sretjko wrote:
mozda sam dosadan ali me zanima da li su oni imali vremena da se izvuku iz aviona kad je on dotakao vodu, da li je to usporilo pad ili se avion strmoglavio na dno a putnici se prepustili sudbini kao recimo da je autobus upao u rijeku? mislim, da li su putnici uopste bili svjesni sta se desava? cini mi se da i o tome govore u filmu, jer ako nisi svjestan sta se desava bas te briga, onda i nije tako strasno.
Putnici su vjerovatno bili svjesni da se nešto dešava jer su relativno dugo bili u poziciji gdje je nos okrenut gore što je dovelo do stall-a. Možda većina njih nije znala da bukvalno propadaju kroz zrak i pitanje je vremena kad će poginuti, ali su sigurno znali da nešto nije uredu. Najmanje stresa je doživio najiskusniji i najstariji pilot koji je spavao veći dio propadanja.
sretjko wrote:i ja sam tako razmisljao dok nisam pogledao ovaj dokumentarac. da je pad bio strahovit ne bi ostali da sjede u sjedistima. bili su zivi jer su i piloti bili zivi do samog udarca u vodu.
U slučaju bilo kakvih problema tokom leta, stjuardese preporučuju i naređuju putnicima da sjede u svojim sjedištima i da budu zavezani. Tako je vjerovatno bilo i u slučaju AF447. Da se desilo neko čudo i da su uspjeli sletiti na vodu (kažem sletiti, a ne pasti), bolje je biti zavezan u sjedištu nego hodati po kabini, logično.
sretjko wrote:pa mene samo to i zanima, da li su oni bili svjesni da su upali u okean. bar sekundu-dvije, ako jesu to mi je najstrasnije od svega. ono, padas s avionom u sred noci po oluji, jos si ziv a onda te samo crna voda proguta.

gore od toga moze samo biti da prezivis i da ti ostanu te traume i sjecanja za citav zivot.

mislim da i onaj koji bi to kojim slucejem prezivio ne bi ostao normalan.
Teško da neko može preživjeti takav pad... bukvalno su padali s neba i udarili u vodu. Kad udariš u vodu na taj način, kao da si udario u beton zbog površinskog napona vode.