Rat u Hrvatskoj

tetka762
Posts: 755
Joined: 08/11/2020 09:20

#76 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by tetka762 »

Kasper100 wrote: 27/02/2021 14:45 Koliko se BiH Hrvata poginulo braneci Hrvatsku,kada toliko vole Hrvatsku i zele ocajno da joj se pripoje?Gdje su bili dok je grmilo?
"1187 dalo život za hrvatsku slobodu, a u Domovinskom ratu sudjelovao je 30 tisuća Bošnjaka-muslimana".Mi ispadosmo balije.

U Sisku otkriven spomenik za sve poginule hrvatske branitelje Bošnjake-muslimane…Hrvatsku je od srpske agresije branilo 30.000 Bošnjaka, od kojih ih je 1187 dalo život za hrvatsku…

https://www.braniteljski-portal.com/u-s ... -muslimane
Jebote sjećam se početka, mupa, garde, Kumrovca, Rose, Filipovića, Žutice... Barem 80% Hrvati iz BiH. Barem 80%. Gdje su bili kad je grmilo? Zrinski, Frankopan, HOS, Tigrovi, Gromovi, Zdrug i ostale postrojbe koje su prošle sva ratišta u Hrvatskoj.
Kasper100
Posts: 16
Joined: 07/01/2020 04:10

#77 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Kasper100 »

tetka762 wrote: 27/02/2021 22:58
Kasper100 wrote: 27/02/2021 14:45 Koliko se BiH Hrvata poginulo braneci Hrvatsku,kada toliko vole Hrvatsku i zele ocajno da joj se pripoje?Gdje su bili dok je grmilo?
"1187 dalo život za hrvatsku slobodu, a u Domovinskom ratu sudjelovao je 30 tisuća Bošnjaka-muslimana".Mi ispadosmo balije.

U Sisku otkriven spomenik za sve poginule hrvatske branitelje Bošnjake-muslimane…Hrvatsku je od srpske agresije branilo 30.000 Bošnjaka, od kojih ih je 1187 dalo život za hrvatsku…

https://www.braniteljski-portal.com/u-s ... -muslimane
Jebote sjećam se početka, mupa, garde, Kumrovca, Rose, Filipovića, Žutice... Barem 80% Hrvati iz BiH. Barem 80%. Gdje su bili kad je grmilo? Zrinski, Frankopan, HOS, Tigrovi, Gromovi, Zdrug i ostale postrojbe koje su prošle sva ratišta u Hrvatskoj.
Koliko se sjecam ti podrzavas stavove Herceg-Bosne i da je Armija BiH prva napala HVO.Mozes li nam detaljnije objasniti svoje misljenje?
tetka762
Posts: 755
Joined: 08/11/2020 09:20

#78 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by tetka762 »

Kasper100 wrote: 27/02/2021 23:52
tetka762 wrote: 27/02/2021 22:58
Kasper100 wrote: 27/02/2021 14:45 Koliko se BiH Hrvata poginulo braneci Hrvatsku,kada toliko vole Hrvatsku i zele ocajno da joj se pripoje?Gdje su bili dok je grmilo?
"1187 dalo život za hrvatsku slobodu, a u Domovinskom ratu sudjelovao je 30 tisuća Bošnjaka-muslimana".Mi ispadosmo balije.

U Sisku otkriven spomenik za sve poginule hrvatske branitelje Bošnjake-muslimane…Hrvatsku je od srpske agresije branilo 30.000 Bošnjaka, od kojih ih je 1187 dalo život za hrvatsku…

https://www.braniteljski-portal.com/u-s ... -muslimane
Jebote sjećam se početka, mupa, garde, Kumrovca, Rose, Filipovića, Žutice... Barem 80% Hrvati iz BiH. Barem 80%. Gdje su bili kad je grmilo? Zrinski, Frankopan, HOS, Tigrovi, Gromovi, Zdrug i ostale postrojbe koje su prošle sva ratišta u Hrvatskoj.
Koliko se sjecam ti podrzavas stavove Herceg-Bosne i da je Armija BiH prva napala HVO.Mozes li nam detaljnije objasniti svoje misljenje?
Nemam drugog posla.
Kasper100
Posts: 16
Joined: 07/01/2020 04:10

#79 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Kasper100 »

tetka762 wrote: 27/02/2021 23:59
Kasper100 wrote: 27/02/2021 23:52
tetka762 wrote: 27/02/2021 22:58
Jebote sjećam se početka, mupa, garde, Kumrovca, Rose, Filipovića, Žutice... Barem 80% Hrvati iz BiH. Barem 80%. Gdje su bili kad je grmilo? Zrinski, Frankopan, HOS, Tigrovi, Gromovi, Zdrug i ostale postrojbe koje su prošle sva ratišta u Hrvatskoj.
Koliko se sjecam ti podrzavas stavove Herceg-Bosne i da je Armija BiH prva napala HVO.Mozes li nam detaljnije objasniti svoje misljenje?
Nemam drugog posla.
Dosao si ovde da prosipas svoju Herceg-Bosna propagandu i njihove lazi.Ispiraju vam mozak sa H-B portalima.Idi na Herceg-Bosna forum pa tamo to mozes raditi,nije ti mjesto na ovom forumu.Bio si nekada @tetejac pa si dobio ban,sada si se vratio kao @tetak da nastavljas sa psovanjem i lazima.Savjetujem svakom da nista ne raspravlja sa tobom. :D
User avatar
stubrijez
Posts: 1070
Joined: 09/11/2012 11:12

#80 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by stubrijez »

Kasper100 wrote: 28/02/2021 00:31
tetka762 wrote: 27/02/2021 23:59
Kasper100 wrote: 27/02/2021 23:52
Koliko se sjecam ti podrzavas stavove Herceg-Bosne i da je Armija BiH prva napala HVO.Mozes li nam detaljnije objasniti svoje misljenje?
Nemam drugog posla.
Dosao si ovde da prosipas svoju Herceg-Bosna propagandu i njihove lazi.Ispiraju vam mozak sa H-B portalima.Idi na Herceg-Bosna forum pa tamo to mozes raditi,nije ti mjesto na ovom forumu.Bio si nekada @tetejac pa si dobio ban,sada si se vratio kao @tetak da nastavljas sa psovanjem i lazima.Savjetujem svakom da nista ne raspravlja sa tobom. :D
A sta je to sad jel ovo balijski forum nacionalni ili sarajevski regionalni... da znam onako pitam, i ja sam bosnjak ovo balijski je odmilja hihihih
Pa valjda i jest svrha da razmijenimo misljenja, zdrava polemika, nismo na hudbi gdje su svi isti da klimaju glavama nema njiha da nam smetaju. Nije demokracki jbgt
Last edited by stubrijez on 08/03/2021 17:49, edited 1 time in total.
User avatar
stubrijez
Posts: 1070
Joined: 09/11/2012 11:12

#81 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by stubrijez »

......
tempuser
Posts: 17100
Joined: 08/04/2015 10:35

#82 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by tempuser »

trambusek88 wrote: 27/02/2021 11:42 E ovako pamtim naš rat od prvog dana iako sam bio sasvim mali, ali od rata u HR iz perioda prije nego je kod nas počelo ostala mi je urezana slika granatiranja Dubrovnika koja je kasnije mnogo puta ponavljana.

E sad ono što me zanima, kakav je bio odnos u Sarajevu prema dešavanjima u HR? Mislim prvenstveno kod Bošnjačkog stanovništva. Je li bilo Bošnjaka koji su podržavali JNA sa stavom "Tuđman ustaša ruši Jugoslaviju" bar s početka, prije Vukovara?

Kakvi su bili izvještaji Televizije Sarajevo, posebno u vrijeme bitke za Vukovar?
Izvještaji su bili nit smrdi - nit miriše, s malo otkolonom prema JNA budući da smo još uvijek bili dio te države i da je dio uređivačkog kadra ex TVSA bio srpski i nacionalno obojen.
Kako bi se bolje opisala fluidna situacija, treba se podsjetiti da su u tom trenutku, osim momaka koji su bili na odsluženju, formalno i zvanično opštinski sekretarijati za NO slali momke iz BiH na odlsuženje u JNA, uz stav Alije Izetbegovića da ne momci ne odazivaju na poziv.
toska
Posts: 2923
Joined: 26/09/2016 14:08

#83 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by toska »

trambusek88 wrote: 27/02/2021 11:42 E ovako pamtim naš rat od prvog dana iako sam bio sasvim mali, ali od rata u HR iz perioda prije nego je kod nas počelo ostala mi je urezana slika granatiranja Dubrovnika koja je kasnije mnogo puta ponavljana.

E sad ono što me zanima, kakav je bio odnos u Sarajevu prema dešavanjima u HR? Mislim prvenstveno kod Bošnjačkog stanovništva. Je li bilo Bošnjaka koji su podržavali JNA sa stavom "Tuđman ustaša ruši Jugoslaviju" bar s početka, prije Vukovara?

Kakvi su bili izvještaji Televizije Sarajevo, posebno u vrijeme bitke za Vukovar?
moje momačko zapažanje iz perioda 91.početak 92.

Bošnjaci su se većinom ponašali kao da se ništa ne dešava u drugim republikama. Nastojalo se živjeti sasvim normalno, a sve druge informacije su se ignorisale. Nisu se ni javno ni tajno svrstavali ni na jednu stranu.
Vidljivu promjenu u slutnji zla koje dolazi lično sam primjetio tek u jan-febr. 92. Govorim o Sarajevu.

odgovaram na ovo pitanje prvenstveno jer nosi i upit za medije, konkretno TV Sa.
Mediji i tada jedine TV Sa i Yutel su se držali neutralno po principu prenošenja informacija obje strane, kao imaju dvije istine pa neka gledaoci čuju obje.
Velika zabluda, a to je Christian Amanpour nedavno fino objasnila "istinito, ali ne neutralno".
O zbivanjima u Vukovaru gotovo da nismo ništa znali, informacije o borbama u tom gradu su išle u paketu sa svim drugim događajima na Hr ratištu tako da je teško bilo razlučiti posebnost Vukovara u odnosu na npr. Glinu, a u Dubrovniku su stanovnici "palili gume" i to je bio uzrok dima nad gradom.

Od štampanih medija neslavnu ulogu odigralo je Oslobođenje, ali se već sa prvim pucnjima korigovalo, Slobodna Bosna je opet jedina i pisala o opasnosti rata. Bio je još poneki printani medij koji je upozoravao, ali sa beznačajnim tiražom.

Treba ponoviti i naglasiti da je gro stanovništva tada imalo samo 3 izvora informacija: Tv Sarajevo, Yutel i Oslobođenje.

Prvenstveno Bošnjaci, ali ne samo oni već i dobar dio sarajevskih Srba i Hrvata se doslovno ponašao kao "noj koji zabije glavu u pijesak" bježeći od problema.

meni jako interesantna tema i mislim dosta neistražena i svaki upis ili ispravak moga je poželjan.
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#84 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Valter Gustav »

dobor kula wrote: 27/02/2021 18:22 Tu su ubrojane i zrtve iz Bosanske Posavine.
Ne.Evo ovde pise.

https://hrvati-islamske-vjere.jimdofree.com/

U 103. brigadi HVO-a poginulo više od 190 Muslimana
U 103. brigadi HVO-a poginulo više od 190 Bošnjaka

Zaboravili ih svi bošnjački političari

► Rašić: Osobno sam zvao neke od uglednih bošnjačkih političara, ali ni izaslanike nisu poslali
► Mujkić: Kad je Bajram, onda su oni, Hrvati, umjesto nas išli na liniju. Za Božić, bilo je obrnuto!

Premda je među 593 poginula branitelja 103. brigade HVO-a Derventa (Derventski vitezovi) i više od 190 poginulih Bošnjaka, pripadnika te brigade, to nije bio dovoljan razlog da se ijedan značajniji političar u Bošnjaka pojavi na obilježavanju 20. godišnjice ove brigade u Derventi. Organizatori su neke od njih i pozvali, no, ranije preuzete obveze su ih spriječile da se odazovu. Nisu ni svoje izaslanike poslali.


Hercegovina i Posavina nisu isto

„Osobno sam zvao neke od uglednih bošnjačkih političara da se pojave na obilježavanju 20. obljetnice 103. brigade HVO-a Derventa u kojoj je bilo i mnogo Bošnjaka. No, neki od njih, poput Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, kojeg sam osobno zvao na obljetnicu, bili su zauzeti obvezama koje su tih dana imali u Bruxellesu. Poziv su dobili i neki drugi političari, ne samo Bošnjaci, no, nisu se pojavili. Čak ni svoje izaslanike nisu, kako to red nalaže, poslali. Niti su nas obavijestili da neće doći. Mislim da to nije u redu. Onih 190 poginulih Bošnjaka u 103. brigadi HVO-a je zaslužilo da im neko od političara u Bošnjaka oda počast. Treba znati da Bošnjaci i Hrvati u Posavini nisu ratovali jedni protiv drugih. Na referendum o neovisnosti BiH smo zajedno izašli, zajedno smo i ratovali protiv istog agresora. Nije, kažem, isto usporediti Hercegovinu i Posavinu. Zbog takvog stava sam osobno imao problema sa pokojnim Gojkom Šuškom, ministrom obrane Republike Hrvatske“ objašnjava general HVO-a Ilija Rašić.

Eno Mujkić, jedan od zapovjednika spomenute brigade HVO-a, objašnjava kako je i više od 190 Bošnjaka poginulo u toj brigadi, te kako su poginuli zaslužili da se i neko od političara u Bošnjaka pojavi na njihovim mezarima. Tim prije što je među njima bilo sjajnih momaka koji su BiH počeli braniti onda kada u Sarajevu ni metak nije bio ispaljen.

„Ove se godine, dakle, nijedan političar, Bošnjak, nije pojavio na obilježavanju 103. brigade HVO-a, koja je u svojim redovima imala znatan broj Bošnjaka. Biće da kod njih ovo HVO ima loš predznak. Prošle godine kada je bilo obilježavanje godišnjice ove brigade Adil Osmanović je barem poslao izaslanika. Ove se godine nitko nije pojavio da poginulim Bošnjacima zajedno s ostalima Jasin prouči“ kaže Mujkić, objašnjavajući kako su odnosi Bošnjaka i Hrvata u toj brigadi bili dobri.
„Kad je Bajram, onda su oni, Hrvati, umjesto nas išli na liniju. Za Božić, bilo je obrnuto“ kaže Mujkić.

Imam proučio Jasin

Kako god, obitelji poginulih Bošnjaka, bivših pripadnika 103. brigade HVO-a, uživaju sva prava obitelji poginulih branitelja. Bilo u Federaciji BiH, bilo u Republici Hrvatskoj. Za obljetnice spomenute brigade mjesni imam Muris-efendija Abdurahmanović poginulim je Bošnjacima proučio Jasin, a počast im je, među ostalima, odao i Živko Budimir, predsjednik FBiH.
adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#85 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by adapter »

dobor kula
Posts: 65
Joined: 11/01/2013 18:37

#86 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by dobor kula »

Valter Gustav wrote: 23/03/2021 20:55
dobor kula wrote: 27/02/2021 18:22 Tu su ubrojane i zrtve iz Bosanske Posavine.
Ne.Evo ovde pise.

https://hrvati-islamske-vjere.jimdofree.com/

U 103. brigadi HVO-a poginulo više od 190 Muslimana
U 103. brigadi HVO-a poginulo više od 190 Bošnjaka

Zaboravili ih svi bošnjački političari

► Rašić: Osobno sam zvao neke od uglednih bošnjačkih političara, ali ni izaslanike nisu poslali
► Mujkić: Kad je Bajram, onda su oni, Hrvati, umjesto nas išli na liniju. Za Božić, bilo je obrnuto!

Premda je među 593 poginula branitelja 103. brigade HVO-a Derventa (Derventski vitezovi) i više od 190 poginulih Bošnjaka, pripadnika te brigade, to nije bio dovoljan razlog da se ijedan značajniji političar u Bošnjaka pojavi na obilježavanju 20. godišnjice ove brigade u Derventi. Organizatori su neke od njih i pozvali, no, ranije preuzete obveze su ih spriječile da se odazovu. Nisu ni svoje izaslanike poslali.


Hercegovina i Posavina nisu isto

„Osobno sam zvao neke od uglednih bošnjačkih političara da se pojave na obilježavanju 20. obljetnice 103. brigade HVO-a Derventa u kojoj je bilo i mnogo Bošnjaka. No, neki od njih, poput Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, kojeg sam osobno zvao na obljetnicu, bili su zauzeti obvezama koje su tih dana imali u Bruxellesu. Poziv su dobili i neki drugi političari, ne samo Bošnjaci, no, nisu se pojavili. Čak ni svoje izaslanike nisu, kako to red nalaže, poslali. Niti su nas obavijestili da neće doći. Mislim da to nije u redu. Onih 190 poginulih Bošnjaka u 103. brigadi HVO-a je zaslužilo da im neko od političara u Bošnjaka oda počast. Treba znati da Bošnjaci i Hrvati u Posavini nisu ratovali jedni protiv drugih. Na referendum o neovisnosti BiH smo zajedno izašli, zajedno smo i ratovali protiv istog agresora. Nije, kažem, isto usporediti Hercegovinu i Posavinu. Zbog takvog stava sam osobno imao problema sa pokojnim Gojkom Šuškom, ministrom obrane Republike Hrvatske“ objašnjava general HVO-a Ilija Rašić.

Eno Mujkić, jedan od zapovjednika spomenute brigade HVO-a, objašnjava kako je i više od 190 Bošnjaka poginulo u toj brigadi, te kako su poginuli zaslužili da se i neko od političara u Bošnjaka pojavi na njihovim mezarima. Tim prije što je među njima bilo sjajnih momaka koji su BiH počeli braniti onda kada u Sarajevu ni metak nije bio ispaljen.

„Ove se godine, dakle, nijedan političar, Bošnjak, nije pojavio na obilježavanju 103. brigade HVO-a, koja je u svojim redovima imala znatan broj Bošnjaka. Biće da kod njih ovo HVO ima loš predznak. Prošle godine kada je bilo obilježavanje godišnjice ove brigade Adil Osmanović je barem poslao izaslanika. Ove se godine nitko nije pojavio da poginulim Bošnjacima zajedno s ostalima Jasin prouči“ kaže Mujkić, objašnjavajući kako su odnosi Bošnjaka i Hrvata u toj brigadi bili dobri.
„Kad je Bajram, onda su oni, Hrvati, umjesto nas išli na liniju. Za Božić, bilo je obrnuto“ kaže Mujkić.

Imam proučio Jasin

Kako god, obitelji poginulih Bošnjaka, bivših pripadnika 103. brigade HVO-a, uživaju sva prava obitelji poginulih branitelja. Bilo u Federaciji BiH, bilo u Republici Hrvatskoj. Za obljetnice spomenute brigade mjesni imam Muris-efendija Abdurahmanović poginulim je Bošnjacima proučio Jasin, a počast im je, među ostalima, odao i Živko Budimir, predsjednik FBiH.
Neznam za cijelu Posavinu al odgovorno tvrdim da su na spisku i Bosnjaci poginuli iz Modriče i okoline.Na spisku se nalaze tri imena poginulih iz moje familije,svi poginuli u Bos.Posavini.
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#87 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Valter Gustav »

Dosao Ahmet iz Njemacke da pogine za Hrvatsku.

tetka762
Posts: 755
Joined: 08/11/2020 09:20

#88 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by tetka762 »

Valter Gustav wrote: 18/04/2021 23:58 Dosao Ahmet iz Njemacke da pogine za Hrvatsku.

Tko zove ovu budalu od ‘generala’ i tko njegovu šuplju drži za ozbiljno i vjeruje ovoj budali koja rata nije vidjela je konj veći od njega. Spletkaroš i mutikaša, kurči se bez pokrića. Nigdje on nije ratovao, ratovali su momci koji su mu vjerovali, koje je prodao i zavalio. Kao možda taj Ahmet i tisuće drugih Ahmeta. Ima živih momaka koji su prošli sve to i koji se sjećaju. On se našao pričati o borbama, o Posavini, o pokojnim Pavi, Blažu, Hercegovini... Samo ga gledam kako se izdrkava po tv-u i glumi pametnjakovića. Jebo ga lija u šupak i on njega, đubre jedno prodano. Smeće!
Grunt-SA
Posts: 89
Joined: 26/04/2021 03:54

#89 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Grunt-SA »

Grunt-SA
Posts: 89
Joined: 26/04/2021 03:54

#90 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Grunt-SA »

Goran Ivankovic-vukovarski-dnevnik
https://www.docdroid.net/HxUSAkH/goran- ... nevnik-pdf

Rat-u-Hrvatskoj-Iz-Pera-Obavjestajca
https://www.docdroid.net/3qgosLS/rat-u- ... stajca-pdf
Grunt-SA
Posts: 89
Joined: 26/04/2021 03:54

#91 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Grunt-SA »

Grunt-SA
Posts: 89
Joined: 26/04/2021 03:54

#92 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Grunt-SA »

ZEDNI KRVI, GLADNI IZDAJE
https://vdocuments.mx/zedni-krvi-gladni-izdaje.html

Popis generala JNA iz Hrvatske: Samo sedam ih se pridružilo HV-u!
https://--- no links ---/vijesti/hrvatska/ ... v-u-79367/

Ćesić Rojs: Više od 25 generala Hrvata bilo je u JNA, a samo su tri prešla u HV
https://www.varazdinske-vijesti.hr/aktu ... 999-36620/

Od oko 2900 Hrvata oficira JNA u HV prešlo samo 1500
http://www.glas-slavonije.hr/256614/11/ ... -samo-1500
Piaty
Posts: 5588
Joined: 01/12/2020 00:58

#93 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by Piaty »

tetka762 wrote: 19/04/2021 03:49
Valter Gustav wrote: 18/04/2021 23:58 Dosao Ahmet iz Njemacke da pogine za Hrvatsku.

Tko zove ovu budalu od ‘generala’ i tko njegovu šuplju drži za ozbiljno i vjeruje ovoj budali koja rata nije vidjela je konj veći od njega. Spletkaroš i mutikaša, kurči se bez pokrića. Nigdje on nije ratovao, ratovali su momci koji su mu vjerovali, koje je prodao i zavalio. Kao možda taj Ahmet i tisuće drugih Ahmeta. Ima živih momaka koji su prošli sve to i koji se sjećaju. On se našao pričati o borbama, o Posavini, o pokojnim Pavi, Blažu, Hercegovini... Samo ga gledam kako se izdrkava po tv-u i glumi pametnjakovića. Jebo ga lija u šupak i on njega, đubre jedno prodano. Smeće!
Okrenuo je i on plocu (ustvari pokazao svoje lice). Sad hvali Dodika. Pogledaj zadnju Bujicu i kako hvali Vucica i onog Vulina. Ne znam samo koji je k... Bujanecu pa ga poziva kada se zna stav Bujancev po pitanju ovih likova opcenito.

Meni je dugo trebalo da skuzim Prkacina. Uglavnom ti si sve rekao o tome. Pogle samo sta govori o Paragi u onom Inkubatoru. Sramotno!

Svaka cast za HVO Posavine i za ovaj tekst iznad postavljen. Ako ima neko iz tih krajeva ovdje, mnogo vas pozdravljam i selamim. Drzite se zajedno!
tetka762
Posts: 755
Joined: 08/11/2020 09:20

#94 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by tetka762 »

Piaty wrote: 07/05/2021 21:25
tetka762 wrote: 19/04/2021 03:49
Valter Gustav wrote: 18/04/2021 23:58 Dosao Ahmet iz Njemacke da pogine za Hrvatsku.

Tko zove ovu budalu od ‘generala’ i tko njegovu šuplju drži za ozbiljno i vjeruje ovoj budali koja rata nije vidjela je konj veći od njega. Spletkaroš i mutikaša, kurči se bez pokrića. Nigdje on nije ratovao, ratovali su momci koji su mu vjerovali, koje je prodao i zavalio. Kao možda taj Ahmet i tisuće drugih Ahmeta. Ima živih momaka koji su prošli sve to i koji se sjećaju. On se našao pričati o borbama, o Posavini, o pokojnim Pavi, Blažu, Hercegovini... Samo ga gledam kako se izdrkava po tv-u i glumi pametnjakovića. Jebo ga lija u šupak i on njega, đubre jedno prodano. Smeće!
Okrenuo je i on plocu (ustvari pokazao svoje lice). Sad hvali Dodika. Pogledaj zadnju Bujicu i kako hvali Vucica i onog Vulina. Ne znam samo koji je k... Bujanecu pa ga poziva kada se zna stav Bujancev po pitanju ovih likova opcenito.

Meni je dugo trebalo da skuzim Prkacina. Uglavnom ti si sve rekao o tome. Pogle samo sta govori o Paragi u onom Inkubatoru. Sramotno!

Svaka cast za HVO Posavine i za ovaj tekst iznad postavljen. Ako ima neko iz tih krajeva ovdje, mnogo vas pozdravljam i selamim. Drzite se zajedno!
Stvarno i iskreno, nemam volje ni živaca da gledam tog šupka i pozera. Sreli smo se par puta. Totalni šupak i ljiga od čovjeka.
toska
Posts: 2923
Joined: 26/09/2016 14:08

#95 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by toska »

Sarajmen wrote: 17/05/2021 16:23 26.09.1991.
Tuđman bi dijelio BiH, a Milošević i Karadžić pomalo zatečeni i priznaju da ipak Hrvati u BiH imaju pravo odabira "gdje će da žive".

ovaj razgovor teba staviti u kontekst vremena, BiH nije još ni blizu međunarodnog priznanja, čak je i pojam referenduma daleko, dio je krnje Jugoslavije.
očito da je velikosrpski plan te 91. bila cijela BiH sa ustupanjem dijela teritorije Hrvatskoj.
User avatar
dječak sa šibicama
Posts: 40355
Joined: 29/06/2011 23:39

#96 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by dječak sa šibicama »

Postoji pogresna slika u javnosti oko Velike Srbije, Seselj je uglavnom mlatarao gluposti ali ta linija Virovitica Karlovac Karlobag nije podrazumjevala da sve istocno ide u Srbiju.

Moljevic je ideolog a njegova karta je jasna, linija VKK je tu ali dio istocne Slavonije zapadno od Osijeka i istocno od Zapadne Slavonije znaci Djakovo, Slavonski Brod ili Nasice, to ostaje Hrvatskoj, Dalmacija bi bila posebna teritorija i u nju se dodaje Zapadna Hercegovina koja Velikoj Srbiji ne treba mislim sta ce joj etnicki cisto hrvatsko podrucje. Srbiju idu i ostrva osim Krka, jedino mislim da je Moljevic planirao granicu sa Italijom kod Rijeke pa sumnjam da je Slovencima namijenio Istru ali mozda je greska na karti mozda i ja grijesim.

BiH je po Moljevicu srpska, osim tog pojasa zapadne Hercegovine. Tudjman se referisao na Banovinu i tu podjelu Cvetkovic Macek ali to mu Srbi nikada ne bi dali, pa nisu dali ni `41 kad su radije digli ustanak u martu i izabrali rat odnosno "bolje grob nego rob", sto bi `91 kad Tudjman nema sa cime trgovati a Srbi imaju vojsku, silu na svojoj strani.

Image
toska
Posts: 2923
Joined: 26/09/2016 14:08

#97 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by toska »

Sarajmen wrote: 19/05/2021 16:48
toska wrote: 18/05/2021 01:42
Sarajmen wrote: 17/05/2021 16:23 26.09.1991.
Tuđman bi dijelio BiH, a Milošević i Karadžić pomalo zatečeni i priznaju da ipak Hrvati u BiH imaju pravo odabira "gdje će da žive".

ovaj razgovor teba staviti u kontekst vremena, BiH nije još ni blizu međunarodnog priznanja, čak je i pojam referenduma daleko, dio je krnje Jugoslavije.
očito da je velikosrpski plan te 91. bila cijela BiH sa ustupanjem dijela teritorije Hrvatskoj.
Objavio sam dio transkripta na temi kojoj bi mogao da prostorno i vremenski pripada. Zločinac Milošević prenosi zločincu Karadziću utiske sa razgovora kojem su još prisustvovali Tuđman i Veljko Kadijević . Dio haškog transkripta je objavio Emir Suljagić iz Srebrenice.
Ne bih da trolam temu sa događajima sa područja Bosne i Hercegovine, ali imaj u vidu da je napad JNA na selo Ravno u Hercegovini izveden u jesen 1991.
poenta je da bi ostankom BiH u krnjoj Jugoslaviji došlo do njenog komadanja u trampi sa Hrvatskom,
Z.Hercegovina sigurno i možda Mostar, vjerovatno Neretva granica.
-M84-
Posts: 127
Joined: 06/03/2021 12:42

#99 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by -M84- »

Tuđman je bio bolesnik

MARTIN ŠPEGELJ, STOŽERNI GENERAL HV-a U MIROVINI


https://savjest.com/mobile/intervjui/in ... ervju=2271&

Kao ministar obrane htio sam stvarati koncept obrane zemlje, no Tuđman je od samoga početka bio inficiran idejom stvaranja Velike Hrvatske, a to se, pak, nije moglo ostvariti bez stvaranja Velike Srbije. Umro je, a do kraja nije odustao od zamisli o stvaranju Velike Hrvatske, čije su posljedice strašne. Mislim da takva upornost u tako vidljivoj zabludi ne bi mogla opstati u zdrava čovjeka

“Vidio sam, doživio i preživio užasne stvari, bio sam uvjeren da neću preživjeti Drugi svjetski rat.”


“Ne znam čime se još Radoš kao ministar obrane bavi osim kompromitacijom posebno izabranih ljudi.”

“Ja doista o Tuđmanu ne mogu reći ništa pozitivno.”




- Kad danas rezimirate svoj život, je li vam, generale, žao što ste opredijelili za vojnički poziv?
- Poslije četrdeset i pet godina vojne službe ne bih mogao reći da mi je žao. Onda kad sam se opredjeljivao, nisam imao drugog izlaza. Mislio sam da to nije dobar izbor: takve su, naime, bile socijalne i političke prilike. Poslije, sam taj poziv zavolio...

- Što ste, zapravo, htjeli biti u životu?
- Imao sam veliku sklonost prema matematici, odnosno prema prirodnim znanostima. Zato sam, valjda, u vojsci izabrao artiljeriju, rod kopnene vojske u kojemu je poznavanje matematike vrlo bitno. No, veliki je rat pomutio sve te planove.

- U partizane ste otišli kao dječak od petnaest-šesnaest godina.
- Da, u antifašistički pokret uključio sam se sa svojim roditeljima, poznanicima, seljanima. U prvo vrijeme, kao dječak, kretao sam se po svojoj rodnoj Podravini, a poslije me ratni vihor nosio svagdje, širom Slavonije, bosanske Posavine, Podrinja, tuzlanskog kraja... Vidio sam, doživio i preživio užasne stvari, bio sam uvjeren da neću preživjeti taj rat. No eto, dogodi da čovjek preživi i u nevjerojatno teškim uvjetima.

- Bili ste gotovo dijete za Drugoga svjetskog rata i sami kažete da ste vidjeli užasne stvari. Jesu li se ti užasi urezali u vašu psihu i je li to utjecalo na vaš kasnije život?
- U ratno doba brže se odrasta, a u to vrijeme i inače se ranije sazrijevalo. Moralo se vrlo rano osamostaljivati i vrlo rano djeca su morala odrasti i postati odgovorni ljudi.


TEROR NAD PODRAVCIMA
Nisam baš lak na suzama, ali kad sam 1958. godine stigao u Nevesinje, iskreno sam se rasplakao. Od tuge, srdžbe, bijesa, nepravde... Inače, mnogi su oficiri otjerani iz vojske “pomoću Nevesinja”, ali ja se nisam dao, točnije, nisam imao izbora: morao sam izdržati

- Svršetak rata dočekali ste u Tuzli. Jeste li tada znali da će vojni poziv obilježiti vaš daljnji život?
- Jedno vrijeme sam mislio da ću napustiti vojsku i posvetiti se nekom civilnom zanimanju. Razmišljao sam o svojoj kući, roditeljima, mislio sam što je bilo s mojim malim prijateljima koji su ostali u zavičaju, razmišljao sam tko je preživio, tko poginuo... Htio sam sve to brzo saznati i otišao sam kući na nekoliko mjeseci. Zatim sam se vratio u Tuzlu i javio se zapovjedniku Josipu Antoloviću: rekao sam mu da ne mislim ostati u vojsci, te sam tražio od njega da me ponovno pusti u Podravinu i on mi je udovoljio, ali mi je, za svaki slučaj, dao i obrasce za pristup vojnoj službi. Došao sam kući, a tamo je vladalo potpuno rasulo. Bilo je to vrijeme velikoga siromaštva, ali i prilične bahatosti novouspostavljene vlasti, koja je provodila teror nad podravskim ljudima, nad mojom obitelji i ljudima koje sam poznavao. Od poljoprivrede se teško moglo živjeti, moglo se, doslovno, tek preživljavati...

- Tada ste se definitivno odlučili za vojnu službu?
- Godine 1946. ponovno sam poslan u Podrinje, gdje je vojska formalno osiguravala izvlačenje drva iz šume, a zapravo smo imali zadatak da se suprotstavimo zaostalim četničkim grupama koje su u to vrijeme još uvijek bile aktivne na tom području. Taj smo zadatak obavili jako dobro, pa je negdje u rujnu 1947. došla depeša da se poručnik Špegelj hitno javi nekom generalu Žugiću u Beograd. Mislio sam da se radi o nečemu neugodnom, jer su do mene dopirali glasovi o torturi koja se primjenjuje prema mojoj familiji, ali taj mi je Žugić saopćio da sam raspoređen u Titovu gardu. Inače, polovicu te elitne jedinice tada su činili Hrvati.

- Koliko ste služili kao Titov gardist?
- Budući da se pročulo da je moj otac politički sumnjiv, tadašnji pukovnik Danilo Jauković nije mogao shvatiti da ja mogu biti u Titovoj gardi, pa mi je 1950. godine kazao da bi za mene bilo najbolje da se posvetim vojnom školovanju, jer su svi primijetili da sam sklon učenju. Tako sam otišao u Artiljerijsku vojnu akademiju i završio je kao prvi u klasi, a taj mi je uspjeh omogućio da biram garnizon u kojemu želim služiti. Izabrao sam Varaždin zbog blizine rodne kuće i zato da bih mogao okupiti obitelj. Danas je teško objasniti koliko se u to vrijeme teško živjelo: zaista nitko nije imao dovoljno novaca i zaista su svi živjeli teško, ali je malo tko to shvaćao kao tragediju. Borili smo se za preživljavanje, tiho, bez buke...


ČETIRI KRVAVE GODINE
Tuđman je znao za zločine i nesposobnost Šuškove falange, za njezino fašističko porijeklo, ali ju je puštao da radi, jer je ta falanga jedina bila u stanju slijediti njegove sumanute ideje i ambicije. Iza te falange stajala je iznimno jaka grupacija hercegovačkih fratara, koji su bili raspoređeni širom svijeta. Tuđman je bio njihov dobrovoljni zarobljenik

- U Varaždinu ste dobili čin majora.
- Da, i taj majorski ispit bio je vrlo težak. Od stotinu ljudi samo smo nas sedmorica položili ispit. To su, ustvari, bili vrlo strogi selekcijski ispiti. Oni koji su pali na ispitima nisu imali nikakve šanse da ostanu u vojnoj službi. To je zapravo bio način da se jedna milijunska jugoslavenska armija svede na razumnu mjeru. Tih godina, 1953. i 1954., iz vojske je otpušteno više od 450 tisuća ljudi, i to su bile strašne ljudske drame. No nakon četverogodišnjeg službovanja u Varaždinu, položio sam prijemni ispit za Visoku vojnu akademiju, dvogodišnju interrodovsku školu kopnene vojske, i opet otišao na školovanje u Beograd. Diplomirao sam kao drugi u klasi i opet sam dobio pravo da biram garnizon u kojemu želim služiti. Upisao sam tri varijante: Varaždin, Zagreb i Đakovo. Međutim, kad sam očekivao uručenje diplome i ispunjavanje izražene želje, pozvao me tadašnji pukovnik Dane Čuić i saopćio mi da idem na službu u Nevesinje. To me je strašno potreslo i to mi je bio jedan od najtežih trenutaka u životu.

- Zašto?
- Imao sam dvoje djece, a s nama je bio i brat moje supruge, jer je moj tast bio u zatvoru. Odležao je, inače, osam godina zatvora, ali nikad nije uspio utvrditi zašto. Da sam, međutim, odbio otići u Nevesinje, izbacili bi me iz vojske i našao bih se na ulici, a nikakva zanata nisam imao, nikakvu školu u tim okolnostima nisam mogao početi. Tada sam imao čin potpukovnika i postavljen sam za zapovjednika nevesinjskog garnizona, što je bila posve formalna, nevažna, praktično nepostojeća funkcija. Boravak u Nevesinju za mene je bila čista katastrofa. Peteročlana obitelj i boravak u Nevesinju duga je, tužna priča, prava drama. Imali smo problem stanovanja, vladala je neimaština, bio je to užas, čisti užas. Došavši tamo, pomislio sam da je to kraj moje profesije: nisam baš lak na suzama, ali kad sam stigao u Nevesinje, iskreno sam se rasplakao. Od tuge, srdžbe, bijesa, nepravde... Inače, mnogi su oficiri otjerani iz vojske “pomoću Nevesinja”, ali ja se nisam dao, točnije, nisam imao izbora: morao sam izdržati.

- U Nevesinju ste, dakle, bili od 1958. do 1962. godine, a onda dolazi kraj vašim mukama. Kamo odlazite?
- Jednog dana u Nevesinje je iz Splita došao general Šumonja, zapovjednik Četvrte armije, i rekao mi da je Nevesinje bilo test, koji sam uspješno svladao. Čitavo to vrijeme u Nevesinju sam marljivo proučavao vojnu literaturu, pa sam 1962. položio ispit za pukovnika i malo potom podnio sam zahtjev za prijem u Ratnu školu. Položio sam ispit i zaista sam primljen u Ratnu školu, a to je značilo novu selidbu, ali i nenadani preporod. Preselio sam se u Pančevo, došla je i obitelj, i godinu sam dana pohađao tu najvišu vojnu školu u bivšoj vojsci.


GENERALSKI ISPIT
Tuđman je iza sebe imao neviđeno raspoloženje naroda da se obrani i mogao je raditi što god je htio. I radio je. Radio je, među ostalim, i na tome da Hrvatska nespremna dočeka rat i da se ovdje proizvede kaos, a u kaosu se žrtve bez potrebe utrostručuju

- Gdje ste raspoređeni po svršetku Ratne škole?
- Upućen sam za načelnika katedre artiljerijske taktike u oficirskoj školi u Sarajevu. To je bio ugodan i vrlo inspirativan posao. Nakon dvije godine pozvan sam natrag u Beograd i postao sam nastavnik u Ratnoj školi. General Bobetko mi je jednom zamjerio da sam meteorski napredovao u službi zato što nisam sudjelovao u hrvatskome proljeću: obje stvari su netočne, jer sam punih četrnaest godina nosio isti, pukovnički, čin, a osim toga, na svoj sam način aktivno sudjelovao u hrvatskome proljeću. Dovoljne su bile i iskazane simpatije za ta kretanja, pa da se dožive različite neugodnosti. Naravno, ja sam doživio mnogo više od neugodnosti. Godine 1971. opet sam u Sarajevu, gdje sam načelnik artiljerije Sedme armije, ali na toj dužnosti ostajem svega osam mjeseci.

- Zašto?
- Mislim da je to imalo veze s hrvatskim proljećem i mislim da je iza svega stajao onaj isti Dane Čuić. Personalna služba začela je tada sa mnom pravi ringišpil. No, dobro: poslije Sarajeva prebacuju me nakratko u zapovjedništvo Pete armije u Zagrebu i tu opet ostajem samo nekoliko mjeseci. Postavljaju me za zapovjednika Sedme divizije u Sisku, gdje ostajem dvije godine, a onda iznenada dolazi zapovijed da idem u Zadar na mjesto zapovjednika tamošnjeg Artiljerijskog školskog centra. U Zadru mi je bilo odlično, pa sam čak razmišljao da u tom gradu i završim svoju vojnu karijeru. Godine 1976. dobio sam poziv da polažem generalski ispit, a zadana tema glasila je “Pravilo upotrebe divizije kopnene vojske”. Taj generalski rad radio sam intenzivno godinu dana i 22. prosinca 1976. dobio sam čin generala. U Zadru sam, dakle, dobio čin generala, ali mi nije upalio plan da se na duže vrijeme skrasim u tom gradu: poslije nekoliko mjeseci, naime, postavljen sam na mjesto zapovjednika čuvene Gardijske divizije. Zapravo, to nije bila divizija, nego korpus, jer je rečena formacija u svom sastavu imala osam velikih brigada.


KRAJ LUTANJA
Nakon Tuđmanove odluke o mom uklanjanju s posla nabavke oružja, u Hrvatsku se puna četiri mjeseca nije uvezao ni jedan komad ozbiljnijeg oružja. Tuđman se, naime, bio dogovorio s Miloševićem i Kadijevićem da obustavi naoružavanje, a oni ga zauzvrat neće napadati. I zato sam ja sklonjen iz tog posla

- Koliko ostajete na tom položaju?
- Zapovjednik Gardijske divizije bio sam dvije godine, a onda postajem načelnikom Štaba Prve armije u Beogradu. Tamo sam bio do 1982., kad prelazim na mjesto zapovjednika Teritorijalne obrane SR Hrvatske i tada završava moje lutanje. Promijenio sam osamnaest garnizona i nanizao jedanaest selidbi. Po dolasku u Zagreb uselio sam se u ovaj stan od 97 kvadrata na Srebrnjaku i tu sam do danas, a sad, evo, vidim da novi ministar obrane Jozo Radoš izjavljuje kako sam stan, odnosno pravo na otkup, dobio pod izuzetno povoljnim uvjetima. Imam 45 godina radnog staža i nosilac sam stanarskog prava 30 godina, a ugovorom je propisano da ću stan platiti 80 tisuća maraka s rokom otplate od 30 godina. Inače, moj drugi susjed Ante Gotovina isti stan je platio 18 tisuća maraka, premda nema ni dana stanarskoga prava. Ne dovodim u pitanje to što je Gotovina dobio, ali ne mogu shvatiti da jedan ministar obrane može izjavljivati takve stvari i službeno odobriti da se objave. Ne znam čime se još Radoš kao ministar obrane bavi, osim kompromitacijom posebno izabranih ljudi.

- Četiri godine bili ste zapovjednik hrvatske Teritorijalne obrane, a zatim odlazite u Petu armiju.
- Zapovjednik Pete armije postao sam 1986., a nešto kasnije ukinuta je podjela po armijama, pa postajem zapovjednikom Sjeverozapadnog vojišta, odnosno grupe armija što su se nalazile na prostoru Hrvatske, Slovenije te dijela Bosne i Hercegovine. U mirovinu sam otišao 1989. godine.

- Niste dugo mirovali, nego ste se vrlo brzo priključili pokretu za nacionalnu samostalnost pod vodstvom Franje Tuđmana. U “Sjećanjima vojnika” očito je da ste od početka gajili sumnjičavost prema svemu što radi HDZ, ali ste, ipak, kao prvi ministar obrane vrlo aktivno sudjelovali u Tuđmanovoj vlasti. Zašto?
- Jedan manji broj generala je poslije Titove smrti došao do zaključka da je Jugoslavija neodrživa, a pitanje je bilo samo kako će se ona raspasti: hoće li to ići mirno ili će doći do sukoba? Ono što se događalo u Beogradu govorilo je da tamošnji vrh računa na unitarnu Jugoslaviju ili veliku Srbiju, što je praktički isto. Bilo je dosta znakova da će se te ideje provoditi pod svaku cijenu. S druge strane, bilo je jasno da Slovenija, Hrvatska, pa i BiH to neće prihvatiti, dapače, te republike su imale ideju još veće decentralizacije SFRJ i na tome su vrlo čvrsto stajale. U proljeće 1990., osobito u svibnju te godine, bio sam gotovo siguran da slijede mjeseci i godine vrlo ozbiljnih sukoba. Po meni, sukob se mogao izbjeći na razne načine: mogli smo prihvatiti unitarnu Jugoslaviju s dominacijom Srbije, ponuditi konfederaciju, a ako to ne bude prihvaćeno onda – osamostaljivanje. Ovo potonje za unitariste je bilo neprihvatljivo i sukob je bio vrlo izvjestan. Ako je pak sukob neizbježan, smatrao da sam da u njega treba ući spreman, jer to automatski znači manje žrtve i jednostavnije razrješenje krize.


SIROVI AUTOKRATA

- Dobro, ali još uvijek mi niste kazali zašto se prihvatili Tuđmanovu ponudu i postali ministar obrane?
- Pa, zato što nisam vidio nikoga tko bi mogao realnije sagledati sukob što je bio na vidiku. Osim toga, mojoj odluci su pridonijele i konzultacije s generalom Ivanom Rukavinom, Savkom Dabčević-Kučar, Ivicom Račanom... Kao ministar obrane htio sam stvarati koncept obrane zemlje, no Tuđman je od samoga početka bio inficiran idejom stvaranja Velike Hrvatske, a to se, pak, nije moglo realizirati bez stvaranja Velike Srbije. Tu svoju ideju Tuđman dugo nije nikome saopćavao, kako ne bi bila napadnuta prije vremena. Brzo sam otkrio tu njegovu težnju i mislio sam da s funkcije ministra, svojim preporukama i ocjenama, mogu utjecati na njega. Nešto kasnije sam saznao da on svoje ideje, koliko god bile loše, nikad nije mijenjao, osobito ako takvu promjenu traži netko iz njegove okoline. Bio je sirovi političar, autokratskog tipa – političko-partijski general i vojskovođa takvog dosega – koji nije odustajao od svoje ideje, premda je morao vidjeti da ta ideja nije realna. Umro je, a do kraja nije odustao od zamisli o stvaranju Velike Hrvatske, čije su posljedice strašne. Mislim da takva upornost u tako vidljivoj zabludi ne bi mogla opstati u zdrava čovjeka.

- Je li u pozadini vaše odluke o prihvaćanju ministarske dužnosti bio i, pomalo osobni, obračun s tadašnjim armijskim vrhom?
- Da, radilo se, naravno, i o “mom sukobu s njima”, s Kadijevićem i njegovim krugom, ali to nije bilo bitno.

- Kadijevića, Mamulu, Tuđmana i vas povezuju dvije stvari: prvo, sva četvorica ste bili generali JNA; drugo, u vašoj knjizi ni za jednog od ove trojice niste uspjeli naći nijednu lijepu riječ. Za prvu dvojicu mi je jasno, ali u Tuđmanovoj ste vlasti bili prvi ministar obrane?
- U knjizi pišem, zapravo, o dva svoja velika sukoba: jedan je sukob s armijskim vrhom i onim dijelom njihovih formacija koje su slijedile taj upravljački vrh JNA, a drugi je sukob s Franjom Tuđmanom oko ispravne i realne obrane Hrvatske, Slovenije i BiH u čvrstom vojnom savezništvu. Moj je plan bio izbjegavanje rata izravnavanjem vojnih potencijala, a ako bi do rata, ipak, došlo, on bi bio kratkotrajan, jer JNA uopće nije bila spremna na vođenje unutrašnjeg rata. Tuđman je, međutim, tu strategiju žrtvovao za račun stvaranja Velike Hrvatske i Velike Srbije, eda bi, valjda, s onoga svijeta gledao kako mu se po hrvatskim gradovima podižu spomenici. I kad je svakom klipanu postalo jasno da je ta ideja suluda, on od nje nije odustajao. Dakle, ja doista o takvome čovjeku ne mogu reći ništa pozitivno, jer pogledajte što je ostalo iza tih ideja - milijun ljudi pokrenutih iz svojih domova, njihova patnja, koja je trajna, više od 20 tisuća poginulih, 40 tisuća ranjenih, sva sila invalida...


APSURDNO POVJERENJE

- Napisali ste da je Tuđman čitavo vrijeme vjerovao jedino Slobodanu Miloševiću i Gojku Šušku, s time da je jedno vrijeme vjerovao i Veljku Kadijeviću, dok je ovaj imao moć.
- Da, Tuđman-Šušak je oličenje velikog obostranog povjerenja i već sama ta konstatacija je zabrinjavajuća. No, mene nije zanimalo to njihovo međusobno povjerenje, već ono što je bio rezultat tog povjerenja, a to su ideje o uskrsnuću NDH, o pojavi neoustaštva i svega onoga što nam je donijelo dodatne teškoće. Šušak ima ishodište upravo u krugu neoustaša, koje je Tuđman svesrdno prihvatio. Šušak je Tuđmanu poslužio za stvaranje namjenskih falangi koje su ga pratile u operacionalizaciji sulude ideje o Velikoj Hrvatskoj. Taj neoustaški element uvjeravao ga je da je ta koncepcija moguća i da će narod ići za njim: oni su mu, naime, bili nekakva garancija da to što on misli ima smisla i uporišta u narodu. Znao je za njihove zločine i nesposobnost, za njihovo fašističko porijeklo, ali ih je puštao da rade, jer je ta Šuškova falanga jedina bila u stanju slijediti njegove sumanute ideje i ambicije. Iza te falange stajala je izuzetno jaka grupacija hercegovačkih fratara što su bili raspoređeni širom svijeta. Tuđman je bio njihov dobrovoljni zarobljenik.

- A povjerenje u Miloševića?
- To je priličan apsurd: imate agresiju na svom teritoriju, a istodobno s vođom te agresije vodite česte pregovore, razgovore i sklapate nagodbe. Istina, i Milošević i Tuđman su pregovarali s figom u džepu, ali se u tome Tuđman pokazao inferiornim u odnosu na Miloševića. Razlika je jedino bila u tome što Milošević nije imao dobar instrumentarij za ostvarenje svojih ciljeva, dok je Tuđman iza sebe imao neviđeno raspoloženje naroda da se obrani i mogao je raditi što je htio. I radio je. Radio je, među ostalim, i na tome da Hrvatska nespremna dočeka rat i da se ovdje proizvede kaos, a u kaosu se žrtve bez potrebe utrostručuju.

- Zašto bi on to radio?
- To je, najvjerojatnije, bio dio Tuđman-Miloševićeva dogovora: nećemo ići u odsudne bitke, dok se ne dogovorimo kolika će biti Velika Srbija, a kolika Velika Hrvatska. Zbog toga mi je često gotovo zapovjednički govorio kako “ničim ne smijemo iritirati Beograd”.

- Vi i dalje mislite da je trebalo ići na odsudnu bitku?
- Nikad nisam mislio da se Hrvatska definitivno mogla obračunati sa srpskom pobunom, jer se to, jednostavno, nije moglo zaustaviti ni suzbiti. No, u proljeće 1991., kad su se počeli kovati saveznički planovi između Hrvatske i Slovenije, mogao se uspostaviti balans u vojnoj snazi naspram Srbije. Balans u odnosima snaga vjerojatno bi djelovao da ne dođe do većeg sukoba.


EŠALON NEOUSTAŠA

- Smatrate, dakle, da se rat na prostoru bivše Jugoslavije mogao izbjeći jedino stvaranjem oružane ravnoteže?
- Na tlu bivše Jugoslavije rat se nikako nije mogao izbjeći uspostavom političke ravnoteže ili pritiskom velikih sila. Jedino je u obzir dolazio oružani balans, pa tek onda pregovori sa srpskim pobunjenicima, kojima je trebalo ponuditi da nastave život u svojim kućama i na svojoj zemlji, te im usput obećati obračun s ešalonom neoustaša koji je postojao i sve više bujao u Hrvatskoj. Samo se tako nešto moglo napraviti.

- Oružanu ravnotežu bilo je, po vama, moguće ostvariti isključivo napadom na vojarne JNA u Hrvatskoj i zaplašivanjem armijskoga kadra što se nalazio u ovoj zemlji?
- Poznato je da nema rata kad se dvije strane jednako boje jedna druge i to nije nikakva moja strategija, nego je to opće poznato u vojnoj strategiji. Međutim, što se tiče uspostavljanja ravnoteže, najvažnija stvar bila je organizacija vojske, jer je u obrambenom ratu puno važnija motivacija i ustroj vojske od količine i vrste oružja kojim se raspolaže. Oružje u takvim prilikama nikad nije problem. Na kraju krajeva, ja sam još 1990. uvezao oko 30 tisuća komada oružja. Drugi korak u naoružavanju trebalo je biti oduzimanje oružja iz skladišta JNA i to nije trebao biti nikakav problem, jer ta skladišta nitko nije ozbiljno čuvao, uostalom, s bitnim zakašnjenjem to smo i učinili.

- Na koji ste način kupovali oružje u razdoblju od konca listopada 1990. do veljače 1991. i iz kojih je izvora financirana kupovina naoružanja?
- Ta je kupovina obavljana na manje-više javni način, jer je Hrvatska imala pravo uvoziti oružje za svoju policiju i Teritorijalnu obranu, ukoliko bi se federacija oglušila na hrvatske zahtjeve za isporukom oružja. Račun za nabavu oružja bio je u Ministarstvu financija, a čitavu je stvar servisirala zagrebačka Privredna banka. Na oružje sam u tom razdoblju potrošio oko 11 milijuna maraka, a ni jedan komad oružja nije kupljen gotovinom. Do tog novca smo, inače, došli tako što smo preusmjerili sredstva radnih organizacija i građana iz SSNO-a u naše Ministarstvo obrane.


VELIKA PLJAČKA

- U veljači 1991. Tuđman vas je uklonio iz posla nabavljanja oružja. Zašto?
- Nakon njegove odluke o mom uklanjanju iz tog posla u Hrvatsku se puna četiri mjeseca nije uvezao ni jedan komad ozbiljnijeg oružja. Tuđman se, naime, bio dogovorio s Miloševićem i Kadijevićem da obustavi naoružavanje, a oni ga zauzvrat neće napadati. I zato sam ja sklonjen iz tog posla.

- Potom posao kupovine oružja od 1992. naovamo pada u ruke Gojka Šuška. Imate li uvida o kolikim je tu financijskim malverzacijama bilo riječi?
- Oružje se u to vrijeme počelo kupovati gotovinom i čitava je ta priča sumnjiva od početka do kraja. Potrošena su golema sredstva, a najviše je potrošeno na artiljerijsku municiju koja je išla u Bosnu. Tu se kriju velike pljačke i malverzacije i ta je priča dosad potpuno neizviđena, ali uopće ne sumnjam da su sve o tome znali Tuđman i Šušak. Inače, negdje od sredine 1991. uopće nisam inzistirao na uvozu oružja. Inzistirao sam, naime, na tome da se uzme oružje iz skladišta JNA i problem bi bio riješen.

- A nije vas u tom slučaju bilo strah eventualne intervencije JNA iz Srbije i Bosne?
- Mene strašno smeta kad se kaže: “A što da je Srbija krenula!?” Pa ona je krenula sa svim raspoloživim snagama, ali Srbi nisu bili spremni za gubljenje glava izvan Srbije. Kadijević je pokrenuo sve snage, no JNA nije, kao višenacionalna vojska, mogla voditi unutrašnji rat.
PROIZVODNJA MONSTRUMA


- U “Sjećanjima vojnika” pišete da je Tuđman razmišljao da vas, u dogovoru s Kadijevićem, preda Vojnome sudu.
- Mislim da je njega ta ideja držala nekih petnaest-dvadeset dana. Oni su mene molili da se javim Vojnom sudu JNA, ali meni to nije padalo na pamet. U slučaju pokušaja da me se izruči vojnim organima, bio sam spreman na sve, na apsolutno sve. U to sam vrijeme bio naoružan i žestoko bih se odupro svim takvim nastojanjima. To su čini se uočili i oni iz upravljačkog vrha JNA i stanovitog kruga oko Tuđmana, pa su od te ideje odustali, ali sam i dalje ostao na oprezu. Mene se pod svaku cijenu željelo prikazati monstrumom, a tu je svrhu imao i onaj montirani KOS-ov film...

- Koliko je u tom filmu bilo istine?
- Jedan je dio bio istinit, a to je onaj dio koji govori o uvozu oružja i našim pripremama za obranu. Drugi dio bio je poluistinit i ticao se, uglavnom, blokade vojarni, dok je treći dio bio sačinjen od teških laži i montaža, u kojima se mene željelo prikazati notornim teroristom i zločincem. Taj treći dio su montirali koristeći se jednom TV-snimkom iz lipnja 1990. kad sam na televiziji govorio o raznim oblicima ratovanja, pa sam tako govorio i o građanskome ratu i svim njegovim mračnim stranama.
Autor: Ivica Đikić
-M84-
Posts: 127
Joined: 06/03/2021 12:42

#100 Re: Rat u Hrvatskoj

Post by -M84- »



Dobitak iz vojarne je bio impresivan: 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100mm protutenkovskih topova, 72 minobacača od 120mm i druga teška oprema bili su zarobljeni.
Post Reply