alphonse kauders wrote:Po mom mišljenju imaju dvije vrste kocke : igre na sreću (loto, bingo..) + poker i razno razni aparati jer tu postoji neki random, a mašine su ionako naštimane da dugoročno garant gubiš.
Za sve ostalo treba imati vještinu i znanje, kako za kladionicu tako i za bilo koju kasino igru, a to što raja ne zna pa laički igra je njihovo bezveze bacanje para ( u suštini kladionice i casina najviše zarađuju od tih manjih ulagača "dedo bi za marku da osvoji 10.000);))
Ja poznajem ljude koji žive od kladionice, odlučili su se da se time bave (haman im dođe kao posao) i posvećuju vrijeme uglavnom tome (internet, novine, statistike, vjerovatnoće, ko je povrijeđen, sudije, vrijeme, itd..) i za njih ne mogu reći da se kockaju, već da ljudi jednostavno iskorištavaju svoje znanje iz sporta da bi ostvarili zaradu koju im omogućuje kladionica.
Također, sad da pričam o profesionalnim igračima pokera, blackjacka pa i remija (za nepovjerovati ali ima i to) - sve je to jednostavno vještina i ti ljudi se ne kockaju, jer znaju koliko znaju i da mogu na tome zaraditi.
Dobro, možda se ovdje priča o bolesnicima koji ne znaju igrati, ali nastavljaju gubiti tovare love, ali teško da se to može desiti pametnome pa ispadne da svakome dođe po zasluzi.
Izvini alfonso, ali pricati o tome kako neko na kocki koristi svoje znanje, meni je krajnje nelogicno.Pogotovo znanje o sportu

ako se uzme u obzir da se i utakmice namjestaju i da svako malo padaju sudije, igraci, timovi i da se oko tih namjestanja vele vrti velika lova?
Ne moras ici u krajnost da bi pronasao "bolesnike" jer ja poznajem ljude koji se i zaduzuju ili dizu kredite zbog kocke, a i mnoge koji trose dnevno po par maraka ( pa se to fino sabere za cio mjesec) na sportske i slicno.Poznajem takodjer i ljude koji su znali staviti i po 30 000 eura na jednu utakmicu a i ove "sitnicare" koje navedoh kojih je masa, a koji se zale da nemaju za kiflu -ali zato moraju svaki dan odigrati nesto.
I sumnjam nesto da se radi samo o siromastvu kao osnovnom faktoru, vec mi se cini da se radi prvenstveno o prihvaljtivosti/normali drustva.
I te profesionalce koje spominjes, ne znam da li oni racunaju koliko dobiju i koliko izgube, ali bas bas su rijetki oni koji od toga mogu zivjeti.

I na kraju krajeva, stvar licnog izbora, ali ako se ne varam, takva zadovoljstva nerijetko idu preko ledja porodica, djece, najblizih.
