Provka wrote:
Upravo tako.
Daleko smo mi od ideala.
Ali reći da je većina u Hercegovini neopterećena nacionalnim podjelama je apsolutno netočno, ma koliko bih ja voljela da je to tako...u nekim sredinama, poput ljubuške ili čitlučke (ljudi koji žive s muslimanima) je drugačiji nivo tolerancije, ustvari u Ljubuškom (odakle sam i sama) su dvije krajnosti - oni ljubušaci koji priznaju samo krajnje desnu orijentaciju i dva U u imenu svoga grada i oni drugi ljubušaci koji godinama žive svoj život s prijateljima muslimanima, koji imaju odlične odnose i sasvim normalan suživot u kojem se nikada nije pitalo tko je tko.
Problem je u čisto hrvatskim mjestima, do jučer ruralnim područjima ovog kamenjara, koji su najzagriženiji u ispoljavanju negativnih nacionalnih naboja, gdje je i otići popiti kavu na Stari Most -" izdavanje svega što jesi, što ti je bio ćaća, dedo i za što smo se borili", tako da mi nemojte uopće pričati o odnosu prema Sarajevu i ovoj državi.
Taj odnos se reflektra svakog prvog u mjesecu, kad na šalterima pošte pitaju : jel plaćate telefonski račun s tv pretplatom ili bez tv pretplate? Pronaći osobu koja plaća FTV pretplatu u Hercegovini je čista utopija.
Jedan Široki Brijeg je "hrvatskiji" od svih Hrvata iz Hrvatske zajedno. Jer toliki trud i napor iskazivanja tog hrvatluka, odnosno kompleksa, leži u svim onim šahovnicama, križevima, zastavama, Šušku&Tuđmanu čiji su spomenici tako blizu da se između njih može štrik razvuć.
Također, radila sam u firmi koja ima svoju poslovnicu u Sarajevu. Gazda napravio jer se ne može bez Bosne do profita velikih razmjera, jelte, o kakvom se čezne u kapitalističkoj glavi, mada mu je najveća muka bilo ići gore. Tih devetoro ljudi (svi muslimani) koji su radili za nas, su bili najpožrtvovniji i najvrijedniji radnici u firmi, a ipak su svaki put kad bi dolazili na sastanke bili etiketirani ko Balije, s podsmijehom ih se primalo, a ja sam bivala prozivana jugonostalgičarem jer sam se tako često družila s njima.
U svakom slučaju, kompleksno pitanje.
