Biljana Plavšić je dala večeras intervju na PTPC. U njenom domu, pretpostavljam u Beogradu. Govorila je o pohlepnosti i krađi i samoljubivosti Karadžića, o čestitosti
Mladića i Tolimira. O tome da je ponijela žrtvu sa priznanjem krivnje i očekivala isto od dvojice najvećih bjegunaca , a sve u korist PC, jer je to najveći uspjeh Srba od srednjeg vijeka kad su zadnji put imali "državu" na teritoriji Bosne.
Ono što je ipak bilo najšokantije je da je etničko čišćenje definirala kao "Seobe" i sebe smatrala objektom etničkog čišćenja, naglašavajući pri tom da je bila sretna što je preživjela i da u tome ne vidi ništa loše, "seobe" su se dešavle i dešavaju se na ovim prostorima, pa su i inspiracija književnim djelima.
Na pitanje kad je čula za "Srebrenicu" uporno je govorila o Naseru Oriću i njegovim "strašnim zločinima", potom na ponovljeno pitanje kad je vidjela da je Mladić u Srebrenici, a na opet ponovljeno pitanje da je u Haagu upoznala jednog kojeg ne želi da imenuje, ali da je taj imao strašnu potrebu da joj prepričava zločine i da stalno misli da je bilo takvih 4 ili 5 u PC da je dovoljno da se desi zločin. Ovo zločin, mislim da nije ni izgovorila... Kad ga je pitala , navodno, ko mu je bio nadređen taj je kao rekao da bi i njih tako...
Za babu njenih godina vrlo perfidno usmjerava razgovor (novinar je dosta korektno obavio posao, mora se reći) i potencira stvari koje potpuno odvedu temu u smjeru koji joj ide u prilog.
