BSn wrote:Gog, po krscanstvu, da li je sotona "sef" u paklu, ili je i on na mukama? - Ili i tu ima razilazenja?
Šef?

....Po onome što ja znam on je sveden na
uzrok postojanja samog "pakla"(šta god pakao predstavljao,jel..).
Po Svetom Pismu, Sotona je svjesno i jedinstveno biće ,za nas nadnaravnih osobina, veoma inteligentan i nekoć jedan od visoko pozicioniranih umova u stvorenom svemiru, obdaren brojnim sposobnostima u odnosu na vrijeme, prostor i materiju kakve ih čovjek percipira.Mitološke predstave Vraga su najčešće klasični srednjevjekovni ili pak(u drugim religijama) drevni obrazac predstavljanja negativnog- vizualna nepodnošljivost lika i zastrašujuća sposobnost destrukcije svega pozitivnog i smislenog u ljudima, sa kojima ima neraščišćene račune od početka.
Niko zapravo i nema predstavu o izgledu tog,po meni, veoma realnog bića, niti o njegovoj "lokaciji".Kao i sva bića koja nisu materijalna(Lucifer je bio "anđeo" sa specifičnim položajem), ni on se ne može ukalupiti u ljudsko poimanje osim da ga se prikaže na nama shvatljiv način- izgled, mjesto boravka, i ostale "ljudske" značajke postojanja.Ta tumačenja su, shodno ljudskoj mašti, umjetnosti(filma npr.), i paganskoj mitologiji raznovrsna, čudnovata i često proturječna.
Ako Pakao postoji u bilo kojem od opisanih oblika( biću bizaran i reći da on postoji svuda oko nas u svakom unesrećenom čovjeku i kojekuda u ovom nesređenom svijetu), onda bi boravak Sotone u njemu, kao nekakvog zatvorskog kapoa u konc.logoru bilo također uvreda za zdrav razum.
Jedan prijatelj mi je davno prenio mudrovanje nekog meni nepoznatog teologa: "Pakao je stanje u kojem čovjek nema vezu sa Bogom, smisao i svrhu postojanja"...
Dakle, u religijskom sf-u, sf-hororima islično, te nekad davno u srednjevjekovnom bumu katoličkog misticizma, i jesu stvorene te neke predstave o čudnovatom liku sa rogovima i trozubcem(posuđenim iz grčke mitologije) koji sjedi na usijanom tronu iznad Pakla i posmatra vječne patnje ljudi nabodenih na kočeve, u ključalom ulju i sumporu, na vječnoj vatri koja ne gori(već samo prži a ne ubija do kraja-kultna besmislica iz jednog od apokrifnih evanđelja koje moderne selefije proglašavaju za "približno" autentično).
Nigdje u Bibliji nema ni pomena toj grotesknoj sceni, trozubcu i slično.Čak je i samo pominjanje pakla u Novom Zavjetu, do Otkrivenja, prepuno alegorija i još uvijek nedokučivih slika, na kojima se već decenijama i vijekovima grade čitavi horori i straši naivan narod.
Ono što je bitno u cijeloj priči je SVRHA i SMISAO samog razgovora o Paklu i Raju kao zasebnim temama.Ja ih ne vidim kao zasebne ili važne teme za duhovni razvoj i život čovjeka u kojem su svakodnevne sitnice mnogo bitnije.
Spoznaja izgleda i karaktera nama nedokučivih mjesta u nekim dimenzijama postojanja ne donosi duhovni ili ljudski napredak u ovom prolaznom životu.Čovjeku je , po nauci Isusovoj, činiti sasvim jednostavne stvari- ponajprije ne činiti ono što ne bi htio da tebi neko drugi učini, te biti na sliku i priliku Isusova karaktera, kao Božijeg poslanika i Njegove Riječi. U taj karakter, koliko sam ja pročitao, nije ulazilo plašenje djece i neukog svijeta, arogancija, grubost i oholost, besramno bogatstvo i slavljenje idola, otimanje novaca na rituale- posebno ne građenje svog utjecaja na pričama o paklenim mukama i slavljenje sebe samog kao Boga, kao što to danas rade mnogi crkveni velikodostojnici.
Na kraju, mistička književnost i filmska umjetnost su možda najbolji izvor za pronalaženje odgovora koje ti tražiš, ako ih slijediš pravilno unazad kroz vrijeme, jer Biblija zasigurno ne služi da bi se ljudi podučavali o Vragu i raznim kancelarijama njegovog gotičkog mitskog pakla.A literatura je neiscrpna, zabavna i pokazuje uvid u svu širinu ljudske mašte
