Sjedimo danas na predavanju kod profesora emeritusa, i on, kroz priču, upotrijebi izraz "đe" (umjesto gdje). Zadnji redovi studenata, of kors, u smijeh, i još 5 minuta tišeg ponavljanja "đe"...
Zašto su ljudi opterećeni, ili pak iskompleksirani? Zašto je sramota upotrijebiti neki od starijih ili lokalnih izraza? Otkud tolika averzija prema bilo čemu što se može povezati sa selom, starinom...? Jučer čitam u ovim komentarima povodom izbora, pa kaže neki biser "izašli iz opanaka 92' " Mislim
Zaista ne razumijem.
