Milić Vukašinović

[dale cooper]

Ovo što Bregović sa Dugmetom radi je totalni i besramni cash grab. Čim zafali love okupi plaćenike i ajmo turneja. Bez obzira šta mislio o Merlinu
lik napravi turneju oko aktuelnog albuma i još uvijek je diskografski aktivan izvođač i trudi se oko albuma. Ja mislim da Brega nije napisao nešto
u fazonu Bijelog Dugmeta još otkako su se originalno razišli.

[DebelinJoe]

Prolazim maloprije pored Hastahane, Tifina mala ima probu i kida, čupa, rastura. Fenimenalan talent i vokal. Valjda neće kasnije u životu zabelajiti i propasti kao otac joj.

[Better Man]

Prolazim maloprije pored Hastahane, Tifina mala ima probu i kida, čupa, rastura. Fenimenalan talent i vokal. Valjda neće kasnije u životu zabelajiti i propasti kao otac joj.

Ne brini. Pametnija je ona od oca.

[Point.]

Interesantno da su većinom iz EKV zaglavili na heroinu i sidi.

[atmel]

...

[atmel]

...

[jeza u ledja]

oh…kaaayyy

[atmel]

...

[milojicabrzi]

Interesantno da su većinom iz EKV zaglavili na heroinu i sidi.

Ima različitih priča i indicija o svemu tome.

U Beogradu se početkom '80-ih na narko-sceni pojavljuje heroin, kojeg do tada nije bilo u većem omjeru, jer je SFRJ bila pomalo zatvorena zemlja, u odnosu na liberalna tržišta Zapadne Evrope. Na našim prostorima bili su poznati "hašišari" i "travari", dok ovih težih droga nije bilo ili ih je bilo u maloj mjeri, vjerovatno i zbog slabog tržišta i nevelikih prihoda u tadašnjoj državi.

Neki analitičari i novinari čak su tvrdili da je heroin "podmetnut" od strane zapadnih sila u Beograd i bivšu Jugoslaviju, kako bi se destabilizacijom omladine, nakon smrti Tita, ubrzao proces tranzicije i raspada, ali nema nekih dokaza o tome, tako da to više spada u rang nekih novinarskih naklapanja.

Elem, nakon dolaska te droge, čitav niz estradnih, glumačkih i drugih imena, se "navlači" na tu novu drogu. Među njima od poznatijih i ovdje spominjani Goran Čavajda-Čavke iz El.Orgazma, Ivica Vdović - VD i Šarla i Katarine II, Sonja Savić, Rajko Kojić iz Riblje Čorbe, dečko od pjevačice Viktorije, ne mogu se sjetiti imena, našli ga smrznutog u haustoru karjem '80-ih i mnogi drugi, manje ili više poznati muzičari.

S obzirom da uz taj "hobi" ide često korištenje zajedničkog pribora, AIDS je bio česta popratna pojava, VD je bio jedna od prvih Hiv pozitivnih osoba u Ex Yu, nekad možda '83. ili tu negdje. Čavke je bio Hiv pozitivan od neke '88., borio se i gurao, nekih 9 godina sa tom bolešću, VD isto tu negdje (Čavke je umro '97. a VD čini mi se u kasno ljeto-ranu jesen '92.)

Pjesma "Odgovor" od EKV-a koju su često izvodili kao pjesmu koja otvara koncerte tih ranih '90-ih, Milan je posvetio VD-u, govori o osjećajima kad je čuo dijagnozu sa nekim nepoznatim stranim riječima i skraćenicama, inače jedna od boljih pjesama EKV-a iako nije često u tih nekih Top 20 kompozicija tog benda.

VD već '84. nije više mogao da svira, "nogirali" su ga iz EKV-a (nije fer prema bivšem drugu, šta drugu, "suborcu"). Nabavio je neku Yamaha ritam mašinu, pa se nudio da bendovima programira bubnjeve u studiju, ima negdje na netu njegov oglas u novinama iz tog vremena.

Mislim da je njegovo zadnje tv pojavljivanje u nekoj rock emisiji iz negdje '90-te godine, tad jedva govori, teško i nepovezano.

Na kraju, negdje '91.-'92. prodavao je bedževe na utakmicama, i radio tako neke sitne poslove, tužno ga je bilo ljudima gledati, da bi u septembru '92. umro. Kada su ga mrtvog nosili na nosilima i kada je pao, niko nije htio prići da ga podigne, ljudi su se bojali AIDS-a više nego je trebalo.

Kad je Darko Rundek čuo za taj događaj- samo je kratko prokomentarisao- "bio je anđeo do kraja". Inače velika "fanica" VD-a je bila baš glumica Sonja Savić, često je pričala o njemu, kao o važnijem članu EKV-a od samog Milana

Da li je ovisnost imala uticaja na iznenadnu smrt i bolest Milana te '94. godine, ne znam, vjerovatno da jeste. Na Margitinu smrt imalo je uticaja sigurno, tada (kraj '90-ih), se već uveliko u BG za nju zna da je ovisnica, smješta se u nekim polunamještenim stanovima sa nekim čudnim momcima, ljudima oko nje, bilo je odavno jasno. Bubnjar Ivan Ranković Raka, pričao je u intervjuima, kako je sa njom išao tražiti dilere, sredinom '80-ih, kaže da su to bile scene kao iz američkih flimova o "džankijima".

Sad kad gledam snimke koncerata EKV na youtube, vidjelo se na njima da su "urađeni", imali su "zauljene" oči, kao na zejtinu i neke pokrete i govor tijela, koji je ukazivao na to (Margitini prodorni pogledi, puni ljubavi-kako je to opisao jedan beogradski novinar).

Inače, najveća je greška, zbog koje stradaju i porodica i roditelji, je što se ta ovisnost u nekom ranom periodu, ne vidi i ne primjećuje baš lako. Većina ljudi ima predstavu da ti ovisnici izledaju baš kao "džankiji" iz filmova, mršavi, tresu se, puni tikova, buljavih očiju, nerazumljivo pričaju -GREŠKA. Mogu mjessecima pa i godinama izgledati sasvim fino i skockano, sređen i fin govor, elokvencija, korektno i civilizovano ponašanje, stvari se primjete te nakon više godina, kad krene fizičko propadanje, ili ranije, kad krenu nestajati novci po kući, posuđivanja od rodbine i prijatelja, pa familija dođe roditeljima da traže novac nazad. U ranoj fazi to mogu primjetiti doktori i stručne osobe, koje imaju dodira sa takvim ljudima.

Najčešće ovisnost primjete emotivni partneri, dečko ili cura od ovisnika, koji provode puno vremena sa njima, pa primjete te razlike i oscilacije između čistog i "urađenog" perioda.

Pričao mi je kolega, on je dio ovih tv ekipa koje snimaju serije, filmove itd. za sarajevskog glumca koji je umro prije koju godinu, kada su boravili na setu i snimanjima koja traju danima, da se na njemu još 2005.-2006. na ponašanju vidjelo je li suh ili je na nečemu.

Zato često kad se za nekog sazna, ide pitanje-pa kako roditelji nisu vidjeli, pa to je njihovo dijete, nemoguće da ništa ne primjete itd. Veliki su to glumci, poslušajte intervjue i podcaste sa legendarnim Džemalom Murgom, koji je govorio o svojim višedecenijskim policijskim iskustvima.

Meni je pričao jedan stari MUP-ovac, otišao je davno u penziju, da mu je najteži trenutak u karijeri bio kad je zvao oca, da dođe po sina, kojeg su našli u nekim ruševinama, gore na Humu, sav prljav i uneređen, kaže otac- neću da dođem po njega!- kratko i jasno. Eh sad, šta može dovesti oca u situaciju da neće da dođe po svoje dijete za kojeg danima ne zna gdje se nalazi, procijenite sami.

Uglavnom, velika pošast koja je uništila mnogo bendova, mladih ljudi i života.

Dobro je da postoje ljudi koji se izvuku, pa i pričaju o tome, kao npr. Nikola Kolja Pejaković, Feđa Štukan, oni tad postanu najbolji "ambasadori" borbe protiv narkotika.

[Point.]

Ne znam koji qurac ljudi krenu sa tim, kad se zna da se lako navučeš i da je izgledna smrt.

[milojicabrzi]

Kod mladih ljudi najviše radoznalost, eksperimentisanje i nevjerovanje da se za 15-ak dana već postaje teški ovisnik i da je to već put bez povratka.

Glumac Nikola Pejaković Kolja, dosta priča o tome iz svog vlastitog iskustva, skoro pa višedecenijskog ovisnika. Kas su snimali film "Lepa sela lepo gore", to je negdje '95. nakon premijere su ga kolege glumci Manda, Bjelogrlić i ta ekipa bukvalno "odnijeli" na odvikavanje jer više fizički nije mogao funkcionisati.

Navukao se dolaskom u BG da studira režiju, kao momak od nekih 20-ak godina, kad su mu "jarani" prvi put dali da proba, bio je oduševljen i u štihu otprilike, "što meni ovo neko ranije nije dao". Nakon toga 15- ak godina patnje, finansijskih i zdravstvenih problema, nekoliko neuspješnih pokušaja odvikavanja, a sve to vrijeme, ovisnost ne radi nekog užitka, već da bi tijelo moglo normalno funkcionisati.

Krajem '90-ih on je imao bend "Kolja i smak bijelog dugmeta", dobar je gitarista, onako tehnički ok i potkovan, pjesme su bile neki funky, fussion rock, zanimljiv stil, solidne pjesme, moj kum je veliki fan tog benda. Nikad nije ostvario veći komercijalni uspjeh, dijelom i zbog tih "zdravstvenih" problema i nemogućnosti funkcionisanja i praćenja zakazanih obaveza i sl. I sada ima neki bend -"Kolja i grobovlasnici" ili nešto tako slično, koji se svako malo raspusti, pa okupi, hoće da ima high class muzičare u ekipi, a nema tu puno para i nastupa, pa mu je to nekako napravilo "drveni šporet" od tog benda, ne ide, pa hajde.


Mislim da se konačno skinuo nekad krajem prve dekade 2000-ih (za vrijeme scenarija za "Vratiće se rode" bio je u nekoj međufazi, to je otprilike 2007. godina). Ako se ne varam, bio je u manastiru u Trebinju (Tvrdoš ili neki tamošnji manastir).

Htio je postati monah, ali je crkveni starješina vidio da on nije "građa" za to, pa mu savjetovao da ide i zasnuje porodicu.

Sada se okrenuo vjeri (što je dobro) i nacionalizmu (što nije dobro), lik kad priča o RS, priča kao da BiH ne postoji u Kosmosu. Drago mi je da je izgleda došao pameti pa ipak dolazi da snima neke serije u Federaciji BiH, hajde valjda je došao tobe. Uglavnom dosta poznata je faca iz svijeta filma, dosta snima, režira, ima nekih 60-ak godina i dobro je što gostuje po emisijama i potkastima, gdje govori o štetnosti narkotika, poziva omladinu da budu pametni itd.

Ima dva "rituala" koja poštuje kad je u muzici, a sve kako ne bi ponovo "došao u iskušenje recidiva" i vratio se tom zlu. Kad ima svirke, nema druženja ni prije, ni poslije svirke. Iz hotela na binu, sa bine u hotel. Pravilo je sam sebi uveo, nema after-party i sličnih zezancija.

Feđa Štukan možda je najpoznatiji bivši ovisnik u SA, dosta govori o tome, poznate su njegove "eskapade" iz tog perioda. Eto njih dvojica su makar svijetli primjer da se protiv tog zla može boriti.

Kad spomenuh Feđu, ima jedna anegdota...Počeo ja 2006. raditi u firmi i dobijem službeni telefon, ono bila potrebna stalna dostupnost. Zadužim ja broj i neku staru Nokiju, sjećam se bila bež-zlatne boje. Eh sad, da li je taj broj, vjerovatno bio sličan njegovom broju, pretpostavljam da je razlika bila možda u jednom broju ili nešto slićno. Uglavnom, svako malo, u različita doba, neki ženski glasić, "halo, dobar dan / veče, je li Feđa, je li gospodin Feđa" i ja kažem nije, ona kaže izvinite i to je to.

Kontam koji Feđa, da nije neki Feđa dužio taj broj prije mene....koliko znam nije, neka žena je dužila, ali vrtim po glavi, sve opcije, kako to, nije baš slučajnost, da neko svako malo zove i traži. Kad jednom nazva neka dama, pa reče i prezime kaže "je li g F. Štukan?", ja kažem nije i onda skontam koga traže. Da li je broj bio sličan ili je on da se "kotariše" davao netačan broj, ne znam, ali interesantno iskustvo. Nakon par mjeseci, ti pozivi su prestali.

Eto, mogao sam se da sam bio mudriji, i za neku curu "ogrebati"

[Osmi Socrates]

Niko se ne upita da li je ovisnost o drogama jednostavno doprinijela i muzici koju su ti ljudi pravili. Naravno da ne treba ići okolo i promovirati droge, ali neki muzičari ne bi bili ono što su bili da nisu koristili droge. To je neizostavni dio ličnosti koja je pravila tu muziku.

Da li bi Jim Morrison bio Jim Morrison da nije bio alkoholičar? Da li bi Kurt Cobain bio Kurt Cobain da nije bio ovisnik na kraju i o heroinu? Da li bi Lou Reed napisao Heroin da nije bio na heroinu?

Neće svako ko je ovisnik o heroinu (ili bilo čemu drugom) biti dobar muzičar, i to je važna napomena ovdje, ali neki vrhunski muzičari jednostavno ne bi bili isti muzičari bez svoje ovisnosti.

Naravno, ne važi samo za muziku. Bukowski ne bi bio ni pola pisca kakav je bio da nije bio alkoholičar.

Sve u redu, "Just Say No", što rekla Nancy Reagan, ali treba nekad i prihvatiti da je ljepota umjetnikovog izražaja počesto i u njihovoj spremnosti da svjesno flertuju sa ranom smrću. Preko alkohola, heroina, itd.

[milojicabrzi]

Prije 10-ak godina, na portalima u CRO vrtio se narativ i oko Gorana Barea u smislu da on bez stimulansa nikada ne bi napisao to što je napisao i gdje su i njegovi prijatelji na kraju prihvatili da on "clean and sobber" ne može na stage, da više daje kad je stimulisan i druge priče.

Međutim, Bare sam u intervjuima "proklinje dan" te zime '84. kad je krenuo tom stanputicom, sjeća se svakog detalja od tog dana (Vinkovci su relativno blizu Beograda, nekih 100-njak kilometara, pa su i oni prije rata imali opasnu narko-scenu). Sjeća se smrti supruge koja se predozirala kad im je sin Miran imao možda godinu dana (sad je uspješan u IT sektoru, ima već 30 i koju godinu, mislim da živi u Zadru, kakav mu je odnos sa ocem, ne znam, čini mi se da nije baš idealan).

Čovjek cvili, propagira pa i "propovjeda" da se u to ne ide, da je to smeće i da nema veze sa kreativnošću.

Legendarni Augustin Tin Ujević, jedno od najvećih pjesničkih imena ovih prostora, boemčina sa dna kace, govorio je da niti jednu pjesmu nije pijan napisao.

Tako da ja nešto ne vjerujem u tu priču oko stimulansa i kreativnosti, mislim da bi svi ti ljudi koje smo spominjali, da su bili clean & sobber, još bolju umjetnost pravili...

[Osmi Socrates]

Naravno, lako je reći bilo šta, pa i to da ovisnost nema ništa sa kreativnošću, kada si već prošao kroz pakao toga. I stekao iskustvo. Proradio ti nagon za samoodržanjem. Ima dosta i onih koji tvrde da korištenje droga ima veze sa kreativnošću. Svejedno, nekim muzičarima i nije bilo važno da dođu do iskustva. Sagorjeli u svojoj ovisnosti, između ostalog, i ostavili trag. Nije im bilo do samoodržanja. Ja mislim da nijedan album EKV-a ne bi bio toliko dobar da nisu bili ovisnici. Sagorjeli ljudi, jbg. Nije ni svakom suđeno da živi sto godina i ima petoro djece. Moramo to jednostavno prihvatiti. A ne pričati o njima kao nekim jadnicima zato što su bili ovisnici.

Steve Jobs je veoma pozitivno govorio o njegovom korištenju LSD-a i kako je to bio okidač njegovih uspjeha. Kary Mullis je osvojio Nobelovu Nagradu za kemiju i nesumnjivo je zasluge za to pripisao i njegovom korištenju LSD-a.

LSD nije ni blizu toliko opasan kao heroin, ali.... Opasan je za okolinu ako počneš paranoično tripovati.

[Osmi Socrates]

I da se osvrnem na ovo da Tin Ujević nije nijednu pjesmu pijan napisao. To nije poenta ovdje. Poenta je da te ovisnost (o bilo čemu) dovodi u stanja svijesti koje prosječan "normalan" čovjek koji živi "regularan" život ne može osjetiti i iskusiti. Sasvim sam siguran da je pijani Tin Ujević inspiraciju crpio iz alkohola i pijanih stanja, da bi poslije trijezan pisao pjesme.

Vjerovatno ni pjesma "Glad" nije mogla nastati kad su Margita i Milan krizirali. Ali prethodno kriziranje ih je dovelo do stanja koje je inspiriralo pjesmu. Takvo stanje čovjek koji nikad nije krizirao ne može iskusiti.

Glad je, naravno, i univerzalna pjesma. Ne treba je ograničiti samo na ovisnost o drogi. Zato i jeste fenomenalna.

[dale cooper]

Droga vjerovatno jeste kreativni stimulans na početku, ali nakon nekog vremena postaje problem i više ne pomaže kreativnosti.
Velvet Undegroundova pjesma Heroin opisuje tu ranu fazu, početnu ushićenost, ali i comedown nakon tripa. Premotajte nakon toga nekih 14
godina do Lou Reedove pjesme Waves Of Fear i onda dobijete ružnu sliku duboke ovisnosti i pakla kroz koji prolazite. Ako postoji jedna pjesma
koja će vas odagnati da probate drogu onda je to ova pjesma. Lou Reed vas apsolutno ne pošteđuje ni jednog gadnog detalja.

milojica je gore spomenuo onaj detalj za pojavljivanje heroina u Beogradu početkom 80-tih i moguću povezanost sa zapadnim elementom ali
i državnim službama. U dokumentarcu Kao da je bilo nekad o EKV-u Dragan Papić priča upravo o tome, govoreći da je na nekoj žurci upoznao
nekog Amera koji je pričao loš srpski sa američkim naglaskom koji je mu je navodno, dok su bili nafiksani, rekao da radi za CIA-u i rekao rečenicu
da diktature sporo padaju i da treba vremena nakon smrti diktatora da se skroz uruše. Dok Sonja Savić sa druge strane kaže da je država imala
udjela u upliv jeftinog heroina na beogradskoj sceni.

Ima ovaj tužan momenat iz tog dokumentarca koji govori u prilog tome da neki ljudi ne uzimaju drogu nužno zbog kreativnosti, nego zbog
bijega od sopstvene nesretnosti.

[Osmi Socrates]

Pa sam Heroin je ružna slika o ovisnosti. Ne mora se ići u buduće poruke Lou Reeda. Iskren do jaja. I to iz perspektive jednog narkomana.

I naravno da je droga bijeg od whatever. Sretan čovjek je rijetko dobar umjetnik. Skoro nikad. Samo bavljenje muzikom je za najznačajnije muzičare bilo bijeg od nesretnosti.

I Glad je upozoravajuća pjesma. Ne treba ni trošiti riječi da su ovo bili jako iskreni ljudi i nisu nijednom riječju promovirali drogu.

Oni upozoravaju iz ličnog iskustva.

Ali, opet, da nema tog iskustva, oni ne bi bili ni isti ljudi niti bi pjesme imale takav "udarac".

[dale cooper]

Da, ni jedna od tih pjesama nije odobravanje korištenja droga (iako su neki upirali prste i shvatali ih tako) nego iskreno prenošenje iskustva.

[Osmi Socrates]

Lou Reed bez ikakvog suzdržavanja.

I have made very big decision
I'm goin' to try to nullify my life

Jasno i glasno.

Heroin, be the death of me
Heroin, it's my wife and it's my life

Još jasnije. Nema mjesta ni za šta "normalno" kad je na heroinu. Ni za ljubav, ni za porodicu. Samo za smrt.

Ako neki smrt ne smatraju kao vrlo jasno upozorenje, onda ne znam šta je pogrešno sa ljudima koji tumače pjesme.

[dale cooper]

Većina vjerovatno nije ni čitala ništa dalje osim naslova pjesme.

[Point.]

Kolja sa jedne ovisnosti i droge, prešao na drugu drogu četništvo.

Bolje da je ostao narkoman.

[muha_sa]

Trenutno slušam ovo i uživam--koliki mi je IQ

[atmel]

[DebelinJoe]

Ebner

EBNER je na mjestu Frankfurt.
3͏0͏ ͏m͏i͏n͏.͏
·
Frankfurt, Njemačka
·
"Ovo je Frankfurt. Devedesete. Došao sam bez ičega – bez jezika, bez para, bez plana. Samo ruksak, strah i mučninu u stomaku. Rat me odveo od svega. Ovaj grad me naučio da se čeka, da se radi, da se preživljava. Prao sam prozore. Radio u second hand shopu. Prao auta. Čistio bašte. Najduže u staračkom domu. Poslovi koje niko ne želi, dani kad ne znaš šta će biti sutra. Ali Mujo je izdržao i gore. Kad se sjetim – nema gorčine. Samo znam da me taj period napravio."
#Ebner #Frankfurt #Devedesete #Otpor #Mujo #NovaPjesma

[Better Man]

Interesantno da su većinom iz EKV zaglavili na heroinu i sidi.

Ima različitih priča i indicija o svemu tome.

U Beogradu se početkom '80-ih na narko-sceni pojavljuje heroin, kojeg do tada nije bilo u većem omjeru, jer je SFRJ bila pomalo zatvorena zemlja, u odnosu na liberalna tržišta Zapadne Evrope. Na našim prostorima bili su poznati "hašišari" i "travari", dok ovih težih droga nije bilo ili ih je bilo u maloj mjeri, vjerovatno i zbog slabog tržišta i nevelikih prihoda u tadašnjoj državi.

Neki analitičari i novinari čak su tvrdili da je heroin "podmetnut" od strane zapadnih sila u Beograd i bivšu Jugoslaviju, kako bi se destabilizacijom omladine, nakon smrti Tita, ubrzao proces tranzicije i raspada, ali nema nekih dokaza o tome, tako da to više spada u rang nekih novinarskih naklapanja.

Elem, nakon dolaska te droge, čitav niz estradnih, glumačkih i drugih imena, se "navlači" na tu novu drogu. Među njima od poznatijih i ovdje spominjani Goran Čavajda-Čavke iz El.Orgazma, Ivica Vdović - VD i Šarla i Katarine II, Sonja Savić, Rajko Kojić iz Riblje Čorbe, dečko od pjevačice Viktorije, ne mogu se sjetiti imena, našli ga smrznutog u haustoru karjem '80-ih i mnogi drugi, manje ili više poznati muzičari.

S obzirom da uz taj "hobi" ide često korištenje zajedničkog pribora, AIDS je bio česta popratna pojava, VD je bio jedna od prvih Hiv pozitivnih osoba u Ex Yu, nekad možda '83. ili tu negdje. Čavke je bio Hiv pozitivan od neke '88., borio se i gurao, nekih 9 godina sa tom bolešću, VD isto tu negdje (Čavke je umro '97. a VD čini mi se u kasno ljeto-ranu jesen '92.)

Pjesma "Odgovor" od EKV-a koju su često izvodili kao pjesmu koja otvara koncerte tih ranih '90-ih, Milan je posvetio VD-u, govori o osjećajima kad je čuo dijagnozu sa nekim nepoznatim stranim riječima i skraćenicama, inače jedna od boljih pjesama EKV-a iako nije često u tih nekih Top 20 kompozicija tog benda.

VD već '84. nije više mogao da svira, "nogirali" su ga iz EKV-a (nije fer prema bivšem drugu, šta drugu, "suborcu"). Nabavio je neku Yamaha ritam mašinu, pa se nudio da bendovima programira bubnjeve u studiju, ima negdje na netu njegov oglas u novinama iz tog vremena.

Mislim da je njegovo zadnje tv pojavljivanje u nekoj rock emisiji iz negdje '90-te godine, tad jedva govori, teško i nepovezano.

Na kraju, negdje '91.-'92. prodavao je bedževe na utakmicama, i radio tako neke sitne poslove, tužno ga je bilo ljudima gledati, da bi u septembru '92. umro. Kada su ga mrtvog nosili na nosilima i kada je pao, niko nije htio prići da ga podigne, ljudi su se bojali AIDS-a više nego je trebalo.

Kad je Darko Rundek čuo za taj događaj- samo je kratko prokomentarisao- "bio je anđeo do kraja". Inače velika "fanica" VD-a je bila baš glumica Sonja Savić, često je pričala o njemu, kao o važnijem članu EKV-a od samog Milana

Da li je ovisnost imala uticaja na iznenadnu smrt i bolest Milana te '94. godine, ne znam, vjerovatno da jeste. Na Margitinu smrt imalo je uticaja sigurno, tada (kraj '90-ih), se već uveliko u BG za nju zna da je ovisnica, smješta se u nekim polunamještenim stanovima sa nekim čudnim momcima, ljudima oko nje, bilo je odavno jasno. Bubnjar Ivan Ranković Raka, pričao je u intervjuima, kako je sa njom išao tražiti dilere, sredinom '80-ih, kaže da su to bile scene kao iz američkih flimova o "džankijima".

Sad kad gledam snimke koncerata EKV na youtube, vidjelo se na njima da su "urađeni", imali su "zauljene" oči, kao na zejtinu i neke pokrete i govor tijela, koji je ukazivao na to (Margitini prodorni pogledi, puni ljubavi-kako je to opisao jedan beogradski novinar).

Inače, najveća je greška, zbog koje stradaju i porodica i roditelji, je što se ta ovisnost u nekom ranom periodu, ne vidi i ne primjećuje baš lako. Većina ljudi ima predstavu da ti ovisnici izledaju baš kao "džankiji" iz filmova, mršavi, tresu se, puni tikova, buljavih očiju, nerazumljivo pričaju -GREŠKA. Mogu mjessecima pa i godinama izgledati sasvim fino i skockano, sređen i fin govor, elokvencija, korektno i civilizovano ponašanje, stvari se primjete te nakon više godina, kad krene fizičko propadanje, ili ranije, kad krenu nestajati novci po kući, posuđivanja od rodbine i prijatelja, pa familija dođe roditeljima da traže novac nazad. U ranoj fazi to mogu primjetiti doktori i stručne osobe, koje imaju dodira sa takvim ljudima.

Najčešće ovisnost primjete emotivni partneri, dečko ili cura od ovisnika, koji provode puno vremena sa njima, pa primjete te razlike i oscilacije između čistog i "urađenog" perioda.

Pričao mi je kolega, on je dio ovih tv ekipa koje snimaju serije, filmove itd. za sarajevskog glumca koji je umro prije koju godinu, kada su boravili na setu i snimanjima koja traju danima, da se na njemu još 2005.-2006. na ponašanju vidjelo je li suh ili je na nečemu.

Zato često kad se za nekog sazna, ide pitanje-pa kako roditelji nisu vidjeli, pa to je njihovo dijete, nemoguće da ništa ne primjete itd. Veliki su to glumci, poslušajte intervjue i podcaste sa legendarnim Džemalom Murgom, koji je govorio o svojim višedecenijskim policijskim iskustvima.

Meni je pričao jedan stari MUP-ovac, otišao je davno u penziju, da mu je najteži trenutak u karijeri bio kad je zvao oca, da dođe po sina, kojeg su našli u nekim ruševinama, gore na Humu, sav prljav i uneređen, kaže otac- neću da dođem po njega!- kratko i jasno. Eh sad, šta može dovesti oca u situaciju da neće da dođe po svoje dijete za kojeg danima ne zna gdje se nalazi, procijenite sami.

Uglavnom, velika pošast koja je uništila mnogo bendova, mladih ljudi i života.

Dobro je da postoje ljudi koji se izvuku, pa i pričaju o tome, kao npr. Nikola Kolja Pejaković, Feđa Štukan, oni tad postanu najbolji "ambasadori" borbe protiv narkotika.

Ivica Vdović VD je bio nogiran iz Katarine druge, jer zbog side koja je od početka bila progresivna, nije mogao više normalno da svira. Dali je to bilo ispravno ili ne ne znam, ali su ga morali zamijeniti. Ta jedna od posljednjih emisija gdje je bio gost je serijal Kako je propao rock 'n' roll i to epizoda posvećena beogradskoj rock sceni, tačnije Šarlu, Idolima i Orgazmu. I tada se vidjelo da teško govori i izgledao je kao starac sa brčićima prosijede kose, a nije imao ni punih 30 godina. Sonja Savić jeste bila njegov najveći fan i ona je uvijek isticala da je VD bio važniji u Šarlu od Koje i da mu Koja nije ni do nožnog palca. To da je važniji od Milana u Katarini drugoj koliko znam nikad nije govorila. Cvele, basista Instruktora je mislim njegov rođak. Na Milanu se nikad nije vidjelo da je ovisnik. Dok se na Margiti moglo primijetiti kasnijih godina i to u intervjuima koje je davala. A taj Sarajevski glumac je Saša Petrović i to svi znaju.