Ratne price - ona vedrija strana

[smurf]

Evo sad sam tabirio papircine i trazio recept... Imao sam ga i sjecam se da sam jednom '98-'99 napravio ratni ajroliz koji je zavrsio u smecu. Moguce da sam tada i bacio recept jer je to bilo tako odvratnog ukusa, bljutavo da te Bog mili sacuva, a tada nismo imali nutelle i nekih boljih krem namaza... Obzirom da sam bolesnik za slatkisima i da smo imali tada "originalne" sastojke zahvljujuci nocnim obilascima terenaca parkiranih na Bistriku nije bilo fule... Mozda smo kiksali sto nismo kuhali u sandukliji, na komadu gume ili namjestaja Ali to stvarno nije ni na sta licilo... U biti sam sa rajom vecinu ratnih jela skalamutio, ono cega smo se god mogli sjetiti i samo je sutlija bila "jestiva" tako da ti je moj savjet da i ne pokusavas nista variti po onoj recepturi

[Ultravox]

Noćne straže '92.
Srbi su većinom otišli na vikendice ili kopati krompir...pozdravljli se sa nama, molili da im pripazimo kuće i obećavali brz povratak jer će ovo "ludilo" brzo proći.
Bio sam na spisku straže sa dvojcom "iskusnih" komšija-penzionera. Upijao sam svaku misleći da nešto više znaju...
Prvi je bio veliki vojni strateg pa je svaku noć, ako bi četnici nedaj Bože došli, raspoređivao mitraljeska gnijezda po mahali i zaključivao da ni muha neće proći.
Nisam ga htio prekidati pitanjima o mitraljezima - znao sam da imamo samo jedan pištolj. Konto sam hajd kad dođe do toga...zna komšija...
Drugi komšija - automehaničar je za svaki slučaj pripremio odbranu kuće ako neprijatelj probije odbrambenu liniju prvog komšije... nasuo je pun kanister akumulatorske kiseline i kako je znao reći ...."Samo ću pljusss!"

Konto sam ga pitati da i meni naspe jedan ....

P.S.
Sreća pa ga ne upitah!

[Eborg]

da da...slavni eurokrem od mlijeka u prahu

izvinjenje za off


Ima li ko recept

Potraži temu, bila je jedna sa svim tim ratnim receptima.

Ratni eurokrem koji sam ja u ratu jeo je bio jako dobar, čak i za današnje uslove. Rahmetli komšinica je imala sjajan recept, znam da mi je rekla da se mora vrtiti k'o budala da ne bude grudvica.

[Tercius]

Sarajevo-93ca...
Lik ranjen u nogu,unose ga u nekakvog Golfa, on jauce Ooo ooo ooo my god.

[thousands of voices]

da da...slavni eurokrem od mlijeka u prahu

izvinjenje za off


Ima li ko recept

1/2 kg mlijeka u prahu i toliko šećera, pomiješati, dodati čašu vode, šolja ulja (sad može i pola putera i vanilin ) staviti da proključa i stalno miješati. Skloniti s vatre i dodati kakao po želji u pola smjese.

Mljac - ovo sam pravila i bez kuhanja, jednu šoljicu k'o desert

[BiH-x]

Selmanovic(komandant 501.brigade),pod Grabezom. Otisla jedna gospodja kod njega da urgira da joj vrati covjeka sa Grabeza. Te nije on za toga, njezan, bolesljiv te ovo te ono...veli Selmanovic "pa sta ce ti takav muskarac, nek pogine onda"

[Lucazode]

Sarajevo-93ca...
Lik ranjen u nogu,unose ga u nekakvog Golfa, on jauce Ooo ooo ooo my god.

[sidy51]

Tema je prva liga nisam se vec dugo nasmijao, ko ovo od jucer kako naletih na ovu temu.Nazdravlje i dug vijek ko je otvori.

Evo da i ja jednu dogodovstinu pokusam opisati sto se meni desilo krajem novembra 92-ge

Nekako u to vrijeme bijase ko neko zatisje,povremeno i lokalno padaju granate,al eto prezivljava se
dakle u Kovacima(Hrasnica)jednog jutra povikase eno Juka silazi niz Igman.Ja kako sam bio radoznao sta ce bit kad dodje u komandu kod Fikreta,jer je tu noc istuko pukovnika Karica i Causevica na Igmanu i zestoko se posvadjao sa Seferom.Pozurimo se ja i prijatelj kod koga sam bio gost spremimo se i sa njegovim golfom pred komandu.
Eto ti Juke sa patrolm bijelim ko UN,i doceka ga Fikret ko generala on na stakama izlazi i njegova trojica staklenjaka sa suncanim naocalima i ako je jos maglovito bilo.
Malo su se tu zadrzali i ide Juka da apeluje na borce u Sokolovic koloniji na prvoj liniji, da idu snjim na Igman pa i dalje za Hercegovinu jer kako rece Hrvati placaju i daju uniforme svima.Taj apel nije urodio plodom,i ode Juka ponovo nazad.Malo poslije toga pocelo je granatiranje Hrasnice,koje nije dugo trajalo ja i moj prijatelj se vratismo kuci,i kao po obicaju pita on majku,"imali sta novo" jer smo ocijanili da je bas u blizini njihove kuce bilo eksplozija.Nejma vala sine nista samo je Mirso poginuo,Mirso a.r. je bio prvi komsija i rodjak od njih,kako se tada govorilo ako je jedna zrtva kao da se nije nista desilo.To ce mi ostati na umu dok god zivim.

drugom prilokom cu se potruditi da opisem kako sam dozivio prvo granatiranje koje se desilo u noci dok sam spavao

[dert]

Sjedimo nas desetak pored rova negdje tamo...ja nesto radim i jedan jaro me pita...jes to ti ljevak.. jesam ,sto..i moja curica je ljevakinja.A znas li ti jaro kako se prave ljevaci ne.. i kad sam mu objasnio tisina jedno dvije minute, kad ce ti on...pa jebote ja to nisam nikad radio kad smo se mi odvalili smijati cetnici su komotno mogli doci i pokupiti nas ko malu djecu

[Emilija Kovačev]

Selmanovic(komandant 501.brigade),pod Grabezom. Otisla jedna gospodja kod njega da urgira da joj vrati covjeka sa Grabeza. Te nije on za toga, njezan, bolesljiv te ovo te ono...veli Selmanovic "pa sta ce ti takav muskarac, nek pogine onda"

Odlična tema.

[dezurni_ucenik]

.

[djulba]

1992.godina.U Banja Luci...Situacija u Visegradu sa Muratom Sabanovicem.Mi djeca se igramo vani ,,kad komsinica sa 8.sprata poce galamiti: BJEZTEE DJECO KUCI,SAD CE POPLAVA,MURAT PUSTA BRANU ....




Visegrad - Banja Luka hahhahah...

A Alija mu govori preko telefona "MURATE , ŠABANE NEMOJ RUŠIT BRANU " HAHAAHA

[spreca]

.....a Murat veli "generaaleeee...jebemli ti mateeeeeeer"....ovo mi je nesto sto je ostalo u glavi,kao da ga bas sad cujem

[JoseMujica]

vozimo se mi na FAP-u 13-ci, otvoren kamion, kasna jesen...sipi neka leden kišica i sad onako od muke počinju pilane...i ufati ovih par seljačića pilat jednog momka što nije osunećen.

I sad ovaj kulira, ništa ne odgovara, kad jedan dobacuje iz ćoše: Ćoro kolika ti je kožica?

a ovaj: Tolika da ti možeš na njoj klanjati!

[gagy06]

'93, izbjeglistvo, zbavim ja odnekle neki sanovnik, debela, crna knjiga. I cuje komsinica Suhra da ima kod mene sanovnik i ko biva dodje da posudi. Kaze sanja svakakve snove pa hoce da rastumaci. I u toj prici kaze:
Reko je stari svijet bice 3 zbjega. Jedan ce bit pobijen, jedan ce umrijet od gladi, a treci ce prezivjeti. E, da nam je znat gdje je ovaj treci pa da se uvalimo.

[Enofazni števec]

1994.

Mi u izbjeglickoj koloni preko Majevice. Kisa lije iz neba i iz zemlje. Pored puta na svakih 10 metara stoje po 2-3 srpska vojnika sa full opremom brade , kokarde ovo ono. Elem na jednom prevoju nekih 100-150 metara nema nikoga pa opet onda pocinju vojnici pored puta. Jedan starij djedo sa stapom ruci gleda ove vojnike oni onako pristojni nisu zapustani svi obrijeni i osisani i rece im "Selam momci kako ide" a ova dvojca kroz smijeh odgovaraju -"Djede imas ti do selama jos 2 kilometra" svaki puta kad se vozim Majevicom sjetim se toga

a evo i druge


razbolila se jedna nana al problem je bio sto je zivila na samom kraju veoma strmog brda na kojeg se zbog snijega nije moglo doci nikakvim vozilom.Njeni sinovi njih trojca i zet su nju stavili u deku pa ce ono na cetiri coska pa da je snesu, elem snijeg klizavo poledica zet se oklizne padne povuce i deku sa sobom to je havarija kad govori ovaj jedan od sinova tom zetu " Et sad je mozes jebat"

[ladyada]

da se pribiljezim......

[adiazrael]

Evo i jedne moje ratne price........Bila je to negdje 93-a rat i sa jedne i sa druge strane, meni 14-15 godina i sva moja raja ili preveliki da se igraju sa drvenim puskama ili premaleni da idu po sijelima. Dosada ubi. Po danu M17 pusta magistrala mi igrali fudbala komotno odigras par utakmica bez ikakvog ometanja automobila. Po noci rostiljali ribice i tako to al i to dosadilo. Skontamo mi idemo prepadat narod a uvijek je neko pjehe ili na biciklima istao ili sjeverno ili juzno. I hajde ja cu prvi. Obucem ti ja trnerku, onu sa biljelim zvjezdama na rukavima i prevucem je preko glave kragnu i zakopcam. I ona izgleda ko covjek bez glave. Sumrak, jos se vidi malo….Kad cuje se skripanje…ide neko na biciklu….nacalim se ja na trotuar i stanem mirno ko vojnik. Curim ja kroz rajfeslus vidim…zena … i prodje ona mene, okrenu se i vrati se i stade ispred mene. Iza mene je zid a na zidu moja raja polezali i gledaju. Vidim ja saginje se ona da bi uporedila glavu sa nebom jer nije joj jasno sta je sa glavom. ……I tako gleda ona kad upita: A ko si ti? Ja ko iz topa: Bezglavi – odgovorih, nekim grubim duhanskim glasom. Zena suti i bulji…..ja mislim da sam se u tom trenutku razdreao da bi joj srce puklo…. Onda ce: Pa sta radis ovdje? Kupim zalutale duse. (Ovo je bila sve improvizacija, niti sam raznisljao sta govorim) Zena se u ovom trenutku skamenila i vidim nesto bi rekla opet, pitala ali samo guta….. Iza mene ovi sve cuju pa se kikocu ja ih cujem a i ona poce gledati preko mene….nije joj jasno. Pribra se malo dodje sebi pa rece “ A jesi ograjiso .ebo majku!” i okrenu se i “odpedalja” …..samo se po skripi pedala moglo cuti kako nenormalno ubrzava (Raja je rekla da se non stop okretala) …… Ja ni danas neznam kako sam se suzdrzao da se ne odvalim od smijeha jer izraz njenog lica se nemoze opisati…..kasnije su ovo nase naselje nazvali zona sumraka jer su raja pricala da im se pricinjavaju stvari i zvukovi kad bi prolazili……. Ovo je bilo prvo prepadanje a poslije jendo godinu dana prepadanja bilo je i zadnje al drugom cu prilikom ispricati i zasto!

[Balkanski_sindrom]

Joj lude teme...svaka cast...idem ovo sve procitati uz kafu pa cu i ja nabaciti par ratnih bisera....

Imam malo more tih sjecanja, kako lijepih tako i ruznih, mada se pokazalo da su u sjecanju uglavnom ostala vecinom lijepa sjecanja iz ratnog perioda....

Evo jedne price...U ratu sam bio momcic, ono prelaz izmedju osnovne u srednju skolu. Starog nije bilo kuci skoro nikada jer je bio na liniji, stara sva u brigama oko svega tako da sam bio totalno van kontrole. Kuci nisam bio skoro nikada, uvijek sam visio u carsiji. Izmedju ostalog ja se sa ekipom navukao na poker aparate u jednom kaficu. To nam je bio centar univerzuma tih dana i to nam je bio jedini dodir sa svijetom pa i svjetlom a i ostalom tehnologijom jer mjesecima nismo imali struje, bila glad i katastrofa, a taj lik je nekako dosao do struje u svom objektu, ne znam je li imao agregat ili je krao od prioriteta. Uglavnom mi smo pucali poker aparata i to nam je bila sva edukacija, uz naravno vijesti sa ratista i ostale ratne price, uglavnom tuzne i izbjeglicke. Nade ni na vidiku tih dana, totalno i kolektivno beznadje. A igrali smo poker za neke pare za koje svakako nisi mogao nista kupiti. Jedino trziste su bili sverceri a ni oni tih dana nisu imali skoro nista za prodaju, jebiga prazno na sve strane i onda ti svejedno da li imas u dzepu 10000 DM, 1 DM ili nemas nista. Svi su imali isti status...
I jedne prilike nas dvojica se zakacili na te poker aparate i svira opsta opasnost u carsiji. Kontamo ili nece biti nista ili ce pasti neke granate negdje dalje. Nastavljamo da igramo kao da se nista i ne desava. I u po frke nebom se prolama strahovit zvizduk i sve se desava u 2-3 sekunde. Dolazi zvuk sve blize i blize i zatim slijedi ono jedno veliko buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuummmmmmmmmmmmmmmmm...Zemlja se potrese, oni aparati se umalo ne srusise, slika zadrhta ali se vrati nekako.....Nastala totalna tisina, raja poblijedi u sekundi, svi se samo zgledase..Pala granata nekih 30tak metara od objekta, popucala su i stakla....I odmah pocese svi da bjeze na sve strane...Ode i konobar a i ono malo gostiju sto je bilo..Ostadoh ja i ovaj moj jaran...Slusamo mi ima li dalje granata no vlada totalno zatisje..I u isti tren se pogledasmo ja i on i pogled nam ode za sank...Konobar u strahu ostavio i novcanik i sve kljuceve na sanku...I mi ni pet ni sest nego za sank i uzmemo samo kljuceve od aparata i sebi navijemo do maksimuma....I sad cekamo mi da konobar dodje da nas isplati....U medjuvremenu padose jos 2-3 granate ali malo dalje...Dolazi on nakon 15tak minuta a mi i dalje kuckamo..Covjek ne moze da vjeruje..Pustili ga mi da se on malo normalizuje i mi trazili da nas isplati..On kako je u strahu bio nije mu ni na um palo da smo mogli sami sebi naviti...I uzmemo mi lovu i odemo trositi, ne znam sta smo uzeli tada, gluposti, nisi mogao nista ni kupiti....Provalio nas je lik za 10tak dana ali nismo morali vratiti pare.....

[Balkanski_sindrom]

A sjecam se i druge price tih dana, cini mi se da je bila vec kasna jesen i pocetak zime 93. godine...Totalna glad..Cak i ono malo zaliha sto je bilo davno je nestalo, a tih dana u ulazu u zimu i ono ljetine sto je neko imao se istrosilo..Nema se ni para, nema se ni sta kupiti cak i da imas para..Nemas od koga ni traziti ni posuditi..Nema humanitarne pomoci..Prepusteni smo bili na milost i nemilost..Stari je bio na ratistu i o njemu nismo znali nista danima...Stara je bila kuci i brinula se o nama ali nije bilo od cega..No svi su bili u tim problemima i niko nije imao nista...Danima zivimo na onoj kuhanoj leći i jednom na dan dobijemo pola kriske ili krisku hljeba koji je od ko zna kada...A ta prokleta leća ne moze valjat oca mi ni da se sa mladom teletinom skuha..A problem je sto se ona ne moze skuhati da valja cak ni kad bi se kuhala po cijeli dan..A jos pogotovo kaad se kuha i bez ulja ili ostalih normalnih namirnica...Sjecam se zeljan sam bio svega ali u tom tolikom beznadju i neimastini zaboravio sam na sve, na svu hranu i poslastice..Mozak jednostavno ne razmislja o tome i utom smjeru...Ogranicis se samo na tu leću i tvrdom komadu kruha..Sve sto bude mimo toga bude veliko iznenadjenje i kao neki praznik..Ma strahota..No tako je bilo svima i medju ljudima je vec zavladala ogromna depresija, beznadje, neimastina...Nama humanitarna pomoc nikako nije stizala jer mi kao nismo ubrajani u naugrozenije u BIH i to je bila totalno losa procjena jer smo mi bili kao slobodna teritorija...Pocela su masovno i samoubistva i vjesanja sto je dodatno izazivalo paniku...Desavalo se obicno da ocevi dodju sa ratista i budu totalno izbezumljeni i istreseni, i jo kad vide sav taj ocaj i jad kuci i kdad vide da nema izlaza, jednostavno izvrse samoubistvo igrajuci na onu jedinu zadnju sansu a to je nada da ce se o familiji pobrinuti neko drugi nakon nihovog samoubistva..Bio je to pravi horor....

Mi nismo kao bili ugrozeni jer smo vazili za slobodnu teritoriju mada se i kod nas pucalo i padale su granate, a niko nije racunao da smo najgore ugrozeni kada je glad u pitanju. Niko se nije osvrtao na to. Humanitarna je redovno picila u druge krajeve, a mi smo danima ostajali gladni. I tako se ekipa ovih starijih momaka odlucila snaci i poceli su da pljackaju UN kamione koji su prevozili pomoc. To je bilo kao u filmovima. Ti kamioni uopste nisu stajali i sve se to odvijalo u pokretu a bilo je slucajeva kada bi unproforci skuzili sta se desava i nekoliko puta cu cak i pucali po tim momcima.
U svom tom beznadju, odlucim i ja da se pocnem sa tim baviti jer sam vec bio iznemogao od gladi i sama pomisao na polukuhanu leću me je navodila da uradim bilo sta da dodjem do bilo kakve hrane i da odnesem kuci da stara sta napravi..Posebno mi je bilo zao mame i mladje sestre i tih dana sam radio sve i svasta da dodjem do bilo cega a bilo je veoma malo toga sto se moglo uraditi...
I uletim ja u ekipu i brzo se specijaliziram za posao. Plan je jednostavan. Sacekamo da naidje konvoj humanitarne i sa jednog nadvoznjaka u sacekusi se skace na kamione koji su imali onu ceradu. Na kamion istovremeno skacu dvojica. Jedan je zaduzen da nozem dere ceradu i izbacuje stvari a drugi mu pomaze i tu je u slucaju da nesto krene po zlu i da moze pomoci odbraniti ako bi se kamion zaustavio. Obicno smo birali zadnje kamione jer je najmanja sansa da ce nas neko odmah uociti. Sve to traje 10tak minuta. Stvari se bacaju iz kamiona sa strane ceste a ostali nailaze iza konvoja i kupe i sve se nosi na jedno mjesto i tu se dijeli poslije. Ova dvojica iskacu iz kamiona kada malo uspori i dolaze na dogovoreno mjesto. Obicno nam je uspijevalo svaki drugi put otprilike.

Eh sjecam se prvog puta kada sam isao u akciju. Bilo nas je 4. Posto mi je prvi put bio da sam u akciji, mene postede i dobijem zadatak da taj put idem iza konvoja i kupim ono sto ona dvojica izbace iz kamiona. Imao asm srece i taj put nam je uspjelo, oni su sa nadvoznjaka skocili na kamion i nedugo nakon toga su izbacili par paketa iz kamiona i iskocili iz kamiona, zapravo tad su nas odmah skuzili i konvoj je zaustavljen, no oni su skocili sa kamiona i pobjegli u sumu i dosli na dogovoreno mjesto. Mi smo u medjuvremenu pokupili pakete i namirnice i nasli se sa njima i to sve podijelili. I sjecam se scene, idem kuci i u vreci na ramenu nosim hranu. Covjece kao da dolazim iz Njemacke sa baustela. Oci pune suza od ponosa, pun sam zadovoljstva. Kao da smo oslobodili sve do Drine. Dolazim kuci i odmah zovem staru i kazem da smo dobili od unproforaca nesto hrane i dajem joj sve to i da nam "razgodi"....Eh odlucim i sebe pocastiti. Uzmem jednu konzervu IKARA (onaj konjski narezak ) i uzmem jednu teglu onog namaza od kikirikija... Nesto je bilo holandsko i to mi je bio prvi put da sam se susreo sa tim, nisam ni znao sta je, samo sam vidio sliku kikirikija na galonu...I uzmem ja to dvoje i pobjegnem sam i od svega. Odem na nogometni stadion gdje mjesecima niko lopte nije sutnuo, izvalim se na ledinu i otvorim onaj IKAR i pocnem da trpam u sebe. U mene je zeludac tih dana pretvorio se u velicinu nekog klikera i uopste nisam razmisljao o posljedicama. Trpam IKAR u sebe, odvajam one komade i ne disem, samo trpam i trpam. Pojeo cijelu konzervu naravno i dobro je polizao. Sjecam se da sam odmah poceo da stucam, valjda mi prenaglo sjelo... Uzmem tada teglu onog kikirikija u namazu i prvo pocnem da je lizem a zatim da prstima vadim iz tegle i trpam u sebe. Pojedem i polizem za kratko i cijelu tu teglu namaza. No primjetim da mi nije sjelo. Ne mogu da ustanem. prvo mi se pocelo nesvijestiti i u glavi mi samo zuji i pred ocima pada crno. Bio sam nemocan skroz. Valjao sam se po travi pola sata pa mozda i sat dok nisam sebi dosao tek toliko da stanem na noge. Otiaso kuci da spavam i tu noc mi je bila tolika muka da nisam prespavao cijelu noc. Tek sam u zoru uspio zaspati kako treba. Sreca pa smo imali vode pa sam zalijevao cijelu noc...

[yml]

1. Ide "kuhar" s konjem i raznosi hranu po liniji. Dodje do nase zemunice, hajd sto ispade hljeb na zemlju, nema veze, puhnes i ok, al zapricali se mi malo s njim. Kutljacom nam vadi hranu iz manjerke te kaze: eto vidimo se ! I onom istom kutljacom konja po guzici udari HIIIJAAA !!! A mi vec krenuli jesti, ja kad sam ispljuno sve, odma mi naumpade koliko je vec puta kutljaca bila na guzici istog konja, dok dodje do nas...

2. Zvala neka baba vojsku na kafu (caj), al kad udjose, prljavo kod nje u kuci, nebi ni lijek popio. Iznese jos prljavije soljice, oaj jedan skonta da je soljica cista sa ove strane gdje je drska i tako podje pit, posto se na drugim djelovima vidjelo da je koristena. Ugleda to baba i rece - PA I TI ŠINKO PIJES SA TE STRANE !!!

[yml]

1. Ide "kuhar" s konjem i raznosi hranu po liniji. Dodje do nase zemunice, hajd sto ispade hljeb na zemlju, nema veze, puhnes i ok, al zapricali se mi malo s njim. Kutljacom nam vadi hranu iz manjerke te kaze: eto vidimo se ! I onom istom kutljacom konja po guzici udari HIIIJAAA !!! A mi vec krenuli jesti, ja kad sam ispljuno sve, odma mi naumpade koliko je vec puta kutljaca bila na guzici istog konja, dok dodje do nas...

2. Zvala neka baba vojsku na kafu (caj), al kad udjose, prljavo kod nje u kuci, nebi ni lijek popio. Iznese jos prljavije soljice, oaj jedan skonta da je soljica cista sa ove strane gdje je drska i tako podje pit, posto se na drugim djelovima vidjelo da je koristena. Ugleda to baba i rece - PA I TI ŠINKO PIJES SA TE STRANE !!!

3. kOMANDIR CETE volio popit, al pravo, pa mu doneses litar i mozes dobit slobodan da. E sad, komanda cete je bila u jednoj kuci sa dvije prostorije, ustvari tri ova prva je pregradjena nekim daskama i najlonom, kao neki smijesni zidic. U onoj drugoj tamo je spavao komandir, jer je noc prije raznjeo se alkoholom. Ulazimo mi da uzmemo puske od "puskara" , pa cemo na liniju i ja ti se naslonim na onaj vrata, a meni puskar - ne nasljanjaj se, odvalices ŠTOK (od vrata) !!! Kad izlazi iz druge sobe komandir, jedva vidi na oci i kaze - GDJE JE ŠTOK !?!?! Normalno on nije mislio na štok od vrata

[yml]

Par dana nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma situacija na Treskavici...
U toku velikih borbi na Treski dolazi informacija da je potpisan "Dejton".Naravno niko pojma nema da je kraj rata,ali potajno se u sebi svi nadamo možda je to-to.Dolazi naredba da se ide dalje... sljedeća kota...
Komandant postrojava vojsku,objašnjava zadatke bla bla... i na kraju "ima li ko šta da pita,da kaže"?
Javlja se Ramić - simpatični Rom iz naše jedinice i kaže "komadant' ja ne idem"!
Što Ramiću?!
Pa komadante neću da ginem u produžecima...
Nastao je lom Ipak je išao sa nama...

Jedan rom se prijavio u neku "muslimansku" brigadu, a o vjeri nije imao pojma. Budi ga ujutro komandir da klanja - HAJDE SABAH !! A on - STAAAA JE, OPET NEKI SABAH taj je i kasnije rekao kad su ga pitali jel uzeo abdest , umjesto SUBHANALA rece ALLAH EKBER GDJE CES ME TO PITAT !!!

[tata82]

Dosao izbjeglica iz nekog sela u Mostar i zauzeo stan. Prije uselenja odlucio da ocisti, i dobro izribao parket, sve vodom posipao. Zakljucao vrata i otisao dok se ne osusi. Kad se vratio ne mogu vrata da se otvore, parket si "digo" pola metra. Digo galamu kaze usao mi neko u "moj" stan nece vrata da otvori .

[tata82]

'93 u Mostaru na lijevoj obali, gledam kroz prozor na glavnu ulicu, naravno nigdje zive duse, kad prolazi plavi mercedes Ljubuskih registarskih oznaka sa "šaharom". Niko mi u kući ne vjeruje šta sam vidio. Poslije čujemo da su se neki kladili da će preći na "drugu" stranu. Dobili su opkladu ali i degeneka .