Trenutno imamo solidna primanja tako da nam finansijska strana i nijr toliki problem, ali je sve to od danas do sutra.
Oboje se slazemo da cemo raditi na tome da dobije brata ili sestru, a voljeli bi da imamo troje djece, minimum.
Ko god opravdava da mu finansijska situacija ne dozvoljava da podize dijete to je bullshit. Necu sada govoriti o djecjoj nafaki, ali kada covjek dobije to dijete skroz drugacije razmislja o svemu. Prvo je ono na pameti, a mi stari sto za nas ostane.
I nista se ne moze porediti sa onim jutarnjim djecjim osmjehom, kada se razbudjuje u krevetcu, a mi je iznad pogledamo, a ona nabaci osmijeh od uha do uha! A nigdje zuba!
Mi smo dobili dosta polovnih stvari od prijatelja i poznanika (kolica, garderoba, nosiljke) jer djeca brzo rastu i prerastu to. Jedini izdatak koji trenutno za nju imamo su pelene, pokoja kremica i kapi, i povecan racun za struju, a to i nije neka para.
E sada, ako vi sa 500km ili 1000km ne mozete naci 100km (i manje) mjesecno za svoje dijete i odreci se nekih stvari, onda nema potrebe ni da razmisljate o djeci. A svi imaju mobitele i vozaju auta, a nemaju para za djecu. A samo razmislite sta bi nasi roditelji sada radili da nemaju nas (djecu) da ih pomazemo? Zivjeli bi od 200 km penzije i na narodnim kuhinjama.
Ja cu ih imati makar troje i nekako gledati na buducnost sa vise optimizma!
a i to prvo će pričekati sa pokušajima neke dvije godine bar, dok se prvo oženim
