Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Otvorih po navici predzadnju stranu Novog lista. Oduvijek čitam novine odostraga. Tko bi ga znao zašto.
I pogled se smrzne na poznatom licu prijatelja iz studentskih dana,
poznatog sportaša, pravog druga. Nevjerica. Tuga. Nemoć. A samo je 47 godina izbrojao. Čudan je to osjećaj kad smrt pokosi nekog s kime si dijelio fakultetske klupe i nestašluke. Svako toliko se smrt pobrine da nas upozori na krhkost i vrijednost svakog dana kojeg mi po navici uzimamo zdravo za gotovo i najčešće protratimo inertnošću zarobljeni.
Odskakuta moj dragi Zeko. Valjda će tamo gdje je otišao imati dovoljno sportskih terena i maratonskih staza.
Dvaput se umire Smib. Jednom bioloski, a drugi put kad izblijedi i potpuno nestane u sjecanjima drugih. Dok se god o njemu govori medju rajom - on zivi.
ima jedna dobra misao,glasi nekako ovako : "život je razboj,dani su strune i jedino bog odlučuje kada će ih prerezati..."vjerovatno nije doslovno ovako ali je slično..to sam čuo (vjerovatno) od nekoga poslije smrti mog prijatelja (31.12.2003)....
bolno je izgubiti nekoga.veoma,veoma bolno.
moj prijatelj je trebao 21.3. napuniti 21. godinu,ali nije..
da li je pravedno ili ne,ima li život smisla ili ne? ta pitanje se sama po sebi
nameću tada kada duša želi da se iskida i pocijepa na hiljadu raznih djelića od bola
žao mi je zbog tvog prijatelja,ipak je bio sretan doživio je 47.
Pa ..evo nisu me jos kritikovali....izgleda da ce proci. Nego vesela moja rijecanko da se prebacimo na neku od ovih zivljih tema ....evo ova malocas pokrenuta ...petak mi izgleda sasvim pristojno ...ha ...sta velis?
Ne zamjeri mi prijatelju, ali nekako me prošla volja.
Kad sam ovakva, ja se zavučem u mišju rupu da ne kvarim ostalima.
Želim ti lijep i sadržajan vikend.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
stari: a kakva to....privhati smib ...prihvati ono sto se ne moze promjeniti....i nastavi zivjeti
iza nekog ostane pjesma,iza nekog slika,skulptura...
iza raje ostaje raja u cijem sjecanju zivi sto je mozda i najvrijedniji i najljepsi trag ljudskog postojanja...
otcutati,otplakati,odbolovati...bez stida...
...
lp sjora smiba!
osipati clanstvo kluba 40+ ehehehe Smiljana, Smiljana pa ti jos nisi ni uspjela utvrditi tacno brojno stanje clanova tog imaginarnog kluba ...a vec strahujes za smanjivanje broja njegovih clanova.... tc tc tc .....hajde hajde ....nego sta ono ti rece nekoc u vezi polupunih-polupraznih casa ?