Evo banalnog primjera: dva covjeka na pustom ostrvu, gladni, i jedan pronadje neki ograniceni izvor hrane. Ukoliko ga ne podjeli sa ovim drugim, ima vise sanse za opstanak. Cinkaros, koji da bi spasio svoju guzicu odaje svoje saucesnike. Vlasnik fabrike koji vozi novog Porschea, dok mu radnici gladuju.Mislim da ima potrebe da navedeš primer. Ja tvrdim da sebičnost (potreba za prijatnim osećanjima), telesnost (potreba za čulnim užitkom) i sujeta (potreba za umnom predstavom i vrednosti i veličini), kao i svi motivi ponašanja koji su posledica unutrašnje potrebe, ugrožavaju egzistenciju. Zato je dobro da navedeš primer.
Kada bi pomenuti motivi ponašanja mogli da se izgovore i opravdaju bilo kakvim potrebama opstanka, tada oni ne bi bili greh, pa u tom slučaju mi na ovoj planeti, a posebno na Balkanu, ne bismo imali nikakvih problema sa sobom i svojim mentalitetom.
Politicari, ubice, lopovi... svjedoci smo da im se rabota isplati.
