wewa wrote:Bloo wrote:Theta wrote:
Da si mi ti mama/babo, nikad ja s tobom pričao ne bih.Da te dijete preko 15 godina mora pitat' smijel otić na kafu poslije škole

Da, meni je to normalno. To sam i ja radila (doba bez mobitela). Kažeš staroj da ćeš poslije škole prošetati i na kafu.
ja ne ocekujem od svoje djece nista sto i sama ne radim, nastojim biti fer.
ni ja sebi ne uzmem slobodu da poslije posla bez prethodnog dogovora s ukucanima produzim negdje na kafu, pa eto kad dodjem nek budu sretni.
a ako ja mogu imati toliko postovanja prema clanovima porodice, onda i od njih ocekujem isto. kako bi sutra i oni mogli formirati porodice u kojima se ljudi medjusobno postuju, pa shodno tome dogovaraju.
nacelno ovo sto ti radis je ok i nije problem ali (uvijek ima ono ali)
problem nastaje kada se pojavi nesto usputno,novo i djeca bi da odu tamo,da vide a stalno su u grcu,da li smiju,jer se nisu javili roditeljima
u osnovnoj skoli ja sam imao jednog takvog druga,koji je valjda ima naredjenje da mora doci kuci u roku od 2-3 minute...on je stanovao u zgradi nekih 150m od skole i uvijek je nakon zvona trcao do kuce...nikada ,ali nikada nije ostao duze poslije skole
tu je i poligon ispred skole i na njegovom putu do stana...nikada nije ostao sa nama igrati fudbala a ja sam ostajao kada god nas je bilo dovoljno da igramo
dolazio kuci kada sam dolazio...2-3 sata kasnije nije uopste bio problem
svaki dan se vracali iz skole i sa drustvom polahko,pa sjedemo na jedan mostic,pa tu pricamo,pa onda preko brda...prosjek je bio sat vremena od zavrsetka casova
i niko nije smatrao da ce mene pojesti babaroga a nisam ni ja...jednostavno sam radio ono sto je nama djeci tada bilo zanimljivo
mati se bavila poslom,radila...dolazila kuci oko 4 obicno a do tada sam se i ja vracao kuci ali vecinom bi bio vani negdje ,igrao se
ako cu ici negdje na nepoznato mjesto ili ostati duze i ja sam ostavljao poruku na papiru,pa kad ona dodje sa posla,zna gdje sam i kada cu doci otprilike
svasta sam prozivio i dozivio...vi takvim strogim pravilima ubijate sve ono sto nekoga cini osobom...ubijate kreativnost,ubijate slobodu,ubijate slobodu misljenja ...posebno kod starijih tinejdzera
ali opet,staro pravilo je da se mora proci da se nesto iskusi i nauci
roditelji koji djecu ustroje po nekim svojim strogim pravilima,kad tad ce se ta pravila vratiti...ili ce se djeca "otkinuti sa lanca" ili ce im roditelji po stare dane morati rjesavati i probleme i zivot i brak i djecu i sve...a onda ce govoriti onu staru dobru "u cemu li sam pogrijesio"
ja sam za princip da svako zivi svoj zivot...a kroz taj zivot,kroz to kretanje,davati smjernice a ne ogranicenja,kazne,naredbe i ostalo