"Najzamrseniji ljudi na svijetu. Ni sa kim istorija nije napravila takvu salu kao sa nama. Do juce smo bili ono sto danas hocemo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nesto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mozemo vise nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac sto ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vise ni toka ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo u naprijed, zato zadrzavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rijesenja. Preziru nas i braca i dosljaci, a mi se branimo ponosom i mrznjom. Htjeli smo da se sacuvamo a tako smo se izgubili, da vise ne znamo ni sta smo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa pa i ova ljubav."
Dervis i Smrt Mesa Selimovic
Sijetite se nasih dijedova i njihovih rijeci..Pa zar su nam turci koji su nas macem preveli u Islam preci od nase brace Srba i Hrvata??Danas se svi ponosimo Mesom a rijeci smo mu zaboravili.Procitajte ovaj tekst jos jednom i probajte razumijeti sta tu pise...
Mesa Selimovic - zaboravljene rijeci
-
Drvosjeca iz Dejcica
- Posts: 16757
- Joined: 23/06/2004 15:46
- Location: Sarajevo
#4 Re: Mesa Selimovic - zaboravljene rijeci
A kome su to Turci preci i u kojem kontekstu ? Kada od "brace" Srba dozivis Srebrenicu mislim da tu nema vise bratovanja. Da je Selimovic danas ziv mislim da bi se nakon ovog rata stidio svojih rijeci. Ovim ne zelim reci nista negativno o Selimovicu, naprotiv. Problem je u tome sto mnogi pukim citiranjem Selimovica pokusavaju pokazati toboze kako bi to danasnji Muslimani trebali razmisljati. Kao, evo vidite, Selimovic je bio "Srbin", treba i vi da budete kao Selimovic, malo sutra. Istina da se Islam na Balkanu prosirio dolaskom Turaka, a da li se pitas kako i kada su to Srbi primili Pravoslavlje ? Mislis da su Juzni Slaveni oduvijek bili krscani ili su prije dolaska na Balkan vjerovali u kamenje, demone, sunce, mjesec i vilejnjake.Ja.. wrote:"
Sijetite se nasih dijedova i njihovih rijeci..Pa zar su nam turci koji su nas macem preveli u Islam preci od nase brace Srba i Hrvata??Danas se svi ponosimo Mesom a rijeci smo mu zaboravili.Procitajte ovaj tekst jos jednom i probajte razumijeti sta tu pise...
-
Ja..
- Posts: 3
- Joined: 02/07/2004 15:45
#5 ja..
odje se nigdje nespominje da je pravoslavlje bolje od islama ili nesta drugo,vec krv..
i muslimani su cinili zlocine isto kao i srbi i hrvati..i u drugom svijetskom ratu i u ovom.vidis kako si zagrizen u mrznji da ni ove rijeci koje jemesa napisao neznas da protumacis...
i muslimani su cinili zlocine isto kao i srbi i hrvati..i u drugom svijetskom ratu i u ovom.vidis kako si zagrizen u mrznji da ni ove rijeci koje jemesa napisao neznas da protumacis...
-
Drvosjeca iz Dejcica
- Posts: 16757
- Joined: 23/06/2004 15:46
- Location: Sarajevo
#7 Re: ja..
To nisam ni rekao.Ja.. wrote:odje se nigdje nespominje da je pravoslavlje bolje od islama ili nesta drugo
Ja.. wrote: i muslimani su cinili zlocine isto kao i srbi i hrvati..
Opet se ne slazem. Muslimani jesu cinili zlocine ali ne kao Srbi. Muslimani nisu napravili Keraterm, Srebrenicu, Bijeljinu, Zvornik, Banja Luku nego Srbi. Dakle sustinska razlika.
Pa hajde da vidim tvoje tumacenje citirnih rijeci Selimovica ?Ja.. wrote:vidis kako si zagrizen u mrznji da ni ove rijeci koje jemesa napisao neznas da protumacis...
-
Lisac
- Posts: 1348
- Joined: 16/04/2004 09:22
#8 Re: ja..
Shta ima tumachJa.. wrote:....vidis kako si zagrizen u mrznji da ni ove rijeci koje jemesa napisao neznas da protumacis...
Cuj interpretacija je subjektivna kategorija. Znachi ti ne baratash chinjenicama, nego emocijama. I da reche neko gore da nije dovoljno jednu knjigu prochitati.
Buduchi da si chini mi se (anal)itichar hajd' malo proanaliziraj chitav text, pa onda nam daj svoj cjenjeni kritichki osvrt
KAKVI SU LJUDI BOSANCI?
Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je odredeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro. Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.
A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedji svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.
Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreca je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti!
Meša Selimovic
P.S.
ovo mi je jedno 30 put da postiram ovaj text kriticharima selimovicha i patriotskih mu osjechanja u njega. Svi nekom igrom sluchaja naginju isjechcima i zaboravljaju da u naslovu stoji adresa
-
Glumica
- Posts: 590
- Joined: 15/03/2002 00:00
- Location: Sarajevo
#9
svasta... nema mesa nista sa tim sto njegove rijeci tumaci kako ko hoce... u tome i jeste njihova snaga... sto se u njima mozemo pronaci danas kao i onda... sto ih svako moze primijeniti na sebe... u tome i jeste univerzalna vrijednost nekog djela i zato ih i zovemo klasicima... jer su problemi, pitanja, borbe, stremljenja u ljudskoj dusi na bilo kojem prostoru i u bilo kojem vremenu, u biti ista...Da je Selimovic danas ziv mislim da bi se nakon ovog rata stidio svojih rijeci.
-
Qwert
- Posts: 1210
- Joined: 30/05/2003 00:00
- Location: "Gold on Blue"
#10
Bismilahir-rahmanir-rahim!
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku.
-------------------------------
I tako poce Mesa svoj roman da iskaze nostalgiju za subracom.
Fakat glupo.
Nego slazem se sa pojedinim komentarima, svako citira i tumaci onako kako mu pase.
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku.
-------------------------------
I tako poce Mesa svoj roman da iskaze nostalgiju za subracom.
Fakat glupo.
Nego slazem se sa pojedinim komentarima, svako citira i tumaci onako kako mu pase.