nacije: srbi, hrvati, bosnjaci...

[trinidad]

šta ima loše u tome određene tuđice mijenjati vlastitim izrazima, naravno da u nekim stvarima pogotovo tehnološkim to malo teže ide, ali treba se truditi, jer jezik je jedna od bitnijih odrednica nekog naroda, doduše nekom i nije, ima nas svakakvih.

nema nista, ako izrazi vec postoje, a zaboravljeni su, a ti ih afirmises, al' na "silu", ipak je besmisleno...a da je jezik bitna odrednica nekog naroda to se apsolutno slazem...

ako su određeni izrazi silom mijenjani tj.drugi nametani, ne vidim ništa loše u vraćanju izvornih, isto rade i irci, izraelci...

kad rekoh "silom" mislio sam stvaranja novih u nedostatku izvornih...

[goran5]

naravno da me ne interesuju tvoji osjećaji prema hrvatskoj,jer na osnovu tih osjećaja nemaš nikakva prava u bih.
to kako ćeš se ti ponašati prema susjedima ti piše u ustavu i zakonima bih
reprezentacija države hrvatske može imati navijače svugdje u svijetu,pa i u bih.a mogao bi upoređivati kako i zašto turski i hrvatski dres u bih.

Prava se inace ne dobijaju prema osjecajima

A prava imam u BiH ko ti a u Hr vise nego ti , pa se pojedi od muke

[osa]

[

nema nista, ako izrazi vec postoje, a zaboravljeni su, a ti ih afirmises, al' na "silu", ipak je besmisleno...a da je jezik bitna odrednica nekog naroda to se apsolutno slazem...

ako su određeni izrazi silom mijenjani tj.drugi nametani, ne vidim ništa loše u vraćanju izvornih, isto rade i irci, izraelci...[/quote]

kad rekoh "silom" mislio sam stvaranja novih u nedostatku izvornih...[/quote]

uvijek se treba truditi pa upotrijebiti svoj izraz za bilo koju stranu riječ, naravno koliko je to moguće, zemlje kao francuska to recimo uređuju i zakonom, pa i stvarajući nove riječi, jer nove riječi se pojavljuju u svim jezicima, koliko je samo internet tehnologija donijela novih riječi, zar bi zbog toga trebali koristiti isključivo engleski, ja mislim da ne bi.

[Richard Peti]

.

[emillio estevez]

šta ima loše u tome određene tuđice mijenjati vlastitim izrazima, naravno da u nekim stvarima pogotovo tehnološkim to malo teže ide, ali treba se truditi, jer jezik je jedna od bitnijih odrednica nekog naroda, doduše nekom i nije, ima nas svakakvih.

nema nista, ako izrazi vec postoje, a zaboravljeni su, a ti ih afirmises, al' na "silu", ipak je besmisleno...a da je jezik bitna odrednica nekog naroda to se apsolutno slazem...

ako su određeni izrazi silom mijenjani tj.drugi nametani, ne vidim ništa loše u vraćanju izvornih, isto rade i irci, izraelci...[/quote]

kad rekoh "silom" mislio sam stvaranja novih u nedostatku izvornih...[/quote]


Nesto kao ime naroda u drzavi po imenu drzave.
Kroz svih 5 generacija ?
Pa moderno je biti moderan i mijenjati svoja stajalista i poteze
u skladu sa zakonom.
Nije li se upravo u Bosni desilo ispravljanje jezika sa poginulog borca u šehida ?

[and]

naravno da me ne interesuju tvoji osjećaji prema hrvatskoj,jer na osnovu tih osjećaja nemaš nikakva prava u bih.
to kako ćeš se ti ponašati prema susjedima ti piše u ustavu i zakonima bih
reprezentacija države hrvatske može imati navijače svugdje u svijetu,pa i u bih.a mogao bi upoređivati kako i zašto turski i hrvatski dres u bih.

Prava se inace ne dobijaju prema osjecajima

A prava imam u BiH ko ti a u Hr vise nego ti , pa se pojedi od muke

naravno prava u bih su nam ista,a želim ti da sva svoja prava u hrvatskoj iskoristiš,jer ta prava iz hrvatske ti u bih ne vrijede i u bih su samo tvoji osjećaji

[goran5]

Pa po toj logici se populacija pola Dalmacije i istocna Hrvatska racunaju u Bosance!? Jer je prije to sve pripadalo Bosni..

Pa Istocnu Hrvatsku je odvojio Kulin ban jer nije priznavao Ugarskog kralja Arapada koji je vladao Hrvatskom i napravio zasebnu banovinu. Pogodi kako se zvala ta banovina?

[goran5]

naravno prava u bih su nam ista,a želim ti da sva svoja prava u hrvatskoj iskoristiš,jer ta prava iz hrvatske ti u bih ne vrijede i u bih su samo tvoji osjećaji

Hvala na zeljama

[SenSen]

recimo bišćani i cijela regija oko bihaća je nedvojbeno bila dio hrvatske, nikad do turskog osvajanja u bosni, zar misliš da se baš nitko nije bar tamo htio izjasniti hrvatom.

Pa po toj logici se populacija pola Dalmacije i istocna Hrvatska racunaju u Bosance!? Jer je prije to sve pripadalo Bosni..

ajmo onda unazad do tomislava i krešimira, ipak su to sve hrvati u krajnjem slučaju kad se to slavenski narod imenom bošnjaci ili bosanci doselio na današnje prostore.

Hrvati ili katolici? (vidim i ja da je ovo krenulo do bezsvijesti )

[goran5]

da se razumijemo, ja to ne zelim, al je tako kako je.. i jos nesto, ako ne zele i ne prihvataju BiH kao svoju onda cao i prijatno.. nemam ih sta zaliti

simple as that

Isto tako i ja , samo bih dodao ako drugi ne zele prihvatit Hrvate sa njihovim identitetom u BiH ( a svoj su izmislili i odrekli se pravoga ) onda cao i prijatno takodjer , i ne zalim ni ja za njima.

[and]

naravno prava u bih su nam ista,a želim ti da sva svoja prava u hrvatskoj iskoristiš,jer ta prava iz hrvatske ti u bih ne vrijede i u bih su samo tvoji osjećaji

Hvala na zeljama

nema na čemu ,a 99 % vas je ta prava i dobilo na osnovu osjećaja.

[CRNOGORAC]

kako tako slabi i jadni uspješe pohrvatiti tolike srpske junake, nije za vjerovati, a, slabi, okupirani, a prevedoše žedne preko vode, dične srbe katolike.[/quote]


A ako iz ovog ugla pogledamo hrvatski jezik, zaključićemo da je slika drukčija. Hrvati su uzeli srpski narodni jezik za službeni jezik hrvatske države, ali je lako identifikovati odbačeni hrvatski jezik. Njime govore Hrvati, rasprostranjeni od Zagreba do slovenačke i mađarske granice i tamo do Virovitice, odakle se prostire Mala Vlaška ili Mala Srbije, gdje više nema Srba, jer su prognani – 1991-1995.
U vreme dok su Hrvati govorili jedino svojim maternjim jezikom, lingvistima nije padalo na pamet da taj jezik poistovećuju sa srpskim, niti su se mogli navesti na zaključak da su srpski i hrvatski dijalekti nekog zajedničkog južnoslovenskog jezika, kako će se to falsifikovati posle smrti Vuka Karadžića. U vreme kad će hrvatski intelektualci prisvojiti (opet prisvajanje) ilirsko ime za svoje nacionalno obeležje (u Austriji su samo Srbe zvali Ilirima), francuski lingvista Ami Bue, svom djelu „La Turquie d’Europe", II tom, Paris, 1840, piše:

“Srpski jezik je bogat, lakonski, energičan i harmoničan: on podjednako dobro pistaje i muškom i ženskom polu i upotrebljava se isto tako srećno za opevanje ljubavnih nežnosti, kao i velikih i krvavih podviga Boga Marsa…. Srbi poseduju mnogo mnogo lepe poezije i samo to bi trebalo da nas obaveže da učimo njihov jezik… Poznati suradovi izvesnih filologa da pronađu potpuno zajedničke korene grčkog i srpskog jezika… Hrvati, s obzirom na siromaštvo svoje literature i na neredovnost svog jezika, nisu uspeli da stvore posebnu literaturu, već su bili prisiljeni da se približe Srbima i da se služe njihovim jezikom, na takav način da su spali na to da im predlože da se s njima ujedine pod banalnim nazivom Ilirstva. Međutim, Srbi su odbacili ovaj podmukli predlog, čiji je cilj iščezavanje srpske nacionalnosti…”

Nema šta, ovaj učeni Francuz je proročki napisao da će Hrvati, prisvajanjem srpskog jezika, poraditi na iščezavanju srpskog naroda – ne samo njegovim fizičkim istrebljenjem, o tome ne govorimo u ovom zapisu. To iščezavanje vidimo i na hercegovačkom području, za koje Hrvati misle da hrvatskog -–zbog katolika Hercegovaca. U prošlom veku, katolički sveštenici u Hercegovini su znali da su Srbi. Jedan od njih, don Ivo Rajič, skupljao je srpske narodne pjesme, ali se iznenadio kad ih je Matica hrvatska objavila kao “hrvatske narodne pjesme”. Svještenik Rajič je poslao Matici Hrvatskoj protestno pismo:

"Na znanje Matici hrvatskoj, iz Hercegovine, Trebinja, u juliju 1896. Kad sam ja potpisani bio godine 1884. gimnazijalac u Dubrovačkom sjemeništu, imao sam profesora Srpskog jezika (u školi se zvao srpsko-hrvatski) dum Balda Glavića, sada, čini mi se, paroha na Šipanu. Mene je velečasni dum Baldo Glavić svjetovao, e bi bilo lijepo da pokupim u Hercegovini nekolko narodnijeh pjesama, što se uz gusle kite – pa da te pjesme dum Baldu donesem, jer da on ima još takovijeh pjesama, što je, i on isti, sabrao iz naroda. Ja sam se bio dozvao svome profesoru i, preko praznika školske godine, u svom rodnom mjestu, u Dračevu, iskupo lijepih Srpskijeh pjesama. To sam predao dum Baldu Glaviću, došavši u Dubrovnik, početkom školske godine, a to je bilo 1884.

Izjavljujem kako meni dum Glavić Baldo nije kazao nikada kako će se te pjesme zvati “hrvacke" – jer, da bi ja to znao, ne bih ih, doista, dao da se tako nazivaju… a jesu li to Srpske narodne pjesme, mogao bi se svak uvidijeti, samo kad bi iste proštio…"

Ovaj katolički svještenik, jasno je, Hercegovce – i katolike i pravoslavne vidi kao Srbe.

O srpskom jeziku Dubrovnika i Hercegovine, pisao je i hrvatski istoričar Natko Nodilo, jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca koji svoje naučno delo nije stavio u službu velikih sila. Nije srpsku kulturu krao i pripisivao je hrvatskom naslijeđu. Svoju doslednost istini, dokazao je i u svom djelu: Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1883, sveska 65, strane od 92. do 128), gde je o jeziku u Dubrovniku napisao:

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo – kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik”.

Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primjera više nema. Tamo đe su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim dijelima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumiju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.

[goran5]

Hrvati ili katolici? (vidim i ja da je ovo krenulo do bezsvijesti

Pa od bana Kulina do kralja Tvrtka drzavnici Bosne su bili Hrvati ponekad i Srbi.
Nekad pagani kasnije katolici.
Sta tu nije jasno

[goran5]

nema na čemu ,a 99 % vas je ta prava i dobilo na osnovu osjećaja.

Ne, vec na osnovu cinjenica

[and]

nema na čemu ,a 99 % vas je ta prava i dobilo na osnovu osjećaja.

Ne, vec na osnovu cinjenica

kojih?

[goran5]

kojih?

Pa da su Hrvati , ili da su od drzavnog znacaja izuzeci i jos mnogo toga al ne mogu sve nabrajati

[emillio estevez]

Cuj Crnegorec kaj si pak rekel ,morti bu trebal
pomoc skalati pivu.
Am pak tudi ak ne razmes nikaj ti ne bum mogel prihajcati.
Ak i dalse nastavi zdelavati norcov od sebe,bum zval drote.


Ti si lazljivi tenkre .

[CRNOGORAC]

prvi srpski rječnik je «Srpski rječnik» Vuka Karadžića, tiskan u Beču 1818. Dio toga izdanja je i prva srpska gramatika.

-srpske književnosti na narodnome srpskom jeziku prije pojave Vuka Karadžića nije bilo. Iako su neki jezikoslovi, pisci i kulturni djelatnici u 18. i početku 19. stoljeća (Dositej Obradović, Gavrilo Venclović, Sava Mrkalj) pokušavali reformirati srpski jezik i pismo, praktički sva je književnost do Vuka Karadžića pisana na srpskoj verziji crkvenoslavenskog, kao i na hibridnom «slovjenskom», tj. miješanom rusko-crkvenoslavenskom jeziku koji su favorizirali velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve.[/quote]

ObjasnI kako je, onda, Dositej Obradović (1790), prije Vuka Karadžića, mogao da obilazi krajeve zapadno od Drine i da tamo (pa i u Sjevernoj Dalmaciji) podučava djecu na srpskom jeziku. On je rođen u Banatu (u Srbiji) i nikako nije mogao iz njega ponijeti hrvatski jezik. Prilikom svog boravka u Trstu, opet je bio među Srbima i ti Srbi su čitali njegova djela – pisana na srpskom jeziku. U oslobođenoj Srbiji, Dositej Obradović će biti prvi ministar prosvete – 1811.

Za to vreme, u Zagrebu se govorilo njemačkim ili mađarskim, a u okolini Zagreba hrvatskim – zagorskim, iliti kajkavskim. A to je jezik, rekao sam i prije ali opet da ponovim, koji se od srpskog razlikuje više nego što se, recimo, razlikuje bugarski od srpskog.
Pozdrav.

[and]

kojih?

Pa da su Hrvati , ili da su od drzavnog znacaja izuzeci i jos mnogo toga al ne mogu sve nabrajati

ovo su činjenice:

II. STJECANJE DRŽAVLJANSTVA


Članak 3.

Hrvatsko državljanstvo stječe se:

1. podrijetlom;

2. rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske;

3. prirođenjem;

4. po međunarodnim ugovorima.


Članak 4.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete:,

1. čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani;

2. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u Republici Hrvatskoj ;

3. čiji je jedan od rodltelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva a dijete je rođeno u inozemstvu.


Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski državljani sa srodničkim učinkom. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

a ostalo je na osnovu osjećaja,nako

[goran5]

Članak 3.

Hrvatsko državljanstvo stječe se:

1. podrijetlom;

2. rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske;

3. prirođenjem;

4. po međunarodnim ugovorima.


Članak 4.

Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete:,

1. čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani;

2. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u Republici Hrvatskoj ;

3. čiji je jedan od rodltelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva a dijete je rođeno u inozemstvu.


Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski državljani sa srodničkim učinkom. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

a ostalo je na osnovu osjećaja,nako [/quote]

Koje ostalo ?

[and]

oni koji ne ispunjavaju ove gore uslove,koji su slični u svim normalnim državama,a takvih je u bih 99%,koji su na osnovu osjećaja,a ne činjenica dobili državljanstvo.

[goran5]

oni koji ne ispunjavaju ove gore uslove,koji su slični u svim normalnim državama,a takvih je u bih 99%,koji su na osnovu osjećaja,a ne činjenica dobili državljanstvo.

Krivo, al dobro ...

Odoh spat laganini, laku ti noc i svima drugima.... do sljedeceg puta

[CRNOGORAC]

Hrvati ili katolici? (vidim i ja da je ovo krenulo do bezsvijesti

Pa od bana Kulina do kralja Tvrtka drzavnici Bosne su bili Hrvati ponekad i Srbi.
Nekad pagani kasnije katolici.
Sta tu nije jasno

Od bana Kulina,Kralja Tvrta,kasnije njegovog sina i ostalih vladara pa sve do Stefana Tomaševića( bio je srpski vladar iz dinastije Kotromanića, koji je bio poslednji despot Srbije i kralj Bosne)u svim njihovim poveljama tačno se vidi ko su i šta su,svi su bili Srbi!
ps. Pozdrav svima,sad moram stvarno da dam petama vjetra!

[buna]

Citat od Zelenašica:
vala baš sad taj termin nacionalnost ne bi da analiziram,helem kod nas oko svake analize dolazimo do sukoba na nacionalnom interesu pa mi se nako ogadio .......
.....ja vala samo znam da u Bosni i Hercegovini žive Bosanci i Hercegovci,e sad da li islamske,pravoslavne ili katoličke vjeroispovijesti to je za izjašnjavanje,a ovo Bosanci i Hercegovci ne zahtijeva analizi jasno je ko dan
za mene vazda ostaje ona Hrvati su u Hrvatskoj,Srbi u Srbiji....a u BiH,vala samo Bosanci i Hercegovci ...prema tome da se odselim iz Bosne recimo u Italiju i dobijem njihovo državljanstvo ja šta ću bit nego Talijanka ....sa korijenima iz BiH Helem ako mijenjam svaki dan čarape šta Fali i nacionalnost,..... jesam li potrefiLa je l to taj termin [/quote]
.............................................................................................................................................................................................





Helem, i ja sam nešto slično skontala , pa zato odoh sad s teme, da ostanem na tome, da me ne pobrkaju, ne daj, Bože.
Nego, kad smo već kod tih naših bogatih jezika, nedavno pročitah nešto interesantno, pa da priupitam zna li ko odgovor:

Zašto se na srpskom jeziku kaže KUCA i DOMAĆINSTVO..
A na hrvatskom jeziku se kaže DOM i KUĆANSTVO--?
Mensčini da nema logike.

[tranquil]

Auuuu evo još jedne teme "nije bitno kako se vi izjašnjavate, sada ću ja vama reći šta ste vi zapravo".

Pravilo broj 1 nacionalnog izjašnjavanja: "Bez obzira na to kako se osjećate i izjašnjavate, na Internetu uvijek postoji osoba koja bolje zna od vas šta ste vi."

Ova tema puna takvih stručnjaka.