Iz eseja Ivana Lovrenovica “Bosna u ljudima” Veljaca 1996
... ili u Mostaru, koji je u jednom svojemu dijelu (“lijevom” muslimanskom) morao ponoviti sudbinu Vukovara, jer je to kod onih sto se nazivaju Hrvatima jedini nacin (a i taj neuspjesan!) kako grad postaje stolnim hrvatskim gradom!...
... Ali eto, kazu – Tuzla! Tuzla je ostala jos jedinim znatnijim gradom u Bosni koji nije podlegao ovom posvemasnjem osipanju supstance. Znaci li to, i mozde li to tako biti uopce, da joj je namijenjena uloga nukleusa iz kojeg bi mogla poceti regeneracija bosanskog urbaniteta? Ili je i njoj sudjeno da se ocisti, jer je jedan izuzetak preslab?
Umjesto zakljucka. Ne znam odgovor na pitanje ovoga teksta: moze li Bosna opet postati ljudskim mjestom. I ne znam ima li ikoga tko ga moze znati. Sve sto smo prozivjeli, i sto i dalje prozivljujemo, gledajuci u stvari davno sledjene duse ali bistre glave, ne daje pravo na nadu i vjeru. Osobno, dakle, mogu reci: ne dam se, ne vjerujem. No, to nije vazno, nije to plan na kojemu se ista moze predvidjeti, jos manje uraditi. Taj plan, to polje relevancije na drugome je mjestu...
... Fratar koji, na rubu propasti svoje i svojega tuznog puka, iskrenom razdraganoscu klikce:”Kako je prelijepa moja zemlja! Hvala ti, Boze, koji si uredio da Bosna bude moja zemlja!”
... Sufijski islamski intelektualac, savrseno emancipiran i na suprotnome polu od ikakv fanatizma ili ispranog bogomoljstva, koji me strogom logikom besprijekorna argumentacijskoga lanca uvjerava da je Bosna sveta zemlja, da su njezini neprijateljski-djelitelji ravnomjerno rasporedjeni u sve tri “narodne” politike, a da je ponovno uspravljanje ljudske Bosne stvar osvjescenja i suglasnosti njezinih ljudi, cemu nije poznat rok, ali sto je cvrsto i izvjesno kao matematicki aksiom.
...Bivsi politicar cista obraza, etnicki Srbin a integralna osoba-gradjanin, koji kaze:”Ovo ludilo mora proci. Svaki covjek ce se osvijestiti i pogledati cinjenicama u oci. Narod je prevaren, obmanut, zaveden, kolektivno ponizen, moralno degradiran. Ja hocu da vjerujem da ce ljudi u Bosni i Hercegovini znati ponovo, kao i uvijek do sada, da osmisle i obogate zajednicki zivot zasnovan na hiljadugodisnjoj tradiciji i iskustvu.”
Tako govore ljudi Bosne (a upuceni znaju da ih nije malo). Kad se bolje oslusne – to nije govor nade i vjere; to sto oni predstavljaju vaznije je i ozbiljnije od nade i vjere. Ne zanima me pitanje: mogu li oni uspjeti. Dovoljno je – biti jedan od njih.
Iz eseja Ivana Lovrenovica - Bosna u ljudima
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#2 Re: Iz eseja Ivana Lovrenovica - Bosna u ljudima
Da li ih je malo kako ja mislim ili puno vise nevazno je ako se i njihov glas oglasava tisinom.dariosa wrote:... Tako govore ljudi Bosne (a upuceni znaju da ih nije malo). Kad se bolje oslusne – to nije govor nade i vjere; to sto oni predstavljaju vaznije je i ozbiljnije od nade i vjere. Ne zanima me pitanje: mogu li oni uspjeti. Dovoljno je – biti jedan od njih.
U ovom vremenu galamdzije pobjedjuju. Zato podignimo svoj glas protiv onih koji nam razbucase BiH svojom jalovom politikom - zastitom vitalnih interesa (samo svojih) naroda.
Mjera nase tuge je predvidljiva zbog jednog, uzasnog razloga: mi smo navikli gubiti i vlastite poraze smatramo prirodnim. U ovoj zemlji i s nasim parama, uostalom, radi ko sta hoce, niko se vise ne libi praviti milione ljudi budalama, nikome vise nije vazno koliko nam je lose, jer zna da ce studenti, penzioneri, radnici na cekanju, bivsi vojnici, invalidi… sta god im se cinilo, samo slijegati ramenima i jos se osjecati krivim sto svojim postojanjem iritiraju gospodare nasih zivota.
NARODE BiH STA JOS CEKAS ?
Cekas da ovi smradovi sami sidju sa vlasti? Cekas da umru prirodnom smrcu? Cekas da ih sahrane o drzavnom trosku? Cekas da ti obnove zemlju oni koji su je srusili? Cekas da zivis veselo, srecno i bogato kao u TV dnevniku? Cekas da bude bolje tek onako, samo od sebe? Cekas da gledas na televiziji kako neko drugi rusi ovu vlast? Cekas da se opameti opozicija koja deset godina svira kurcu? Cekas da ti pomogne Bog koji je odavno digao ruke? Cekas da neko drugi pocisti i baci ovo nase djubre? Cekas da dodje neko bogat, lud i glup, donese pare i sve sredi? Cekas da ti dijete postane kriminalac? Cekas da ti dijete postane mrtav kriminalac? Cekas da cijelog zivota ostanes svercer? Cekas da odes u vrazju mater? Cekas da postanes najveca bijeda na Svijetu? Cekas da ti vrate pare iz banke? Cekas da ti vrate deset godina zivota? Cekas da dobijes cetiri zaostale penzije? Cekas da dobijes februarsku platu u novembru? Cekas da ne docekas ni jedno ni drugo? Cekas da umres a da ne provozas nov auto? Cekas da te i dalje handri ko stigne, gdje stigne, kako stigne i kad stigne? Cekas da se useres od muke a nemas ni za toalet papir? Cekas da se razbolis od muke a doktora ni za lijek? Cekas da crknes od muke a tvoji nemaju pare za sahranu? Cekas da te i dalje laze i krade i gori i gluplji od tebe? Cekas da postanes bukvalno go i bos, jad i bijeda, niko i nista? Cekas da se ove zime smrznes ko 'ona stvar'? Cekas da propadnes? Cekas da te nema?
Sta koji 'moj' jos cekas i dokle cekas, sta jos treba da se desi pa da ti bude jasno, da se probudis i otrijeznis? Samo ti narode vjeruj u onu poslovicu 'ko ceka taj doceka'. Ako nastavis ovako bogami ces se nacekati, ali neces docekati! A u medjuvremenu svijet ne ceka, nego ide dalje! Svi su vas stigli i prestigli, ostadoste poslednji a niste najgluplji, ostadoste bijeda a niste najsiromasniji, ostadoste slijepa mrlja, crna rupa, bruka i sramota, a znate ko ste i sta ste, sta sve mozete i umijete! Dosta je bilo price i velikih rijeci! Nema za vas vise cekanja, nema drugog zivota osim ovog, nema druge zemlje za vas osim BiH, nikog drugog osim vas! I nema vam druge nego pamet u glavu, sudbinu u svoje ruke i da zajebete, prejebete i odjebete sve te politicare i oceve nacija, narodne majke i 'cuvare' zemlje koje boli 'ona stvar' za sve i kojima je stalo do vas ko do lanjskog snijega!
Da ih otjerate u 'neku stvar', sjebete govna i gotova stvar!
Jer, pazite, ako vas za neku godinu vase dijete upita, pod uslovom da prezivi: 'Oce ili majko koji ste 'moj' cekali', sta cete da kazete ?
