Zbog nezaposlenosti i neriješenog stambenog pitanja, višečlane porodice u RS su na udaru siromaštva, a mladi parovi rijetko se odlučuju za brojno potomstvo.
Dok duhovna i svjetovna vlast, te demografi, zabrinuto upozoravaju da je natalitet konstantno u padu, sociolozi ukazuju na činjenicu da zdravoj porodici, kao osnovnoj ćeliji društva u našim uslovima života, i ne treba više od troje djece. http://teletext.bhrt.ba/
Marijana i Zlatko Ratković iz Banjaluke imaju pet kćeri i četiri sina. Žive od Zlatkove plate i skromnog dječjeg dodatka. Na koji način uspijevaju da prežive sa skromnim mjesečnim primanjima, ni njima nije jasno. Iako im život nije nimalo jednostavan Marijana kaže da se nikada nije pokajala zbog toga što je odlučila da rodi devetoro djece. I desetočlanoj porodici Mirčić iz Bronzanog Majdana, kod Banjaluke, svaki dan je borba za preživljavanje. Uz dosta muke i truda roditelji Milena i Stevo, zasada iz te borbe izlaze kao pobjednici. Žive od Stevine ratne invalidnine od 670 maraka i 160 maraka dječjeg dodatka mjesečno, kao i 100 maraka koje svakih šest mjeseci dobiju od Centra za socijalni rad.
http://www.novireporter.com/look/report ... ticle=3686
Čini mi se da se i u Federaciji pojedine majke i očevi bore protiv pada nataliteta. Jutros sam mimoišao majku koja u pratnji ima četvero djece - tri muška i jedno žensko. I nedavno sam vidio na ulici bračni par sa četvero djece, ovaj put je to muslimanska porodica s bradom i burkom na glavama.
Da li je, možda, započela tiha utrka u natalitetu, rivalitet između etničkih grupa u BiH, nastojanje da se bržom i brojnijom reprodukcijom postignu uslovi za snažniju dominaciju etničkih cjelina i njihovih starješina.
Kakva je ekonomska snaga porodica koje imaju četvero i više djece, posebno imajući u vidu činjenicu da majke uglavnom ne rade, a da su troškovi i opće potrebe jedne ovakve porodice relativno visoki, te činjenici da je kupovna moć BiH stanovništva dosta niska. Da li postoje neki dodatni izvori finansiranja potreba porodica sa mnogo djece?
