black wrote:amrica wrote:
Inace, ja otisla prije par mjeseci i ne pada mi na pamet da se vracam.

kad ba ti zdimi

pa chini mi se da si u aprilu bila ovde..
I ja se iznenadih.
Bih, iste sekunde! Ne samo zblog lose situacije u drzavi, po svakom aspektu, vec zbog boljeg zivota.
Prije svega negdje gdje bih mogla normalno studirati, jer ovaj nas sistem je ne daj Boze nikome.
U sustini uvijek me je gusio ovaj nas primitivni Balkan, malogradjanstvo, papanluk, korupcija, kriminal, gledanje ko si i sta si, jesil nas il njihov...
Zelim neke normalne stvari, nista puno, ali to ovdje nikada vejrovatno necu ostvariti.
Hocu da putujem, da upoznajem nove kulture, ljude, obicaje, da se obrazujem, da uzivam u zivotu ukratko.
Znam ja jako dobro da nigdje nikoga ne ceka nista servirano na zlatnom pladnju, ali kad se neko trudi cuda moze uciniti.
A ovo drustvo, narod, drzava mene dosta ogranicava.
Najdalje sto mogu otici su Hrvatska i Srbija, za sve ostalo moram cekati da li ce se Evropa smilovati da mi da vizu da negdje odem kao turista.
Tako da, iskreno se nadam da cu jednog dana otici odavde, u potrazi za boljim zivotom.
Mozda ga ne nadjem pa se vratim, ali bar cu moci reci da sam probala. A ne da cijeli zivot provedem u ovom ghettu.
Volim BiH, ali vise ipak volim sebe. BiH nece nigdje pobjeci, i uvijek ce cekati.
Inace Evropa me nesto plaho ne privlaci, mozda jedino Pirinejski poluotok.
Privlace me vise SAD i Australija, iako Australija malo manje zbog prevelike daljine.
Ah sto je ljepo mastati.
