Dozer wrote:
Let's play
Bice malo duze, ali krace ne moze...
Da, u braku vec 18 godina. Uspona i padova raznoranih, kao i problema, ali - to su sve normalne stvari. Ako ih nema, onda tu nesto ne stima.
Bitno za znati - Zena:
- Zena prije braka (bez obzira da li zivite zajedno ili ne): sve je med i mlijeko, sve se mozete dogovoriti, spremna uglavnom na sve, tolerantna, nasmijana, tvoji joj ne smetaju, nema problema sto izlazis s rajom i zapijes se, itd.
- Zena na pocetku braka, 6-12 mj. (jos nema djece): jos uvijek je sve med i mlijeko, zajedno izlazite, tu i tamo i sami sa svojom rajom, kucite se, sexate se nemilice, sve ok.
- Zena, trudna: med pomalo nestaje, ostaje malo mlijeka. Postaje nervozna (sto je normala, ipak se to stanje ne naziva dzaba "drugo stanje"), pocinje da zvoca ako hoces sam vani s rajom (jer je njoj dosadno samoj sjediti kuci, cak iako nista drugacije nece raditi da i ti ostanes s njom u kuci), krece postepeno nabijanje na nos toga kako ona sve sama radi po kuci, i sl.
- Zena, porodila se: Sreca je na sve strane, kod oboje, ali i kod familije (nane, babe, dede itd.). Euforija, a traje 2-4 mj. Tada pocinje i zvocanje, pocinje joj smetati svekr(i)va jer stalno dolazi da vidi unuce, a pri tome nerijetko "pametuje"(svekar rijetko). "Pametovanje" se, naravno, odnosi na svekrvina iskustva koja su identicna punicinim, ali...
. Pocinju i svadje oko izlazaka, dolazaka raje, familije (muzeve, naravno), sluzbenih putovanja, bla, bla. Rijetki su slucajevi gdje se ovo ne desava.
Suma sumarum - zena u braku, a pogotovo kad dodje dijete, najcesce okrene plocu za 180 stepeni u odnosu na stanje prije braka/zabavljanje. U stvari, tek tada se zena upoznaje kakva jeste. Opisane stvari se desavaju u preko 80% brakova, a ostatak od 20% se moze podijeliti na slucajeve u kojima se ovo ili ne desava ili je minimalno izrazeno, i na ekstremne slucajeve u kojima sve pukne u prvim mjesecima.
Bitno za znati - Muz:
- Muz, prije braka: Sve je OK dok ima sexa i dok ga se ne pegla oko izlazaka s rajom.
- Muz, na pocetku braka: I dalje je sve OK, trudi se oko kuce da se to opremi, ugadja zeni gdje i kako stigne (najcesce).
- Muz, dok je zena trudna: Mnogi se ne mogu sexati kad je stomak vidljivo narastao, ali im to nije nikakav problem i, najcesce, uopste to i ne traze (ni u kuci, ni van nje). Pokusava ugoditi zeni, a pocetna zvocanja presucuje (i ovo je osnovna greska za buducnost). Pocinje se prilagodjavati.
- Muz, stiglo dijete: Sretan, naravno, i pokusava na sve nacine biti od pomoci i zeni i u kuci. Ne obazire se ni na zvocanja zene oko njegove matere, familije, raje, itd. Ovdje nije stvar tolerancije, nego jednostavnog "iskljucenja" od svega toga i ovo smatra budalastinama koje ce prestati (a najcesce ne prestanu). S puncem je, najcesce, u dobrim odnosima ili odnosa nema nikako, a svadje na ovoj relaciji su rijetke, dok je s punicom najcesce "na rezervi", cak iako ne postoje direktni razlozi za to. Odnos je korektan, a sukanja redovna
.
Suma sumarum - muz u braku je najcesce vrlo slican svemu onome prije braka, i ovo se, kao i u gornjem slucaju, odnosi na oko 80% muzeva. Ostatak se moze podijeliti na one koji ili ne reaguju nikako i ni na sta (sto ja kazem - nit' smrdi, nit' mirise - bezlican), i na one koji glume macho men-a i na sve to gledaju u stilu "ma, zaboli me, nek' se poradja, nek' brine o djetetu i kuci" i sl. (sto je glupost i preseravanje jer, ipak, to nije ni samo njeno dijete, ni samo njena kuca).
Period 2-5 godine nakon vjencanja:
Dijete, ako je stiglo, vec ima 1-3 godine. Nema vise dojenja, zena se odavno vratila na posao, muz nije ni prestajao raditi (jasno, pod uslovom da oboje rade, a ako jedno ne radi, to je onda dodatni pritisak i recept za ubrzani razvoj netrpeljivosti i svadja). Zenina zvocanja sad vec uzrokuju i zucne svadje i dreku, a ponekad i tucu koju cak zapocne i zena (znam i za ovakve slucajeve u raji). Dolazi do zahladjenja u odnosima, meda i mlijeka vise nema ni u tragovima, i oboje postaju podlozni vanjskim uticajima (prevari).
5-7 godina: Bez obzira da li je doslo jos djece, ovo je i statisticki (a i po mom zivotnom iskustvu iz licne okoline) period kada se desava najvise razvoda. Sve ono nakupljeno u periodu 1-5 god. tada dolazi na "naplatu", kulminira, i dolazi ili do pucanja svega, ili do shvatanja da je kompromis, ipak, nesto nezaobilazno u braku/vezi (ne zaboravimo da je brak danas samo komad papira koji ne znaci ama bas nista (ni meni licno), a i vanbracne zajednice se danas pred zakonom tretiraju isto kao i bracne).
Savjeti...?
1. Ako nemas namjeru biti tolerantan, tu i tamo preko necega preci, ponesto progutati, a isto vazi i za nju - onda zaboravi brak.
2. Zivite nevjencano bar 2-3 godine, pokusajte se skuciti sami (popola, sa ili bez necije pomoci, ali da je 50/50), upoznajte se dobro i u tim uslovima, pa ako ide i ako se slazete - vjencajte se. Ako ne ide - razidjite se i raskusurajte finansijski. Onda bar necete unesreciti dijete/djecu.
3. Ovo pod 1. niposto ne znaci da nece doci do stvari navedenih pod "rodilo se dijete". Najcesce hoce, a tada na scenu stupa vasa obostrana sposobnost samokontrole, kompromisa i komunikacije. Ako ne komunicirate otvoreno, ako tvrdoglavo branite neke stavove i stvari u koje ni sami niste sigurni, ili cak znate da su pogresne, onda slobodno batalite sve u startu. Od inata i kaprica zaista nema nista. Kao ni od bilo kakvih medjusobnih uslovljavanja za bilo sta.
Eto, malo je poduze, ali koga zanima...nadam se da ce pomoci.
