Trazio, trazio i nasao. Jedan stari tekst iz BHdana iz 1998-me o ulozi dijela srpske intelektualne elite u ratu i poslije. Posto neznam koliko ce dugo biti u arhivi BHdana prenosim ga u cijelosti.
IGRAJU SE DELIJE
Lako je izabrati izmedju "muziciranja" u balkanskoj krcmi na cijem zidu pise "Mole se gosti da ne stipaju umetnicu" i duznosti prema svojoj profesiji i svojoj publici. Lako je izabrati izmedju koketerije sa razdraganim fasizmom u Srbiji i casti. Lako je izabrati izmedju fascinacije zlocinom i duga da se Albancima, koji su decenijama zivjeli u jugoslavenskom apartheidu, vrati dostojanstvo ravnopravnih ljudi. Sloboda je laka. To znaju i Srpkinje i Srbi kojima ne treba da se sa "dzamija cuje muzika, srpska muzika"
Pise: Haris PASOVIC
REPORTER BEOGRADSKE TELEVIZIJE
stajao je ispred dzamije u Zvorniku. Sa munare se vijorila srpska zastava. Reporter je usplahireno govorio: "Zvornik je ponovo slobodan! Sa dzamija se cuje muzika, srpska muzika!" Bio je april 1992. Rekao sam jednom kolegi, novosadskom glumcu, da ja poznajem Srbe kojima ne treba da se "sa dzamija cuje muzika, srpska muzika", a on me je zbunjeno pogledao i rekao: "Ne treba." Ubrzo na "oslobodjenim" teritorijama nije vise bilo dzamija, ostala je samo "srpska" muzika. Ko je sve mogao cuti takvu muziku? Zatvorenici koncentracionih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje udisuci miris zapaljenih guma pomijesan sa mirisom zapaljenih Bosnjaka i Hrvata. Desetine hiljada ljudi koji bjeze preko planina, kroz sume, gaze preko rijeka, ostavljajuci za sobom zaklane roditelje, djecu, prijatelje. Zlostavljane Bosnjakinje. Sarajlije pod cetverogodisnjom opsadom. Bosnjaci dok su ih sa cuprije bacali u Drinu. Srebrenicani dok su ih strijeljali.
Kulturni prostor
Sarajevski Svijet je prenio izjavu muzicara Gorana Bregovica da "su isti oni koji su napadali i oni koji su se branili". U intervjuu Feral Tribuneu Bregovic kaze da ga Balkan ne zanima kao politicki, vec kao kulturni prostor. Koji je to kulturni prostor? Kako u posljednjih nekoliko godina izgleda taj kulturni prostor u Bregovicevoj zivotnoj sredini - Beogradu?
Pisci Dobrica Cosic, Matija Beckovic, Momo Kapor, Milorad Pavic, Brana Crncevic zaneseno propovijedaju nacionalizam. Dobrica Cosic je pored toga bio i predsjednik Miloseviceve Jugoslavije, a pisac Vuk Draskovic, poznat po izjavi da ce sjeci ruku koja drzi muslimansku zastavu, aktivan je politicar. Ima i onih koji su tiho zadubljeni u poetske dubine kao Jara Ribnikar, koja svaku recenicu Mirjane Markovic, istaknute kulturne i javne radnice, "procita po cetiri puta".
Srdjan Dragojevic rezira film Lepa sela, lepo gore u kojem Bosnjaci drze srpske vojnike blokirane u tunelu. Bosnjaci u tom filmu kolju i siluju, a jedan od srpskih vojnika u tunelu prikazan je kao Isus. Film je sponzoriran od Ministarstva kulture Srbije. Dragojevic izjavljuje da Amerikanci satanizuju Srbe. Gorcin Stojanovic rezira priredbu za Mirjanu Markovic, Milosevicevu suprugu, a onda snima film o ratu izmedju srpskih policajaca i albanske narko-mafije. Beogradski glumci Gorica Popovic, Bata Zivojinovic, Slobodan Custovic, snimaju na Palama dok se odozgo granatira Sarajevo. Miroslav Lekic rezira film Noz po romanu Vuka Draskovica, a kako pise Slobodna Bosna, buduci da nisu mogli pronaci lokalitet sa dzamijom u Hercegovini, scenografi su dzamiju napravili od Dositejevog muzeja u Beogradu.
Jovan Cirilov, upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorista, umjetnicki direktor BITEF-a i pisac, na televiziji susjednog entiteta izjavljuje: "Ja Republiku Srpsku osecam kao nesto svoje." Glumac Josif Tatic kaze da su Hrvati, ustvari, Srbi. Glumac Voja Brajovic izjavljuje da su Muslimani, ustvari, Srbi. Branko Plesa, beogradski glumac i profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u Matici Srpskoj drzi predavanje u slavu politicara Karadzica i protiv Haskog suda. Kao sto je poznato, Karadzic je izmedju ostalog i pjesnik. Nakon visegodisnje sutnje, reditelj Ljubisa Ristic postaje predsjednik partije Mirjane Markovic. Osim sto se osmjehuje na beogradskoj televiziji, obucen u vecernje odijelo sa leptir masnom, dovodeci Slobodana Milosevica na partijsku proslavu, Ristic je i politicki aktivan u koaliciji sa Milosevicevom partijom, a i dalje rezira. Njegovo pozoriste u Secerani, koje je Ristic dobio istovremeno kad i politicku funkciju, sve se vise siri.
Dva reditelja i jedan pjevac
Ovom beogradskom kulturnom duhu posebnu boju daju i nekadasnje Sarajlije. Reditelj Mladen Materic navrati u Beograd da objasni kako je ono sto je Handke pisao o Srebrenici, ustvari, skroz u redu. Pjevac Zdravko Colic zapjeva u pjesmi Jasmina: "...ritam te mrvi, a ti mi se tu pravis fina." Reditelj Emir Kusturica po svijetu je godinama objasnjavao da Milosevic nije nacionalista. Cuvena je njegova fotografija na kojoj pozira sa podignuta tri prsta u Cannesu, gdje je promovirao svoj film koji je velikim dijelom finansirala Televizija Srbije. Kusturica se, takodjer, upinje da dokaze kako je "odrastao vise u judeohriscanskoj nego u muslimanskoj tradiciji", ali to mu mnogo ne pomaze jer cak i njegovi bliski saradnici, kad privatno govore o njemu, kazu "onaj Turcin".
Inspirisan takvim kulturnim prostorom muzicar Goran Bregovic kaze da su "oni koji su napadali i oni koji su se branili isti". Dakle oni koji su Vukovar oslobodili od zivota; razarali Dubrovnik, jedan od najljepsih gradova na svijetu; srusili Ferhadiju i Aladzu, spomenike evropskog kulturnog naslijedja; cetiri godine se izivljavali nad Sarajevom, centrom multikulturnog zivota, ubivsi preko deset hiljada ljudi i osakativsi desetine hiljada; a sada zare i pale na Kosovu kao i oni koji su srusili Stari most u Mostaru i razorili i prekrizili Pocitelj, identicni su ljudima koji su se branili. U takvom kulturnom prostoru Bregovic povede dragacevske trube i u kompoziciji Kalasnjikov povice: "Juris!"
Sasvim intimne stvari
U aprilu 1995, u Londonu, dok Rade Serbedzija igra u predstavi reditelja Ljubise Ristica, koji je bas tada postao sef partije Mirjane Markovic, pitam Serbedziju kako on gleda na Risticev politicki salto, a on kaze da je to Risticeva stvar i da on nece u to da se mijesa. "Licna stvar" je to sto je Ristic jedan od najblizih saradnika Slobodana Milosevica. "Licna stvar" je kad Kusturica podrzava Milosevica. Kad se pokusava prikriti zlocin kroz "umjetnicki" prosede - i to je, valjda, "intimna stvar". Tako te "licne stvari" mnogih beogradskih reditelja, pisaca, glumaca, muzicara, ostaju dio njihove "intime", mada podijeljene sa milionima gledalaca, slusalaca i citalaca, a nekakva njihova "umjetnost" ostaje nedirnuta u "nebeskim" sferama.
Ne znam da li se iz tih "nebeskih" sfera vidi nesto dolje na zemlji. Ali sigurno je da se iz Beograda mogu vidjeti Bosna i Kosovo. Da li se ovi glumci, reditelji, pisci, muzicari, mogu spustiti iz "nebeskog" svijeta, pa onako, ljudski, a ne "umjetnicki", pogledati oko sebe i prestati podrzavati jednu rasisticku mitologiju?
Lako je izabrati izmedju "muziciranja" u balkanskoj krcmi na cijem zidu pise "Mole se gosti da ne stipaju umetnicu" i duznosti prema svojoj profesiji i svojoj publici. Lako je izabrati izmedju koketerije sa razdraganim fasizmom u Srbiji i casti. Lako je izabrati izmedju fascinacije zlocinom i duga da se Albancima, koji su decenijama zivjeli u jugoslavenskom apartheidu, vrati dostojanstvo ravnopravnih ljudi. Sloboda je laka. To znaju i Srpkinje i Srbi kojima ne treba da se "sa dzamija cuje muzika, srpska muzika". Ja ih poznajem.
Objavljeno u broju 83 DANA, 31. AUGUST / KOLOVOZ 1998.
https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67- ... kst583.htm
Nekim likovima poput Brege se oprostilo jer nisu previse srali. Kusta se tek bio zaholcao.