Čovjek kojeg su se bojali

[dariosa]

Čovjek kojeg su se bojali

http://www.monitor.cg.yu/broj/str_14.html

Ljubiša Beara, ratni šef službe bezbjednosti Vojske Republike Srpske, desna ruka generala Ratka Mladića, već desetak dana navikava se na život iza haških rešetaka. Bivši oficir KOS-a, koga Haško tužilaštvo tereti za saučesništvo u genocidu počinjenom nad sedam hiljada Bošnjaka u Srebrenici, svoj zločinački put započeo je još prilikom napada Miloševićeve soldateske na Dubrovnik. Beari je, naime, suđeno tokom 1992. godine u Vojnom sudu u Beogradu, jer je na početku dubrovačke operacije disciplinovao dvojicu dobrovoljaca-šešeljevaca naredivši da budu likvidirani, a potom da se njihovo vozilo i tijela spale. Za to ubistvo optužio je, naravno, ustaše.
No, iz te afere ovaj prijeratni pukovnik KOS-a, nadležan za zapadnu Hercegovinu i Dalmaciju, izašao je nekažnjen. Kada su Miloševićevim generalima ponovo zatrebali kadrovi spremni na sve, Ljubiša Beara, rođeni Sarajlija dobio je posao u Bosni i Hercegovini. Konstataciju svog nekadašnjeg kolege, admirala Dragoljuba Božinova, da se radi o "agresivnom čovjeku koji nema osjećaja za druge", Beara je najbolje potvrdio kada je svoj 56-ti rođendan (rođen 14. jula 1939. godine) proslavio ubijajući civile u Srebrenici.
"Zločinački genij", Ljibiša Beara, kako tvrde haški istražitelji, osmislio je i sproveo egzekuciju nad više od sedam hiljada Bošnjaka u Srebrenici. Prilikom napada na tu zaštićenu enklavu, Beara je preuzeo ulogu direktnog koordinatora svih zločinačkih aktivnosti, maksimalno pokazujući svoje sposobnosti.
Beara je, kako procjenjuju nezavisni analitičari, do sada najznačajniji srpski oficir koji se našao u Hagu. Procjenjuje se da za ratna zlodjela neće izbjeći doživotnu robiju, makar bio osuđen samo po jednoj od tačaka optužnice koja ga tereti za genocid, učešće u genocidu i zločine protiv čovječnosti.
Kako je Monitor već pisao, ključni čovjek srebreničkog masakra, Lubiša Beara, uhapšen je u svom stanu u Beogradu, Kosovska 43, u samom centru grada. Pripadnici specijalne jedinice MUP-a Srbije su ga bez većih problema lišili slobode. Beari je presudila haška tužiteljica Karla del Ponte koja je prilikom ciljane i iznenadne posjete Beogradu dostavila cedulju sa njegovom adresom lično srbijanskom premijeru Vojislavu Koštunici, uz konstataciju da se radi o novom testu za njegovu vladu.
Kako se može čuti iz obavještajnih izvora Bearinu lokaciju Haško tužilaštvo dobilo je od britanske obavještajne službe. Portrparol Haškog tužilaštva, Florens Hartman, potvrdila da je general Beara uhapšen, ne saopštavajući detalje akcije: "On je uhapšen, nije se predao i nije se suprotstavljao hapšenju", izjavila je Hartman. General Beara je, s druge strane, tokom prvog pojavljivanja u haškoj sudnici izjavio da se sam predao. Čak je pozvao i svoje ratne drugove da krenu njegovim stopama i predaju se haškom tribunalu.
Beara je lociran još prošle godine. Rejmon Karter, šef haškog tužilačkog tima za lociranje i praćenje osoba osumnjičenih za ratne zločine, 30. avgusta prošle godine, stajao je ispred zgrade u Kosovskoj 43 i posmatrao Bearin stan na jedanaestom spratu. Karter je uz pomoć saradnika otkrio da Beara često boravi i u svojoj vikendici na Fruškoj Gori, udaljenoj stotinak metara od mjesta na kojem je ubijen bivši srbijanski predsjednik Ivan Stambolić.
Kako se može čuti u dobro informisanoj obavještajnoj zajednici u Sarajevu, pukovnik francuske žandarmerije Rejmon Karter je tokom maja ove godine, na istom mjestu, ponovo locirao Bearu i tajno ga snimio ispred zgrade u Kosovskoj 43. Nakon toga terenski ured Haškog tribunala u Beogradu obavještava srbijanske vlasti o Bearinom mjestu boravaka, prilaže fotografije i traži njegovo hapšenje. Zvanični Beograd, međutim, tvrdi da je Beara nakon dojave nestao bez traga.
Na scenu su potom stupili britanski obavještajci locirajući novu-staru adresu Ljubiše Beare. Srpske vlasti sabijene u ćošak morale su na kraju da preduzmu akciju Bearinog hapšenja. Tokom prvog pojavljivanja pred sudom Beara je pozvao "sve svoje ratne drugove da se predaju" i "da skinu kamen oko vrata svoje zemlje". Ne treba biti posebno pronicljiv, pa zaključiti da je taj poziv prije svega upućen generalu Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Mladićev omiljeni strateg pokazao je u Hagu veliku kooperativnost, ili, što bi rekli Mladićevi sljedbenici kukavičluk. Hoće li ga to spasiti od prave kazne, tek će se vidjeti.
U svakom slučaju Ljubiša Beara, zloglasni ratnik sa zvanične liste osumjničenih zločinaca za koje je Vlada SAD ponudila veliku novčanu nagradu, iza rešetaka čeka dvojicu pretpostavljenih: Ratka Mladića i Radovana Kardžića.

Moramo završiti s ovih 3,5 hiljada paketa

Drugi korpus Armije BiH, snimio je 16. jula 1995. godine, telefonski razgovor između pukovnika Ljubomira Beare i generala Radosava Krstića, osuđenog u Hagu za genocid. Beara je tom prilikom od Krstića tražio da mu hitno pošalje trideset ljudi da se "oslobodi 3.500 paketa", što je bila šifra za zarobljene Srebreničane. Evo dijela tog presretnutog razgovora:
Beara: Ma treba mi 30 ljudi kao što je naređeno.
Krstić: Uzmi od Nastića ili Blagojevića, ne mogu ti ja odavde ništa izvući.
Beara: Ne mogu ništa da riješim bez tih 15 do 30 ljudi.
Krstić: Ovo nije zaštićeno.
Beara: Znam, znam.
Krstić: Vidjeću šta mogu. Ne mogu ništa garantovati.
Beara: Ja ne znam šta da radim. Krle, najozbiljnije ti kažem. Ima još tri i po hiljade 'paketa' koje moram da razdijelim, a nemam rješenje.
Krstić: Jebi ga, Ljubo, vidjeću šta mogu.


--------------------------------------------------------------------------------

Ključni čovjek za egzekucije

U svojoj odbrani pred Tribunalom u Hagu, general Momir Nikolić svjedoči: "Pukovnik Beara mi je rekao da zarobljene srebreničke Muslimane treba pritvoriti na područje Zvornika i pobiti ih". Njegov kolega, Miroslav Deronjić, takođe pred haškim sudijama navodi kako je, nakon pada Srebrenice, pukovnik Beara došao kod njega i rekao mu: "Gospodine Deronjiću, ja imam naređenje s vrha da ubijem zarobljene Muslimane". A jedan od zaštićenih svjedoka tvrdi da je Beara sredinom jula 1995. godine "naložio da se zarobljeni Srebreničani zatvore u peći u kojima se na ekstremno visokim temperaturama peku opekarski proizvodi u tvornici 'Novi izvor' u Zvorniku i živi spale".