"Mene je stid za danas najavljenih demonstracija"
Naslov teme.....STID.....
Stid
Stid može biti ili ne biti filozofska, etička, psihološka, religijska, antropološka, politička, privatna i javna kategorija; on se može imati ili nemati, možemo ga uvažavati i smijati se onima koji se još stide, možemo se nad njim i nad njima čuditi, ali kad sve nečasno i sramno u ovom vremenu rata i oko njega prođe, ostaće jedino stid. Ako ne njih, onda od njih koji su činili zločine ili im služili, koji su zločine pripremali i izazivali, podsticali knjigama i filmovima, govorima i raspravama i svojim lažima, svojim rukama i parama. Svojim izmaštanim kultom osvete.
Ma šta ko dobio, koju god zauzeo teritoriju, poziciju i kotu na terenu, instituciju i fotelju u kabinetu, koji god grad i selo osvojio, na bilo kojoj strani - zasigurno će ući u historiju beščašća.
Neae se moai pobjeai od stida. Ako ne njih, onda od njih.
Stid zbog iskasapljenih ljudi i života.
Stid zbog srušenih gradova i bogomolja, razvaljenih domova i ulica, parkova i drvoreda.
Stid od najviših einova i akademskih titula. Stid zbog siromaštva i gladi. Postojeae. I koja ae da bude.
Stid od uvreda, drskosti i uobraženosti, od neviđene bestidnosti i laži, obmana i falsifikata svake vrste.
Stid pred sobom, pred svojim i roditeljima prijatelja, pred komšilukom, narodom svojim i narodima. Pred svekolikim svijetom.
Stid pred Bogom Svemogućim. I Njegovim lijepim imenima. Pred apostolima i svecima. Pred svetim knjigama, knjigama Tore i Talmuda, Tibetanskom i Egipatskom knjigom mrtvih. Stid pred Vedama i Upanisadama. Pred Gilgamesem. Pred piramidama egipatskim.
Stid pred svim bogomoljama. Pred ezanima i crkvenim zvonima, pred mihrabima i oltarima. Stid od svoje i svih vjera.
Stid od dana i noai, izlaska i zalaska sunca. Pred zvjezdanim nebom. Pred zemljom, travom i vodama, životinjama i predmetima.
Stid pred Arhimedovim i Njutnovim zakonima, Ajnštajnovom teorijom relativiteta.
Stid od svoga znanja i svoje diplome. Od svoga beskonaenog neznanja. Svih mudraca i dobrih ljudi. Od svoga srca i uma i svoje duše.
Stid pred bezazlenom djecom i starcima. Pred lijepim djevojkama.
Stid pred prvom svojom ljubavi: Dragim oeima koje nas prate i euvaju od uroka.
Stid od ruku koje nam prave hamajlije i stavljaju oko vrata, zasivaju u odjeau, da je uz tijelo nam zapis; stid od ruku koje nam masu, njeguju nas i prave nam mehleme za sve rane.
Stid pred uspavankama, gatkama i praznovjerjima, prieama i djelima školske lektire; pred svojim ueiteljem i ueiteljicom, svojim profesorom. Svojim prijateljima.
Stid pred snovima našim i planovima, našim razoearenjima i nesanicama, bolesti našoj, svijesti i nesvijesti. Našem snu u toplini i mehkoai i bjelini postelje. Stid od prvih koraka po tvrdoj zemlji i prvih slova na beskonaenom papiru. Od svoje mladosti i svoje starosti.
Stid pred trgovcem od kojeg kupujemo hljeb i mlijeko, cigare i novine; pred našim postarem i ljekarem, našim pjevaeem i glumcem.
Pred njivom i voekom, zemljom koja nas hrani. I pred stokom nam. Pred slikom svojom na lienoj nam karti.
Stid pred pjesmom koju pjevasmo i koju volimo auti.
Pred umjetnošau i svekolikom kulturom. Od kako je svijeta i vijeka.
Ako nije njih, onda je od njih nas stid.
A stid je radi života, svijeta ovog i onog.
Nikad nije bilo, niti će biti sve dozvoljeno.
Ni u osami se ne čini ono što bi bilo neprijatno da drugi vide.
Mustafa Novalić (profesor naše novalicke)