Ne bitno je da li ga sustigne bolest ili nesretan slučaj,što bi rekli subina(počinjem da vjerujem u sudbinu)....jednostavno samo bude jedan KLIK i osoba nestane.
Nestane u ovozemaljskom životu ali ostane u mislima,sjećanjima,ostanu rečene riječi,osmijeh.......
Jutros,onako tek kad pomislih da mi je dan krenuo kako treba slomi me vijest, samo presječe noge .....izgubih prijatelja.
Godinama i istoj mahali u istoj školi,razredu........i sad' odjednom praznina. ....ostaju samo sjećanja na gitaru,muziku,smijeh,....sve najednom stade,ostane samo opet praznina. Ne znam zašto pišem uopšte kad je dovoljno samo reći da je otišao neko drag,neko s' kim si u društvu proveo mnogo vremena.Neko ko je bio prijatelj i kad se pjevalo i kad' se plakalo.
Ne otvaram temu za diskusije,niti pitanja "Zašto je moralo ovo,...a zašto ono"....ne ostavljam nimalo prostora za pitanja o razlozima prihvatanja rizika,želji za više,niti pitanja...ostavljam samo mjesto gdje mogu zaviriti kad' izgubim dragu osobu,prijatelja,....gdje mogu osjetiti osjećaje drugih i tiho ispustiti svoje,gdje mogu shvatiti da smo još uvijek ljudi i da suosjećamo sa tuđom boli.
Almire,neka je vječni rahmet tvojoj duši dobrog Čovjeka.
..neka ti Allah podari lijepi Džennet....a tvojim roditeljima sabur.R.I.P.
Školska drugarica
nestadose, zure... Naravno da se prijateljstvo stvara i cuva obostrano, ali kad nisi tu-nema te, nisi vise dio njihovih zivota ma koliko se trudili da budemo i to moramo prihvatiti da je tako. Najlakse je sa rajom preko jeb**og FB, svako moze tipkat u svako doba 
