Ranjeni vojnik iz Nevesinja

[PM72]

Kakvo takmičenje - glugo bilo ali nećete mi omalovažavati i pljuvati po sarajevskim borcima i patnjama.Odjebaus.Ja sam napisao tačan datum kada je u 24 sata palo više od 3700 granata (brojao UN a bilo je i više) i da je na kompletan plato Žuči palo u ratu više od 20 000 granata.gdje je to u Istočnoj Bosni palo toliko granata? A komplet Žuč kao pola Teočaka.
Vi ovo opovrgnite ili napišite da je laž.

[malimbi]

Ako ćemo pisati napamet i bez stvarnih činjenica onda se slažem sa tvojim postom

Ne kune majka Muju sto gubi vec sto se vadi a ti ne samo da se vadis vec se sam sve dublje zakopavas.

Prvo si , onako senzacionalisticki , poceo ovako :

Da bi nešto "oslobodio" mora prije toga biti zauzeto ili u tuđem posjedu.Zauzimaš tuđe a oslobađaš svoje.Tako bar to ja vidim.Ovo što ti pišeš liči mi na onu "bugari ušli u Sofiju".Šešelj nije djelio oficirske činove niti je neko jahao tenkove.Sve mi se čini da si ti rat vidio na Play stationu.

gdje si pokusao da negiras da je Kalesija bila okupirana pa da se oslobodila i kada su nekoliko forumas dokazali da nemas pojma o cemu pricas uhvatio se toga koji su im bili cinovi ili kako se zvala TV koja je prenosila izvjestaje iz Bijeljine ? Sam sebe ismijavas na temi bez ikakve potrebe.

Jesi li ti glup,lud ili ćorav?nađi moj post,duboko udahni i čitaj.Bez predrasuda.Ja napisao "svaka čast oslobodiocima Kalesije"...

I ja bi tebe mogao isto da pitam ali ne zelim da se spustam na tvoj nivo jer si prvo napisao da negiras da je Kalesija bila okupirana pa kada je nekoliko forumasa dokazalo da nemas pojma o cemu pricas promjenio si pricu pa si poceo da pricas o oficirima i koja je TV bila u Bijeljini.

I za tvoju informaciju, Seseljevi Bijeli Orlovi su bili vojna formacija i bilo sta ta vojna formacija radila, da li jurisala na rovove ili klale civile kao takva imali su komandire i vojnike, oni koji su vodili jedinice i oni koji su bili u jedinicama . I zato je u Seseljevim jedinicama bila komanda i da li se ta komanda zvala oficiri ili pioniri ne mijenja cinjenicu da su ti likvidirani u Kalesiji iz Seseljevih Bijelih Orlova bili u komandnom kadru. A ti se hvataj dlake da se vadis kada si sam sebe provalio da nemas pojma o cemu pricas.

[spreca]

Čuj Teočak ima hiljadu dvije kuća? Ja pričam o selima a ti meni o opštinama.teočak je opština ako te još nisu obavjestili.Na ŽUč je 27 jula 1993 za 24 sata palo preko 3700 granata...nećemo dalje.

Teocak je bio MZ do rata kao i Sapna...posle rata su postali to sto sada jesu

[karanana]

kakve veze ima ova rasprava i sa cim?
otkud fucking dodjoste do brojanja granata?
kakve veze ima podrinje sa zuchi?
dva razlicita ratista, konfiguracije terena, naseljenosti, odnosa snaga....
na koga ce pasti 20.000 granata u podrinju? na srebrenicu, zepu ili gorazde?
pa nisu ni oni ludi da toliko bace. mada je na gorazde mozda i palo toliko.
ALI: KAKVE TO IMA VEZE SA FAKING TEMOM?

[PM72]

Nema nikakve ali kad ti ljudi izmišljaju,prepravljaju tekstove i izvlače stvari iz konteksta ...hoću da im kažem.

[seln]

Kakvo takmičenje - glugo bilo ali nećete mi omalovažavati i pljuvati po sarajevskim borcima i patnjama.Odjebaus.Ja sam napisao tačan datum kada je u 24 sata palo više od 3700 granata (brojao UN a bilo je i više) i da je na kompletan plato Žuči palo u ratu više od 20 000 granata.gdje je to u Istočnoj Bosni palo toliko granata? A komplet Žuč kao pola Teočaka.
Vi ovo opovrgnite ili napišite da je laž.

Niko ovdje ne omalovazava satrajevske borce, niti neko tvrdi da je drugdje za dan palo hiljadu granata.
Naprotiv, ti si tvrdio da nije moguce da je na neko selo ispaljeno vise hiljada granata, jer sela nemaju vise od 50 kuca.
Ono sto ljudima smeta je tvoja arogancija tipa "a gdje ste vi bili..."...
bili smo gdje smo bili....zasto nam fino niste javili iz Sarajeva da se Bosna brani samo u Sarajevu, a da mi fino noge u zrak, koji cemo k u rovovima.
Dakle, mrtva glava ili rana u Podrinju, Krajini, tuzlanskoj regiji je manje vazna od Sarajevske?

[PM72]

Čuj Teočak ima hiljadu dvije kuća? Ja pričam o selima a ti meni o opštinama.teočak je opština ako te još nisu obavjestili.Na ŽUč je 27 jula 1993 za 24 sata palo preko 3700 granata...nećemo dalje.

Teocak je bio MZ do rata kao i Sapna...posle rata su postali to sto sada jesu

Koliko sela čini jednu MZ ?

[seln]

Nema nikakve ali kad ti ljudi izmišljaju,prepravljaju tekstove i izvlače stvari iz konteksta ...hoću da im kažem.

Eto, reko si nam... svi smo mi misevi, niko se nije borio i da nas ti iz Sarajeva nisi odbranio, svi bi zaglavili. Jesi li sad zadovoljan?

[PM72]

Kakvo takmičenje - glugo bilo ali nećete mi omalovažavati i pljuvati po sarajevskim borcima i patnjama.Odjebaus.Ja sam napisao tačan datum kada je u 24 sata palo više od 3700 granata (brojao UN a bilo je i više) i da je na kompletan plato Žuči palo u ratu više od 20 000 granata.gdje je to u Istočnoj Bosni palo toliko granata? A komplet Žuč kao pola Teočaka.
Vi ovo opovrgnite ili napišite da je laž.

Niko ovdje ne omalovazava satrajevske borce, niti neko tvrdi da je drugdje za dan palo hiljadu granata.
Naprotiv, ti si tvrdio da nije moguce da je na neko selo ispaljeno vise hiljada granata, jer sela nemaju vise od 50 kuca.
Ono sto ljudima smeta je tvoja arogancija tipa "a gdje ste vi bili..."...
bili smo gdje smo bili....zasto nam fino niste javili iz Sarajeva da se Bosna brani samo u Sarajevu, a da mi fino noge u zrak, koji cemo k u rovovima.
Dakle, mrtva glava ili rana u Podrinju, Krajini, tuzlanskoj regiji je manje vazna od Sarajevske?

seln,

Ja sam tražio podatak da mi neko napiše na koje to selo palo "više hiljada granata" a vi umjesto podataka osuli kanonadu po meni.Jedna ili tri granate su dovoljne da sravnaju kuću.

[It_is_a_Leclerc]

Kakvih sve debila ima, neuzubilahi, kad moram reći.

Ovaj čovjek, po priči koju je neko priložio, nije nikakav vojnik, policajac, pripadnik neprijateljske vojske, već čovjek, civil, Srbin u Mostaru, jedan od mnogih koje su HOS-ovci i slične bitange mučki otimale i zvijerski ubijale tih danapravednicima koji bi se igrali Boga nad ljudima koji nikom ništa nisu uradili. . Dakle, ovaj Zubac je, jedan kroz jedan, pred Bogom i ljudima, isto što i svaki prijedorski Bošnjak koji je iza kućnog hastala odveden u Omarsku. To je jasno svakom, osim ovom nesretnom Luckylaki, i sličnim

Postupanje sa ratnim zarobljenicima je vrlo jasno propisano, po ljudskim i božijim zakonima. To što ratuješ sa zvijerima ne znači da i ti moraš postati jedna od njih. Uostalom, Nijemci i Rusi su bili daleko veći neprijatelji nego što je iko ikad bio na ovim prostorima, pa se vrlo dobro zna šta se i kako se postupalo sa ratnim zarobljenicima, pogotovo sa nosiocima činova.

No, opet kažem, ovaj čovjek nije RATNI, već civilni zarobljenik, otet, kidnapovan čovjek, a priča o tome u kakvom je užasu proveo svoje posljednje sate života je tužna za svakog ko ima mrvu ljudskosti u sebi.

Dakle, proljeće 92., ranjeni srpski vojnik u svojoj nevolji i bježanju završava u neprijateljskom području.
U pravu si da debila ,samo se debili pokusavaju opravdati debilizmom.Procitaj svoju prvu recenicu i pametnom ce biti dosta.Ovaj Zubac je dosao pretpostavljam sa linije gdje se rokao sa ili hrvatima ili sa nasima(ne znam koje su tvoji) popusio metak(steta sto nije u glavu jer je to moj neprijatelj jer da je mene nanio na nisan garant bi me rokno ili bilo koga drugoga)Posto si ti rat vjerovatno prespavao ili ga proveo u dimijama trebao bi znati da svako ko puca sa suprotne strane je tvoj neprijatelj i cekas samo priliku da ga nanisanis.Rat nije crtani film ko sto ti mislis. Isto ranjeni neprijateljski vojnik i svaki prijedorski neduzno zarobljeni Bosnjak.Za one sa one strane Drine jeste za normalnog covjeka -NIKADA.Kako te nije sramota tako nesto napisati.Cudo da nisi napisao da su zarobljeni mladi srebrenicani isto ko i ovaj zarobljeni vojnil.Nije bolest sve sto boli.

Kao i obično, pišeš nebuloze.

Nigdje ne piše da je čovjek vojnik. Halo, čovjek u jakni, bez cipela, sa najlon kesom na nozi ?! Kakvom rokanju, s kim ? Odveli ga iz kafane ! Pa da je bio vojnik, ne bi valjda u po' bijela dana pio kafu u centru grada kojeg napada.. Kakvom bježanju ? Kakvom pucanju, ništanjenju govoriiš ? Zašto lažeš i lupetaš ? Umiješ li ti čitati ? Pročitaj iskaz sa SUDA gdje čovjek opisuje otkud se ovaj "vojnik" našao pred vratima ovih ljudi - odveli ga iz logora da ga ubiju i bace u rijeku, ali su ga samo ranili, a on isplivao i došao do prvih kuća.

Po čemu je on različit od Bošnjaka koji su preživjeli streljanja u Višegradu, pa ranjeni bauljali po srpskim selima, a ovi ih redovno prijavljivali MUP-u i VRS-u ? Ni po čemu. I jedan i drugi su žrtve etničkog čišćenja, jer je Mostar sistematično etnički očišćen od Srba, i to svi znaju, ali pošto su "naši" krivi, onda ćutimo i ne pričamo o tome.

Rat nije crtani film, tu si upravu 100 %. Dapače, to je samo prilika da takvi poput tebe, zvijeri, koje ništa ne znaju i ništa ne mogu, pokažu kako su hrabri tako što će ubiti poluživog čovjeka spavljivanog usijanim cijevima...

[PM72]

Nema nikakve ali kad ti ljudi izmišljaju,prepravljaju tekstove i izvlače stvari iz konteksta ...hoću da im kažem.

Eto, reko si nam... svi smo mi misevi, niko se nije borio i da nas ti iz Sarajeva nisi odbranio, svi bi zaglavili. Jesi li sad zadovoljan?

[spreca]

Čuj Teočak ima hiljadu dvije kuća? Ja pričam o selima a ti meni o opštinama.teočak je opština ako te još nisu obavjestili.Na ŽUč je 27 jula 1993 za 24 sata palo preko 3700 granata...nećemo dalje.

Teocak je bio MZ do rata kao i Sapna...posle rata su postali to sto sada jesu

Koliko sela čini jednu MZ ?

ajd nemoj zajebavati

[seln]

Jedna ili tri granate su dovoljne da sravnaju kuću.

...kad bi svaka pogodila. Po tome bi na Zuci bilo 20 000 mrtvih.

[Drinski]

seln,

Ja sam tražio podatak da mi neko napiše na koje to selo palo "više hiljada granata" a vi umjesto podataka osuli kanonadu po meni.Jedna ili tri granate su dovoljne da sravnaju kuću.

A jel more ovako:
- kakve dokaze trazis da neko selo ima vise od 50 kuca (čudi me da nisi bio u Teocaku, kada si pun nekih ratnih i posratnih putešestvija), pa ćemo doći i do broja granata?

[luckylaka]

Kakvih sve debila ima, neuzubilahi, kad moram reći.

Ovaj čovjek, po priči koju je neko priložio, nije nikakav vojnik, policajac, pripadnik neprijateljske vojske, već čovjek, civil, Srbin u Mostaru, jedan od mnogih koje su HOS-ovci i slične bitange mučki otimale i zvijerski ubijale tih danapravednicima koji bi se igrali Boga nad ljudima koji nikom ništa nisu uradili. . Dakle, ovaj Zubac je, jedan kroz jedan, pred Bogom i ljudima, isto što i svaki prijedorski Bošnjak koji je iza kućnog hastala odveden u Omarsku. To je jasno svakom, osim ovom nesretnom Luckylaki, i sličnim

Postupanje sa ratnim zarobljenicima je vrlo jasno propisano, po ljudskim i božijim zakonima. To što ratuješ sa zvijerima ne znači da i ti moraš postati jedna od njih. Uostalom, Nijemci i Rusi su bili daleko veći neprijatelji nego što je iko ikad bio na ovim prostorima, pa se vrlo dobro zna šta se i kako se postupalo sa ratnim zarobljenicima, pogotovo sa nosiocima činova.

No, opet kažem, ovaj čovjek nije RATNI, već civilni zarobljenik, otet, kidnapovan čovjek, a priča o tome u kakvom je užasu proveo svoje posljednje sate života je tužna za svakog ko ima mrvu ljudskosti u sebi.

Dakle, proljeće 92., ranjeni srpski vojnik u svojoj nevolji i bježanju završava u neprijateljskom području.
U pravu si da debila ,samo se debili pokusavaju opravdati debilizmom.Procitaj svoju prvu recenicu i pametnom ce biti dosta.Ovaj Zubac je dosao pretpostavljam sa linije gdje se rokao sa ili hrvatima ili sa nasima(ne znam koje su tvoji) popusio metak(steta sto nije u glavu jer je to moj neprijatelj jer da je mene nanio na nisan garant bi me rokno ili bilo koga drugoga)Posto si ti rat vjerovatno prespavao ili ga proveo u dimijama trebao bi znati da svako ko puca sa suprotne strane je tvoj neprijatelj i cekas samo priliku da ga nanisanis.Rat nije crtani film ko sto ti mislis. Isto ranjeni neprijateljski vojnik i svaki prijedorski neduzno zarobljeni Bosnjak.Za one sa one strane Drine jeste za normalnog covjeka -NIKADA.Kako te nije sramota tako nesto napisati.Cudo da nisi napisao da su zarobljeni mladi srebrenicani isto ko i ovaj zarobljeni vojnil.Nije bolest sve sto boli.

sta je tvoja poenta?
da je zasluzio streljanje?
zasto onda neki srbin ne bi rekao isto i za srebrenicke zarobljenike od kojih mnogi jesu bili clanovi armije bih?

Ovo nije neki srbin nego srpski vojnik koji je dosao sa linije ranjen u ratu sa nekom od sukobljenih strana.Na liniji je zasluzio metak u glavu i ne trebas ti ispravljati moje misljenje jer nisi kopetentan za to.Da ponovim.U ratu suprostavljene strane se ubijaju i ne caste baklavom i kafom.Drugo.Ne interesuje me sta bi rekao tamo neki cetnik(ne srbin)nego pretpostavljam sta bi uradio.Ubio,zaklao,zapalio kao sto je radio u Prijedoru,Foci,Zvorniku,Srebrenici...Jos jednom iznosim svoje misljenje koje mi niko uskratiti ne moze.P.S.Nije zasluzio streljanje nego da ga roknes na liniji inace ce on da rokne tebe.

[spreca]

Ja sam tražio podatak da mi neko napiše na koje to selo palo "više hiljada granata" a vi umjesto podataka osuli kanonadu po meni.Jedna ili tri granate su dovoljne da sravnaju kuću.

E kad bi ti ja rekao kolko je palo na moju kucu ti bi rekao da lazem....zato ti necu ni reci a palo je mnoooogo vise od tri i eno j e i danas stoji i prkosi mada je posle rata izgledala ko svicarski sir

[luckylaka]

Kakvih sve debila ima, neuzubilahi, kad moram reći.

Ovaj čovjek, po priči koju je neko priložio, nije nikakav vojnik, policajac, pripadnik neprijateljske vojske, već čovjek, civil, Srbin u Mostaru, jedan od mnogih koje su HOS-ovci i slične bitange mučki otimale i zvijerski ubijale tih danapravednicima koji bi se igrali Boga nad ljudima koji nikom ništa nisu uradili. . Dakle, ovaj Zubac je, jedan kroz jedan, pred Bogom i ljudima, isto što i svaki prijedorski Bošnjak koji je iza kućnog hastala odveden u Omarsku. To je jasno svakom, osim ovom nesretnom Luckylaki, i sličnim

Postupanje sa ratnim zarobljenicima je vrlo jasno propisano, po ljudskim i božijim zakonima. To što ratuješ sa zvijerima ne znači da i ti moraš postati jedna od njih. Uostalom, Nijemci i Rusi su bili daleko veći neprijatelji nego što je iko ikad bio na ovim prostorima, pa se vrlo dobro zna šta se i kako se postupalo sa ratnim zarobljenicima, pogotovo sa nosiocima činova.

No, opet kažem, ovaj čovjek nije RATNI, već civilni zarobljenik, otet, kidnapovan čovjek, a priča o tome u kakvom je užasu proveo svoje posljednje sate života je tužna za svakog ko ima mrvu ljudskosti u sebi.

Dakle, proljeće 92., ranjeni srpski vojnik u svojoj nevolji i bježanju završava u neprijateljskom području.
U pravu si da debila ,samo se debili pokusavaju opravdati debilizmom.Procitaj svoju prvu recenicu i pametnom ce biti dosta.Ovaj Zubac je dosao pretpostavljam sa linije gdje se rokao sa ili hrvatima ili sa nasima(ne znam koje su tvoji) popusio metak(steta sto nije u glavu jer je to moj neprijatelj jer da je mene nanio na nisan garant bi me rokno ili bilo koga drugoga)Posto si ti rat vjerovatno prespavao ili ga proveo u dimijama trebao bi znati da svako ko puca sa suprotne strane je tvoj neprijatelj i cekas samo priliku da ga nanisanis.Rat nije crtani film ko sto ti mislis. Isto ranjeni neprijateljski vojnik i svaki prijedorski neduzno zarobljeni Bosnjak.Za one sa one strane Drine jeste za normalnog covjeka -NIKADA.Kako te nije sramota tako nesto napisati.Cudo da nisi napisao da su zarobljeni mladi srebrenicani isto ko i ovaj zarobljeni vojnil.Nije bolest sve sto boli.

Kao i obično, pišeš nebuloze.

Nigdje ne piše da je čovjek vojnik. Halo, čovjek u jakni, bez cipela, sa najlon kesom na nozi ?! Kakvom rokanju, s kim ? Odveli ga iz kafane ! Pa da je bio vojnik, ne bi valjda u po' bijela dana pio kafu u centru grada kojeg napada.. Kakvom bježanju ? Kakvom pucanju, ništanjenju govoriiš ? Zašto lažeš i lupetaš ? Umiješ li ti čitati ? Pročitaj iskaz sa SUDA gdje čovjek opisuje otkud se ovaj "vojnik" našao pred vratima ovih ljudi - odveli ga iz logora da ga ubiju i bace u rijeku, ali su ga samo ranili, a on isplivao i došao do prvih kuća.

Po čemu je on različit od Bošnjaka koji su preživjeli streljanja u Višegradu, pa ranjeni bauljali po srpskim selima, a ovi ih redovno prijavljivali MUP-u i VRS-u ? Ni po čemu. I jedan i drugi su žrtve etničkog čišćenja, jer je Mostar sistematično etnički očišćen od Srba, i to svi znaju, ali pošto su "naši" krivi, onda ćutimo i ne pričamo o tome.

Rat nije crtani film, tu si upravu 100 %. Dapače, to je samo prilika da takvi poput tebe, zvijeri, koje ništa ne znaju i ništa ne mogu, pokažu kako su hrabri tako što će ubiti poluživog čovjeka spavljivanog usijanim cijevima...

Ili se pravis lud ili to stvarno jesi ili gledas sa strane apz ili vrs

[spreca]

Jedna ili tri granate su dovoljne da sravnaju kuću.

...kad bi svaka pogodila. Po tome bi na Zuci bilo 20 000 mrtvih.

zemunice bile pokrivene bukvicima

[luckylaka]

Uvodni tekst pocinje ovako za polupismene

Prošlo je 20-ak godina, savjest mi nalaže da iznesem istinu!
Dakle, proljeće 92., ranjeni srpski vojnik u svojoj nevolji i bježanju završava u neprijateljskom području.
Bila je noć, nije bilo struje, otac me probudio i rekao da čuje neka zapomaganja u pomoć.
I doista, visoki muškarac sa ozljedama glave i noge dopuzao u naše dvorište i tiho zapomaže i kuca na ulazna vrata.
U prvi mah sam mislio da se radi o jednom od pilota JNA, koji su tih dana oboreni na našem području.
Na brzinu sam ga pribrao da vidim imali oružje (nije imao) i pitao je li pilot, reko je da nije.
Odlučio sam da ga hitno moram prevesti u ratnu bolnicu.
Dok sam polagao prednje sjedalo u autu, moj mu je otac pripalio cigaretu i stalno mu ponavljao: "Nemoj nikako govoriti da si Srbin, samo ponavljaj da si Kršćanin Pravoslavne vjere!"
Ratna je bolnica vrvljela od naše vojske. Čvrsto sam zauzeo stav da ga nitko nesmje ni taknuti, tražio sam od jednog doktora da hitno pozove vojnu i civilnu policiju.
Cijelo sam vrijeme hladio glave usijanih vojnika koji su tražili osvetu za raketiranje grada od prije nekoliko dana (grad u Zapadnoj Hercegovini).
Samo sam im nabrajao imena naših zarobljenika koje možemo zamjeniti za njega, ali isto tako; u duši sam znao da me Bog obavezuje da svojim životom zaštitim tog nevoljnika.
U glavnom, srce mi je bilo na mjestu kad su ga hitna kola i medicinska pratnja odvezli za Split.
Znam sigurno da je predan u ratnu bolnicu Split, a gdje je dalje završio volio bi znati!

Dok sam ga vozio u ratnu bolnicu reko mi je da se zove;
Zubac Milorad (Jovin) 52. godište iz Nevesinja.

Reko je da je oženjen i da ima dvije male kćerkice.

[Fudo387]

Bori se ovaj nas mupovac k'o lav
Svi crno on bijelo, svi bijelo on crno.
Jebo ga ti pm kako ti ne dosadi samo kontru udarat, post'o si gori od onog smora Woodeta.

[Nekako s proljeća]

'' Svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su ga 30. aprila 1992. godine u jednoj kafani u Mostaru uhapsili pripadnici tzv. hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/ zajedno sa Milovanom Zupcem, Markom Samardžićem i Đurom Škorom''
...
''Škoru su tukli čizmama po grudima, nakon čega su pričali da će ga odvesti u bolnici u Split, ali ga Bogdanović više nikada nije vidio, dok su zatvorenika Božu Balabana objesili lisicama za rešetke prozora, nakon čega je preminuo. Za Zupca kaže da je ranjen i da ne zna šta se poslije toga desilo sa njim.

Tužilaštvo BiH za zločine počinjene 1992. godine u Dretelju tereti Ediba Buljubašića, Ivana Zeleniku, Srećka Hercega, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić.

http://www.sudbih.gov.ba/index.php?opci ... 98&jezik=b

'' Uhapsili su me HOS-ovci 30. aprila 1992. zato što sam na pitanje "Jeste li Srbi"? odgovorio potvrdno. Iz Mostara sam odveden u Ljubuški, u zatvor Lipno. Svakodnevne "porcije" batina, maltretiranja, prijatenji. Bilo je, ne mogu reći, i Hrvata koji su molili da me puste. Garantovali su za mene ali ustaše su neumoljive... Pored batina, redovno su nas i pekli. Potvrda za to su - crne fleke po rukama i nogama. Jednostavno, užare šipku na pa ruku, nogu. Meso zacvrči, a miris neprijatan. O bolovima da i ne pričam... Teže mi je palo ranjavanje Milovana Zubca, druga iz djetinjstva, nego sve drugo. Ustaše su ga, navodno, odvele u bolnicu. Ali, on tamo nikad nije stigao. Negdje su ga, na putu za Split, dokrajčili.
U Lipnom sam se sreo sa Dobroslavom Paragom i Milom Dedakovićem-Jastrebom. Za tu priliku svi smo obučeni u četničke uniforme. Onako neobrijane, vodili su nas ulicama Ljubuškog... Pošto smo, kao medvjedi na lancu, provedeni kroz grad, dolazi glavno: izvedoše nas pred Paragu i Dedakovića... Uz Paragu "naš", Srbin, Sergej Belović. Stojimo mirno s rukama na glavi.
- Jesi li ti snajperista, pita me Paraga.
- Nijesam, odgovorim.
Uto me zapovjednik Milićević puče šakom... Paraga se nasmija, a oni nastaviše da nas biju.
Nijesmo mogli za sve to vrijeme spavati. Danju radiš, a noću tuku li, tuku... I po pet-šest ....''



''Jedne me noći probudi tiho kucanje na prozor, javim se i začujem tihi očev glas. Naglo se skočim primaknem se prozoru da ga bolje čujem, a on nastavi govoriti:
"Neki muškarac leži ispred ulaznih vrata i zapomaže, zove u pomoć, kaže da je ranjen, jauče i traži pomoć govori da je Srbin!"

Pažljivo se izvučem kroz prozor, otac iza mene svijetli slabašnom baterijom, žurim prema ulaznim vratima, tamo uz vrata prislonjen leži visok muškarac u crnoj jakni. Bolno i tiho zapomaže: "Ljudi…, pomozite mi…, ranjen sam!"
Naglo se sagnem, razmaknem mu ruke dalje od tijela, opipam ga i upitan je li naoružan, - reče da nije. Sam se uvjerim da nema oružja, mokra mu jakna i sav je mokar. Zatim ga odmah upitam je li on pilot, tih su dana obarani avioni JNA nad Hercegovinom, reče da nije pilot. Vidim da je ranjen u glavu, kroz kratku crnu kosu vidim veliku posjekotinu na glavi ali nema puno krvi. Bos je, na desnoj mu nozi navučena najlonska bijela vrećica, podvezana špagom iznad stopala, puna je krvi i vode.

Prvo što mi je palo na pamet bilo je da tog nevoljnika moram što hitnije odvest na hitnu medicinsku pomoć. Dok sam obarao prvo sjedalo u autu gdje ću ga poleći, čujem da govori ocu da su ga neki ljudi zarobili u Mostaru. Oteli su mu auto i vozali ga dugo u prtljažniku, te da su ga tu u blizini bacili s mosta misleći kako su ga ubili. Otac se nad njim sažalio, pripalio mu cigaretu i savjetuje ga da nikome odmah ne govori da je Srbin, već da prvo kaže da je kršćanin pravoslavne vjere. Meni je putem rekao da se zove: Milovan Zubac 52. godište, sin Jovin iz Nevesinja. Stalno me pitao gdje se nalazi, ne smijem mu spomenuti da je u Ljubuškom, nisam bio siguran kako će reagirati, pa mu rečem da je blizu Mostara i da će mu se ubrzo pružiti prva pomoć. Ljubuški se nalazio u mrklom mraku, bez struje, skrenem prema Domu zdravlja i kad taj nevoljnik ugleda farovima obasjanu zgradu doma zdravlja odmah još teže zajauka i u svojoj agoniji uplašeno izusti: "Ovo je Ljubuški!"

Osoblje doma zdravlja izleti kad začuše škripu kočnica, povičem da vozim ranjenika, svi u jedan glas zavikaše da produžim u zgradu gimnazije, tamo je ratna bolnica i kirurgija. Za nepuni minut biti ćemo u ratnoj bolnici, nevoljnik ne prestaje jaukati jer je napokon saznao gdje se nalazi i zna da mu se ne piše dobro. Upitam ga kako zna da je ovo Ljubuški, reče da je radio u tvornici Soko Mostar, pa je često dolazio u Soko Ljubuški. Kad ga nešto zapitkujem manje jauče, tako ga upitam je li oženjen ima li djece? Kako mu to spomenuh on još jače briznu u plač i reče da ima dvije male kćerkice. Mene u tom trenu podsjeti na moje kćerkice, pa ga počnem tješiti i govorit da se ništa ne treba bojati, jer da je on ranjenik i da ga preko mene živog niko ne smije taknuti. Ne mislim da me uopće slušao, kad je spomenuo kćerkice nakon toga misli i jecaji ga negdje daleko odnesoše, u svojoj boli bio je skroz odsutan. Valjda se sjetio svoje obitelji, njegove kćerkice nisu imale dovoljno snage da ga čvrsto zagrle na zadnjem rastanku da ga zadrže i otmu nesretnoj sudbini koja potajno prati i jednako vreba sve smrtne ljude''

http://ljubuski.net/16969-crni-vrhovi-1 ... -dogadjaja

@lacky , pročitaj i ovo, sasvim je kompaktibilno sa uvodnim postom autora teme.

[Danguba]

Sta ce te provaljivati i brukati, sam to radis najbolje... malo tvojim cviljenjem "sto dadoh mladi zivot za Aliju", malo hvalisanjem o ratnom putu, a malo ovakvim izjavama o selima i granatama.
Na potezu od ca. 10-20 kilometara vazdusne linije imas Zaseok, Vitinicu i Teocak. Svako od tih sela ima vise stotina kuca (Teocak vjerovatno i hiljadu-dvije) i na svako je palo vise hiljada granata. To sto ti nisi bio prisutan da ih licno prebrojis nimalo ne mijenja cinjenice.

Čuj Teočak ima hiljadu dvije kuća? Ja pričam o selima a ti meni o opštinama.teočak je opština ako te još nisu obavjestili.Na ŽUč je 27 jula 1993 za 24 sata palo preko 3700 granata...nećemo dalje.

Opet se provali. pa dokle vise.
Kada su padale granate na Teocak tada je bio selo.

[Spear]

Što se raspravljate vise sa ovim PM-om ne kontam, ubi više zasra interesantnu temu....

Nema potreba da mu iko išta dokazuje.

[karanana]

Ovo nije neki srbin nego srpski vojnik koji je dosao sa linije ranjen u ratu sa nekom od sukobljenih strana.Na liniji je zasluzio metak u glavu i ne trebas ti ispravljati moje misljenje jer nisi kopetentan za to.Da ponovim.U ratu suprostavljene strane se ubijaju i ne caste baklavom i kafom.Drugo.Ne interesuje me sta bi rekao tamo neki cetnik(ne srbin)nego pretpostavljam sta bi uradio.Ubio,zaklao,zapalio kao sto je radio u Prijedoru,Foci,Zvorniku,Srebrenici...Jos jednom iznosim svoje misljenje koje mi niko uskratiti ne moze.P.S.Nije zasluzio streljanje nego da ga roknes na liniji inace ce on da rokne tebe.

ma ko ti mijenja misljenje ba? gdje sam ti mijenjo misljenje? chill covjece nema potrebe za neku svadju. svak ima svoje misljenje samo meni tvoje nije bilo jasno pa sam htio da rascistim a opet nisam dobio cist odgovor. da li bi ti rokno ovog ranjenog srpskog vojnika kad bi ga zarobio? eto jednostavno pitanje. ja koliko sam skonto od prije par stranica ti bi. mada sada u ovom postu i ne govoris bas tako pa ne mogu da skontam gdje si i na cemu si po ovom pitanju.

[It_is_a_Leclerc]

'' Svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su ga 30. aprila 1992. godine u jednoj kafani u Mostaru uhapsili pripadnici tzv. hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/ zajedno sa Milovanom Zupcem, Markom Samardžićem i Đurom Škorom''
...
''Škoru su tukli čizmama po grudima, nakon čega su pričali da će ga odvesti u bolnici u Split, ali ga Bogdanović više nikada nije vidio, dok su zatvorenika Božu Balabana objesili lisicama za rešetke prozora, nakon čega je preminuo. Za Zupca kaže da je ranjen i da ne zna šta se poslije toga desilo sa njim.

Tužilaštvo BiH za zločine počinjene 1992. godine u Dretelju tereti Ediba Buljubašića, Ivana Zeleniku, Srećka Hercega, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić.

http://www.sudbih.gov.ba/index.php?opci ... 98&jezik=b

'' Uhapsili su me HOS-ovci 30. aprila 1992. zato što sam na pitanje "Jeste li Srbi"? odgovorio potvrdno. Iz Mostara sam odveden u Ljubuški, u zatvor Lipno. Svakodnevne "porcije" batina, maltretiranja, prijatenji. Bilo je, ne mogu reći, i Hrvata koji su molili da me puste. Garantovali su za mene ali ustaše su neumoljive... Pored batina, redovno su nas i pekli. Potvrda za to su - crne fleke po rukama i nogama. Jednostavno, užare šipku na pa ruku, nogu. Meso zacvrči, a miris neprijatan. O bolovima da i ne pričam... Teže mi je palo ranjavanje Milovana Zubca, druga iz djetinjstva, nego sve drugo. Ustaše su ga, navodno, odvele u bolnicu. Ali, on tamo nikad nije stigao. Negdje su ga, na putu za Split, dokrajčili.
U Lipnom sam se sreo sa Dobroslavom Paragom i Milom Dedakovićem-Jastrebom. Za tu priliku svi smo obučeni u četničke uniforme. Onako neobrijane, vodili su nas ulicama Ljubuškog... Pošto smo, kao medvjedi na lancu, provedeni kroz grad, dolazi glavno: izvedoše nas pred Paragu i Dedakovića... Uz Paragu "naš", Srbin, Sergej Belović. Stojimo mirno s rukama na glavi.
- Jesi li ti snajperista, pita me Paraga.
- Nijesam, odgovorim.
Uto me zapovjednik Milićević puče šakom... Paraga se nasmija, a oni nastaviše da nas biju.
Nijesmo mogli za sve to vrijeme spavati. Danju radiš, a noću tuku li, tuku... I po pet-šest ....''



''Jedne me noći probudi tiho kucanje na prozor, javim se i začujem tihi očev glas. Naglo se skočim primaknem se prozoru da ga bolje čujem, a on nastavi govoriti:
"Neki muškarac leži ispred ulaznih vrata i zapomaže, zove u pomoć, kaže da je ranjen, jauče i traži pomoć govori da je Srbin!"

Pažljivo se izvučem kroz prozor, otac iza mene svijetli slabašnom baterijom, žurim prema ulaznim vratima, tamo uz vrata prislonjen leži visok muškarac u crnoj jakni. Bolno i tiho zapomaže: "Ljudi…, pomozite mi…, ranjen sam!"
Naglo se sagnem, razmaknem mu ruke dalje od tijela, opipam ga i upitan je li naoružan, - reče da nije. Sam se uvjerim da nema oružja, mokra mu jakna i sav je mokar. Zatim ga odmah upitam je li on pilot, tih su dana obarani avioni JNA nad Hercegovinom, reče da nije pilot. Vidim da je ranjen u glavu, kroz kratku crnu kosu vidim veliku posjekotinu na glavi ali nema puno krvi. Bos je, na desnoj mu nozi navučena najlonska bijela vrećica, podvezana špagom iznad stopala, puna je krvi i vode.

Prvo što mi je palo na pamet bilo je da tog nevoljnika moram što hitnije odvest na hitnu medicinsku pomoć. Dok sam obarao prvo sjedalo u autu gdje ću ga poleći, čujem da govori ocu da su ga neki ljudi zarobili u Mostaru. Oteli su mu auto i vozali ga dugo u prtljažniku, te da su ga tu u blizini bacili s mosta misleći kako su ga ubili. Otac se nad njim sažalio, pripalio mu cigaretu i savjetuje ga da nikome odmah ne govori da je Srbin, već da prvo kaže da je kršćanin pravoslavne vjere. Meni je putem rekao da se zove: Milovan Zubac 52. godište, sin Jovin iz Nevesinja. Stalno me pitao gdje se nalazi, ne smijem mu spomenuti da je u Ljubuškom, nisam bio siguran kako će reagirati, pa mu rečem da je blizu Mostara i da će mu se ubrzo pružiti prva pomoć. Ljubuški se nalazio u mrklom mraku, bez struje, skrenem prema Domu zdravlja i kad taj nevoljnik ugleda farovima obasjanu zgradu doma zdravlja odmah još teže zajauka i u svojoj agoniji uplašeno izusti: "Ovo je Ljubuški!"

Osoblje doma zdravlja izleti kad začuše škripu kočnica, povičem da vozim ranjenika, svi u jedan glas zavikaše da produžim u zgradu gimnazije, tamo je ratna bolnica i kirurgija. Za nepuni minut biti ćemo u ratnoj bolnici, nevoljnik ne prestaje jaukati jer je napokon saznao gdje se nalazi i zna da mu se ne piše dobro. Upitam ga kako zna da je ovo Ljubuški, reče da je radio u tvornici Soko Mostar, pa je često dolazio u Soko Ljubuški. Kad ga nešto zapitkujem manje jauče, tako ga upitam je li oženjen ima li djece? Kako mu to spomenuh on još jače briznu u plač i reče da ima dvije male kćerkice. Mene u tom trenu podsjeti na moje kćerkice, pa ga počnem tješiti i govorit da se ništa ne treba bojati, jer da je on ranjenik i da ga preko mene živog niko ne smije taknuti. Ne mislim da me uopće slušao, kad je spomenuo kćerkice nakon toga misli i jecaji ga negdje daleko odnesoše, u svojoj boli bio je skroz odsutan. Valjda se sjetio svoje obitelji, njegove kćerkice nisu imale dovoljno snage da ga čvrsto zagrle na zadnjem rastanku da ga zadrže i otmu nesretnoj sudbini koja potajno prati i jednako vreba sve smrtne ljude''

http://ljubuski.net/16969-crni-vrhovi-1 ... -dogadjaja

@lacky , pročitaj i ovo, sasvim je kompaktibilno sa uvodnim postom autora teme.

Nece on da cita. To je psiholoski profil cuvara logora koji "nisu nikog licno ubili, ali nisu imali nista protiv".