juga 1950.-1990.

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

User avatar
Blek Stena
Posts: 3261
Joined: 13/09/2012 11:05

#8526 Re: juga 1950.-1990.

Post by Blek Stena » 20/10/2018 20:55

Laptop marke Ei Nis :D


kakavdanakneiskustvu
Posts: 52698
Joined: 03/08/2010 19:04

#8527 Re: juga 1950.-1990.

Post by kakavdanakneiskustvu » 20/10/2018 21:03

Blek Stena wrote:Laptop marke Ei Nis :D


jest meni ovo dobra zajebancija

smajo
Posts: 349
Joined: 19/12/2008 11:54

#8528 Re: juga 1950.-1990.

Post by smajo » 29/11/2018 14:27

29/11/1943


User avatar
Zokipfc
Posts: 1062
Joined: 24/04/2013 18:44

#8529 Re: juga 1950.-1990.

Post by Zokipfc » 30/11/2018 02:26

ADNAN TERZIĆ

26. RUJNA 2012.


KAKO JE NEKAD BILO: Izvolite radno mjesto, plaću unaprijed i izaberite koji ćete stan

Nekada je gotovo svaki veći grad u Jugoslaviji imao barem jednu zvučnu tvornicu, a kako se dobijao posao u doba „komunističkog mraka“, najbolje ćete vidjeti iz teksta Filipa Ćorlukića, 84-godišnjeg fizičara, koji je posjetio Maglaj gdje je u gigantskoj tvornici celuloze i papira, Natron, nekada davno radio.

Pri tome uopšte nije bitno ko je i šta je Ćorlukić, nego kako su funkcionisale egzistencijalne stvari. Posao je dobio čim ga je, uz čašicu konjaka, primio direktor, koji je potom naložio da mu se isplati prva plata, jer tad su se plate isplaćivale unaprijed, da bi ga onda odvezli da odabere stan

Na ovom mjestu samo ćemo parcijalno prenijet Ćorlukićev tekst izvorno objavljen na portalu croatia.ch, u kojem on piše o svojoj posjeti Maglaju, ljudima kod kojih je bio gost, nekim svojim političkim pogledima, o islamskoj vjerskoj zajednici, posljednjem ratu i raznim drugim stvarima. Uzet ćemo samo dio u kojem se prisjeća kako je stigao u Maglaj iz Viteza gdje je radio u poznatoj tvornici eksploziva Vitezit...


Filip Ćorlukić na maglajskoj tvrđavi (FOTO: croatia.ch)

Početkom pedesetih prošlog stoljeća za Maglaj nastupa novo doba. Tada je uzvodno od grada izgrađena, u to doba najsuvremenija tvornica celuloze i papira. Budući da potrebne radne snage u Maglaju praktično nije bilo, trebalo ju je dovesti sa strane, pa je bilo nužno unaprijed osigurati stambeni prostor i infrastrukturu. Stoga je istovremeno s izgradnjom tvornice s druge strane rijeke izgrađeno novo moderno stambeno naselje s obiteljskim stanovima, ali i garsonjerama za samce, te lijepi hotel "Galeb" s izvrsnim restoranom i željeznička postaja.

Direktor tvornice u izgradnji bio je Tuzlak, zagrebački "papiraš" Jaroslav Kudera, a tehnički direktor Slovenac Rozin. Osim jednog beogradskog inženjera, svi su ostali inženjeri završili zagrebačke fakultete, a među njima je bio i Makedonac Mito Cilev i Crnogorac Đorđije Bulatović. Nekoliko je tehničara bilo iz BiH, pa i iz Maglaja, a nekoliko je stiglo i iz Slovenije. Zanimljivo je da su administrativni stručnjaci raznih profila došli uglavnom iz Osijeka. Svi su se oni uselili u novo izgrađene stanove, a uselili su se i domaći ljudi, ponekad i iz okolnih sela, budući operateri koje je tvornica organizirano slala na višemjesečnu praksu u poznate švedske i finske tvornice celuloze i papira.

Useljavanjem novoizgrađenog dijela grada, ukupan se broj stanovnika Magalja gotovo udvostručio. Bila su to već i na prvi pogled dva potpuno različita dijela grada na dvije obale Bosne, ali su živjeli u skladu. Nezaposlenih praktično nije bilo i svi su bili zadovoljni. Nekoliko godina kasnije započelo se s proširenjem tvornice nabavkom novih i većih postrojenja, tako da je Natron postao najveći proizvođač te vrste papira na Balkanu, pa i šire...


Natron snimljen 1955. godine (FOTO: croatia.ch)

Kao dijete željezničara, od rane sam mladosti navikao na selidbe u druga mjesta. Studirao sam fiziku na beogradskom PMF-u, a premda mi je zbog političkih optužbi iz vremena rata otac bio u tuzlanskom istražnom zatvoru, kao najboljeg praktičara na studiju fizike, uposlila me je vojska u tvornici eksploziva u Vitezu.

Na poslu sam se izvrsno snašao, ali je poslije radnog vremena bilo ubitačno dosadno. O poslu se uopće nije smjelo razgovarati, pa da bismo se imali čime baviti osnovao sam Radio-amaterski klub i kurs, na koji se pored ostalih prijavio i vrlo komunikativni oficir KOS-a, mislim da se zvao Faraguna.

On me je odveo u skladište u kojemu je bilo i različite radio opreme koja tvornici uopće ne treba, pa sam mnogo toga odabrao i uzeo za klub. Tamo sam našao i neke philipsove servisne aparate, za koje uopće nisam znao da postoje.

No, premda vojni službenik, ipak sam morao sam otići na tromjesečno služenje vojnog roka. Par mjeseci kasnije sam u novinama pročitao da je moj otac osuđen na smrt. Nitko, pa ni bataljonski oficir KOS-a nije reagirao. Prema meni se ponašao kao da se ništa nije dogodilo, ali sam ubrzo shvatio da me po isteku roka ne puštaju da odem. Pisao sam u Vitez direktoru pukovniku Lukiću, moleći ga da to ubrza. Odgovorio mi je da je vrlo komplicirano i da se strpim.

Bila je to za mene vrlo stresna situacija koja je trajala mjesecima. Nakon nekog vremena sam dobio čir na dvanaestercu. To je tada smatrano neizlječivim, pa sam kao stalno nesposoban otpušten iz JNA.

Kad sam došao u Vitez, odlučio sam prvo otići do Faragune, jer mi on kao dobar drug (kako se tada govorilo) i oficir KOS-a najbolje može razjasniti situaciju. Primio me je prijateljski, a ja sam mu nakon što smo se pozdravili rekao da sam došao da me savjetuje kako da se ponašam obzirom na ono što se dogodilo u vezi s mojim ocem.

Što da činim? Ako se javim na posao, svjestan sam da je ovo vojna industrija, da se uvijek nešto može dogoditi. Rekao sam da se ne razumijem u poslove iz njegove nadležnosti, ali da vjerojatno mora imati nekakav spisak potencijalnih krivaca i predpstavljam da bih i ja morao uvijek biti na tom spisku. Ako pak želim otići, trebam li to službeno najaviti?

Zahvalio mi je što sam došao s povjerenjem, službeno, ali i kao drugu, jer da karakter njegova posla to otežava. Što se tiče oca, rekao je da djeca ne mogu biti odgovorna za ono što su oni učinili, te da ga ja nisam mogao odgajati. Prema tome da se mogu javiti pukovniku Lukiću i ići na posao, a nitko me ništa neće pitati o ocu.

Rekao je da je to službeni odgovor na moje pitanje, ali da će mi, obzirom na opće okolnosti, dati i osobni drugarski savjet. "Mene će jednog dana premjestiti, a na moje mjesto može doći neko sumnjičav, pa možete imati problema. Stoga vam savjetujem da se službeno ne javljate u kancelarije, nemojte ostati nego idite tražiti posao. U stanu možete ostati dok ne nađete posao. Toliko vam mogu činiti."

Već tjedan dana kasnije sam u Maglaju ugodno razgovarao s direktorom tvornice celuloze i papira Jaroslavom Kuderom. Telefonski sam se najavio, pa kad sam ušao u kancelariju on je vesela lica ustao od stola i prijateljski mi pružio ruku na pozdrav. Pozvao me je da sjednemo uz mali stol na kojemu je već bila flaša konjaka.

Natočio nam je čaše i podigavši svoju, uz smiješak na ustima i bez ikakva uvoda jednostavno rekao: "Primljen ste u tvornicu na obostrano zadovoljstvo." Odmah zatim se uozbiljio, pa je telefonnom pozvao tehničkog direktora da dođe, a zvoncem je pozvao sekretara Džavida, pa kad je ovaj ušao s blokom za zapisivanje u ruci, rekao mu je da od mene uzme papire i pošalje ih u kadrovski, te da mi obračunaju plaću do kraja mjeseca (tad su se plaće isplaćivale unaprijed!) i da mi napišu putni nalog do Viteza i nazad. Neka Salki Pirki kaže da dođe i kad se drug Ćorlukić vrati iz pogona, neka ga automobilom odveze u naselje da odabere stan i preda mu ključeve.


Maglaj danas (FOTO: croatia.ch)

Zatim se obratio meni rekavši da će mi tehnički direktor Rozin pokazati pogone, a nakon što se obavi sve što je nužno Salko će me odvesti u Hotel Galeb na ručak, a uz ručak se mnogo bolje razgovara o poslovima nego u službenim kancelarijama, rekao je glasno se smijući. Nakon svega što mi se ranije događalo kao da sam došao u raj. Čarolija je još pojačana kad me Rozin počeo voditi kroz pogone. Nikad nisam bio u tvornici papira i celuloze, ali niti u jednoj ovako tehnički suvremenoj.

Ogromna postrojenja, dugačka papirmašina, kuhači, parni kotlovi, a posebno lužni kotao, turbinski agregat za proizvodnju el. energije, a sve puno instrumenata i automatskih regulatara kojima uopće nisam znao namjenu. Nikad nešto ni slično nisam vidio, a bio sam svjestan da ću morati o tomu brzo sve naučiti i osigurati njihovo održavanje. Nisam se prestrašio nego sam kao začaran slijedio Rozina i slušao što mi govori.

Da bih se upoznao s osnovama rada onoga čime ću se baviti, Kudera me je ubrzo nakon početka rada u tvornici poslao na jednomjsečnu praksu o odjel za instrumentaciju (kasnije samostalni ATM) poduzeća Braća Kavurić u Zagrebu. To mi je omogućilo da barem donekle sagledam što mi je zadatak i kako ga rješavati. Rozin je organizirao da mi se prema uputama koje sam dobio u Zagrebu brzo izgradi radionica. Ja sam radeći rješavao tehničke probleme i učio, a kasnije obučavao moje instrumentarce i brzo smo napredovali. No, postojala je granica preko koje bez nužne dokumentacije nismo mogli - a dokumentacije nije bilo. Da bismo to riješili s još po jednim instrumetrcem dva puta sam bio u Njemačkoj na praksi. Uskoro je u tvornici sve bilo u funkciji, ali i uspostavljena nova organizacija rada.

Bio sam intenzivno angažiran i izvan radnog vremena. Pokrenuo sam rad radioamaterskog kluba. U Njemačkoj sam kupio polovni automobil. To je bio jedini privatni automobil u gradu, a povremeno sam ga posuđivao miliciji, ali i tvornici, a tvornica mi je dozvoljavala da u radionicama izrađujem potrebne dijelove, jer ih nije bilo u prodaji. Za proslavu "Dana borca" sam napravio malu srednjevalnu radiostanicu pa je uz ponosno najavljivanje: "Ovdje radio Maglaj!" preko nje obavljan prijenos proslave. Bio je to događaj! Toga tada nisam bio svjestan, ali promatrajući iz kasnije perspektive: grad, tvornica i ja smo bili "svojevrsno jedno". Ja sam pripadao njima, a oni meni. Bio je to moj Maglaj.


Natron danas (FOTO: maglaj.net)

Na žalost "vrag ne spava!". Po mišljenju nekih članova Gradskog komiteta KP Kudera je kao pojedinac uživao prevelik ugled, ne samo u tvornici, nego i u gradu pa su izkonstruirali da je on kao direktor učinio nešto na što nije imao pravo - smijenili su ga i izbacili iz Tvornice. No njegovu organizacijsku sposobnost najbolje pokazuje činjenica da je odmah dobio mjesto savjetnika pri Inveticionoj banci u Beogradu, a uskoro i predsjednika Poslovnog udruženja industrije papira i celuloze Jugoslavije - dok u Maglaju i maglajskoj tvornici ništa više nije bilo isto... Rozin je otišao, a počeli su odlaziti i ostali inženjeri.

U Zagrebačkoj je tvornici papira u tijeku bila izgradnja novih postrojenja. Ponudili su mi posao. Predpostavio sam da ću u velikom gradu, industrijskom i znastvenom centru naići na bolje uvjete rada, pa sam prihvatio i - totalno se razočarao. Sve je bilo znatno gore. Dok mi se ne nađe kancelarija u budućem novom pogonu na oko 5 km udaljenom Žitnjaku, smjestili su me u kancelariju šefa energane, starog ruskog emigranta, inženjera Nikole Pavlovića. Vidjevši mi na licu zabrinutost, da me nekako razonodi ispričao mi je stari vic o tomu kako je Bog sišao na Zemlju i kad je prolazio pored Tvornice papira, vidio je jednog čovjeka da sjedi na pruzi i plače. Pitao ga je zašto plače, jer da je on Bog i da mu može pomoći. Čovjek ga je pogledao i rekao: "Radim u tvornici papira" - a onda je Bog sjeo pored nega i počeo plakati.

Zatim se uozbiljio i obratio mi se naglašeno sugestivo: Dragi kolega, sad ste tu, mlad ste, a znadem da se od vas se mnogo očekuje. Odjednom sam se osjećao spremnim krenuti tim novim i nepoznatim životnom putem.

I u Maglaju sam bio prepušten sam sebi, pa da bih uspio nisam učio samo onaj usko specijalistički dio, nego sam učio i tehnologiju. Tada toga nisam bio svjestan, ali sam na taj način stekao cjelovito znanje i iskustvo kakvo ne bih mogao steći ni na jednom fakultetu. Suvremenu tehnologiju prizvodnje celuloze i papira, ali i organizaciju proizvodnje tada sam poznavao bolje od ikoga u Zagrebačkoj tvornici papira, pa sam uskoro postavljen za tehničkog direktora tvornice. Budući da sam još u Maglaju shvatio suštinsku povezanost mjernog i regulacijskog uređaja s tehnološkim procesom, kad sam nekoliko godina kasnije napustio tvornicu bez dvoumljenja sam prihvatio posao nadzornog organa na izgradnji rafinerije nafte u Etiopiji - premda nikad ranije nisam bio u rafinerijama. Po fakultetskoj sam edukaciji fizičar, ali na temelju rezultata moga rada u Bangladešu, kao pomoćnika tehničkog direktora međunarodnog tima, jedna njemačka tvrtka me je postavila za tehnološkog direktora njemačko-turskog tima za puštanje u rad tvornice celuloze od slame. Premda nikada ranije nisam upoznao takvu tehnologiju, svi su rezultati bili bolji od onih garantiranih ugovorom. Uz moje urođene afinitete i onovremeno maglajsko ozračje, sve to zahvaljujem onomu što sam davno naučio u Maglaju.

Lupiga.Com via www.croatia.ch



User avatar
Zokipfc
Posts: 1062
Joined: 24/04/2013 18:44

#8530 Re: juga 1950.-1990.

Post by Zokipfc » 01/12/2018 18:37

Novi dokumentarac o Zabranjenom Pusenju. Zaboravio sam kako da embedujem, ups.

https://www.youtube.com/watch?v=NvCWUKEKn98

User avatar
Maraschino
Posts: 18839
Joined: 10/11/2006 16:15
Location: ...

#8531 Re: juga 1950.-1990.

Post by Maraschino » 01/12/2018 19:26

Zokipfc wrote:Novi dokumentarac o Zabranjenom Pusenju. Zaboravio sam kako da embedujem, ups.

http://www.youtube.com/watch?v=NvCWUKEKn98


httpS - S se brise a ostalo stavis izmedju [youtube][/youtube]

User avatar
parappa
Posts: 2372
Joined: 02/09/2014 21:43

#8532 Re: juga 1950.-1990.

Post by parappa » 01/12/2018 22:23

Odlično urađeno... Hvala za link :thumbup:

User avatar
vazi
Posts: 7585
Joined: 07/04/2010 15:31

#8533 Re: juga 1950.-1990.

Post by vazi » 21/12/2018 20:45

Josip Pejaković, glumac i dramski pisac:

Bježe ljudi u prošlost zato što danas grozno žive. I onda to fukare zovu – jugonostalgijom! Žele da izbrišemo gumicom ono što smo bili, žele da izbrišemo gumicom godine, desetljeća radosti, sreće, lijepog života. Rodio sam se i živio u puno većoj državi od Bosne i Hercegovine, u kojoj sada živim. I tjeraju me da budem sretan ovdje. A ja ne mogu biti sretan jer znam da živim i da ću umrijeti u zlu koje još nije viđeno, u mržnji, nepoštovanju i preziru kakvi se ne pamte. Svima nam je, osim fukarama, koji nikad ništa nisu vrijedili, a sad su izašli na površinu, bilo bolje. Sad je samo njima dobro. I sad ja moram biti sretan da sam ovdje nitko i ništa. I govore mi da sam jugonostalgičar. Zato što ponirem u ono što sam bio, što sam kao cijenjeni glumac osvojio. Onda sam dobio sve što glumac može dobiti, a u ovoj mojoj jebenoj Bosni i Hercegovini dobio sam samo infarkt !

A što to na mladima ostaje!? Mržnja i zlo! Čekaju te fukare sa sve tri strane u BiH da mi stariji, koji pamtimo da je ne tako davno bilo bolje od ovoga, pokrepamo. Pa da mladi, ne znajući da je bilo puno bolje, prihvate ovo zlo kao najbolje rješenje. Nas vrijeme gazi, na pozornicu dolazi mladež tih fukara koja je puno opasnija od njih samih. Ta mladež ne zna istinu, niko joj je ne govori. Ta djeca su zatrovana permanentnom laži.

Bio bih budala da se ne mogu pomiriti s raspadom države u kojoj sam rođen. Pomirio sam se s tim da više nema moga dobrog oca Ante i moje mile majke Danice. Njih sam sigurno neusporedivo volio više nego Jugoslaviju. Navikao sam se da ih nema, pa kako se onda neću naviknuti da nema Jugoslavije. Ali niko mi neće oduzeti pravo da prostor bivše Jugoslavije doživljavam puno ljudskijim od ovoga u kojem danas živim…





User avatar
dragma
Posts: 3450
Joined: 19/02/2014 16:24
Location: Ja nisam odavle

#8538 Re: juga 1950.-1990.

Post by dragma » 11/07/2019 20:33

Image

:lol:

high_volume
Posts: 4530
Joined: 09/06/2010 22:51

#8539 Re: juga 1950.-1990.

Post by high_volume » 04/10/2019 00:58

"Jugoplastika", Split

Image

User avatar
vjesticanametli
Posts: 15780
Joined: 15/02/2008 09:31
Location: Sarajevo X

#8540 Re: juga 1950.-1990.

Post by vjesticanametli » 04/10/2019 09:59

Svi ih imali :lol: eh da pise prada na njima sad bi bila otimacina :lol:

Stari_Jarac
Posts: 225
Joined: 18/07/2016 12:45

#8541 Re: juga 1950.-1990.

Post by Stari_Jarac » 04/10/2019 11:49

dragma wrote:Image

:lol:
Ako ćemo iskreno i bili smo, samo ne u novcu nego nekim drugim vrijednostima.

julisiz es grant
Posts: 7471
Joined: 27/07/2008 23:34
Location: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce...

#8542 Re: juga 1950.-1990.

Post by julisiz es grant » 30/10/2019 20:45

SOCIJALISTIČKI RAJ vol 1: Djeci koja su zastranila i treba ih spasiti i vratiti na pravi put sobe bez grejnih tijela, malo mesa "u palačinci" za obrok nedjeljom i "tri malena kolača" čak jednom godišnje, za Novu godinu.
PS. Ovog simpatičnog starmalog ćelavca sjetiće se mnogi :) Jako bih volio znati šta je s njim bilo.


User avatar
trambusek88
Posts: 3980
Joined: 03/10/2009 23:51

#8543 Re: juga 1950.-1990.

Post by trambusek88 » 08/11/2019 17:49


User avatar
trambusek88
Posts: 3980
Joined: 03/10/2009 23:51

#8544 Re: juga 1950.-1990.

Post by trambusek88 » 09/11/2019 15:44


TRANCE
Posts: 1102
Joined: 09/05/2011 20:40

#8545 Re: juga 1950.-1990.

Post by TRANCE » 11/11/2019 05:19

trambusek88 wrote:
I kažu bila ozbiljna vojska, a vojni prehrambeni paket za preživljavanje se sastojao od bombona, čokolada, karamela i kafe u prahu :lol:

drndalo
Posts: 17010
Joined: 26/06/2006 16:34
Location: Sarajevo

#8546 Re: juga 1950.-1990.

Post by drndalo » 11/11/2019 06:52

To je bilo da se zasladis poslije janjetine kod Gojka... :mrgreen:

User avatar
Seawolf
Posts: 3767
Joined: 14/06/2012 22:59

#8547 Re: juga 1950.-1990.

Post by Seawolf » 11/11/2019 07:24

TRANCE wrote:
trambusek88 wrote:
I kažu bila ozbiljna vojska, a vojni prehrambeni paket za preživljavanje se sastojao od bombona, čokolada, karamela i kafe u prahu :lol:
Nije ovo zamjena za dnevni obrok (to se u JNA zvalo "SDO"), nego paket za preživljavanje.

Šta bi ti, od prehrambenih proizvoda, stavio u paket za preživljavanje?

User avatar
vazi
Posts: 7585
Joined: 07/04/2010 15:31

#8548 Re: juga 1950.-1990.

Post by vazi » 11/11/2019 07:36


User avatar
vazi
Posts: 7585
Joined: 07/04/2010 15:31

#8549 Re: juga 1950.-1990.

Post by vazi » 11/11/2019 08:01


User avatar
parappa
Posts: 2372
Joined: 02/09/2014 21:43

#8550 Re: juga 1950.-1990.

Post by parappa » 11/11/2019 12:09

vazi wrote:
zejebo se joze i to dobro

Post Reply