ljubicasti limun wrote: ↑24/11/2021 00:54
Kako ovo primijeniti na taxistu koji te izlevati za povise para i jos ti izda kao neki nidje veze racun?
Pa najbolje posmatrati odvojeno šta primijeniti iznutra a šta spolja. Iznutra je bitno da ne osjećaš taj bijes i ostale emocije, koje se pojavljuju jer ti je jak ego. Dakle biti opušten, u sadašnjosti, prosvijetljen. Biti svjestan ega, dakle svoje potrebe da se braniš, budeš upravu, reaguješ. Prihvatiti situaciju, u smislu nije moglo drugačije biti, to je sudbina.
A spolja sad kad si već opušten, svjestan, pametan...pokušaj promijeniti situaciju, recimo upitaj se da li možeš nešto poduzeti, ako su male pare možeš mu i oprostiti, ali ne dati se više da budeš prevaren, primiti pouku, i podijeliti taj veliki problem (problem nepravde i prevare) u više manjih problema. Upitaš se da li je to problem zakona, samo taksiste, ili njegove firme, ili čak tebe. Onda, kora po korak, upitaš se kako možeš riješiti taj problem. Recimo upamtiš mu registraciju, izgled, ime, pa ga prijaviš policiji ili firmi, ili objaviš njegovo ime po forumu, ili ako si fizički jači ne daš mu pare i pobjegneš.
U većini slučajeva, naročito ako nemaš druge opcije, treba oprostiti, priznati sebi da je to i tvoja krivica jer si se našao nespreman, glup, slab, naivan, i u ovom trenutku nemaš bolje opcije. Ustvari uvidjet ćeš da je tvoja naivnost i loš osjećaj daleko veći problem od nestalog novca, priznat ćeš krivicu, i poduzeti korake da se takvo nešto ne desi. Bitno se ne opirati sadašnjem trenutku, na fazon "ovo nije trebalo da se desi" jer to stvara patnju.
Kasnije možeš na razne načine izbjeći taj "problem". Aktivizmom, advokatima, silom, dobrim vezama, imanjem alternativnog prijevoza ili alternativnog taksistu ili taksi kompaniju, dogovaranje prijevoza i cijene unaprijed, snimanje svega da imaš jak dokaz... Bitno je da si "o sebi, pri sebi". Kad nema tog jakog ega, osjećaja mržnje i bijesa, onda si svjestan, i prije dođu rješenja, dobre ideje, nego kad si pod emocijama.
Predaja je čisto unutrašnji fenomen. To ne znači da na spoljašnjem nivou ne možete preduzeti akciju i promeniti situaciju. Zapravo, nije sveukupna situacija ono što je potrebno da prihvatite kada se predajete, već samo maleni segment koji se zove Sadašnji trenutak. Na primer, ako biste se negde zaglibili u blatu, vi ne biste rekli: „U redu, pomiriću se sa tim da ostanem zaglavljen u blatu." Pomirenost sa sudbinom nije predaja. Ne morate da prihvatite nepoželjnu ili neprijatnu životnu situaciju. Niti morate da se zavaravate govoreći kako nema ničeg lošeg u tome što ste zaglavljeni u blatu. Ne. Vi u potpunosti uviđate da želite da se izbavite odatle. Potom sužavate svoju pažnju na sadašnji trenutak bez toga da ga mentalno označite na bilo koji način. To znači da ne gradite nikakav sud o Sadašnjem trenutku. Prema tome, nema nikakvog otpora, nikakve emocionalne negativnosti. Vi prihvatate „bivanje" ovog trenutka. Zatim preduzimate akciju i činite sve što možete da se izbavite iz blata. Takvu akciju „ja" nazivam pozitivnom akcijom. Ona je daleko efikasnija od negativne akcije koja se javlja iz besa, očaja ili frustracije. Sve dok ne postignete željeni rezultat, nastavićete da vežbate predaju putem suzdržavanja od mentalnog označavanja Sadašnjeg trenutka. Dozvolite mi da vam ponudim vizuelnu analogiju kako bih ilustrovao ono što pokušavam da istaknem. Noć je, vi šetate nekom stazom, okruženi ste gustom maglom. Ali imate snažnu baterijsku lampu koja seče kroz maglu i stvara uzak jasan prostor ispred vas. Magla je vaša životna situacija koja uključuje prošlost i budućnost; baterijska lampa je vaše svesno prisustvo; jasan prostor je Sadašnji trenutak.
