Meni su razbijali kamen u desnom bubregu kada sam bio prvi gimnazije. Razbijali su mi bas tim laserom i mislim da sam imao negdje oko 1500 udaraca. "Operaciju" je nadgledao dr. Hiros ( mada nije bilo nikakve potrebe za tim, vec vise sto su mi se stari i stara uspanicili radi doktora majmuna iz Hitne pomoci, arap neki, koji nas je sviju isprepadao ) a vrsio je neki tehnicar, ne znam sada kako se zove al' zaista fin covjek i pristojan.
Kada udjes u tu, da nazovem salu, stavete na sto, stave opasac preko stomaka i onda vise tebe stave taj laserski uredjaj za razbijanje kamena, kojeg sam ja nazvao top a i sam ces vidjeti zasto. Prije operacije te pitaju hoces li lokalnu anesteziju, ja je nisam uzeo al' mozes je ako te bas zaboli traziti tokom procesa razbijanja.
Kada ti budu razbijali kamen, osjecat ces peckanje ondje gdje ti je laser uperen.
Kada ti operacija zavrsi, dat' ce ti jednu casu da u nju mokris i tu sam se ja, da kazem sjebao prvi i jedini put za vrijeme operacije i da budem iskren, cak mi se i zamantalo. Mokrio sam krv sto je normalno jer ti prilikom razbijanja pukne taj neki kapilar u bubregu a ja ne volim krv i ako si isti kao ja, onda da te upozorim da budes spreman.
Nakon toga, otisao sam kuci, lezao par dana, pio dosta tekucine ( narocito caja od Uve ) i mokrio preko gaze ( to su mi oni rekli ) da vidim koliko cu tih djelica ( pjeska ) razbijenog kamena izbaciti iz sebe.
Operacija se ne trebas brinuti. Kada sam ja sa svojih 15-16 godina to mogao podnjeti bez straha, mozes i ti.
