Gasi li se Sud BiH

[Humane]

povodom posljednjih govorkanja o sudbini Suda BiH postavlja se pitanje da li se Sud BiH de facto pokusava ugasiti


Intervju
Kreso: Ko će raditi na Sudu BiHFoto: ArhivMeddžida Kreso: Sve ide u pravcu gašenja Suda BiH!
sljedice odlaska stranih sudija i tužilaca pogubne su za ovaj sud i državu • Crvene potjernice imaju političku pozadinu...
12.08.2009. 09:05
Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso izjavila je u intervjuu za "Dnevni avaz" kako "sve ide u pravcu nastojanja da se institucija na čijem je čelu ugasi na mala vrata". Prema njenim riječima, država BiH se mora odrediti treba li joj Sud BiH ili ne.

Čini joj se, kaže, da se Vijeće ministara BiH već odredilo o tome svojom posljednjom odlukom kojom je produžen mandat međunarodnih sudija i tužilaca do kraja 2012. godine, ali samo onima u Apelacionom odjelu u predmetima ratnih zločina.

- Odluka Vijeća ministara BiH nije zasnovana na realnim pokazateljima. Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin i ja smatramo kako nije došlo vrijeme da međunarodne sudije i tužioci odu. Naš stav temeljili smo na realnom stanju u kojem se nalaze ove dvije institucije i očekivali smo da se mišljenje struke uvaži. Nažalost, to se nije desilo i predstavnici vlasti donijeli su odluku koja ne doprinosi jačanju ovih izuzetno značajnih institucija.

Zašto je važno da strane sudije i tužioci ostanu u BiH?

- Kao prvo, država se nije pobrinula da osigura sredstva za zamjenu međunarodnih sudija domaćim. Poznato je da strane sudije finansiraju vlade zemalja iz kojih dolaze. Njihovim odlaskom država bi trebala preuzeti odgovornost za finansiranje domaćih sudije koje bi došle na njihovo mjesto. To se nije desilo i mi smo se našli u situaciji da stranim sudijama ističe mandat, a da nemamo novaca za njihovu zamjenu. Ja se onda pitam ko će raditi na Sudu BiH? Kako je to zamislilo Vijeće ministara? Naš budžet je umanjen u godini kada su trebale međunarodne sudije otići i u godini kada se trebala implementirati Strategija za procesuiranje ratnih zločina koju je to isto Vijeće ministara usvojilo. Voljela bih kada bi mi neko ponudio odgovore na ova pitanja.

Kakve su, po Vama, posljedice odlaska stranih sudija i tužilaca po pravo i pravdu u našoj zemlji?

- Posljedice bi bile pogubne za ovaj sud i za ovu državu koja teži evropskim integracijama u kojima je vladavina prava neprikosnovena. Ukoliko odluka Vijeća ministara ostane nepromijenjena mi ćemo imati smanjen broj sudija a broj predmeta se stalno povećava. Mi se nećemo moći nositi s velikim prilivom predmeta na način na koji smo to radili dosada i toga svi moraju biti svjesni. Predmeti će se gomilati, a Sud BiH će postajati neefikasan sud koji, kao takav, reći će onda neki, ne treba ni da postoji. Nekima bi to, čini mi se, odgovaralo.

Kako komentirate nastojanje predstavnika vlasti da strane sudije i tužioci po svaku cijenu odu iz BiH? Šta to znači?

- Ja bih mogla shvatiti njihovu želju da u Sudu i Tužilaštvu BiH rade isključivo domaće sudije i tužioci da su se potrudili osigurali uslove za nastavak našeg nesmetanog rada nakon njihovog odlaska. Međutim, u situaciji kada žele odlazak naših međunarodnih kolega, a nisu ništa uradili da obezbjede njihovu zamjenu, njihova nastojanja su blago rečeno neodgovorna, prema ovom sudu, prema ovom narodu i prema ovoj državi.

Za to vrijeme iz RS tvrde da strane sudije nemaju nikakav legitimitet?

- Malo mi je nejasan stav prema kojem sudije i tužioci u Odjelu za ratne zločine imaju legitimitet, jer se predstavnici RS ne protive njihovom ostanku, dok sudije i tužioci koji rade u Odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, nemaju legitimitet. Koliko sam shvatila, prateći medije, predstavnici RS tvrde da međunarodne sudije i tužioci, koji rade u Odjelu za organizovani kriminal, narušavaju suverenitet BiH jer ih oni, iz meni nepoznatih razloga, više ne žele ovdje, dok međunarodne kolege iz Odjela za ratne zločine taj suverenitet ne narušavaju i predstavnici RS nemaju problem s njihovim ostankom. Čini mi se da ovdje nedostaje konzistentnosti.

Ocijenili ste da je Sud BiH prepušten sam sebi te kako nadležne državne institucije ne pokazuju interes za jačanje ove institucije?

- Vi se sigurno sjećate da sam ja u januaru ove godine organizovala konferenciju za novinare na kojoj sam ukazala na problem budžeta Suda BiH za ovu godinu. Naravno, mi smo tražili dodatna sredstva i dobili smo dio koji je opet nedovoljan za nastavak našeg funkcionalnog rada. Ja ovdje želim naglasiti da nisam nerealna i da potpuno razumijem tešku ekonomsku situaciju sa kojom se suočava cijeli svijet, ali sam morala ukazati na nelogičnosti koje su se pojavile u ovoj situaciji. Naime, ukoliko naša zemlja nema novaca za Sud BiH postavljam pitanje zašto onda BiH odbija pomoć međunarodne zajednice koju nam pruža putem finansiranja međunarodnih sudija i tužilaca? Ja želim još jednom naglasiti da međunarodne sudije i tužioci ne finansira država BiH i da oni našu zemlju ne koštaju ništa.

Kako gledate na famozne crvene potjernice koje Tužilaštvo Srbije raspisuje za građanima BiH.

- Da te potjernice imaju političku pozadinu vidljivo je iz stava koji je zauzeo međunarodni Interpol u predmetu "Dobrovoljačka" i donio privremenu proceduru prema kojoj će ubuduće u ovakvim slučajevima primati zahtjeve za objavljivanje crvenih potjernica za ratne zločine samo u slučajevima kada su ti zahtjevi dostavljeni od međunarodnih sudova, kao što je to Haški tribunal, zatim protiv državljana zemlje koja je podnijela zahtjev, te protiv državljana drugih zemalja ukoliko zemlja, čijii se državljanin traži, ne uloži protest.

Da li bi, po Vama, građanima BiH za ratne zločine trebalo suditi samo na Sudu BiH, pogotovo za one zločine koji su se dogodili u našoj zemlji? Srbija to očito želi izbjeći i postaviti se kao neki novi Haški tribunal. Šta mislite o tome?

- Pri potpisivanju sporazuma o ustupanju dokaza u predmetima ratnih zločina sa Republikom Srbijom treba voditi računa i insistirati na principu prema kojem bi bh. pravosuđe imalo primarnu nadležnost za procesuiranje u nekim slučajevima paralelnih postupaka tj. ako se radi o državljaninu BiH (dakle, koji nema dvojno državljanstvo) i u takvim slučajevima srbijansko tužilaštvo bi bilo dužno takve prijave ustupati nama. U protivnom bi to značilo da, bez poštivanja tog principa i saglasnosti obiju strana, ne postoji ni minimum povjerenja da je bh. pravosuđe sposobno i spremno suditi za te zločine počinjene na njenoj teritoriji. Pored ovog, ustupati dokaze drugom pravosuđu, protiv naših državljana, koji imaju prebivalište u BiH, značilo bi odricati se državnog suvereniteta.

Kada će se konačno riješiti pitanje zloupotrebe dvojnog državljanstva, odnosno bježanja iz BiH u Hrvatsku i Srbiju i obrnuto, a da bi se pravda izbjegla? Vi ste dosta radili na rješavanju tog problema.

- Smatram da pitanje zloupotrebe dvojnih državljanstava, u slučajevima kada su olako dobijena radi izbjegavanja pravde pred bh. pravosuđem, treba riješti na način da ista moraju biti revidirana . U protivnom, zbog olako davanog državljanstva susjednih zemalja, mogli bi se naći u situaciji da naše pravosuđe procesuira samo one naše građane koji nemaju državljanstvo drugih zemalja ili ga ne žele imati.

Kako komentirate tvrdnje predsjednika Nadzornog odbora (NO) Edhema Bičakčića da je proces koji se protiv njega vodi montiran?

- Ne želim komentirati pojedinačne tvrdnje, a posebno jer je riječ o "živom" predmetu, predmetu koji se vodi pred Sudom BiH. Mi radimo profesionalno, nepristrasno od samog osnivanja. Niko nije kriv dok se to ne dokaže, a pred Sudom BiH i Tužilaštvo i odbrana, kao strane u postupku, imaju jednak tretman.

Šta nam donose sporazumi o priznavanju krivnje koje optuženici sklapaju sa tužiocima. To je, naime, postala česta praksa. Pojedine žrtve i njihove porodice negoduju, a tužilaštva opravdavaju sporazume. Što, po Vama, imamo od takvih sporazuma?

Sporazum o priznanju krivnje predstavlja snažan instrument u rukama tužioca jer na taj način može, u nagodbi sa suoptuženima, doći do novih krivičnih djela i novih počinilaca. Sporazumom se daje određena prednost u izricanju manjih kazni onima koji sarađuju sa tužilaštvom, i od velike koristi je za državu jer skraćuje postupak, pojeftinjuje ga i omogućava pravosudju da se bavi i drugim problemima.

Ja sam zagovornik ideje da se i suđenjima za ratne zločine počne primjenjivati šire ovaj institut, naravno uz određena ograničenja. Prije svega, to bi trebalo da počne sa onim manje složenim djelima gdje su nivo odgovornosti i obim zločina manji, naravno uz prisustvo i oštećenih koji bi trebali davati svoju saglasnost. Time bismo oslobodili prostor za mnogo veći broj suđenja ratnih zločina koji se odigravaju pred Sudom BiH.

Državni zatvor i Vrhovni sud BiH

Ja sam već pomalo umorna od stalnog ukazivanja na potrebu izgradnje državnog zatvora, a slična je situacija i sa temom "Vrhovni Sud BiH". Sada mogu reći da već godinama govorim o svemu tome i nikada seništa konkretno nije desilo. Naše vlasti nisu u stanju prepoznati važnost ovih projekata i sve dok je tako nećemo imati ni zatvor na državnom nivou ni Vrhovni sud koji ima svaka zemlja.