Rat u Bosanskoj Posavini 1992

User avatar
stubrijez
Posts: 1068
Joined: 09/11/2012 11:12

#651 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by stubrijez »

dobor kula wrote: 05/02/2021 20:14 Padom Modriče i Odzaka veliki broj ljudstva je prebacen u Bosnu.Na slici je jedan od vozova kojim smo transportovani preko Nasica-Zaprešić ,Rijeka zatim trajektom do Splita.Zatim autobusima stigli do Zenice.Konkretno moja jedinica(preko 300 ljudi) koja je bila iskusna i iz mjesta koje je zadnje palo na koridoru dali smo se na raspolaganje zeničkoj komandi.Nismo naisli na razumijevanje,dobili smo odgovor da u Zenici imaju 20 000 boraca.Poslije toga jedan dio se vraca na Orasko ratište ostali su vecinom zavrsili u zap.EuropiImage
I bolje... mislim ovo drugo.
-M84-
Posts: 127
Joined: 06/03/2021 12:42

#652 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by -M84- »

@dobor kula je li sada malo jasnije,ko je kriv?








Jedan od komentara na ovom klipu


Umirovljeni general Karl Gorinšek, koji je u vrijeme pada Bosanske Posavine zapovijedao obranom Slavonije, dao je prije nekoliko godina izjavu o padu Bosanske Posavine. Gorinšek je tada rekao da iz vlastita iskustva zna da hrvatsko vodstvo nije pokazalo nikakav interes za obranu Posavine. Prisjećao se da su mu stalno stizale zapovijedi da se ništa ne poduzima u vezi s obranom tog područja te da zastupala teza kako Posavljaci sami moraju shvatiti da se moraju iseliti u Hrvatsku, odnosno u Baranju, Kordun i Banovinu. General Gorinšek je napomenuo i kako su 1992. iz Slavonskog Broda u Posavinu poslana dva vojna bataljuna, no oni su za 24 sata bili povučeni. Sve to, kaže, frustriralo je vojne zapovjednike, jer su bili izloženi pritisku ljudi iz Posavine da se sve riješi oružjem, a s druge strane, svaka takva inicijativa je sprečavana iz Zagreba. U Posavini su se ljudi samoorganizirali i formirano je nekoliko brigada, tvrdio je Gorinšek: “Mi u Slavoniji bili smo u intenzivnom kontaktu s njima, jer su oni stalno tražili pomoć u ljudstvu i oružju. Bilo je očito da će Bosanska Posavina pasti ako im ne pomognemo. No unatoč našim nastojanjima pokazalo se da radimo račun bez krčmara, jer su Tuđman i Šušak imali drukčije planove.“ Gorinšek, napominjući kako je njihov cilj očito bio etnički čist teritorij, zbog čega je Bosanska Posavina morala biti žrtvovana. Nacional je pokušao razgovarati s nekim članovima Vijeća narodne obrane koji su bili obaviješteni o izvješću o Bosanskoj Posavini, ali uglavnom svi oni pate od amnezije ili su obećali kako će se javiti naknadno, ali to nisu učinili.

Najzanimljiviji dio Bilandžićeva intervjua odnosi se svakako na Bosansku Posavinu i ovdje ga treba doslovno citirati: * Kakve su bile pozicije u razgovorima o Bosanskoj Posavini? Tamo je živio velik broj Hrvata? Bilandžić: Srpskoj sam strani govorio da je u Posavini većinsko hrvatsko i muslimansko stanovništvo. U tom području centar srpstva samo je banjolučka regija, a to može imati eventualno tek status Nagorno Karabaha u Azerbejdžanu. Pitao sam ih kako misle uspostaviti vezu između Srbije i Banje Luke bez Posavine. Tada su mi Kosta Mihajlović i Smilja Avramov rekli: 'Naši predsjednici Tuđman i Milošević su se već dogovorili da Posavina pripadne Srbima". Još nije bilo ni Radovana Karadžića, ni Ratka Mladića. Potom je 6. svibnja 1992. izašao i onaj Sporazum Karadžić-Boban sa sastanka u Grazu, a Večernji list je tim povodom objavio da više nema nikakvih sporova između Hrvatske i Srbije, te da je pitanje Posavine riješeno. Sporno je ostalo samo malo područje istočno od Dubrovnika. * Ali u Bosanskoj Posavini Hrvati i Srbi su ratovali? To je bio najveći apsurd. Milošević i Tuđman su organizirali te oružane borbe za Bosansku Posavinu. Tada sam razmišljao: zašto dopuštaš da u Posavini ginu vojnici kad je ona već bila predana Srbiji. Tuđman mi je tada nešto spetljao u smislu da treba glumiti da je to dobiveno borbom. Jednom prilikom je čak i rekao da se ne smije steći dojam da je Posavina predana bez borbe.

Vojni i politički cilj nije bio strogo definiran i to je uvijek vrlo velika opasnost za vojnika i to se dogodilo. Za Posavinu nikad nije rečeno “branimo je”, “obranimo je”, nego je uvijek bilo rečeno “pokušajmo ju obraniti”. Tako da je to cijelo vrijeme u stvari bila jedna igra između mogućeg i realnog, koje su se odigravale – dodao je Miljavac. ,Kazao je da je i sam i to s dijelovima više brigada – od 137. preko 110. i 129. brigade bio u Posavini i na tamošnjem ratištu te da je naizgled upravo to ratište bilo jedno od boljih za nas. No, ispalo je drugačije, kazao je Miljavac, “organizacija same obrane bila je loša, sustav zapovijedanja također, a logistički je sve bilo jako čudno. Tako u prijelomnim trenucima streljivo uopće nije stizalo u Posavinu.” Ja sam kao zapovjednik zatražio dosta municije, minobacačke i topničke. Dva šlepera su krenula, došla su u Brod, nikada na frontu nisu stigla, nestala su. I nikada nismo utvrdili gdje su nestali. Bilo je rečeno samo da su otišli “gdje je bilo potrebnije” – kazao je Miljavac.


Nakon što je objavljen niz raznih transkripata iz ostavštine pokojnog predsjednika Tuđmana, kojima neki osporavaju autentičnost, pred hrvatsku javnost je prije nekoliko godina dospio jedan u kojem se, uz ostalo, govori i o Bosanskoj Posavini. Prema tom transkriptu, Tuđman je, u razgovoru s Gojkom Šuškom i Matom Bobanom, govoreći o mogućnosti da se u vodstvo Herceg Bosne kooptira jedan čovjek iz Posavine, rekao: “Samo među nama rečeno, taj bi morao biti toliko razborit čovjek da će u krajnjem možda shvatiti da, ma koliko god nam ta Bosanska Posavina političko-ekonomski značila, ali radi rješenja, ako mi dobijemo granice Novi Travnik, Busovača, Bihać, ovo, i ako dobijemo za to očišćenu Baranju itd., da mi možemo odustati od većeg dijela Posavine.“

Na čemu temeljite tezu o dogovoru između Miloševića i Tuđmana? – Njih dvojica su se tijekom rata sastali 42 puta. Je li se za vrijeme Drugog svjetskog rata Hitler ikad sastao s Churchillom? Ili sa Staljinom? Sastali su se samo jednom ministri vanjskih poslova Ribbentrop i Molotov, da se dogovore o nenapadanju i podjeli Poljske. U slučaju Tuđmana i Miloševićeve ponude suština je podjela Bosne, to je jedini razlog njihova sastajanja. Iz tog ratnog saveza trebala je proizići velika Srbija i velika Hrvatska, s granicama na rijeci Bosni i Neretvi, kao što pokazuje i Tuđmanova salveta koja je danas u Haagu. Mnogo je pitanja i nedoumica u vezi s time. Recimo, mi smo na početku rata imali Zapovjedništvo za sjevernu i srednju Dalmaciju, a gdje je južna? Nije je bilo, jer je sve južno od Neretve trebalo pripasti velikoj Srbiji. Zašto ste 1992. umirovljeni? Imali ste samo 51 godinu?– Zbog rata u Bosni. Kad sam shvatio da bih se trebao početi dogovarati s Ratkom Mladićem – s kojim sam bio u istoj klasi na Akademiji – da napadamo Muslimane, ja to nisam htio. Nakon početka rata u BiH i početka privatizacijske pljačke hrvatski vlak je skrenuo na krivi kolosijek, a nakon toga i zaglibio, o čemu sam u ljeto 1992. sve oštrije prigovarao i zasluženo završio u mirovini: general se bunio, pa je dobio otkaz. Ali sve što sam tada prigovarao nažalost se i dogodilo, pa je Hrvatska danas uništena, rasprodana, zadužena, puna jada i čemera, nemorala i nečasnosti, nestručnosti i nekompetencije. Ja sam vodio svoje vojnike pod geslom „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“, da bismo ostvarili geslo „hrvatska lisnica u hrvatskom džepu“, a što je ostalo od toga? Ništa. - General bojnik Ivo Jelić

Njihovoj politici mira i zajedništva pokojni Mate Boban i kompanija iz 'Herceg Bosne' okrenuli su leđa. Ta je politika tada surađivala sa Radovanom Karadžićem kojem su bili spremni dati izlaz na more u Konavlima. Tu je skoro došlo do potpisivanja i to hrvatski građani trebaju znati. Da su ti ljudi htjeli dati dio hrvatskoj teritorija ratnom zločincu Radovanu Karadžiću", kazao je Vlaho Orepić

U tom kontekstu su zanimljive i riječi koje je Vladimir Lukić, predsjednik Vlade Karadžićeve tzv. Republike Srpske uputio svom kolegi u vladi tzv. Herceg Bosne Jadranku Prliću zahvaljujući mu za odličnu suradnju u dopremanju nafte RS-u srpskim snagama: “Gospodine predsjedniče, sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da se dobra razmjena između naše dvije države odvija u skladu s dogovorima koje smo utvrdili.”


Razgovorima u Gracu, sa hrvatske strane prisustvovali su uz Matu Bobana i Vlado Šantić, nekada konobar u Bihaću, a početkom rata general HVO-a. Tu je bio i Franjo Boras, koji je tada bio član Predsjedništva BiH. Sa srpske strane su Karadžić, Momčilo Krajišnik i Branko Simić. U svojoj knjizi „Bosanskohercegovački kaos“, objavljenoj u Mostaru 2006. godine, Boras iznosi tragične istine o velikodržavnim podjelama Bosne i Hercegovine. U Gracu je tog maja 1992. dogovorena detaljna podjela BiH. Razgovori su vođeni u zračnoj luci. Boras piše: „Tri ključne tačke pregovora su Kupres, Bosanska posavina i lijeva strana Neretve od Jablanice do Metkovića“. Koridor kroz Bosansku posavinu bi prema ovim dogovorima iznosio 20 kilometara. Hrvati žele isključivo cijeli Mostar za svoje sjedište, te Stolac kao strateško hrvatsko pitanje. Zatražili su granice na lijevoj obali Neretve i to prema granicama iz Hrvatske banovine. Radi se o potvrdi teritorijalnog razgraničenja koje su pod političkim patronatom Hitlerove Njemačke dogovorno uradile srpske i hrvatske nacionalističke politike. Boras piše da su se u Gracu sa Srbima dogovorili da ne izlaze u javnost oko ovih pregovora. Srbi su međutim izašli u javnost sa nekim dijelovima zaključaka, potencirajući da imaju Hrvate kao saučesnike u podjeli BiH. Dakle, imamo ponavljanje historije u režiji sve očiglednijih političkih nasljednika Miloševića i Tuđmana i Bobana i Karadžića. I ovaj put je na sceni drugo Karađorđevo. Sarajevo se plaši da su novi Tuđman i Milošević – Kolinda Grabar –Kitarović i Aleksandar Vučić, a da su novi Boban i Karadžić – Dragan Čović i Milorad Dodik.
dobor kula
Posts: 65
Joined: 11/01/2013 18:37

#653 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by dobor kula »

@dobor kula je li sada malo jasnije,ko je kriv?

M84 - Hajde malo istrazi sta su učinile nase vojne i političke strukture vezano za Bos.Posavinu.
Tu prvenstveno mislim na Modriču i Odzak.
-M84-
Posts: 127
Joined: 06/03/2021 12:42

#654 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by -M84- »

dobor kula wrote: 13/03/2021 20:42 @dobor kula je li sada malo jasnije,ko je kriv?

M84 - Hajde malo istrazi sta su učinile nase vojne i političke strukture vezano za Bos.Posavinu.
Tu prvenstveno mislim na Modriču i Odzak.
Armija BiH nije znala sta ce sa oruzijem i municijom 92.Vidis kakva je situacija sa naoruzanjem bila u Sarajevu.
Last edited by -M84- on 25/04/2021 23:18, edited 1 time in total.
dobor kula
Posts: 65
Joined: 11/01/2013 18:37

#655 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by dobor kula »

-M84- wrote: 13/03/2021 23:42
dobor kula wrote: 13/03/2021 20:42 @dobor kula je li sada malo jasnije,ko je kriv?

M84 - Hajde malo istrazi sta su učinile nase vojne i političke strukture vezano za Bos.Posavinu.
Tu prvenstveno mislim na Modriču i Odzak.
Armija BiH nije znala sta ce sa oruzijem i municijom 92.Vidis kakva je situacija sa naoruzanjem bila u Sarajevu.Svi misle da je Alija sjedio u nekom dvorcu prepunom para,zlata,oruzija i municije. pa je samo bio problem kako to negdje poslati."Sefere sine posalji ovima ovo ili ono"
Nije sve samo u oruzju.
Jednostavno taj dio BiH je prepusten da Hrvatska tim zapovijeda,zbog cega ?
3.Marta krecu borbe u B.Brodu,tada se borilo pod ljiljanima.Moja jedinica(okolina Modrice) prve ambleme PL dobiva od Pohare u aprilu mjesecu.
Poslije su se desavale cudne stvari oko Pohare,mozda bi i to trebao neko iznijeti u javnost da konacno i tu enigmu saznamo. Pokušavalo se preko Gradačca traziti pomoć al bezuspjesno.Gradačac je od nas 15-17km i bili smo povezani,znaci moglo se .
Prepušteni smo sami sebi,bili smo HVO i borili skupa sa nasim susjedima koliko smo mogli i znali.Pali smo 8.07.1992 kada su srpske snage probile i taj dio koridora pred Modričom i Odzakom.A da je bilo dila bilo je.
Poslije rata nisu se mogle ostvariti nikakva prava u armiji,cak ni za one koji su poginuli na početku dok smo se još borili pod "kriznim štabom".Tek poslije smo prišli HVO.
Puno toga se nezna al nije ni "nase maslo za Ramazana"
-M84-
Posts: 127
Joined: 06/03/2021 12:42

#656 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by -M84- »

dobor kula wrote: 14/03/2021 18:23
-M84- wrote: 13/03/2021 23:42
dobor kula wrote: 13/03/2021 20:42 @dobor kula je li sada malo jasnije,ko je kriv?

M84 - Hajde malo istrazi sta su učinile nase vojne i političke strukture vezano za Bos.Posavinu.
Tu prvenstveno mislim na Modriču i Odzak.
Armija BiH nije znala sta ce sa oruzijem i municijom 92.Vidis kakva je situacija sa naoruzanjem bila u Sarajevu.Svi misle da je Alija sjedio u nekom dvorcu prepunom para,zlata,oruzija i municije. pa je samo bio problem kako to negdje poslati."Sefere sine posalji ovima ovo ili ono"
Nije sve samo u oruzju.
Jednostavno taj dio BiH je prepusten da Hrvatska tim zapovijeda,zbog cega ?
3.Marta krecu borbe u B.Brodu,tada se borilo pod ljiljanima.Moja jedinica(okolina Modrice) prve ambleme PL dobiva od Pohare u aprilu mjesecu.
Poslije su se desavale cudne stvari oko Pohare,mozda bi i to trebao neko iznijeti u javnost da konacno i tu enigmu saznamo. Pokušavalo se preko Gradačca traziti pomoć al bezuspjesno.Gradačac je od nas 15-17km i bili smo povezani,znaci moglo se .
Prepušteni smo sami sebi,bili smo HVO i borili skupa sa nasim susjedima koliko smo mogli i znali.Pali smo 8.07.1992 kada su srpske snage probile i taj dio koridora pred Modričom i Odzakom.A da je bilo dila bilo je.
Poslije rata nisu se mogle ostvariti nikakva prava u armiji,cak ni za one koji su poginuli na početku dok smo se još borili pod "kriznim štabom".Tek poslije smo prišli HVO.
Puno toga se nezna al nije ni "nase maslo za Ramazana"
Ovaj Pohara je sumljiv tip.Ne znam je li sve ovo o njemu istina.

https://kliker.info/ekskluzivno-prvi-in ... crni-davo/

http://kahvenisanje.blogger.ba/arhiva/2 ... 07/3433946

Prvim demokratskim izborima Armin Pohara ulazi u politiku na mala vrata 1990. godine, osnivanjem lokalne partije "Mješovtih brakova".

Partija je bila minornog značaja u Bosanskom Brodu, sa vrlo malim brojem pristalica i pozivala se na bratstvo i jedinstvo u federaciji bivše Jugoslavije.

U prvim danima osnivanja partija je bila na liniji bivšeg premijera Ante Markovića (vrsnog ekonomskog stručnjaka), kojeg je Armin Pohara (ekonomski tehničar,lokalni glumac i pjesnik) redovno kritikovao na ekonomskom planu, ali i nedovoljnom angažovanjem na "Jugoslavenstvu".

Kucanjem rata na vrata Bosne i Hercegovine javlja se i Armin Pohara, koji se nije javljao kada je Hrvatska gorila, vjerovatno očekujući povoljan rasplet i pobjedu Jugoslovenske Armije.

Pohara koristi priliku, samoincijativno se proklamuje u šefa "Patriotske lige" u Bosanskom Brodu, dajuci sebi za pravo da odlučuje u ime onih koji ga nikada nisu birali, i dodjeljuje mu se mjesto dopredsjednika Kriznog štaba u odbrani Bosanskog Broda.

U prvim danima odbrane Bosanskog Broda, pod njegovim nadzorom se prave spiskovi za likvidaciju nepodobnih građana, vrše likvidacije ( Kovačevića i žene, M.Alića) i zatvaraju nedužni ljudi.

Nakon organizovanja HVO u aprilu 1992.godine, Pohara gubi poziciju i prisiljen je tražiti neko drugo mjesto i poziciju.

Napokon gubi moč i pozicije u Bosanskom Brodu i Posavini, svjestan svojih muslimanskih korijena i da jeporijeklom Bošnjak, traži drugog nalogodavca i svoje usluge nudi Aliji Izetbegoviću.

Priključuje se Aliji Izetbegoviću, postaje njegov glasnogovornik, koji ga kasnije postavlja na funkciju kojom bi trebao da koordinira izmedju nekih korpusa u nastajanju Armije BiH.

Tuzlansko područje u kojem je u prvo vrijeme rata ostala kompletna infrastruktura TO, sa jakom Patriotskom Ligom uspjela je održati stabilnost regije i sacuvati jedinstvenu cjelinu prostora.

Sredinom maja 1992. g. Armin dolazi na područje Tuzle u funkciji specijalnog izaslanika Alije Izetbegovića, ali vrlo brzo zbog svojih opstrukcija biva eliminiran i udaljen sa tuzlanske regije.

Evo kako Dr Muhamed Borogovac u svojoj knjizi "Rat u Bosni I Hercegovini 1992-1995", opisuje prvi susret sa Arminom Poharom i na stranici 50 i 51 u podnaslovu "Pohara u Tuzli" piše:

"Pravi tektonski poremećaj u Tuzli, gotovo jednak onome od 15. maja 1992. izazvao je "specijalni izaslanik Alije Izetbegovića" Armin Pohara. Opisaću prvi politički susret Pohare sa Tuzlacima, kojemu sam i ja prisustvovao. Sastanak je održan u prostorijama Islamske zajednice u Tuzli u januaru 1993. Na sastanku su bili prisutni: tuzlanski imami Hasan i Adil, predsjendik ...

Merhameta Custović, direktor vjerski oboj"ene političke novine Zmaj od Bosne Edib Kravić, Pohara i ja. Kasnije su se pridružili sekretar Skupštine Opštine Tuzla Jasmin Imamović, glumac Emir Hadžihafizbegović, zatim bivši fudbaler, a tadašnji organizator dobavljanja pomoći iz Turske Mersed Kovačević i još neki čijih imena se ne sjećam. Raspravljalo se o osnivanju muslimanske televizije u Tuzli za koju su postojala obe-zbijeđena velika sredstva SDA stranke. Zato je sastanku i prisustvo¬vao glumac Emir. Osim toga, trebalo je raspraviti ko će biti predsjednik novoformiranog Tuzlanskog okruga. Zato je na sastanak bio pozvan Jasmin Imamović. Naime, Tuzla, kao daleko najve¬ća opština sjeveroistočne Bosne, prirodno se nametnula kao centar odlučivanja. To je dobro funkcionisalo. Istinski lider naroda sjeveroistočne Bosne je postao tuzlanski gradonačelnik mr. Selim Bešlagić. On se žestoko usprotivio Izetbegovićevim pregovorima s početka januara 1993. u Genevi. Bešlagić i Ismet Hadžić, (kandidat SDA stranke za predsjednika okruga) su uputili jedno pismo našim pregovarčima u Genevi u kojem se navode mnogi argumenti protiv pregovora s ratnim zločincima o Ustavu BiH. To pismo je objavila i tuzlanska novina Front Slobode u broju od 16. januara 1993. U svom pohodu uništavanja Republike Bosne i Hercegovine, ubrzo su se pod Izetbegovićevim udarom našle tradicionalne regije Bosne i Hercegovine, pa i tuzlanska regija. Manipulišući prošireno Predsjedništvo BiH, koje je imalo ingerencije Skupštine BiH, Izetbegović je podijelio slobodnu teritoriju BiH na okruge i dao nalog da u Skupštini regije bude jednak broj delegata iz svake opštine. Mada je Tuzla bila značajna kao 10 drugih opština imala je isto delegata kao svaka druga opština. Budući da je u drugim opštinama pobijedila Izetbegovićeva SDA, to je trebalo da znači oduzimanje vlasti od Bešlagića. Međutim, zbog velike Bešlagićeve popularnosti narod je ponovo tražio da on bude predsjednik regije. Pohara je došao da pregovara s Bešlagićem, tj. da ga prevari i eliminiše iz borbe za položaj predsjednika Skupštine okruga. Na tom sastanku, posredstvom Pohare, Izetbegović je tražio od Bešlagića da pređe u SDA. Drugim riječima: "Prodaj mi dušu ako hoćeš vlast." To je bio ponižavajući prijedlog koji bi sigurno bio kontraproduktivan za Bešlagića da ga je prihvatio.

Pohara je pokušao još jednu stvar da pokrene u Tuzli. U jednom trenutku počeo je sljedeću priču: "Vidite ovo, u Banja Luci su Srbi većina pa je Banja Luka srpska. U Mostaru su Hrvati većina pa je Mostar hrvatski. U Tuzli su Muslimani većina, a Tuzla nije muslimanska nego građanska. U Armiji BiH su Muslimani 90%, a Armija nije muslimanska nego građanska. Ko je za to kriv i šta treba učiniti da se to promijeni?" Na to sam mu ja odgovorio: "Ako bi mi u Tuzli pristali daje Tuzla muslimanska samo zato što su Muslimani većina, onda bi mi pristali da je Banja Luka srpska zato što su Srbi većina i da je Mostar hrvatski itd. To znači da bi mi pristali na Karadžićevu i Bobanovu logiku podjele Bosne i Hercegovine." Zahvaljujući mom upornom insistiranju na tom stavu poništenje Poharin autoritet heroja iz Bosankog Broda i specijalnog Izetbegovićevog savjetnika tako da tada nije uspio dobiti podršku SDA Tuzle za "svoje" stavove o muslimanskoj Tuzli.

Pohara (tj. Izetbegović) je uspio da eliminiše Selima Bešlagića iz borbe za funkciju predsjednika Skupštine okruga. Međutim, predsjednik vlade okruga je postao prof. dr. Sadudin Hodžić, a predsjednik Skupštine okruga je postao Ismet Hadžić. Obojica su bili predratni članovi SDA i patrioti koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu. Ovdje se postavlja pitanje: Zašto bi Alija Izetbegović mijenjao jednog patriotu da bi doveo drugoga? Zato što je stalnim promjenama kadrova uništavao autoritet ljudi i stvarao podaničku klimu. To su bili genijalni potezi ako se ima na umu šta mu je bio cilj da uvede totalnu pokornost Bošnjaka da bi im mogao podijeliti domovinu.

Kasnije je Pohara naglavačke izbačen iz Tuzle. Nije mu pomoglo ni to što je bio specijalni Izetbegovićev izaslanik. On (tačnije njegov sponzor Izetbegović) je nanio dosta zla Tuzli. Inicirao je međustranačku borbu za vlast, umjesto borbe za slobodu. U toj borbi dobili su šansu mnogobrojni bivši komunisti, tj. ljudi koji od svega znaju jedino da se uspješno guraju u vlast, ma koje boje ona bila.

Kada se pogleda ko su sve bili Poharini poslodavci: Tuđman, Izetbegović, Boban i Fikret Abdić, postaje jasno da i Izetbegović igra u timu djelitelja Bosne i Hercegovine. Sjetimo se daje i drugi Izetbegovićev specijalni savjetnik Jasmin Jaganjac radio za istu kamarilu. O tome će mnogi drugi više imati reći, npr. general Sefer Halilović, kojega je ta kamarila uporno rušila da bi ga na kraju sam Izetbegović definitivno srušio."
O Arminu Pohari pisano je u tuzlanskim novinama, a Tuzlainfo. ba prenijela je izjavu jednog svjedoka:
"Naš sa­go­vor­nik nam je is­pri­čao i priču o do­las­ku Ar­mi­na Po­ha­re na po­dru­čje pod kon­tro­lom Dru­gog kor­pu­sa Ar­mi­je RBiH. - Pohara je u Tu­zlu do­šao po na­lo­gu pred­sje­dni­ka Ali­je Izetbegovića, a s ci­ljem da is­pro­vo­ci­ra su­ko­be izme­đu Ar­mi­je RBiH i HVO-a. Uhap­si­li smo ga u Dri­jen­či u na­mje­ri di­za­nja u zrak ku­će u ko­joj je bio ko­man­dant 115. Bri­ga­de HVO Zrinj­ski. Pri­li­kom sa­slu­ša­va­nja go­vo­rio nam je ka­ko je iz Ba­nja Lu­ke, pa iz Tra­vni­ka, a ta­da sam po prvi put u ži­vo­tu čuo ter­min mu­dža­he­di­ni. Ski­nu­li smo ga go­log i po sni­je­gu po­sla­li do pun­kta u Hu­si­nu, a po­tom prvim ka­mi­onom za Sa­ra­je­vo - ka­že F.G."
Zahvaljujuci intervenciji odlazi sa funkcije glasnogovornika i regiona Tuzla, uklanja se i postavlja na novu funkciju koordinatora između nekih Korpusa Armije BiH.
Poslije neuspjeha u Tuzli Pohara se prebacuje na južno ratište i često se viđa u Konjicu, Ljubuškom, Čapljini i drugim mjestima.
Prema dopisu HVO Herceg Bosna, Služba sigurnosti-Čapljina, od 16.06.1992. godine broj 02-13/1992 navodi se sljedeće:
"U posljednje vrijeme često se viđa i Armin Pohara, po našim saznanjima (musliman) iz B.Broda sa zadatkom da napravi razdor između Hrvata i lojalnih Muslimana."
U daljnjem kontekstu se navodi, da su u njegovo pohodu i iza njega ostaju nerazjašnjena ubistva i likvidacije nedužnih| ljudi,vjerovatno razočaran u HZ Herceg Bosna( nije uspjeo dobiti čelnu funkciju).
U "Zborniku radova 1993 - Prelomna godina rata u odbrani za Bosnu i Hercegovinu", General Armije BiH Mustafa Polutak u svome izlaganju "Politička| i vojna situacija u zoni odgovornosti 4. korpusa i 6 Kiorpusa ARBIH tokom 1193 godine.", spominje Armina Poharu.
U podnaslovu "Bošnjaci koji su radili na uspostavi HZHB", general Polutak navodi :
"Uz Jasmina Jaganjca, Armin Pohara je imao prioritetan zadatak od strane Tuđmana da propagandnim djelovanjem blati čelne ličnosti, u prvom redu komandante Armije Republike BiH.
Na njegovoj propagandnoj meti, između ostalih, su načelnik štaba Vrhovne Komande Sefer Halilovć, komandanti 4,3 i 2 korpusa Arif Pašalić, Enver Hadžihasanoić i Hazim Sadić, te mnogi drugi."
Pohara je dobijao određene zdatke od predsjednika Izetbegovća, između ostalog da koordinira između komandanata 3 i 2 Korpusa, Hadžihasanoića i Šadića, ali se više bavio subverzivnim djelovanjem.
U svojoj propagandi Pohara Armin sposobne vojne kadrove Armije BiH, odane državi Bosni i Hercegovini, nastoji okarakterizirati kao oficire JNA, da su KOS-ovci i da rade za Srbiju.
U stvari njegov tajni zadatak se sastojao u razbijanju jedinstva u redovima ARBIH, posebno diskreditovanje čelnih ličnosti, a posebno Sefera Halilovića NŠ VKARBiH, ubjedžujući predsjednika Izetbegovća da svi oficiri rade za Srbiju i po nalogu KOS-a.
Za Armiju BiH se može konstatovati da je stasala i organizovala se u najtežim godinama, i da su mnogi poslije prvih neuspjelih koraka očekivali brzu pobjedu agresora.
Armin Pohara se vrlo brzo razilazi sa Alijom Izetbegovićem nakon neuspjeha Armije i prilazi pro-Hrvatskoj struji SDA u Hercegovini.
Na prelazu iz ratne 92/93 Pohara se polako približava politici HZHB i Fikretu Abdiću kojeg je upoznao u Bosanskom Brodu,okrečući potpuno leđa Aliji Izetbegoviću, ali i državi Bosni I Hercegovini.
U knjizi Ante Čuvala "Politicki riječnik Bosne i Hercegovine" kao godinu organizovanja MDS ( Muslimanska Demokratska Stranka) navodi 1992.godinu i njenog predsjednika Armina Poharu, koji uz pomoć novog skrbnika Fikreta Abdića pokušava u Hercegovini ostvariti svoja politička uvjerenja.
MDS je okupljala muslimane lojalne HZ Herceg-Bosni u koju se priključuju disidenti hercegovačkog dijela SDA.
Prema izjavama Mirsada Bakšića predsjednika HMDS( Hrvatske Muslimanske Demokratske Stranke) iz Zagreba, očekivalo se vjerovatno da će Armin Pohara ući u organe HZ HB.
U proljeće 1993 godine dolazi do sukoba HVO i ARBIH, koji su u maju 1993. godine kulminirali u Mostaru.
Prema izjavama svjedoka 10 maja 1993. godine, zarobljene pripadnike Armije iz Vranice u Mostaru odveli su prvo na Mašinski fakultet, a poslije maltretirani od strane Juke Prazine i Armina Pohare.
Prema izvještaju UNITED NATION International Tribunal for the case No IT-98-34-T, na stranici 153 i 433 prema izjavama preživjelih svjedoka u novembru 1993.godine u logor Heliodrom (Hercegovina-Mostar) dolazi Mladen Naletelić Tuta, zajedno sa Arminom Poharom i jos nekim vojnicima koji zlostavljaju zarobljenike.
Zaštičeni| svjedok u Den Haagu dao je sljedeću izjavu (Izvor :Vjesnik 14.09.2001) :
"Tijekom zatočeništva izlagan je, rekao je, i pritiscima predstavnika Muslimanske demokratske stranke Armina Pohare, koji ga je posjetio s direktoricom Radio Mostara Zlatom Brbor u pokušaju da ishodi izjavu da je Armija BiH napadala Hrvate po nalogu Alije Izetbegovića."

Vezano za ovaj period zanimljivo je pismo Koordinacionog odbora prognanika iz Mostara smještenih na otoku Obunjanu kod Šibenika od 28.07.1993 (Republika Hrvatska) upučeno Ambasadoru Republike Bosne i Hercegovine ( na ruke Bisere Turković ) u Republici Hrvatskoj.

U akciji prognanici mole amasadora da ih zaštiti od raznih emisara iz Herceg Bosne i stranke MDS (Muslimanske demokratske stranke) koju vodi Armin Pohara, i koji redovno oduzimaju imovinu prognanim licima nehrvatske nacionalnosti uz njihov prinudni pristanak. Za ovo djelo oduzimanja imovine i davanje podrške etničkm čiščenju u Hercegovini predstavnici MDS-a nisu nikada odgovarali.

U to vrijeme Slobodna Dalmacija daje jako mnogo prostora MDS-u i Armini Pohari, koji često novinaru Miri Laušiću daje izjave raznoraznog karaktera uperene protiv opstojnosti Bosne i Hercegovine i nužnosti| njene razgradnje.

U decembru 1993.godine Pohara nakon povratka sa teritorije AP Zapadna Bosna dolazi na teritoriju Hrvatske i pokreće propagandu preko hrvatskih medija protiv BiH.

Armin Pohara je u to vrijeme bio predsjednik Muslimanske demokratske stranke za Bosnu i Hercegovinu i savjetnik za politička i vojna pitanja predsjednika Autonomne pokrajine Zapadne Bosne, Fikreta Abdića.
U Slobodnoj Dalmaciji daje intervju i svim silama diskredituje Armiju BiH i muslimane kao krivce za rat u bivšoj| Jugoslaviji, a naročito u Bosni i Hercegovini. Po njegovim izjavama krivci za rat su Armija BiH, Izetbegović, i muslimani koji daju otpor agresiji.

U to vrijeme se pripremaju razgovori o sudbini Bosne i Hercegovine, a Abdić i Pohara su željeli uzeti učešće na konferenciji u Genevi i urušiti državnost Bosne i Hercegovine.

I dok su oni zakopavali Bosnu i Hercegovinu, Armija BiH je organizaciono i vojno stasala u silu koja se ravnopravno mogla suptrostaviti sili koja je krenula na razgradnju BiH.

Poslije pada AP Zapadne Bosne i uspješne operacije koju je izvela ArmijaBIH na području Krajine, Pohara se povlači u Hrvatsku i zajedno sa Abdicem iz hotela"Esplanada" u Zagrebu poručuje "abdičevcima" da dolaze u Hrvatsku,a ako treba da upotrebe silu protiv Hrvatske vojske.

Nakon 20-ak godina mirovanja u inostranstvu, Armin Pohara se ponovo aktivirao u Americi i započeo propagandno pisati protiv državnosti BiH, ali sada negiranjem muslimana i Bošnjaka u Bosni I Hrcegovini kao konstitutivnog naroda.

Država Bosna i Hercegovina nije poduzela korake protiv ovog lica, navodno postoji optužnica protiv njega od strane entiteta, koja je u fazi mirovanja.

Za svoja djela i rad protiv države bi morao jednog dana odgovarati !
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#657 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by Valter Gustav »

Najzanimljiviji dio Bilandžićeva intervjua odnosi se svakako na Bosansku Posavinu i ovdje ga treba doslovno citirati:

http://arhiva.nacional.hr/clanak/131306 ... nih-godina

„Kakve su bile pozicije u razgovorima o Bosanskoj Posavini? Tamo je živio velik broj Hrvata?

Bilandžić: Srpskoj sam strani govorio da je u Posavini većinsko hrvatsko i muslimansko stanovništvo. U tom području centar srpstva samo je banjolučka regija, a to može imati eventualno tek status Nagorno Karabaha u Azerbejdžanu. Pitao sam ih kako misle uspostaviti vezu između Srbije i Banje Luke bez Posavine. Tada su mi Kosta Mihajlović i Smilja Avramov rekli: 'Naši predsjednici Tuđman i Milošević su se već dogovorili da Posavina pripadne Srbima". Još nije bilo ni Radovana Karadžića, ni Ratka Mladića. Potom je 6. svibnja 1992. izašao i onaj Sporazum Karadžić-Boban sa sastanka u Grazu, a Večernji list je tim povodom objavio da više nema nikakvih sporova između Hrvatske i Srbije, te da je pitanje Posavine riješeno. Sporno je ostalo samo malo područje istočno od Dubrovnika.

Ali u Bosanskoj Posavini Hrvati i Srbi su ratovali?

To je bio najveći apsurd. Milošević i Tuđman su organizirali te oružane borbe za Bosansku Posavinu. Tada sam razmišljao: zašto dopuštaš da u Posavini ginu vojnici kad je ona već bila predana Srbiji. Tuđman mi je tada nešto spetljao u smislu da treba glumiti da je to dobiveno borbom. Jednom prilikom je čak i rekao da se ne smije steći dojam da je Posavina predana bez borbe.“

Braniteljima lika i djela Franje Tuđmana i negatorima izdaje bosanske Posavine uvijek bi ostao jedan jedini argument koji bi papagajski ponavljali govoreći: „ako je Posavina izdana, zašto su se onda u njoj vodile borbe?“. Dušan Bilandžić ovdje nudi zastrašujući odgovor: Tuđman i Milošević su dogovorili sukobe u ovom kraju kako javnost ne bi uvidjela da je Posavina predana bez borbe! Jedini koji nisu fingirali borbe i koji nisu znali da su izdani bili su hrabri branitelji Bosanske Posavine iza kojih su ostale tisuće uplakanih majki, očeva, braće, sestara i malodobne djece, te potpuno opustošeni domovi i crkve. Kada se pokazalo da na pojedinim linijama pružaju nepredviđeno žestok otpor srpskoj vojsci, Tuđman i Šušak su na posavski front poslali generala Slobodana Praljka koji se u Posavini istakao širenjem dezinformacija i rušenjem sistema obrane. Tu je ulogu odigrao „maestralno“ i za nadati je se da će i suci u Haagu (premda mu se nažalost ne sudi za tu izdaju) jednako maestralno presuditi ovom Šuškovom i Tuđmanvom trojanskom konju u Bosanskoj Posavini. Velika je šteta što mu se u nizozemskom gradu nisu pridružila i ova dvojica njegovih nadređenih.

Spominjanje Bosanske Posavine i njezine sudbine izaziva veliku ljutnju kod pojedinih herceg-bosanskih medija i „nezavisnih intelektualaca“ jer smatraju da se time nepotrebno remeti savez koji je hrvatska politika u Bosni i Hercegovini uspostavila s Miloradom Dodikom. Savezništvo traje neprestano od 1992. g., a sudeći prema politici koju vode Dragan Čović u Bosni i Hercegovini i Ivo Josipović u Zagrebu nema nijednog valjanog razloga za sumnju da će se tako nešto i dalje nastaviti. Nešto bi se moglo promijeniti jedino ako bi hrvatski predsjednik Ivo Josipović – koji je inače poznat po svojoj „hrabrosti i dosljednosti“ – prozvao Milorada Dodika makar zbog podrške bombardiranju Zagreba i opstruiranju povratka posavskih Hrvata! No u tom slučaju ne bi imao kome u Banja Luci svirati svoje klavirske skladbe, a to bi za njega i prijatelja mu Borisa Tadića ipak bio prevelik gubitak!

Autor: Petar Jeleč
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#658 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by Valter Gustav »

Dossier - 20 godina hrvatske politike u BiH za početnike #3
http://www.prometej.ba/clanak/povijest/ ... nike-3-258

Važnosti koridora bili su svjesni i ponajbolji hrvatski generali. Martin Špegelj u svom Izvješću o stanju u Bosanskoj Posavini predlagao je formiranje diverzantskih grupa koje treba postaviti na prometnice koje vode iz Banjaluke prema Bijeljini i Loznici. Zaključio je kako četnici napadaju sa jakim snagama u sjevernoj Bosni upravo zbog tih prometnica kuda se jedino obavlja opskrba iz Srbije u bosansku krajinu i Knin. (...) ako se ove prometnice koliko-toliko onesposobe, a promet na njima bude nesiguran, tada će i pritisak u sjevernoj Bosni biti manji, agresor će tražiti prometnice južnije.

Znajući kolika je važnost koridora za rat u BiH, i Armija BiH je pokrenula ofanzivu na brčanskom ratištu i probila koridor koji je na najužem mjestu iznosio svega 4 km. Planirano je da se u borbu za koridor uključi i Hrvatska vojska s lijeve obale Save. Trebalo je da HV s 37 tenkova podrži operaciju ARBiH, no to se nije dogodilo. Borci ARBiH koji su probili koridor kod sela Gorice i izbili na desnu obalu rijeke Save, nakon 48 sati čekanja morali su se povući.


Glavni problem obrane Bosanske Posavine bio je postojanje dviju linija zapovijedanja – političke i vojne. Dok je vojna logika nalagala potiskivanje agresora na jug – van puškometa, kako ne bi granatirali teritorij Hrvatske, odsudnu obranu i presijecanje koridora prema Krajini, čime bi se ubrzao i pad SAO Krajine u Hrvatskoj, hrvatsko vrhovništvo je, čini se, zapovjedilo obrnuto – puštanje Koridora Srbima i u skladu s tom odlukom, povlačenje HV iz tog dijela Bosanske Posavine.


Kako su se Srbi već uspaničili zbog mogućeg gubitka rata zbog nemanja koridora, u Grazu je sklopljen povijesni Sporazum Boban-Karadžić, veličanstven podvig hrvatske politike u BiH, koji i dan-danas fascinira hrvatske političare, ali i neke svjetske veličine kao što je Anders Behring Breivik.


U onoj mjeri u kojoj stoji tvrdnja kako je za dobivanje rata u BiH Srbima bio neophodan koridor, u toj mjeri stoji i tvrdnja kako je za gubitak Bosanske Posavine i pobjedu srpskih snaga u ratu u BiH, kriv Sporazum Boban-Karadžić. Tim je Sporazumom u Grazu 6.5.1992., kojim je utvrđeno kako su „obje strane suglasne da se u razgraničenju dvije konstitutivne jedinice na području Kupresa, kao i u BP (Derventa, Bos. Brod, Bos. Šamac, Odžak, Orašje, Modriča i Brčko) vodi računa o kompaktnosti prostora i komunikacijama“, Mate Boban praktično potpisao kapitulaciju hrvatsko-muslimanskih snaga u prostoru Koridora (Modriča-Odžak) bez pitanja 20.000 branitelja Hrvata i Muslimana.


Umjesto blagovremenog upozorenja i u skladu sa Sporazumom, organiziranog izvlačenja civila i postrojbi na dogovorenu crtu „kompaktnosti prostora i komunikacija“, vrhovništvo Republike Hrvatske, povlači 123. brigadu HV iz prostora sukoba, a nejakom HVO-u ostavlja zadaću obrane koridora, prepuštajući ih na milost i nemilost daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Nakon kakvog-takvog otpora hrvatsko-muslimanskih branitelja (105. brigada HVO), 26.6.1992. je izgubljen koridor, dva dana kasnije i Modriča, 16 dana kasnije i Odžak. Uslijedilo je povlačenje i s onih prostora koji u Grazu nisu niti obećani Srbima.


Tijekom akcije „Koridor“, započete 24.6.1992., snage VRS (54.660 boraca) osvojile su 760 km2 teritorija s 4 grada (Modriča, Derventa, Odžak i Bosanski Brod) te 16 velikih i 8 manjih sela. Operacija je u potpunosti ostvarila ciljeve osim što je treća etapa (osvajanje Bosanskog Broda) završena sa 47 dana zakašnjenja.


Štetnost Sporazuma u Grazu uočio je čak i kameleonski gad dr. Zdravko Tomac, tadašnji potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva Republike Hrvatske. On tvrdi kako je tekst Sporazuma dosta loš za hrvatske interese i za poziciju Hrvatske u svijetu. Zašto? Već se na prvi pogled vidi da je sporazum Radovan Karadžić potpisao kao 'predstavnik Srpske državne zajednice', čime indirektno Hrvati priznaju postojanje srpske države u BiH. Stvaranje srpske države na tom teritoriju omogućilo bi da srpska država po prvi puta u povijesti prijeđe rijeku Drinu. Nadalje, Sporazum je potpisan kada je to odgovaralo srpskoj strani, upravo kada su se Muslimani nakon dugog kolebanja počeli boriti, pa je normalno da su Muslimani taj sporazum shvatili kao 'nož u leđa'. Priznavanje podjele Bosne i potpis na podjelu Bosne s Karadžićem kao predstavnikom srpske države, doveo je u pitanje hrvatsku strategiju koja se temeljila na nepovredivosti i nepromjenjivosti granica bivših republika Jugoslavije. Ako bi se bilo gdje mijenjale granice, odnosno prekrajale prema etničkom sastavu pučanstva, onda bi došle u pitanje i postojeće granice Republike Hrvatske, jer bi se teško bilo obraniti od pritiska da onaj dio njenog teritorija gdje su Srbi u većini ne prepusti Srbiji, odnosno novoj srpskoj državi u Bosni. Na taj način prijetila je opasnost da se realiziraju bitni ciljevi zbog kojih je Milošević i išao u rat, stvorila bi se srpska država ne samo u Bosni nego i na dijelovima teritorija Hrvatske.


Osim toga, podjela na osnovi sporazuma Boban-Karadžić je i protiv interesa Hrvata u Bosni, Vojvodini i Boki kotorskoj. Izvan hrvatskog kantona, prema toj podjeli, ostalo bi 59% Hrvata koji bi, kao i Hrvati iz Vojvodine, morali napustiti svoja ognjišta, čime bi se bitno smanjio povijesni prostor na kojem su Hrvati živjeli stoljećima.

Tomac upozorava kako je, budući da je u to vrijeme HVO, zajedno s Muslimanima, držalo teritorij sjeverne Bosne, vrlo opasna 3. točka Sporazuma: 'Obje strane su suglasne da se u razgraničenju dvije konstitutivne jedinice na području Kupresa, kao i u Bosanskoj Posavini (Derventa, Bos. Brod, Bos. Šamac, Odžak, Orašje, Modriča i Brčko) vodi računa o kompaktnosti prostora i komunikacijama'. Ta je točka dovela u sumnju motive povlačenja jedinica HV-a i napuštanje toga teritorija.


Posebno je opasna i 6. točka: 'Slijedom naprijed dogovorenog prestaju razlozi za oružane sukobe između Hrvata i Srba na cijeloj teritoriji BiH', čime gospodin Boban, a preko njega i Hrvati, priznaju srbijanske neistine kao realnost, pristaju na njihovu strategiju koja se temelji na tome da nije riječ o agresivnom ratu Srbije protiv Republike Hrvatske i BiH, već da su to oružani sukobi između Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH, zbog sporova oko razgraničenja koji teritorij kome pripada. (...) Taj je sporazum (...) potpisan u trenutku kada je konačno svjetska zajednica krenula s oštrijim mjerama prema Srbiji i Srbima, pa je on bio pojas za spašavanje Miloševiću i Karadžiću, koji im nije bačen prvi put.'


Tomac kaže kako je Tuđman, iznenađen oštrinom reakcije u svijetu, u pismu Međunarodnoj zajednici još jedanput potvrdio da Hrvatska podržava jedinstvenost BiH kao države. Uskoro zatim uslijedio je i sporazum HDZ-a i SDA u Splitu o zajedničkoj borbi Hrvata i Muslimana protiv srpskog agresora i o mogućoj konfederaciji poslije rata. Međutim, kasnije je u jednom intervjuu Tuđman priznao da stoji iza Bobanova dogovora i sporazuma s Karadžićem u Grazu, kao i iza dogovora u Splitu, polazeći od prava i potrebe da se pregovara i sa Srbima i s Muslimanima.


Dakle, Sporazum u Grazu bio je vrlo nepovoljan za Republiku Hrvatsku, za Hrvate u Vojvodini i Crnoj Gori, a kakve je sve posljedice izazvao u BiH? Gubitak Bosanske Posavine, ali i kumovanje izbijanju hrvatsko-muslimanskih sukoba u ostatku BiH. (Zahvaljujući elementarnom političkom razumu hrvatskih i muslimanskih čelnika s prostora Bosanske Posavine, tijekom cijelog rata u BiH, između ove dvije etničke zajednice, na prostoru Bosanske Posavine, nije došlo do oružanog sukoba.)


Na koji je način Sporazum kumovao izbijanju sukoba Hrvata i Muslimana u BiH? Samo dva dana nakon Sporazuma u Grazu, general HVO HZ Herceg-Bosne Ante Roso ne priznaje odluke predsjedništva BiH o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji BiH, te izdaje - po osnovi do sad postignutih sporazuma (tj. po osnovi Sporazuma u Grazu, op.a.) - protuzakonitu zapovijed da su na prostoru HZ HB legalne samo postrojbe HVO, da ostale postrojbe na tom teritoriju moraju priznati Stožer HVO kao glavno zapovjedništvo, te se ovom zapovijedi stavljaju van snage sve zapovijedi zapovjedništva TO i ista se na ovim prostorima smatra nelegalnom.


Netko će već utvrditi, jesu li temeljem četvrte točke te „Zapovijedi“ pripadnici HVO-a počeli razoružavati, hapsiti i u logore zatvarati muslimane, pripadnike Teritorijalne Obrane BiH, jer su ih „na tim prostorima smatrali nelegalnim“.


Naravno, plitko bi bilo govoriti kako je projekt Herceg-Bosne bio jedini i isključivi krivac za izbijanje sukoba između Hrvata i Muslimana u BiH. Među razloge tog sukoba mogli bi se ubrojiti sveopći strah u zemlji, stoljećima nataloženo nepovjerenje između Hrvata i Muslimana, sumnjiva ponašanja vojnih i političkih lidera i jednih i drugih, pritisak Srba na istočnu Bosnu zbog čega je mnoštvo muslimanskih izbjeglica preselilo u srednju Bosnu. Pogrešno bi bilo i pojednostavljivati kako je Sporazum bio isključivi krivac za pad Bosanske Posavine, pogrešno je i raspirivati mržnju između bosanskih i hercegovačkih Hrvata, govoreći kako su svi Hercegovci isti, kako su svi krivi za sudbinu bh. Hrvata, i tako teret odgovornosti koji bi trebao pasti na vojnu vrhušku Herceg-Bosne, kolektivno prebacivati na sve hercegovačke Hrvate.


Upravo je jedan hercegovački Hrvat prvi odlučno ustao protiv Sporazuma u Grazu. To je Vitomir Milas Raguž, tada Savjetnik veleposlanika u Misiji BiH pri UN, rođen u Stocu, a živi u Americi od 1974. On piše Bobanu da treba sklopiti dogovor s Muslimanima i u Londonu zajedno nastupiti s predstavnicima legitimne vlade BiH, jer: 1) Samostalno istupanje hrvatske delegacije direktno legitimira i djelovanje srpske delegacije koju predvodi ubojica, lažljivac i psihopat. Zajedničkim istupom Bobana s vladom BiH, Karadžićeva pozicija bi bila znatno oslabljena ili čak eliminirana. 2) Sudjelovanje samostalne delegacije hrvatskog naroda BiH daje legitimnost tvrdnji beogradskog režima da je rat u BiH etnički rat, a ne brutalna beogradska krađa bh. i hrvatskih zemalja. 3) Samostalnim nastupanjem, izjednačava se hrvatska i srpska politika, a to će biti štetno za Hrvate u slučaju strane vojne intervencije u BiH.


Ali Boban nije poslušao Raguža. Radije je slušao volju „vrhovnika“. Posljedice osjećamo i danas na svojoj koži. Zbog političke volje „vrhovnika“, pored individualnih i obiteljskih žrtava, u BiH je hrvatska politika doživjela katastrofu u cjelini. Izgubili su i oni za koje se obično misli kako su nešto dobili, Herceg-Bosanci. Ne samo da se nisu priključili Hrvatskoj, nego se nisu izborili ni za kulturnu (TV kanal, npr.), a kamoli za političku i teritorijalnu autonomiju. Dapače, kod većinskog muslimanskog naroda u BiH, izgubili su izuzetno važan „komšijski“ kredibilitet. A ona imovina koja je zarađena na švercu i ratnom profiterstvu, nije im blagoslovljena.



Posebno katastrofalne posljedice donijela je hrvatska politika u Bosanskoj Posavini. Niti prije rata niti tijekom rata Republika Hrvatska nije imala jedinstvenu, cjelovitu, principijelnu, i dosljednu politiku prema Bosanskoj Posavini. A ako i jest, to ni domaćoj ni međunarodnoj javnosti nije obznanila.

Danas u svoj svojoj punini vidljiva, ondašnja politika nije niti mogla biti obznanjena, jer, po svim pozitivnim međunarodnim propisima i civilizacijskim dosezima – bila je nelegalna i nelegitimna. Da je Hrvatska imala razumnu, u skladu s civilizacijskim dosezima prihvatljivu i javno obznanjenu politiku prema Bosanskoj Posavini, ona nikada ne bi pala u ruke velikosrpskim ekspanzionistima.

Najprije, hrvatska politika u BiH morala se temeljiti na sljedeća dva načela:

BiH je za Hrvatsku susjedna i prijateljska, samostalna, neovisna, demokratska, višenacionalna država triju konstitutivnih i jednakopravnih naroda (i drugih dakako), koji će odnose u državi rješavati demokratskim putem, nakon što se zajedničkim snagama (napadnute Hrvatska i BiH) obrane od istog agresora – „Srbije i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavije...“
Hrvatska nema pretenzija prema dijelovima BiH, niti se sa Srbima o tome dogovara. Svoju vojnu prisutnost u BiH Hrvatska ne krije, i koristi ga za obranu od okupacije, kako svog, tako i bh. teritorija, a ne za poticanje domicilnog stanovništva na odcjepljenje od BiH i pripojenje Hrvatskoj, odnosno stvaranje „države u državi“. Hrvatska neće podržati nikakvo unutrašnje uređenje i podjele bez suglasnosti ovlaštenih predstavnika hrvatskog naroda iz BiH, a kamoli ga nametati, protivno volji tog naroda.
A glede Bosanske Posavine, hrvatska se politika morala temeljiti i na sljedećim načelima:

Bosanska Posavina je prostor suverene i Hrvatskoj susjedne BiH, većinski nastanjen hrvatskim i bošnjačkim narodom, koji su nakon višestranačkih demokratskih izbora legitimno formirali koalicijsku vlast u osam općina.
Pokušaju li velikosrbi, uz pomoć JNA i dobrovoljačkih postrojbi, nasilnim putem rušiti legalnu vlast, hrvatska država će, temeljem Ustavnih odredbi Republike Hrvatske, svim raspoloživim, a po međunarodnom pravu dopustivim sredstvima, pomoći da se ta legalna i legitimna vlast očuva.
Pokušaju li velikosrbi izvršiti okupaciju prostora Bosanske Posavine, te ga etnički očistiti, hrvatska država i HV će, temeljem hrvatskog Ustava, Sporazuma o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i BiH, te međunarodnih konvencija, učiniti sve kako bi zajedno s bh. patriotima, spasila lokalno stanovništvo od pogibije, a prostor od okupacije.
Ali, dr. Zdravko Tomac tvrdi kako je „dr. Franjo Tuđman, kao državnik, ako je želio uspjeti, morao voditi nekoliko politika“. „Tuđmanova strategija sastojala se od javne i tajne politike i od više opcija ovisno o okolnostima i raspletima koje će nametnuti međunarodna zajednica, ali i rezultati u ratu... Bio je uvjeren da je u pravu i da će nadigrati i Slobodana Miloševića i Aliju Izetbegovića i međunarodnu zajednicu...“ Kako ih je nadigrao – zna se. Zahvaljujući toj i takvoj politici:

18.11.1991. institucionaliziran je hrvatski separatizam u BiH – „uspostavom HZ Herceg-Bosne“.
6.5.1992. Boban i Karadžić su (Muslimanima iza leđa) potpisali sporazum, kojim su stvorene pretpostavke da se Srbima prepusti koridor. Tim se sporazumom agresora i neprijatelja pretvorilo u prijatelja, a žrtvu i potencijalnog saveznika u neprijatelja.
8.5.1992. glavni zapovjednik HVO, general Ante Roso, na prostoru HZ HB, legalne postrojbe TO BiH, proglasio je „nelegalnim“. Bio je to početak službenog distanciranja organiziranih Hrvata od središnje vlasti u Sarajevu.
24.6.1992. povučena je HV iz koridora, a da tamošnji branitelji i narod nisu prethodno izvješteni kako se trebaju povući na dogovorenu crtu razgraničenja, radi osiguranja „kompaktnosti prostora i komunikacija“.
Bh. Hrvati su, od konstitutivnog naroda i žrtve, putem dvosmislene HZ Herceg-Bosne pretvoreni u kolaboracionista, „jednog od agresora na BiH“ i nacionalnu manjinu.
Srpska država je prešla Drinu, Bosnu i Vrbas, te svojim vrhom izbila u neposrednu blizinu zamišljene velikosrpske granice: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag – na rijeku Unu.
Kako bi završila antivelikosrpska borba u BiH da je u njoj u ime Hrvata politiku vodio neki političar koji se zalagao za cjelovitu BiH, npr. Stjepan Kljuić, a ne nacionalistički separatist Mate Boban kao produžena ruka Franje Tuđmana, ne znamo. Ali:

Tada bi svatko u svijetu znao kako je u Jugoslaviji (BiH) s jedne strane velikosrpski hegemonizam, koji uz pomoć JNA želi stvoriti Veliku Srbiju, a sa druge strane, četiri nacionalnooslobodilačka pokreta, koji žele osamostaljenje u granicama dotadašnjih federalnih Republika (Slovenija, Hrvatska, Makedonija i BiH).
Tada Milošević ne bi imao karađorđevski „legitimitet“ za podjelu BiH, nego dva čvrsta protivnika (Hrvate i Muslimane), koji bi se srpskom ekspanzionizmu „preko Drine“ suprotstavili odlučno i jedinstveno.
Iako Milošević ne bi stao s imperijalističkom politikom, rat bi trajao kraće, a žrtava razaranja bi bilo manje. Naime, protiv sebe ne bi imao samo dva jedinstvena protivnika (Republika Hrvatska i BiH), nego i međunarodnu zajednicu kojoj bi bilo sasvim jasno tko je tko u tom sukobu.
Nakon oslobođenja u BiH ne bi postojala Daytonskim sporazumom (i genocidom) stvorena Republika Srpska, („koja je jedino sigurno što BiH ima“ – Milorad Dodik), nego jedinstvena građanska parlamentarna država s „Domom naroda“ i demokratski ustrojenom lokalnom samoupravom.
Velikosrpska ideja ne bi prešla Drinu, a hrvatski i bh. Srbi i Hrvati bi bili lojalni građani svojih država, a ne pričuvna armija budućih voždova.
Ne bi došlo do „humanog preseljenja naroda“ odnosno etničkog čišćenja. U Bosanskoj Posavini bi živjeli svi, a ne samo neki Posavljaci.
BiH bi bila slobodna, nezavisna, građanska i demokratska zemlja, a ne protektorat sumnjivog dijela međunarodne zajednice, poligon za obuku trećerazrednih međunarodnih političara i vojna baza NATO pakta.
Budući hrvatsku politiku u BiH nije vodio netko poput Kljuića, nego Mate Boban pod pokroviteljstvom Tuđmana, završilo je kako je završilo.

Ovaj rad pokušao je dati presjek hrvatske ratne politike u BiH, koji nam može poslužiti i za bolje razumijevanje poslijeratne hrvatske politike u BiH koja je, nažalost, u velikoj mjeri kontinuitet, produženje one ratne.

Ovaj presjek je vrlo nepotpun: da bi se u cjelini analizirala i razumjela hrvatska politika u BiH u ratu i poslije rata, trebalo bi bolje istražiti i upoznati se s lukavštinama velikosrpske politike, ali i s namjerama muslimanske/bošnjačke politike unutar bosanskog kompleksa (inzistiranje na cjelovitosti - zapravo unitarnosti - BiH, krije zamku u tome da bh. unitarizam u biti podrazumijeva muslimansku prevlast po istom načinu na koji je jugoslavenski unitarizam bio krinka za srpsku prevlast). Ne smije se propustiti ni istražiti ulogu međunarodne zajednice (EZ, UN, SAD) u događajima u BiH. Ta je uloga imala veliku težinu, ako ništa, a ono svojim nečinjenjem.

Ipak, svi ovi faktori – iako su bitno pridonijeli kreiranju hrvatske politike u BiH – ni na koji način ne amnestiraju pogrešnu hrvatsku politiku u BiH, niti ublažavaju njene katastrofalne rezultate: hrvatski narod u BiH je žrtvovan ideji hrvatske nacije, danas raseljen, izdan i prevaren, i nalazi se na rubu opstanka. I još gore, bh. Hrvati nisu naučili povijesnu lekciju, nego i dan-danas vode istu politiku koja ih je upropastila. Kao što je 90-ih prošlog stoljeća Boban po Šuškovim i Tuđmanovim instrukcijama dobro surađivao s Karadžićem u izdaji i seljenju bosanskih Hrvata, tako danas predsjednik HDZ-a Dragan Čović odlično surađuje s Dodikom, hvali njegovu, od Hrvata i Bošnjaka očišćenu Republiku Srpsku i govori da sa Srbima nema nikakvih otvorenih pitanja. Dokle će to tako ići, ostaje da vidimo. Nadam se da krajnji rezultat ovakve političke situacije u BiH ipak neće biti nestanak Hrvata iz BiH, a posljedično tome i nestanak same BiH (bh. Hrvati su oduvijek bili jezičac na vagi koji koliko-toliko održava postojanje BiH kao države), ali moram priznati da nema mnogo racionalnih razloga za optimizam.



Marijan Oršolić
User avatar
stubrijez
Posts: 1068
Joined: 09/11/2012 11:12

#659 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by stubrijez »

Ne razumijem zasto neko na forum uzme cijeli clanak odnekle prepasta. Ali nikako... to mi je jos gore nego kada neko lijepi linkove za Youtube isl.
-M84-
Posts: 127
Joined: 06/03/2021 12:42

#660 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by -M84- »

Koga čudi pakt Čović-Dodik:Na Posavini otkriven Tuđmanov i Miloševićev dogovor podjele BiH
https://nap.ba/news/25903
Na današnji dan, 13. na 14. juni počela je bitka za Posavski koridor. Na koridoru će se otkriti sva prljavština Miloševićevih i Tuđmanovih dogovora o podjeli BiH.

Prvo je u izdaji okruženo selo Kotorsko kod Doboja koje je branilo 1.200 bošnjačkih boraca. Ali, ostavljeni su bez municije, bačeni izdajom u okruženje, pa su se morali uz velike gubitke probijati iz obruča. General Hrvatske vojske Martin Špegelj je rekao: „Najmanje deset brigada HV-a i HVO-a izvuklo se iz Posavine bez znanja komandanata, mene i generala Antona Tusa“, piše novinska agencija Patria.

Prvi čovjek HDZ-a Posavine Iko Stanić je u intervjuu Nacionalu u decembru 1995. rekao: „U Posavini je poginulo 2.200 branitelja i 1.000 civila. Ima i oko 1.000 nestalih civila i branitelja. Imamo i sedam-osam hiljada invalida, uglavnom teških. ..Zaokružili smo prostor i branili njegov veći dio, a onda su protiv nas nahuškali i naše vlastite ljude... Istovremeno bio nam je onemogućen bilo kakav kontakt sa Republikom Bosnom i Hercegovinom...Sve se zbivalo po određenom scenariju“, rekao je Stanić i dodao: „S Posavinom se stalno trgovalo. Prvo se trgovalo sa zaleđem Dubrovnika, zatim se mijenjala Posavina za zapadnu Slavoniju, a na kraju se problem istočne Slavonije i Baranje riješio prodajom Posavine“.

Stanić je tada direktno optužio Tuđmana: „On je izdao naše interese i prodao Bosansku posavinu“.

Da tragedija bude potpuna Franjo Tuđman je molio predsjednika Aliju Izetbegovića da posjeti Bosanski Brod i to 6. oktobra 1992. godine. I Izetbegović je otišao i bio sa braniteljima. Samo ga je čudo spasilo, jer je bio bačen u klopku Miloševića i Tuđmana, koji su dogovorili da Hrvati napuste grad upravo tog dana 6. oktobra.

Ovu prevaru sa zamjenom teritorija vidjeli su i strani reporteri, prije svih Mark Tompson, koji citira likovanje novinara RTV Beograd Vladu Slijepčevića: „Pošto su hrvatske snage digle most u vazduh, borci Alije Izetbegovića nisu mogli da pređu u „lijepu našu“... Tompson to opisuje: „Ove riječi izgovarane su dok je išao, po Bosanskom Brodu, s mračnim gradskim predjelom, bez ljudi i saobraćaja. Usamljena kola „hitne pomoći“ kreću se pustim ulicama. Nema pucnjave nema gubitaka“.

Bošnjačke izbjeglice su se početkom oktobra još uvijek nadale da neće napustiti svoju zemlju, pa su se okupile na fudbalskom stadionu u Bosanskom Brodu. Nakon toga, na stadion su počele padati granate koje su izazvale strašne masakre nevinih ljudi.

General Martin Špegelj je u intervjuu u februaru 2000. godine, za jednu sarajevsku TV javno utvrdio da „Posavina nije bila vojno nego političko pitanje“.

Ivo Komšić se sjeća pregovora u Dejtonu. Kada je neko postavio pitanje Posavine, Milošević je rekao: „Nema govora, ja sam se o tome davno dogovorio sa Franjom“.

Gotovo identično reagovao je i Tuđman.

Kao Komšić i Krešimir Zubak je bio očajan tokom pregovora u Dejtonu. Pokušavao je ubijediti Tuđmana zatvorivši se u jednu prostoriju s njim. Ali, izašao je ubrzo očajan i nemoćan da bilo šta promijeni. Dogovori Tuđmana i Miloševića su i danas zakon za „pione njihovih piona“.

Dr. Zdravko Tomac je u septembru 1995. godine u „Globusu“ rekao: ... Bilo bi teško opovrgnuti da sve ovo što se želi realizirati kao konačna podjela BiH nije davno dogovoreno. To bi potvrdilo da su bile opravdane optužbe o prodaji Bosanske posavine. Postavilo bi se i pitanje zašto je poginulo 2.500 ljudi u odbrani Posavine...Zašto smo dopustili da padnu tolike žrtve uzalud“.

Niko ne zna stvarne razmjere ovog pokolja zbog izdaje HV-a i HVO-a, ali i ono malo Bošnjaka Posavine je žrtvovano i masakrirano. Mnogi od preživjelih, koji su se uspjeli prebaciti u Hrvatsku dok je još most bio čitav, tražili su da se oformi zajednička jedinica posavskih Bošnjaka i Hrvata.

I ubrzo je od preživjeli boraca uglavnom Bošnjaka, okupljena jedna brigada, koja je krenula autobusima kroz Hrvatsku prema Bosni i Hercegovini. Kod Gruda je kolona zaustavljena i grubo uz prijetnje oružjem vraćena u Zagreb. Još nije bilo nikakvih najava sukoba HVO-a i Armije BiH.

Nakon ove izdaje sve je bilo moguće. General Špegelj je tvrdio: „HVO je u proljeće 1993. bio u teškom položaju, usprkos tome što je na ovo područje (Hercegovina i srednja Bosna) došao ekvivalent od tri-četiri brigade Hrvatske vojske“.

O stalnoj vojnoj srpsko-hrvatskoj saradnji generala Ratka Mladića i Milivoja Petkovića, ne treba posebno govoriti. Jednako tako i o ekonomskoj saradnji, te o trgovini naftom između paradržava tzv. Srpske Republike i Herceg Bosne, te stalnim susretima premijera Vladimira Lukića i Jadranka Prlića.

Koga još može začuditi ovo što Dragan Čović radi sa Miloradom Dodikom?

General Janko Bobetko u svojim memoarima opisuje kako su vojnici i časnici HV-a skidali svoje oznake i stavljali oznake HVO-a, kako im je rečeno das se predstavljaju da su pripadnici HVO-a, da su rodom iz BiH. Na jednom skupu generala nakon rata, zaključeno je: „U borbama pritiv jedinica Armije RBiH poginulo je više vojnika HV-a, nego u svim borbama na tlu Hrvatske“. U svojim memoarima priznao je to otvoreno i bez ikakvih zazora general Bobetko. Posavina je mali dio prljavog rata Tuđmana i Miloševića protiv Bosne i Hercegovine.
adapter
Posts: 726
Joined: 10/01/2013 08:41

#661 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by adapter »

User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#662 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by Woody »




??? Zna li iko išta? Modriča?
User avatar
seln
Posts: 23262
Joined: 06/02/2007 13:57
Location: FORGET? HELL!

#663 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by seln »

Woody wrote: 04/10/2021 09:54


??? Zna li iko išta? Modriča?
Sta?
Da je pala?
Da su je tvoji 'erojski "oslobodili"?
Da su ucestvovali avlijaneri... ovaj, vukovi?
Znamo, hvala.

Ili je ovo pak balijama i ustasama pod nos... "sjooo, jesu vas moji razbili".
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#664 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by Woody »

Ma nije bolan! Znamo sve to što si napisao ;-)

Nego... Slovenac?! Četnik?! Da je bar Bošnjak, lakše bi nam bilo - naš je :lol:

WTF!
dobor kula
Posts: 65
Joined: 11/01/2013 18:37

#666 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by dobor kula »

Woody wrote: 05/10/2021 10:37 Ma nije bolan! Znamo sve to što si napisao ;-)

Nego... Slovenac?! Četnik?! Da je bar Bošnjak, lakše bi nam bilo - naš je :lol:

WTF!
https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... oru-586189
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#667 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by Woody »

Aaaaa... To je znači! Neki Caco, jebi ga. Uh, griješim. Ovaj Slovenac nije ubijao svoje vojnike :roll:

Ali, jebiga... Ovo je novinski članak. Ja bi najvolio kad bi mi neko iz tog kraja nešta nabacio o ovom liku. Znaš li ti išta? Pretpostavljam da si od Modriče.

Pozdrav domovini :thumbup: ,

Vaš Woody
Piaty
Posts: 5554
Joined: 01/12/2020 00:58

#668 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by Piaty »

dobor kula wrote: 14/03/2021 18:23
-M84- wrote: 13/03/2021 23:42
Armija BiH nije znala sta ce sa oruzijem i municijom 92.Vidis kakva je situacija sa naoruzanjem bila u Sarajevu.Svi misle da je Alija sjedio u nekom dvorcu prepunom para,zlata,oruzija i municije. pa je samo bio problem kako to negdje poslati."Sefere sine posalji ovima ovo ili ono"
Nije sve samo u oruzju.
Jednostavno taj dio BiH je prepusten da Hrvatska tim zapovijeda,zbog cega ?
3.Marta krecu borbe u B.Brodu,tada se borilo pod ljiljanima.Moja jedinica(okolina Modrice) prve ambleme PL dobiva od Pohare u aprilu mjesecu.
Poslije su se desavale cudne stvari oko Pohare,mozda bi i to trebao neko iznijeti u javnost da konacno i tu enigmu saznamo. Pokušavalo se preko Gradačca traziti pomoć al bezuspjesno.Gradačac je od nas 15-17km i bili smo povezani,znaci moglo se .
Prepušteni smo sami sebi,bili smo HVO i borili skupa sa nasim susjedima koliko smo mogli i znali.Pali smo 8.07.1992 kada su srpske snage probile i taj dio koridora pred Modričom i Odzakom.A da je bilo dila bilo je.
Poslije rata nisu se mogle ostvariti nikakva prava u armiji,cak ni za one koji su poginuli na početku dok smo se još borili pod "kriznim štabom".Tek poslije smo prišli HVO.
Puno toga se nezna al nije ni "nase maslo za Ramazana"
Dobor, zanimljivo je sve sta pises. Neko mi uzeo rijec iz usta jer htjedoh pitati tebe ili svakoga ko bi znao - kakva je uopce uloga Armije BiH bila gore odnosno sta je nasa vlada poduzela u vezi Posavine? Ti si spomenuo Poharu i PLBiH. Kasnije ste se borili u sastavu HVO-a, ostalo je Orasje i svaka cast vama svima gore.
Ali nikada se u pricama o padu Bosanske Posavine ne spominje stav nase vlade, stalno je nesto u vezi Tudjmana, dila u Grazu, Spegelj itd. Nikada nisam cuo sta je Izetbegovic poduzeo ili sta je uopce rekao o tome? Stalno je prica kao da je Posavina sastavni dio Hrvatske a ne BiH.

Ti si rekao da nije nase maslo za ramazana i vjerovatno nije.

Zalosno je to sve zbog svih patriota bez obzira na njihovu nacionalnost, ciji su domovi danas bespovratno napusteni.
tetka762
Posts: 755
Joined: 08/11/2020 09:20

#669 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by tetka762 »

Piaty wrote: 07/10/2021 20:27
dobor kula wrote: 14/03/2021 18:23
Nije sve samo u oruzju.
Jednostavno taj dio BiH je prepusten da Hrvatska tim zapovijeda,zbog cega ?
3.Marta krecu borbe u B.Brodu,tada se borilo pod ljiljanima.Moja jedinica(okolina Modrice) prve ambleme PL dobiva od Pohare u aprilu mjesecu.
Poslije su se desavale cudne stvari oko Pohare,mozda bi i to trebao neko iznijeti u javnost da konacno i tu enigmu saznamo. Pokušavalo se preko Gradačca traziti pomoć al bezuspjesno.Gradačac je od nas 15-17km i bili smo povezani,znaci moglo se .
Prepušteni smo sami sebi,bili smo HVO i borili skupa sa nasim susjedima koliko smo mogli i znali.Pali smo 8.07.1992 kada su srpske snage probile i taj dio koridora pred Modričom i Odzakom.A da je bilo dila bilo je.
Poslije rata nisu se mogle ostvariti nikakva prava u armiji,cak ni za one koji su poginuli na početku dok smo se još borili pod "kriznim štabom".Tek poslije smo prišli HVO.
Puno toga se nezna al nije ni "nase maslo za Ramazana"
Dobor, zanimljivo je sve sta pises. Neko mi uzeo rijec iz usta jer htjedoh pitati tebe ili svakoga ko bi znao - kakva je uopce uloga Armije BiH bila gore odnosno sta je nasa vlada poduzela u vezi Posavine? Ti si spomenuo Poharu i PLBiH. Kasnije ste se borili u sastavu HVO-a, ostalo je Orasje i svaka cast vama svima gore.
Ali nikada se u pricama o padu Bosanske Posavine ne spominje stav nase vlade, stalno je nesto u vezi Tudjmana, dila u Grazu, Spegelj itd. Nikada nisam cuo sta je Izetbegovic poduzeo ili sta je uopce rekao o tome? Stalno je prica kao da je Posavina sastavni dio Hrvatske a ne BiH.

Ti si rekao da nije nase maslo za ramazana i vjerovatno nije.

Zalosno je to sve zbog svih patriota bez obzira na njihovu nacionalnost, ciji su domovi danas bespovratno napusteni.
Evo ja ću ti reći. Jedno veliko NIŠTA. Apsolutno ništa vlada u Sarajevu nije poduzela u vezi Posavine. Pitali smo Tuzlu da pomogne kad je došlo 5 do 12. Ništa. Oni se igrali gluhih telefona.
PM72
Posts: 17535
Joined: 30/04/2012 16:54

#670 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by PM72 »

A šta je mogla vlada u Sarajevu poduzeti kad je Slobo dogovorio sa Franjom šta,kome i kako? Jel možda Franjo pitao Sarajevo kad je slao HV u Posavinu? Jel kome najavio da će napasti srbe u Sijekovcu?
tetka762
Posts: 755
Joined: 08/11/2020 09:20

#671 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by tetka762 »

PM72 wrote: 08/10/2021 07:43 A šta je mogla vlada u Sarajevu poduzeti kad je Slobo dogovorio sa Franjom šta,kome i kako? Jel možda Franjo pitao Sarajevo kad je slao HV u Posavinu? Jel kome najavio da će napasti srbe u Sijekovcu?
Možda jeste pitao, otkud ti znaš? Nisi ti s njima sastančio da bi znao i mogao tvrditi tako velike stvari. Politika je druga dimenzija i za mene i za tebe ali istina je da je Sarajevo okrenulo glavu od Posavine i ljudi su se borili koliko su mogli ostavljeni od Sarajeva i Armije BiH. Ja ne bih više o ovome. Previše je ljudi poginulo da bi mi netko tko je tada Posavinu na dnevniku gledao govorio kako je bilo.
PM72
Posts: 17535
Joined: 30/04/2012 16:54

#672 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by PM72 »

Ja vjerujem da je Franjo zvao Aliju da mu kaže šta će raditi u njegovoj bašči :D Sarajevo nije moglo uticati na dešavanja na Igmanu koje je iznad njega a kamoli na Posavinu.Napadnuti smo sa dvije strane a od saveznika mučki i s leđa...mater mu krivoustu.Ja sam prvi u maju i junu 1992 na opasaču nosio uz ljiljane i šahovnicu - i to s ponosom...
tetka762
Posts: 755
Joined: 08/11/2020 09:20

#673 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by tetka762 »

PM72 wrote: 08/10/2021 11:26 Ja vjerujem da je Franjo zvao Aliju da mu kaže šta će raditi u njegovoj bašči :D Sarajevo nije moglo uticati na dešavanja na Igmanu koje je iznad njega a kamoli na Posavinu.Napadnuti smo sa dvije strane a od saveznika mučki i s leđa...mater mu krivoustu.Ja sam prvi u maju i junu 1992 na opasaču nosio uz ljiljane i šahovnicu - i to s ponosom...
E jebiga. Niste mogli ninašta uticati a sjebali ste i Franju i Slobu i osujetili njihov plan o podjeli države. Kako to? Neka si ti nosio šahovnicu ali nije ti to baš tako bilo u Posavini.
dobor kula
Posts: 65
Joined: 11/01/2013 18:37

#674 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by dobor kula »

Piaty wrote: 07/10/2021 20:27
dobor kula wrote: 14/03/2021 18:23
Nije sve samo u oruzju.
Jednostavno taj dio BiH je prepusten da Hrvatska tim zapovijeda,zbog cega ?
3.Marta krecu borbe u B.Brodu,tada se borilo pod ljiljanima.Moja jedinica(okolina Modrice) prve ambleme PL dobiva od Pohare u aprilu mjesecu.
Poslije su se desavale cudne stvari oko Pohare,mozda bi i to trebao neko iznijeti u javnost da konacno i tu enigmu saznamo. Pokušavalo se preko Gradačca traziti pomoć al bezuspjesno.Gradačac je od nas 15-17km i bili smo povezani,znaci moglo se .
Prepušteni smo sami sebi,bili smo HVO i borili skupa sa nasim susjedima koliko smo mogli i znali.Pali smo 8.07.1992 kada su srpske snage probile i taj dio koridora pred Modričom i Odzakom.A da je bilo dila bilo je.
Poslije rata nisu se mogle ostvariti nikakva prava u armiji,cak ni za one koji su poginuli na početku dok smo se još borili pod "kriznim štabom".Tek poslije smo prišli HVO.
Puno toga se nezna al nije ni "nase maslo za Ramazana"
Dobor, zanimljivo je sve sta pises. Neko mi uzeo rijec iz usta jer htjedoh pitati tebe ili svakoga ko bi znao - kakva je uopce uloga Armije BiH bila gore odnosno sta je nasa vlada poduzela u vezi Posavine? Ti si spomenuo Poharu i PLBiH. Kasnije ste se borili u sastavu HVO-a, ostalo je Orasje i svaka cast vama svima gore.
Ali nikada se u pricama o padu Bosanske Posavine ne spominje stav nase vlade, stalno je nesto u vezi Tudjmana, dila u Grazu, Spegelj itd. Nikada nisam cuo sta je Izetbegovic poduzeo ili sta je uopce rekao o tome? Stalno je prica kao da je Posavina sastavni dio Hrvatske a ne BiH.

Ti si rekao da nije nase maslo za ramazana i vjerovatno nije.

Zalosno je to sve zbog svih patriota bez obzira na njihovu nacionalnost, ciji su domovi danas bespovratno napusteni.
Uloga Armije BiH ili tadasnjeg TO je bila nikakva u obrani Odzaka i Modriče.Sve sto pišem tiče se ova dva grada za ostale gradove nisam upoznat.Da bi se sve dobro razumijelo treba pogledati položaj i strukturu stanovništva ova dva grada sa pripadajućih par sela sa Muslimanskim stanovništvom.Ako smo na jednom malom prostoru imali 18-19 000 Muslimana tako reći vezali sa Gradačcom,koji je vec bio pod komandom TO nema logike da i nas nisu stavili pod komandu TO nego nas iz nekog razloga "gurnuli" u HVO.Lično znam dok smo se u Modriči borili za svaku kuću,trazili smo od Gradačca pomoć da je nismo dobili iz razloga sto oni nemaju odobrenje iz "Sarajeva"U to vrijeme su oni još mirovali ,tek 18.06.su stupili u ozbiljnije sukobe poslije raketiranja Gradačca.
Ćuti se i poslije toliko godina,nikada neces nigdje naci(osim forum)podatak da smo drzali presječen koridor do 8.07.1992
Samo se spominje 24-48 sati presjecanje koridora kod Brčkog.
Moje mjesto Jakeš je zadnje palo na koridoru,13 dana poslije pada Modriče i cijele desne strane rijeke Bosne,iako smo ga branili samo mi lokalci stalno se spominju neke postrojbe HV al to u ovom slucaju nije tacno-Zauzimanjem Jakeša(muslimansko) i susjednog Pećnika(hrvatskog)za 2-3 dana pada i Odzak.
dobor kula
Posts: 65
Joined: 11/01/2013 18:37

#675 Re: Rat u Bosanskoj Posavini 1992

Post by dobor kula »

tetka762 wrote: 08/10/2021 01:24
Piaty wrote: 07/10/2021 20:27

Dobor, zanimljivo je sve sta pises. Neko mi uzeo rijec iz usta jer htjedoh pitati tebe ili svakoga ko bi znao - kakva je uopce uloga Armije BiH bila gore odnosno sta je nasa vlada poduzela u vezi Posavine? Ti si spomenuo Poharu i PLBiH. Kasnije ste se borili u sastavu HVO-a, ostalo je Orasje i svaka cast vama svima gore.
Ali nikada se u pricama o padu Bosanske Posavine ne spominje stav nase vlade, stalno je nesto u vezi Tudjmana, dila u Grazu, Spegelj itd. Nikada nisam cuo sta je Izetbegovic poduzeo ili sta je uopce rekao o tome? Stalno je prica kao da je Posavina sastavni dio Hrvatske a ne BiH.

Ti si rekao da nije nase maslo za ramazana i vjerovatno nije.

Zalosno je to sve zbog svih patriota bez obzira na njihovu nacionalnost, ciji su domovi danas bespovratno napusteni.
Evo ja ću ti reći. Jedno veliko NIŠTA. Apsolutno ništa vlada u Sarajevu nije poduzela u vezi Posavine. Pitali smo Tuzlu da pomogne kad je došlo 5 do 12. Ništa. Oni se igrali gluhih telefona.
Tetka 762 vidim da si posavljak,koji dio Posavine ?
Post Reply