Rekao je jednom vrli pitac neki: Zlo ne spava pa ne smijemo ni mi (ko ne zna nek se upuca)
Mnogo nade uljeva nam ovaj tvoj post i tvoja tema. Vidiš ljudi koji zazivaju destrukciju i mržnju uvijek su glasniji od "nrmalnih" ljudi kojima je "peglanj" pisati ovako kako si ti napisao, ili odgovarati pozitivno na glupe teme ili ulaziti u rasprave koje nemaju smisla ali zato imaju previše mržnje u sebi. A svi mi te rasprave vidimo, čujemo itd. Ovo je jedna od rijetkih pozitivnih, i na tome ti čestitam i zahvaljujem.
Ovako, za sada sam upoznao samo jednog momka iz Širokog, upoznao sam ga u Sarajevu, mislim da ima rođaka ovdje ili tako nešto. S obzirom na to da je momak u Sarajevu prišao sam mu bez predrasude, znajući da on tu ne bi ni bio da je predrasude imao. Zapravo naknadno sam saznao da je iz Širokog, fala Bogu krećem se u društvu gdje je su imena koja ne spadaju u grupu arapsko-tursko-perzijskih imena normalna, pa mi nije zaparalo uši.
Ovako kad prolazim kroz Zapadnu Hercegovinu, nekako bi iz inata ušao u neki kafić i naručio kafu, da se sam uvjerim da li bi raja reagovala isto kao kad moj prijatelj u Sarajevu naruči kavu(drugi, ne onaj iz Širokog, mislim da on pije kafu

). Ali ne da mi se, kontam pogodit će me neko flašom bezze, ili ću imati neugodne momente pa to radije izbjegavam.
Ipak jednom sam išao tako normalnošću prkositi u RS-u, sa prijateljima sam otišao na bazen između Foče i Tjentišta. Bio je to jedan od najneugodnijih sati u mom životu. I pored izbjegavanja svake provokacije i potpuno normalnog ponašanja, očekujući upravo raju kakvu si spomenuo, normalnu koja gleda svoja posla i koju ne tangiraju boje kože i krvi, doživio sam šok.
Na tom ogromnom bazenu stotinjak ljudi i sve su nas oči pratile. Dok smo prolazili pored jedne grupe momaka jedan je tiho "objašnjavao" drugome: "Vidiš, ovo su ti Turci".
Kasnije su se neki horoščići oko nas šepurili tražeći priliku za incident, sve smo ih uspješno ignorisali u potrazi za normalnom osobom.
Misleći kako smo možda mi uspjeli savladati svoje hormone, ali oni svoje još nisu, i računajući na medijsku i intelektualnu blokadu u kojoj raste ta omladina u RS-u ja se obratim jednoj starijoj gospođi, nekih 40 godina, očekujući normalnu reakciju. Tražim temu za priču pa je priupitam: "Oprostite, da li je ulaz u bazen inače slobodan ili se plaća?"
Vidno nezadovoljna time što sam je obasuo svojim riječima, kao da sam je urinom posuo, odljepi oči od nekog magazina, ali ne da bi pogledala u mene već da bi mi pokazala koliko sam nebitan da me neće ni gledati. Te mi facijalnom ekspresiom, tonom glasa i pokretom ruke, objasni "Uvijek je otvoreno" sa punim značenjem " ne obraćaj mi se, gadiš mi se, kopile balijsko, šta ćeš kog k*rca ovdje, idi u Teheran pa se kupaj,...". Da sam očekivao ovakav odgovor, rekao bih, pa hajde umišljam. Da sam glup rekao bih pa hajde glup sam da bih pročitao pokrete i govor tijela, ton glasa,... Da se ne bavim u životu upravo proučavanjem govora tijela, tona glasa, dikcije, psihologije iza komunikacije, komunikacijom općenito...rekao bih da sam pogriješio, ali, nažalost nisam.
Bili smo etiketirani i tako pokazani i istaknuti od strane svih prisutnih, da sam se osjećao neugodnije od medvjeda u "Pionirskoj" 1999.
Ne postoji dobro vrijeme u životu, niti dovoljno vremena u životu inače, da bi se trošilo na tako loš način, samo da bi se loše osjećali...
Ipak, ne smijemo odustati, jer upravo zbog onih koji odbijaju probiti zidovi i normalno (pa makar i na silu normalno) posjećivati takve krajeve, nećemo ništa promijeniti i u istim ćemo govnima živjeti. Dok god ovaj problem rješavamo na kafi a ne tamo gdje mi taj problem vidimo.(Ovdje se govorim o općenitoj posjeti gradovima i naseljima "onih drugih")
Dakle, kako reče vrli pitac neki: Zlo ne spava, ne smijemo ni mi.
Upravo su ovakve teme i posjete i međusobna upoznavanja put do konačnog rješenja i normalnog života.