadno otkrili da su zalud živjeli, a u glavi mi iskrsava uspomena iz mladosti kad je Sarajevo imalo "upola manji policijski arhiv nego danas", kako bi rekao Cesarac.
Usrećitelji vazda lako proguraju sve što hoće, jer je takva volja bošnjačkog, hoću reći srpskog, odnosno hrvatskog, to jest crnogorskog naroda. Koji su opljačkani do kože. Jer takva je volja tih naroda. Usrećitelji postupaju sa svojim nacijama kao Mišo Rokov sa svojom ženom: "Prvo sam je ubijedio u svoje mišljenje, a onda sam prihvatio njeno".
Trešti predizborna kampanja, a ja se svaki čas sjetim Penga. Tako smo, davno, u bjelopoljskoj gimnaziji zvali Vučića Bulatovića koji je bio "zdrav, prav i prosječan"(Andrić). Pengo je završio Filozofski, a kasnije će biti direktor Mašinske škole na Marindvoru - još jedan dokaz da je predratno Sarajevo bilo muslimansko, kako reče pesnik i četnik Duško Trifunović. Kad je u Sarajevu zapucalo, Pengo je odselio u Podgoricu.
Pengo je kao student imao velikog uspjeha kod žena, u skladu s rečenicom iz Floberovog pisma: "Zaista moraš biti prosječan da bi imao uspjeha kod žena". No to je sporedno, a glavno je - jedna moja uspomena. Kad sam slušao kako se Pengo udvara ženama, stidio sam se umjesto njega. Jesam, očiju mi. Nije bilo kandžije koja bi me nagnala da, pred bilo kojom ženom, izustim bilo koju od jezivih banalnosti koje je Pengo sipao iz rukava.
Znao sam da su njegova blebetanja - prečica do ženskog međunožja, ali ne bih, ni za spas života, bio kadar ni minut govoriti ni jednoj ženi onako kako je Pengo govorio svakoj. "Šta ćeš, to je tako", govorio mi je prijatelj, "prosječni jebu, a natprosječni idu suva kurca. Njima je dosta što su natprosječni". "Znam da je tako, ali tako ne bi smjelo biti", odgovarao sam.
Za svake predizborne kampanje, pred očima birača defiluje sve Pengo do Penga, jer prosječnost voli da vlada, krdo udvarača koji g-đicu Naciju obasipaju istim jezivim komplimentima kakvim je žene bombardovao Vučić. Vulgarna brbljanja, koje ispaljuju ti vulgarni tipovi, imaju kod Nacije isti uspjeh kao Pengova brbljanja kod žena. I opet kažem: to je tako, ali tako ne bi smjelo biti. Pored ostalog i zato što umnožava broj staraca koji rove po smeću. I ovamo i tamo: prijatelj iz Podgorice mi je, nedavno, u emailu, opisao ovakav prizor: dva momka rove po kantama za smeće, traže ostatke hrane, najviše stari hljeb, za svinje, a s prozora obližnje zgrade dere se se žena: "Ostavite to, sram vas bilo! Šta će penzioneri? Što ne ostavite to penzionerima?"

2. Razgovaram sa stranim novinarem. Možda je špijun, šta znam, ne piše mu, ali je verziran u naški glib nastao raspadom Jugoslavije. Pričali smo i o političarima u CG. Kad reče da su - svi isti, ja se naljutih: "Slagao vas je neko da su svi isti. Svi oni su - jedan gori od drugoga". Pita: šta mislim o Milu Britvi. "Vladaće 68 godina, ko Franjo Josip. Možda i duže. Jer Crnogorci su rođeni rekorderi. Britva neće sići s vlasti dok ne izjednači Franjin rekord. Možda ga i obori".
Britva je božja kazna. Crnogorci su u ratu činili svašta a mislili da će proći nekažnjeno. Malo morgen. Britva je oruđe kojim ih Bog kažnjava za bezakonja koja su u ratu pogradili. Žalim druge narode koji pate pod Birtvom. Žalim 10 odsto Crnogoraca koji su otpočetka bili protiv Slobe. Ali 90 odsto njih, svejedno jesu li Crnogorci ili Srbi, Britvu duboko zaslužuju.
Traži da mu objasnim frku oko jezika u CG. Pričam o brojnim reakcijama na termin "maternji jezik". "Najnezaboravnija je došla iz grada gdje sam đakovao, od bjelopoljskih profesora koji 'ukidanje srpskog jezika ocjenjuju genocidom'! Znam da su bjelopoljski profe originalni, ali nijesam očekivao da izmisle ocjenu nepoznatu u istoriji: dok drugi ocjenjuju kecom, dvicom ili peticom, bjelopoljski profesori ocjenjuju genocidom.
Jer u CG vrlo su žilave ideologija i psihologija po kojim je Srbin ravnopravan samo ako dominira - sve drugo je genocid nad njim. To zovem politikom bulterijera. Poznato je da bulterijer, kad zagrize u nešto, to ne pušta, ne može da otvori vilice. Po četnicima, jezik zemlje, gdje ima 30 odsto Srba, moraš zvati srpskim - samo u tom slučaju nema genocida nad nebeskim narodom. I u BiH jedna Desa, zmija iz ESDEESA, veli da je naziv 'bosanski jezik' - genocid nad Srbima. Kako su Srbi preosjetljivi: zagrebi noktom u svakog, i otkrićeš princezu na zrnu graška - ko bi rekao da su im ruke krvave od klanja muslimana?
Bijelo Polje je, inače, grad u kojem je jedna moja studentica rasla gledajući kako, petkom, u centru grada, ispred hotela "Bijela rada", parkiraju autobuse koji će dobrovoljce odvesti na ratište u BiH. Muslimana u Bijelom Polju ima bar pola, ali pravoslavci od njih nijesu krili, čak su osiono obznanjivali, da petkom odlaze ma mobu durmitorskom Istrebljivaču. "Šta je moba?" - pita stranac. "Humanitarni rad". Čovjek se smije. "Ozbiljno kažem. Rastao sam bez oca, i nije imao ko da nam kosi livade, pa se skupe naši rođaci, i komšije koji su saosjećali sa siročadima, i sve za dan pokose - to se zvalo moba. Ti i takvi Srbi koji su, oboružani snajperima, išli na humanitarni rad u BiH, sad vele: ako muslimanima omogućiš da u zagradi napišu kojim jezikom govore, to je genocid nad - bulterijerom! Šteta je što nema duševnih ljekara za narode, već samo za pojedince."

3. Nešto mi kaže da je Brko, ako je još profesor, pridonio da maternji jezik bude "ocijenjen genocidom". U dane kad M. Bulatović još ne bješe postao, ali se vidjelo da hoće postati krpa, Brko je uhvaćen kako glasa, na dva razna mjesta, za iste četnike. Ako je izmišljena, priča mu skroz liči. Brko inače spada u 10 najvećih pjesnika bjelopoljskog sreza, a poeziji se odao nakon preležane upale mozga. Čuveni su njegovi stihovi: "Grickoliš me, grickoliš, jabuko nagrižena"!
Čaršija ga zove Brko, jer ga ne može zvati Ćosić, pošto već jedan ima. "On je esenpeovac, ali bi se zbog vlasti i u SDA aktivno uključio", vele mi, nedavno, kad sam prolazio kroz BP. Bio je savezni poslanik u onom sazivu koji je Slobo iskoristio da precrta sve državne elemente CG. Kad je funkcionisao u Beogradu, Brko se pojavljivao na TV (s Ljiljanom Popović, čuvenom mrziteljkom muslimana), ali ne pamte da je izustio i riječ. Da se nije učlanio u trapiste, zavjetovane na šutnju? Brko ide na svaki skup gdje su mantijaši glavni, da simbolizuje svetosavlje. Njegovi sugrađani pamte kad je, kleknuvši, ljubio fototipsko izdanje "Miroslavljevog jevanđelja", koje su Petrovoj crkvi beogradske "Novosti" poklonile kao utjehu za original koji je u Beogradu. Seadu Sadikoviću, koji je to opisao u novinama ne pominjući ime kleknulog, Crkveni odbor BP je zvanično zabranio da ulazi u crkvu.
Posljednji put moji špijuni su Brka viđeli na Ratkovićevim večerima, u zadnjem redu publike na terasi hotela. Kad je Karadžiću dodijeljen "Risto Ratković", Brko je sjedio u prvom redu u Domu kulture, blokiranom Karadžićevim oklopnim transporterima. Direktor Doma bio je Brkov rođak Rade koji je - tvrde - uz konsultacije s Brkom upro iz sve snage da se Bijelo Polje, dajući Rašu nagradu, ishrakne na Ratkovića.
Brko je sad četnik partizanskog smjera: redovno polaže cvijeće (3. 1. i 13. 7.) na Spomenik u BP. Kažu da se učlanio u SUBNOR, kao učesnik nobe od 1943. godine, kad je rođen. U svakom slučaju, stalno ga viđaju sa borcima, jer SUBNOR-u trebaju mlade, svježe, zdrave snage. I sve mi nešto veli da je Brko "ukidanje srpskog jezika" prvi od sviju "ocijenio genocidom".

Piše:
Marko VEŠOVIĆ

[Prenj]

Marko, briljantan kao i uvijek!

[@ke]

kako reče pesnik i četnik Duško Trifunović.

evo komi, tako se to radi

nadjes nekog srbina, po mogustvu nekoga za koga niko jos nije rekao da je cetnik, pa onda udaris iz sve snage, sto pogrdnije
ili hrvata, pa ga proglasis ustasom

dobices poso cak i ko novinar, tj kao ikebana mozes da obezbjedis sebi existenciju

[pitt]

Jah, a da Marko kojim slucajem velica Veliku Serbiu i cetnistvo bio bi dobar

[@ke]

marko objektivno nije dobar
on i ne zna da napise nista drugo do pljuvanja po ljudima, narocito onim koji su pravi knjizevnici,
jer do rata marko je bio potpuno nepoznat siroj javnosti,
poslije mutne petljavine prilikom osnivanja SDS-a, bilo fino da isprica tu svoju epizodu, i neuspjeha prilikom podjele funkcija,
vjerovatno zeli da se sveti do kraja zivota, sto i mogu da razumijem
ali zasto je potrebno sada da se kleveta npr dusko trifunovic
nisko i bijedno
svi ti njegovi grozni tekstovi uticu samo negativno na citaoce,
gomilanje negativnog naboja na obje strane

[Prenj]

marko objektivno nije dobar
on i ne zna da napise nista drugo do pljuvanja po ljudima, narocito onim koji su pravi knjizevnici,
jer do rata marko je bio potpuno nepoznat siroj javnosti,
poslije mutne petljavine prilikom osnivanja SDS-a, bilo fino da isprica tu svoju epizodu, i neuspjeha prilikom podjele funkcija,
vjerovatno zeli da se sveti do kraja zivota, sto i mogu da razumijem
ali zasto je potrebno sada da se kleveta npr dusko trifunovic
nisko i bijedno
svi ti njegovi grozni tekstovi uticu samo negativno na citaoce,
gomilanje negativnog naboja na obje strane

Marko za svaku gnjidu koju nacepi, uvijek dobro obrazlozi zasto je gnjida samo gnjida i zasto je zasluzila da bude nacepljena.

[@ke]

meni je nekako marko najveca gnjida

[Prenj]

Marko o Trifunovicu (preneseno iz 'Dana')

... Jos mi moj poznanik rece da je Trifunovic u Slobodnoj Bosni s ponosom pomenuo svoju omiljenu devizu: "Svaka prica o zlu je propaganda zla." Ma jasta! Trifunovic je posavska mudrica koja je vazda umjela smisliti sebi devizu, ne jednu, no cijela jata, da ne znas koja je od koje krilatija, to i nisu bile devize no utve zlatokrile. U proteklom ratu, sa dosljednoscu mozgonje koji umije ne samo smisliti devizu nego i zivjeti po njoj, Dusan Trifunovic nije pisnuo ni jednu kukalu o Karadzicevim konclogorima, pljacki, paljevinama, progonima, klanjima, silovanjima, jer je drzao da bi svaka rijec koju kaze o srpskom zlu znacila bezocno propagiranje tog istog zla koje bi jedva docekalo da ga Trifunovic svojom krilatom rijecju afirmise, sto covjek sa moralom stamenim kao Trifunovicev – razumije se po sebi – nije mogao sebi dozvoliti.

Dovde je u redu. Ali kad meni, danas, Trifunovic kaze da sam pisao svoje ratne tekstove zato sto uopste nijesam shvatio sustinu proteklog rata, jer da sam pojmio i zrno te sustine i ja bih se pridrzavao trifunovicevskog gesla da je govor o zlu propagiranje zla – onda se mora priznati da je malicak pretjerao.

Doduse, tacno mu je da sustinu proteklog rata uopste nijesam razumio, sto sam dosad sto puta i javno kazao i napisao: Karadziceva koljacka filozofija i bila je i ostala, za moju pamet, odvec duboka, a na njeno dno ne bi mogao sici mozda cak ni delski ronilac. Takodjer priznajem da je i Trifunoviceva izreka, po kojoj svaka prica o zlu zapravo predstavlja propagandu tog istoga zla, preduboka cak i za moj um, iako sam, po Trifunovicevoj tvrdnji, "najpametniji u svojoj generaciji".

I ne da je preduboka nego izaziva u meni neodoljivu zelju da se temeljito izbljujem! Da smjesta bacim kljuc na grlo pred ovolikim podlastvom. Samo covjek sa moralom obicne amebe usudio bi se pljunuti na Mandeljstama i Dantea. (Ostavljam sad postrani i Dostojevskog, i Shakespearea, i Thomasa Manna, i Krlezu, i Andrica, i cijele bataljone najvecih svjetskih pisaca koji nikad nisu prestali govoriti o zlu, sto po Trifunovicu znaci da su stracili svoj genij i svoj zivot na bestidno propagiranje zla). Bravar iz Sijekovca, s lakocom kakvu i treba ocekivati od jednog nedouka, pljunu Mandeljstama koji je u pjesmi o Staljinu ( "zivimo, pod sobom ne cuteci zemlju, / Rijeci nam se ne cuju na deset koraka, / A gdje oslusnes polurazgovore, / Tamo pominju kremaljskog gorstaka. / Tusti su mu prsti, ko crvi, debeli, / A rijeci kao tegovi od puda, / Njegove ocurde zoharski se smiju, / I sjaje mu se na cizmama sare") – drsko propagirao zlo i, dakako, zasluzeno platio glavom, jer jos nije bio rodjen Trifunovic da ga upozori kako svojim stihovima, u stvari, udara Staljinu reklamu, kako ga svojim rimama cini celicnijim! Zrenjaninski mudroser ishraknu se i na Dantea, cije sam stihove, u mladosti, iako nijesam znao talijanski, ucio napamet ("Poi si rivolse, e parve di coloro / che coronno a Verona il drappo verde / per la campagna, e parve di costoro /Quegli che vince, non colui che perde"! ili: "Per me si va nella cita dolente, / per me si va nel eterno dolore, / per me si va nella perduti gente, / Giustizia mosse il mio alto Fattore, / fecemi la divina Potestate, / la somma Sapienza e il primo Amore") – ne sanjajuci da je njegov Pakao zapravo najbesramnije propagiranje zla u svekolikoj evropskoj knjizevnosti. Prezir sa kojim je pljunuo na prometejsku misao od koje je hiljadugodjima zivjelo ono najbolje sto je u knjizevnosti stvorio evropski, i ne samo evropski covjek, takav prezir i treba ocekivati od covjeka koji se danas javno razmece kako nas je svojedobno ucio da se ljudski moral temelji na tablici mnozenja!

Prorocki dalekovid, kakvog ga je Bog vec stvorio, Trifunovic je znao da u proteklom ratu nece biti pobjednika. Vidovit poput Vange, Dusan Trifunovic nam, u Slobodnoj Bosni, devedeset i devete godine prorice da u ratu, zavrsenom devedeset i pete, nece biti pobjednika! I stoga je – veli – ostao po strani. Razumijem: posto je znao da pobjednika biti nece, Trifunovic nije mogao, kao i svagda, na digitronu sracunati: sta dobija a sta gubi ako podrzi jednu ili drugu stranu. Da je znao ko ce pobijediti, Trifunovic bi, nema sumnje, ostajuci vjeran svom piljarskom moralu dobitaka i gubitaka, zacas sracunao kome ce se privoljeti carstvu.

8. Kao covjek koji je, sto rece jedan beogradski nacist, svagda gledao "iz zablje perspektive" (citaj: nikad nisam uspio pojmiti nista od svega sto se dogadja u kaljuzi koju odmila zovemo istorijom), otvoreno priznajem da mi se, kad je zapucalo u Sarajevu, cinilo sasvim ociglednim, kao i mnogima uostalom, da ovaj rat Muslimani ne samo da moraju izgubiti nego i da ce, kao narod, nagrabusiti grdno. Da sam uzeo Trifunovicev piljarski plajvaz i sracunao sta gubim a sta dobijam ako stanem na stranu gubitnika, nema sumnje da bih otperjao u Crnu Goru. Ali, posto se, u mom slucaju, radi o budalasu koji, ni za 55 godina, nije uspio shvatiti da su cetiri racunske radnje iskljucivi temelj istinskog ljudskog morala, ostao sam gdje sam ostao i branio sta sam branio, ne propustivsi da uzgred uzmem u odbranu i Trifunovicevo pjesnicko dostojanstvo. Pjesnicko, kazem, a ne ljudsko. Jer oduvijek sam znao da je Trifunovic, kao covjek, obicna nistaroba (kako vele Crnogorci koji znaju da je covjek roba na prodaju, kao svaka druga roba), ali sam njegovu poeziju smatrao vaznom i prepoznatljivom sarom u cilimu bosanskohercegovacke knjizevnosti. Koja je danas, sigurno ne mojom krivnjom, postala utvaran pojam, kao i Bosna i Hercegovina, uostalom. Ali to je vec druga tema.

[jasminka]

Pozdrav Marku Vesovicu. Ima nas koji ga se sjecamo jos iz ONIH dana. Bio i ostao dokaz da nisu svi crnogorci cetnici.Nego imam problema sa prebrojavanjem srbijanaca, nikako da doguram do 5 onih koji nisu cetnici.
Sad, ovako sami i daleko od sviju vas,i medju tudjim narodima, sve sam vise sigurna u Darwin-ovu teoriju negativne selekcije-pa srbijanci sa podrucja bivse i sadasnje Yu su u stvari direktni potomci Osmanlija, zar ne vidite, samo grabi i ubijaj, a toliko su bili losi da nisu Turci htjeli ni da ih "poislame". Dobra odluka. Ne dao Bog da se sad ne zna ko je BOSANAC a ko CETNIK

[manijak1]

Šeha srušili mi restoran u Faluji a nije bio osiguran

[pitt]

Ma hajde ne brini se Samo nek je ziva glava A skupice raja nesto za tebe dok ne stanes na noge

[manijak1]

Pa nisam ja bio tamo ubiše mi obučene i edukovane made in the USA security workers .
Oni su bili osigurani .
Pozdrav gnjidi najvećoj za nekoga.

[emac]

Marko je covjek i po
Kudio srbe ili bosnjake kod mene ima povjerenja za sve jer je covjek
Uostalom ja kad ga citam ne citam ga zbog teksta vec zbog njegovog vokabulara koji je fantastican nisam vidio covjeka koji se bolje koristi bosanskim hrvatskim i srpskim sto je sve u principu isti K.... drugo pakovanje

[Fair Life]

Svaki put kad osjetim da pocinjem zaboravljati, ja u ruke Markovu knjigu i povratim pamcenje. "Smrt je majstor iz Srbije" najbrze mi lijeci amneziju.

Neka tebe Markane, dobar si k'o lijek !