Neka kćerki za usranih gaća....

[spreca]

Ova tema se ne naslanja samo na onu o sindromu, već i o mnogim drugim vezanim za sve veći pritisak za napuštanje tradicionalnog i prihvatanje zapadnih (surovo kapitalističkih) normi ponašanja. Pored realnosti da po pitanju posla više nije kao što je nekad bilo, ostaje i dosta prostora za traženje kompromisa.
"Najslađe" mi je kad čujem da dosta ozbiljnih veza i brakova puca jer (uglavnom ona) neće ni pod razno da zna za njegove.
Sreća u nesreći je da smo od rata pa naovamo imali dosta djece odrasle po sirotištima, pa će i ove dame moći lakše naći izabranika srca svog neopterećenog teretom roditelja. Još kad krenu štampanja djece 3D skenerima, eto ga rješenja svih problema.

Svačiji je život zbog mnogo stvari drugačiji, kao što smo i mi različite individue.
Činjenica je da se dosta nekih shvatanja zbog raznih uticaja mijenja, a na nama je kako i koliko ćemo ih prihvatiti ili se uspjeti oduprijeti. Po najmanje bi trebalo da nas zanima šta tamo nekakomšinica misli o nama ili o nekom drugom.
Nekorektno je u diskusiju ubacivati ekstremne primjere nekih devijacija... uvijek je bilo i biće loših roditelja, od onih koji ostave bebu u korpi u haustoru do odgoja koji su prepustili ulici.
Moja deviza je da postoji neka kosmička ravnoteža i da će nam se vratiti kako smo se i sami ponašali. U najvećem broju slučajeva.

I na kraju, iako sam u nekoliko navrata banovan od strane @ladyblue18 i smatrao je najvećim zlom sax-a , čitajući njene postove i razmišljanja na ovoj temi, ne da sam samo prijatno iznenađen, već bih je (kad bih bio u prilici) odmah oženio.

I kazu muskrci nece da se zene

[Čudna sorta]

ne bih ni ja svoje dala u staracki dom
ali ne zato sto mislim da je to lose nego zato sto znam da bi njih to povrijedilo
ja licno bih sama otisla u dom, jer po logici tamo imam bolju njegu
vi se smjenjujete tako kod nane jer vas ima puno
sta da vas je dvoje samo?
kako bi tada ukomponovali da svaki drugi dan niste kod kuce a imate porodicu?
kako bi stigli?
sta da nemate novca da platite tu zenu?
ljudi zaboravljaju danasnju situaciju i kakvo je vrijeme, koliko je sve skupo i nedostupno
koliko malo vremena imamo
kao sto rekoh, ne bi ih poslala u dom...ali def ne zato sto ja dom smatram necim strasnim i losim

Ljudi danas mnogošta zaboravljaju, slažem se s tobom, a prije svega da za one koje voliš ništa nije skupo i uvijek nađeš vremena. Realno gledajući sve je tako što ti pišeš, bolja njega u staračkom domu, pa svedeš računicu šta je isplativije (jer koliko koštaju lijekovi, pa pelene, pa žena da se čuva, pa uvijek neko mora biti pored njih)... sve ja to znam, ali ima nešto što se zove ljubav, pa poštovanje, pa briga, pa savjest... to nema cijene.

I ne znam malo ljudi koji su brinuli ili brinu o nekom članu porodice, i rade i imaju porodicu i sve se nekako stigne kad čovjek to želi, u drugačije me niko ne može ubijediti.

Ja se zaista nadam da će ti se želja ispuniti i da ćeš ti svoje godine, kad ne budeš više mlada, provesti u nekom staračkm domu, da ne bi bila opterećenje i obaveza svjoj djeci (kad oni ovako k'o ti svedu računicu šta je bolje i isplativije)... zaista vjerujem i poštujem da ima ljudi kojima je to OK i koji ne vide u tome ništa loše, tako da...

[registrovana onako]

..

[hermina od pozorista]

Nisam uspjela procitati sve postove na svih 10 stranica detaljno, ali ono sto sam procitala, slazem se uglavnom sa recenim.

Prije svega, cini mi se da su se razlozi radjanja (donosenja na svijet) djece, promijenili. Ako je nekad bilo, izmedju ostalog, i u svrhu starosti radjanje djece, danas je postalo i stvar pomodarstva. Gledam mlade mame kako svoju djecu vode u kafice i u sopinge kao accessorize i svoje komplekse lijece na toj djeci.

Dalje, mislim da je bambi rekla kako malo ili nikako ne govorimo o "losim" roditeljima i potpuno se slazem sa tim. I tu ne mislim samo na mlade roditelje, vec i one cija djeca imaju 30+. Posebno kad je rijec o odnosu majka-sin. Ako se ona patila kroz zivot i sluzila oca, majku, bolesne, invalidne, ovakve i onakve, podrazumijeva da i nju sluze, paze i maze, kao da svijet ne postoji, iako ona nije isla ni zavrsila fakultet, iako se ona bavila kucom i zajednicom, a taj njen sincek ima zenu, djecu, doktorate, vise poslova (jer ko danas jos zivi od jednog posla) itd.

Dalje, iako svi govorimo o maminoj hrani kao najboljoj, nagledala sam se i nagledala "briznih" majki koje jedva da jaja znaju napraviti kako treba, a ne sta drugo, i onda djecu odgoje na brzoj hrani i ta djeca odrastu, dodju u godine triglicerida, holesterola itd., a gadi im se sve sto nije fast food jer su izgubili culo ukusa.

Takodje, nagledala sam se neurednih i prljavih roditelja, koji hajde sto su sami "pogani", vec su tu nekulturu ugradili i u djecu, pa sutra kad se ozene/udaju i sjedine s nekim ko iole vodi racuna o higijeni, to im izgleda previse zahtjeva za njihove pogane navike i (ne)kulturu.

Ne znam da li primjecujete sindrom majki 50+ ili 55+ koje odjednom postaju jako bolesne, osjetljive, slabe, nikakve i onda ocekuju od svoje djece da ih ne pomognu, nego posve preuzmu na sebe, jer pobogu "sto li sam te radjala ako ne za 'vakve sit'acije".

A posebna je prica bratsko-sestrinski odnos, kada se redovno desava da briga o nemocnom i slabasnom roditelju/ima pada samo na jednog od brace/sestara, i onda taj jadnicak vuce sve na sebi, a ostali samo dodju da posjete slabasne roditelje i oni su divni, oni se nikad ne svadjaju, donesu voce, povrce, kafe kesa soka i odu nakon sat vremena, dok ovaj koji ostaje da se brine, lozi, donosi i prinosi (p)ostaje najgori jer molim te, on nalozio vatru, a nije ostao cijeli dan da je odrzava, donio je da jede/u, ali nije navratio za sat da podgrije ono sto je ostalo u tanjiru a sto se ohladilo itd.

Itd....

Roditelji i djeca bi trebali imati prirodan i neusiljen odnos, odnos u kojem ja zaista zelim da pomognem svojim roditeljima, u kojem ja lijepe stvari cinim iz ljubavi, a ne da bi neko sutio i ne gundjao, u kojem zelim uciniti sve da olaksam stare i teske dane, ali isto tako ocekujem da roditelji ne postanu najveci neprijatelji mog privatnog i poslovnog zivota.

Ma kako stereotipno bilo, malo vidim na balkanu porodica/familija koje relativno harmonicno djeluju, koje imaju koliko-toliko normalan, harmonican odnos bez sukoba generacija i sebicluka koji kidaju sve vrste veza, a posebno krvne....

[registrovana onako]

A posebna je prica bratsko-sestrinski odnos, kada se redovno desava da briga o nemocnom i slabasnom roditelju/ima pada samo na jednog od brace/sestara, i onda taj jadnicak vuce sve na sebi, a ostali samo dodju da posjete slabasne roditelje i oni su divni, oni se nikad ne svadjaju, donesu voce, povrce, kafe kesa soka i odu nakon sat vremena, dok ovaj koji ostaje da se brine, lozi, donosi i prinosi (p)ostaje najgori jer molim te, on nalozio vatru, a nije ostao cijeli dan da je odrzava, donio je da jede/u, ali nije navratio za sat da podgrije ono sto je ostalo u tanjiru a sto se ohladilo itd.

....

zbog ovoga su domovi dobra stvar, sav fizicki posao koji oduzima mnogo vremena energije i zivaca obave drugi, a onda dijete moze imati kvalitetno vrijeme sa roditeljem, onako kako ga imaju ona djeca ciji su roditelji samostalni i zdravi, nekoliko puta sedmicno po nekoliko sati ili vise

[Juni]

Nisam uspjela procitati sve postove na svih 10 stranica detaljno, ali ono sto sam procitala, slazem se uglavnom sa recenim.

Prije svega, cini mi se da su se razlozi radjanja (donosenja na svijet) djece, promijenili. Ako je nekad bilo, izmedju ostalog, i u svrhu starosti radjanje djece, danas je postalo i stvar pomodarstva. Gledam mlade mame kako svoju djecu vode u kafice i u sopinge kao accessorize i svoje komplekse lijece na toj djeci.

Dalje, mislim da je bambi rekla kako malo ili nikako ne govorimo o "losim" roditeljima i potpuno se slazem sa tim. I tu ne mislim samo na mlade roditelje, vec i one cija djeca imaju 30+. Posebno kad je rijec o odnosu majka-sin. Ako se ona patila kroz zivot i sluzila oca, majku, bolesne, invalidne, ovakve i onakve, podrazumijeva da i nju sluze, paze i maze, kao da svijet ne postoji, iako ona nije isla ni zavrsila fakultet, iako se ona bavila kucom i zajednicom, a taj njen sincek ima zenu, djecu, doktorate, vise poslova (jer ko danas jos zivi od jednog posla) itd.

Dalje, iako svi govorimo o maminoj hrani kao najboljoj, nagledala sam se i nagledala "briznih" majki koje jedva da jaja znaju napraviti kako treba, a ne sta drugo, i onda djecu odgoje na brzoj hrani i ta djeca odrastu, dodju u godine triglicerida, holesterola itd., a gadi im se sve sto nije fast food jer su izgubili culo ukusa.

Takodje, nagledala sam se neurednih i prljavih roditelja, koji hajde sto su sami "pogani", vec su tu nekulturu ugradili i u djecu, pa sutra kad se ozene/udaju i sjedine s nekim ko iole vodi racuna o higijeni, to im izgleda previse zahtjeva za njihove pogane navike i (ne)kulturu.

Ne znam da li primjecujete sindrom majki 50+ ili 55+ koje odjednom postaju jako bolesne, osjetljive, slabe, nikakve i onda ocekuju od svoje djece da ih ne pomognu, nego posve preuzmu na sebe, jer pobogu "sto li sam te radjala ako ne za 'vakve sit'acije".

A posebna je prica bratsko-sestrinski odnos, kada se redovno desava da briga o nemocnom i slabasnom roditelju/ima pada samo na jednog od brace/sestara, i onda taj jadnicak vuce sve na sebi, a ostali samo dodju da posjete slabasne roditelje i oni su divni, oni se nikad ne svadjaju, donesu voce, povrce, kafe kesa soka i odu nakon sat vremena, dok ovaj koji ostaje da se brine, lozi, donosi i prinosi (p)ostaje najgori jer molim te, on nalozio vatru, a nije ostao cijeli dan da je odrzava, donio je da jede/u, ali nije navratio za sat da podgrije ono sto je ostalo u tanjiru a sto se ohladilo itd.

Itd....

Roditelji i djeca bi trebali imati prirodan i neusiljen odnos, odnos u kojem ja zaista zelim da pomognem svojim roditeljima, u kojem ja lijepe stvari cinim iz ljubavi, a ne da bi neko sutio i ne gundjao, u kojem zelim uciniti sve da olaksam stare i teske dane, ali isto tako ocekujem da roditelji ne postanu najveci neprijatelji mog privatnog i poslovnog zivota.
Za boldirano-živjela ženska solidarnost!
Za zadnji pasus, draga moja život nije bajka, ni na zapadu porodicni život nije kao iz reklame za pahuljice!
Ma kako stereotipno bilo, malo vidim na balkanu porodica/familija koje relativno harmonicno djeluju, koje imaju koliko-toliko normalan, harmonican odnos bez sukoba generacija i sebicluka koji kidaju sve vrste veza, a posebno krvne....

[Juni]

Nisam uspjela procitati sve postove na svih 10 stranica detaljno, ali ono sto sam procitala, slazem se uglavnom sa recenim.

Prije svega, cini mi se da su se razlozi radjanja (donosenja na svijet) djece, promijenili. Ako je nekad bilo, izmedju ostalog, i u svrhu starosti radjanje djece, danas je postalo i stvar pomodarstva. Gledam mlade mame kako svoju djecu vode u kafice i u sopinge kao accessorize i svoje komplekse lijece na toj djeci.

Dalje, mislim da je bambi rekla kako malo ili nikako ne govorimo o "losim" roditeljima i potpuno se slazem sa tim. I tu ne mislim samo na mlade roditelje, vec i one cija djeca imaju 30+. Posebno kad je rijec o odnosu majka-sin. Ako se ona patila kroz zivot i sluzila oca, majku, bolesne, invalidne, ovakve i onakve, podrazumijeva da i nju sluze, paze i maze, kao da svijet ne postoji, iako ona nije isla ni zavrsila fakultet, iako se ona bavila kucom i zajednicom, a taj njen sincek ima zenu, djecu, doktorate, vise poslova (jer ko danas jos zivi od jednog posla) itd.

Dalje, iako svi govorimo o maminoj hrani kao najboljoj, nagledala sam se i nagledala "briznih" majki koje jedva da jaja znaju napraviti kako treba, a ne sta drugo, i onda djecu odgoje na brzoj hrani i ta djeca odrastu, dodju u godine triglicerida, holesterola itd., a gadi im se sve sto nije fast food jer su izgubili culo ukusa.

Takodje, nagledala sam se neurednih i prljavih roditelja, koji hajde sto su sami "pogani", vec su tu nekulturu ugradili i u djecu, pa sutra kad se ozene/udaju i sjedine s nekim ko iole vodi racuna o higijeni, to im izgleda previse zahtjeva za njihove pogane navike i (ne)kulturu.

Ne znam da li primjecujete sindrom majki 50+ ili 55+ koje odjednom postaju jako bolesne, osjetljive, slabe, nikakve i onda ocekuju od svoje djece da ih ne pomognu, nego posve preuzmu na sebe, jer pobogu "sto li sam te radjala ako ne za 'vakve sit'acije".

A posebna je prica bratsko-sestrinski odnos, kada se redovno desava da briga o nemocnom i slabasnom roditelju/ima pada samo na jednog od brace/sestara, i onda taj jadnicak vuce sve na sebi, a ostali samo dodju da posjete slabasne roditelje i oni su divni, oni se nikad ne svadjaju, donesu voce, povrce, kafe kesa soka i odu nakon sat vremena, dok ovaj koji ostaje da se brine, lozi, donosi i prinosi (p)ostaje najgori jer molim te, on nalozio vatru, a nije ostao cijeli dan da je odrzava, donio je da jede/u, ali nije navratio za sat da podgrije ono sto je ostalo u tanjiru a sto se ohladilo itd.

Itd....

Roditelji i djeca bi trebali imati prirodan i neusiljen odnos, odnos u kojem ja zaista zelim da pomognem svojim roditeljima, u kojem ja lijepe stvari cinim iz ljubavi, a ne da bi neko sutio i ne gundjao, u kojem zelim uciniti sve da olaksam stare i teske dane, ali isto tako ocekujem da roditelji ne postanu najveci neprijatelji mog privatnog i poslovnog zivota.
Za boldirano-živjela ženska solidarnost!
Za zadnji pasus, draga moja život nije bajka, ni na zapadu porodicni život nije kao iz reklame za pahuljice!
Ma kako stereotipno bilo, malo vidim na balkanu porodica/familija koje relativno harmonicno djeluju, koje imaju koliko-toliko normalan, harmonican odnos bez sukoba generacija i sebicluka koji kidaju sve vrste veza, a posebno krvne....

Za boldirano, živjela ženska solidarnost! Sto se tice zadnjeg pasusa,porodicni život na zapadu takodje nije reklama za pahuljice!

[madner]

Ima ljek i za nepravednu raspodjelu, onaj ko se brine dobija imovinu.

Onda dodje do tuce ko ce da preuzme teski teret na sebe i brine se

[pearlica]

slazem se sa ovim sto je hermina napisala

usput na balkanu je veliki tabu nesto lose govoriti o svojim roditeljima ili djeci, ma koliko oni bili otrovni i ma koliko familija bila disfunkcionalna.

sasvim je normalno da harmonicni familijarni odnosi postoje te da harmonicnih odnosa izmedu roditelja djece, brace i sestara ima ali mislim da vecina nema te harmonicne odnose, nego bas suptorno i daleko od toga. koliko se samo zena (u 50-tim) 200% posvete svojoj djeci jer ih muz maltretira te nemaju nikakvog drugog zivota osim djece. kasnije djeca odrastu zele neki svoj zivot ali ne majka se uplice u sve. koliko ima oceva alkoholicara, sa ptsp, agresivnih, manipulativnih, kockara, skrtica itd.

neko je vec rekao kada mogu svoje dijete ostaviti kod bejbi siterke zasto ne mogu svoje roditelje. da zasto. ne znam kakvi su staracki domovi po bosni. po zapadu znam da su poprilicno dobri i da je starijim osobama cesto bolje tamo nego kod svoje kuce sto zbog drustva, sto zbog pomoci koja je tu 24 h dnevno, familija neke obilazi svakodnevno neke malo manje neke nikako, sve opet zavisi

[madner]

Mozda je mali problem sto je staracki dom circa 2.5 pemzije.

Nije poenta hvaliti odnose, nego postovati familijarne obaveze. Familija nisu prijatelji, krv nije voda, obaveze su obaveze.

[biscanka2]

Ima ljek i za nepravednu raspodjelu, onaj ko se brine dobija imovinu.

Onda dodje do tuce ko ce da preuzme teski teret na sebe i brine se

U njemaca je to fino definisno.
Ukoliko djeca nece, hoce opcina ali njima ostaje sve sto starci posjeduju.
Ukoliko starci nista ne posjeduju onda oni preuzmu placanje doma ali naprave analizu
financijskog stanja djece pa im ( ukoliko financijsko stanje dozvoloi ) rebne mjesecnu ratu.
Ovdje mnogi vide izlaz u domovima a nevide koliko dom mjesecno kosta i kolike su danasnje
pemzije u BiH. U nas to nije kao na zapadu zakonski regulisano.

[Pasiflora]

Poenta teme je bilo s kakvim očekivanjima od svoje djece vi ulazite u roditeljstvo.

Rekla sam svojoj djeci: ako dođe do (ovih iz naslova) gaca ili nedaj boze totalne demecije (ALzheimer ili sl) da me obavezno smjeste u neku ustanovu (o njima ovisi kakva ce biti ) - ni slucajno ne zelim TAKVA biti na teret svojoj djeci.

[ladyblue18]

"Najslađe" mi je kad čujem da dosta ozbiljnih veza i brakova puca jer (uglavnom ona) neće ni pod razno da zna za njegove.

Jap, ovo je grozno.

[Zviz]

Reče jednom rodbina ženi kad je rodila žensko dijete, kao utjehu
U smislu, kad ođuturumi i grohne imaće ko da se brine oko nje.

Eh, potaknuta onom popularnom temom o usidjelicama s mačkama, a nevezano za spol djeteta, koliko se ljudi razmnožavaju vođeni tim motivima, da im ima k'o dodati čašu vode kad ostare i promijeniti im gaće?
Kolika su vam očekivanja od djece u tom smislu?
Razmatrate li situaciju da će ptić odletjeti iz gnijezda bez osjećaja da vam išta duguje ili očekujete skrb za skrb?

Moji roditelji su od mene ocekivali da ih ne blamiram, da im nestvaram nocne more, da zavrsim skolu - po zelji akademsku, da budem posten, a nedam na sebe i tako te neke stvari u tom kontekstu. Ali su mi ujednako dosta pomogli u zivotu - pogotovo ekonomski kad je trebalo. Nemam nikakvih obaveza ali sam sebi zadao zadatak da im se oduzim na pristojan nacin. Nista od mene netraze, mozda vise traze, da ja sam na sebe gledam i pazim, te steknem ono sto trenutno ciljam, ali opet u podsvejsti znam da za svoje roditelje trebam i ja nesto da ucinim, jer su mi ipak to roditelji. Gotova prica. Nemam nista protov drugcaijih percepcija i misljenja kako je ko svoje roditelje dozivijo. Ali ja sa svojima imam korektan odnos. Od svoje djece ocekujem isto kao sto su moji roditelji od mene - mozda za razliku, nek zavrse bilo kakvu skolu, ondnosno ono sto oni vole. Gotova prica. Moja je duznost kao roditelj, da im pomognem na putu premato tome sto zele. Gotova prica. Da li rijec od zenskom ili muskom djetetu - suvise povrsinska prica. Djete je djete. Zdravo je imati musku i zensku djecu u kuci. Gotova prica.

[Cherry-Cherry]

Poenta teme je bilo s kakvim očekivanjima od svoje djece vi ulazite u roditeljstvo.

Rekla sam svojoj djeci: ako dođe do (ovih iz naslova) gaca ili nedaj boze totalne demecije (ALzheimer ili sl) da me obavezno smjeste u neku ustanovu (o njima ovisi kakva ce biti ) - ni slucajno ne zelim TAKVA biti na teret svojoj djeci.

Meni su moji roditelji ovo rekli.

[kosava]

Da se ubacim na brzaka , to je nama kulturni fenomen koji se vuce jos od Kraljevine , jednostavno penzije su bile nikakve i dijete se gledalo ko penzijoni fond rodis petero i svako kada uleti 100 km mjesecno eto ti 500 km tako da su njihova djeca bila njima penzijoni fond , pa se to prenjelo njihovu djecu , pa sada oni to ocekuju od svoje djece to jeste danasnjih generacija srednjih godina i to je vrzino kolo zacarani krug ,

[kosava]

"Najslađe" mi je kad čujem da dosta ozbiljnih veza i brakova puca jer (uglavnom ona) neće ni pod razno da zna za njegove.

Jap, ovo je grozno.

Ma i treba da puca kada nisu postavili ono ho's mene , moji dolaze u paketu ne treba te se voliti ali se morate postovati , ako hoces mladozenju , mladu bez roditelja pravac dom za nezbrinutu djecu pa trazi si nafaku .

[biscanka2]

Nisam uspjela procitati sve postove na svih 10 stranica detaljno, ali ono sto sam procitala, slazem se uglavnom sa recenim.

Prije svega, cini mi se da su se razlozi radjanja (donosenja na svijet) djece, promijenili. Ako je nekad bilo, izmedju ostalog, i u svrhu starosti radjanje djece, danas je postalo i stvar pomodarstva. Gledam mlade mame kako svoju djecu vode u kafice i u sopinge kao accessorize i svoje komplekse lijece na toj djeci.

Dalje, mislim da je bambi rekla kako malo ili nikako ne govorimo o "losim" roditeljima i potpuno se slazem sa tim. I tu ne mislim samo na mlade roditelje, vec i one cija djeca imaju 30+. Posebno kad je rijec o odnosu majka-sin. Ako se ona patila kroz zivot i sluzila oca, majku, bolesne, invalidne, ovakve i onakve, podrazumijeva da i nju sluze, paze i maze, kao da svijet ne postoji, iako ona nije isla ni zavrsila fakultet, iako se ona bavila kucom i zajednicom, a taj njen sincek ima zenu, djecu, doktorate, vise poslova (jer ko danas jos zivi od jednog posla) itd.

Dalje, iako svi govorimo o maminoj hrani kao najboljoj, nagledala sam se i nagledala "briznih" majki koje jedva da jaja znaju napraviti kako treba, a ne sta drugo, i onda djecu odgoje na brzoj hrani i ta djeca odrastu, dodju u godine triglicerida, holesterola itd., a gadi im se sve sto nije fast food jer su izgubili culo ukusa.

Takodje, nagledala sam se neurednih i prljavih roditelja, koji hajde sto su sami "pogani", vec su tu nekulturu ugradili i u djecu, pa sutra kad se ozene/udaju i sjedine s nekim ko iole vodi racuna o higijeni, to im izgleda previse zahtjeva za njihove pogane navike i (ne)kulturu.

Ne znam da li primjecujete sindrom majki 50+ ili 55+ koje odjednom postaju jako bolesne, osjetljive, slabe, nikakve i onda ocekuju od svoje djece da ih ne pomognu, nego posve preuzmu na sebe, jer pobogu "sto li sam te radjala ako ne za 'vakve sit'acije".

A posebna je prica bratsko-sestrinski odnos, kada se redovno desava da briga o nemocnom i slabasnom roditelju/ima pada samo na jednog od brace/sestara, i onda taj jadnicak vuce sve na sebi, a ostali samo dodju da posjete slabasne roditelje i oni su divni, oni se nikad ne svadjaju, donesu voce, povrce, kafe kesa soka i odu nakon sat vremena, dok ovaj koji ostaje da se brine, lozi, donosi i prinosi (p)ostaje najgori jer molim te, on nalozio vatru, a nije ostao cijeli dan da je odrzava, donio je da jede/u, ali nije navratio za sat da podgrije ono sto je ostalo u tanjiru a sto se ohladilo itd.

Itd....

Roditelji i djeca bi trebali imati prirodan i neusiljen odnos, odnos u kojem ja zaista zelim da pomognem svojim roditeljima, u kojem ja lijepe stvari cinim iz ljubavi, a ne da bi neko sutio i ne gundjao, u kojem zelim uciniti sve da olaksam stare i teske dane, ali isto tako ocekujem da roditelji ne postanu najveci neprijatelji mog privatnog i poslovnog zivota.

Ma kako stereotipno bilo, malo vidim na balkanu porodica/familija koje relativno harmonicno djeluju, koje imaju koliko-toliko normalan, harmonican odnos bez sukoba generacija i sebicluka koji kidaju sve vrste veza, a posebno krvne....

Mislim da ovdje govorimo o prosjecno "normalim " roditeljima.
Biti roditelj bez greske - toga nema.
Ja sam 50+ ali dodjem ponekad u situaciju kad pomislim - eh, da sam znala ovo sam mogla
kao roditelj i drugacije,mada svi koji nas poznaju ( ne da se hvalim ) kazu, svaka cast ( meni kao roditelju).
Prirodno je da od 50+ nastaje procedura klimaksa gdje svaki covjek promjenu osjeti ( a mnogi je nisu svjesni).
Na primjer kod mene .
Osjetila sam ( u kolektivu sam bila omiljena) da me nekako cudno pogledaju a sin kod kuce nekako nervozno po sobi seta
dok jednom nije pred mene sjeo i rekao, mama sta je s tobom, ti na sve povisenim glasom reagujes.
Pritisak u grudima i ostale tegobe kontala sam su ratne posljedice ( jedan brat poginuo, drugi ranjavan treci u
zarobljenistvu bio) ali kad sin samnom razgovor obavi a ja bom trk doktoru.
Covjek me pregleda i spika veli gospodjo klimaks.Onda sam se malo i stom temom pozabavila ali jedno je sigurno,
covjek je osjetljiviji i bolezljiviji, porodica to osjeti a pogotovo ako se ne zatrazi ljecnicka pomoc.
Eh, sad kad se potrefi da rotitelji kasno dijete dobiju pa njih klimaks zatrefi a djete pubertet ...onda porodicno
stanje moze svakakvo da bude ali ne i harmonicno.
Mlada gospodo neka vam je i ovo na umu.
Imam dosta prijatelja i poznanika koji su vec unucad dozivjeli tako da u nekim stvarima i ta djeca u ocekivanju
pretjeravaju.
Razumijem pomoci mojoj djeci i pripaziti na unucad ali vidim u dosta slucajeva djecu nane i dido vise zbrinjavaju
nego roditelji.
Moj sin mi je vec dao na znanje da tako nesto nece dozvoliti al da vidimo kad snajka dodje sta ce ona reci.
Moj stav je - sve u zdravim granicama.
Za ovo, po redu drugo boldirano

[hermina od pozorista]

Da, promjene su prisutne u 50+, ali ljudi, odnosno u ovom slucaju zene, jer se nekako paznja na njih prebacila, moraju biti svjesni tih promjena i truditi se da svoje ponasanje ureduju. Jako je lijepo i pohvalno od Vas da ste prihvatili opazanje drugih, a posebno sina i pozabavili se svojim problemom. Medjutim, rijetko ce koja zena prihvatiti da se nesto desava i da nesto treba poduzeti po tom pitanju.

Dalje, slazem se sa Vama i da punica/svekrva ne trebaju/ne moraju nuzno preuzeti brigu i odgoj unucadi. Mozda je ta ista svekrva/punica citav zivot druge na pravi put izvodila, radila teske poslove, ili u konacnici nebitno cime se bavila, jednostavno bar to sto je ostalo od zivota (penzija) zeli prozivjeti onako kako ona zeli i kako njoj odgovara. Licno znam nekoliko gospodja koje se raduju penziji ili su vec u penziji u kojoj slikaju, citaju i rade druge stvari. Znam jednu gospodju koja se raduje da ce za godinu ipo kada ode u penziju upisati studij knjizevnosti koji joj je oduvijek bio nesudjeni poziv, jer "pobogu si brate", moralo se studirati nesto isplativo i nesto s cime ce roditelji biti zadovoljni.

Ono sto zelim da kazem je da niko nikome ne bi trebao nametati prava i obaveze. Namjerno pisem PRAVA i OBAVEZE. Ali kao i u svemu ostalom u ovom podneblju, problem je u komunikaciji i sujeti koje imamo vise nego svega ostalog. Tesko je doci majci i reci "znas, majko, nisi to bas najbolje uradila", a da se ne dobije odgovor "eto, ti ces mene nauciti, tek si post'o/la, malo skole zavrsio/la i mislis da sve znas. citav zivot 'vako radim..." Ili da roditelj nasavjetuje dijete a da ono to ne protumaci direktnim mijesanjem u zivot. Jer cinjenicno, nevezano za instituciju porodice, balkanski, prvenstveno bosansko-hercegovacki mentalitet je formiran kroz stoljeca tlacenja od strane vecih i podilazenja tim istim velikim. Oduvijek je bilo suti i radi, suti, tako je i sl. Ovdje se nije stvorila kultura vlastitog izbora, zalaganja za svoje izbore, argumentovanog zastupanja i konacno, najvaznije - preuzimanja odgovornosti kako za izreceno, tako i za uradjeno.

[biscanka2]

Reče jednom rodbina ženi kad je rodila žensko dijete, kao utjehu
U smislu, kad ođuturumi i grohne imaće ko da se brine oko nje.

Eh, potaknuta onom popularnom temom o usidjelicama s mačkama, a nevezano za spol djeteta, koliko se ljudi razmnožavaju vođeni tim motivima, da im ima k'o dodati čašu vode kad ostare i promijeniti im gaće?
Kolika su vam očekivanja od djece u tom smislu?
Razmatrate li situaciju da će ptić odletjeti iz gnijezda bez osjećaja da vam išta duguje ili očekujete skrb za skrb?

Moji roditelji su od mene ocekivali da ih ne blamiram, da im nestvaram nocne more, da zavrsim skolu - po zelji akademsku, da budem posten, a nedam na sebe i tako te neke stvari u tom kontekstu. Ali su mi ujednako dosta pomogli u zivotu - pogotovo ekonomski kad je trebalo. Nemam nikakvih obaveza ali sam sebi zadao zadatak da im se oduzim na pristojan nacin. Nista od mene netraze, mozda vise traze, da ja sam na sebe gledam i pazim, te steknem ono sto trenutno ciljam, ali opet u podsvejsti znam da za svoje roditelje trebam i ja nesto da ucinim, jer su mi ipak to roditelji. Gotova prica. Nemam nista protov drugcaijih percepcija i misljenja kako je ko svoje roditelje dozivijo. Ali ja sa svojima imam korektan odnos. Od svoje djece ocekujem isto kao sto su moji roditelji od mene - mozda za razliku, nek zavrse bilo kakvu skolu, ondnosno ono sto oni vole. Gotova prica. Moja je duznost kao roditelj, da im pomognem na putu premato tome sto zele. Gotova prica. Da li rijec od zenskom ili muskom djetetu - suvise povrsinska prica. Djete je djete. Zdravo je imati musku i zensku djecu u kuci. Gotova prica.

Eeee moj Zviz-u ako ti onu koju plavusu sa one tvoje table ozenis tek ce ti onda prica biti gotova.
Ostalo... usta ti se pozlatila.

[madner]

Optimalan omjer za odgoj djece je 4 odrasle osobe na jedno djete. Zato su djeca iz tradicionalnih brakova uspjesnija u zivotu, imaju vise paznje odraslih osoba.

[Pasiflora]

Optimalan omjer za odgoj djece je 4 odrasle osobe na jedno djete. Zato su djeca iz tradicionalnih brakova uspjesnija u zivotu, imaju vise paznje odraslih osoba.

Ma kako da nije - nabolje 16 odraslih/djetetu
Neko rece za tvoje komentare da treba znati i trolati

[biscanka2]

Hermina, moja generacija kao i generacija prije mene nisu imali mogucnosti obrazovanja pogotovo seosko zivlje
( bez obzira muska ili zenska populacija).
Kao sto sama kazes bilo je vise suti,radi i trpi.
Puno osoba iz ovih generacija nije sa ovim problemom upoznato ( klimaks).
Neki koji su djelimicno, ponesto o ovoj fazi zivota slusali, ne znaju danasnje mogucnosti informisanja ili njima
ne vladaju a sramota ih temu zapoceti ili nesto pitati ( mada je to prirodna stvar i nebi trebala tabu tema biti).
Ja sam vise put tu temu zapocinjala ne samo u krugu nasih da kazem balkanaca nego i u krugu njemaca.
Osjetila sam, da sam im dusi olaksala i danas je za neke od njih klimaks kao tema normalna pojava kojoj se
bez problema svojim licnim iskustvom i komentarima prikljuce.
A da neodemo s teme, moja rahmetli mati je znala reci, nije laHko roditelj biti rada bi ugoditi a nemo`s svud
stici -pogotovo kad te bolest ili starost poklopi a ako se jos dijete nakaradno potrefi pa o pravu i duznosti
pocne vaziti onda mi , rekla bi, ni takava pomoc ako iz ljubavi i od srca nije, netreba .

[vazi]

Da, promjene su prisutne u 50+, ali ljudi, odnosno u ovom slucaju zene, jer se nekako paznja na njih prebacila, moraju biti svjesni tih promjena i truditi se da svoje ponasanje ureduju. Jako je lijepo i pohvalno od Vas da ste prihvatili opazanje drugih, a posebno sina i pozabavili se svojim problemom. Medjutim, rijetko ce koja zena prihvatiti da se nesto desava i da nesto treba poduzeti po tom pitanju.

Dalje, slazem se sa Vama i da punica/svekrva ne trebaju/ne moraju nuzno preuzeti brigu i odgoj unucadi. Mozda je ta ista svekrva/punica citav zivot druge na pravi put izvodila, radila teske poslove, ili u konacnici nebitno cime se bavila, jednostavno bar to sto je ostalo od zivota (penzija) zeli prozivjeti onako kako ona zeli i kako njoj odgovara. Licno znam nekoliko gospodja koje se raduju penziji ili su vec u penziji u kojoj slikaju, citaju i rade druge stvari. Znam jednu gospodju koja se raduje da ce za godinu ipo kada ode u penziju upisati studij knjizevnosti koji joj je oduvijek bio nesudjeni poziv, jer "pobogu si brate", moralo se studirati nesto isplativo i nesto s cime ce roditelji biti zadovoljni.

Ono sto zelim da kazem je da niko nikome ne bi trebao nametati prava i obaveze. Namjerno pisem PRAVA i OBAVEZE. Ali kao i u svemu ostalom u ovom podneblju, problem je u komunikaciji i sujeti koje imamo vise nego svega ostalog. Tesko je doci majci i reci "znas, majko, nisi to bas najbolje uradila", a da se ne dobije odgovor "eto, ti ces mene nauciti, tek si post'o/la, malo skole zavrsio/la i mislis da sve znas. citav zivot 'vako radim..." Ili da roditelj nasavjetuje dijete a da ono to ne protumaci direktnim mijesanjem u zivot. Jer cinjenicno, nevezano za instituciju porodice, balkanski, prvenstveno bosansko-hercegovacki mentalitet je formiran kroz stoljeca tlacenja od strane vecih i podilazenja tim istim velikim. Oduvijek je bilo suti i radi, suti, tako je i sl. Ovdje se nije stvorila kultura vlastitog izbora, zalaganja za svoje izbore, argumentovanog zastupanja i konacno, najvaznije - preuzimanja odgovornosti kako za izreceno, tako i za uradjeno.

@Hermina, super postovi, sve lijepo receno

[vazi]

Bome se ja svojoj djeci izvinjavam i kad sam kriva i kad nisam, utjerala me djeca u shishu

Zovem , ne javlja se , sms, ne odgovara, ja na fb porukicu, Jopet nista

kad nakon sat vremena poruka, mama, znas da ne volim kad me proganjas, sve je ok, bili tu i tu.

mama: ok , sreco, izvini, ljubim

Nego glede teme, mislim da je kod nas jos uvijek na snazi neki lazni moral. Nekako nismo najvicniji staviti prave rijeci na pravo mjesto pa lijepo reci npr roditelj mi je bolestan, slab, na postelji, brinem o njemu draga srca ali nije zgodno ni lako, tesko se organizovati itd... Jok, jer kome god d atako nesto kazes "puknut ce prica" kako se zalis, kako ti je roditelj tezak isl, a nidje veze...Valjda se moze voljeti i umoriti, nije to dvoje kontradiktorno kao sto nije kontradiktorno da majka voli bebu ali je nenaspavana i iscrpljena jer je beba cesto budi nocu i da bi se voljela malo odmoriti kad bi je imao ko odmijeniti...

Cujte ovo, ne odskace plaho od teme: veceras, u dnevniku, kratka reportaza o avoinskoj nesreci u kojoj je poginulo 159 osoba a jedna osoba prezivjela . Djevojcica tada imala 12 godina, danas ima 18. U toj nesreci joj je poginula majka. Djevojcica je bila 9 h u moru , zakacila se bila za neku hrid i srecom nasla je spasilacka ekipa. I sad pitaju je kakva su joj sjecanja i ona to tiho kratko isprica, na pitanje kako se osjecala kad je saznala da je izgubila majku kaze kao to joj je saopstio psiholog rekavsi da je izgleda ona jedina prezivjela .. Poenta: kaze novinar je li mozete reci da ste imali srece, kaze djevojka da, imala sam srece. Izgubila je majku ali je ona ostala ziva, dakle, suma sumarum (ili kad se sve sabere ) imala je srece. Posteno i bez licemjerja..