godinama u ovo doba nesto ocekujem, nesto mi fali, a ne mogu da skontam sta.
klikeri..sestoperci, jednoperci, porculaneri. graja djece- 'hopa dva, nema sise-vise, ponte na rosu'
. tapke i pola cijelo. fuce i viktorije, kad ih nema dovoljno. bicikla, romobili, troke, skejtbordi, pracke..nema vas vise. nema vise ni ratova truhlim vocem ili 'cepelinima'. valjda je sve poskupjelo. jalija vise ne otima klikere. sad iscu pare i mobitele i prijete djeci nozevima i pistoljima. prije se zicalo za cd cigare (kupovale se na komad), danas za heroin.nema vise izleta pjesice (ili tramvajem do ilidze, ili alifakovca)...planinarski dom , sta je to? ima li prikljucak za internet? nema? e, jebi ga
a djeca samaraju playstation . virtuelni klikeri, virtuelni fudbal, virtuelni bicikli, virtuelni karate. poslije malo porastu..dopune se kablovskom..virtuelni ratovi. virtuelni automobili. virtuelni sex.
virtuelni zivot, i ista takva smrt.
kada pada kisa vani, nema djece koja galame po haustorima, samo se poneki pijanac 'uredno' popisa pored lifta.
. umjesto poderanih slicica na stubistima naci cete zaprljane sprice. ni golubove vise niko ne hrani, ni pse lutalice. nema se vremena.
djecaci i danas nose patike ...ali ih nikad ne isprljaju. blago roditeljima.
nema vise ideala....da dopunim ono sto onomad rece maajka u napadu ciste genijalnosti, dodje nam i playstation. a klikeri su ostali sa elvisom, hasetom i brus lijem, zaboravljeni na planeti na kojoj jos traje doba nevinosti.
a vas virtuelni moji prijatelji
molim..igrajte ponte..bez izbice.
