Bloo wrote: ↑01/04/2023 11:23
Procitah jednom nesto sto mi se urezalo u pamecenje i svidjelo mi se neizmjerno i smatram (moje skromno misljenje) da je iznimno dobar savjet:
... jer svaki čovjek može da se direktno obrati Allahu sa dovom, molbom, za sebe ili onoga za koga želi, na jeziku kojim govori, ili u mislima, a Uzvišeni Allah je onaj koji sve čuje, vidi, razumije i sve zna, bilo da mu se obraćamo na arapskom ili nekom drugom jeziku, bilo da smo u kući, džamiji ili nekom drugom mjestu. Neprihvatljivo je da će neko drugi bolje moliti Allaha dž.š. od osobe koja je potomak, ili bliski rod umrlog, ma koliko joj za to platili.
I ja sam pristalica ovakvog razmišljanja. Rečeno je.
Kad čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja:
ako ostavi trajno dobro djelo,
ako ostavi znanje kojim će se drugi koristiti i
ako ostavi dobro dijete koje će za njega dobro činiti i koje će za njega činiti dovu.
- (Hadis)
Ovo je sasvim dovoljno da zaključimo da ne treba posredno. ALI
U ovom gore konkretnom pitanju ulazimo u jedno sasvim drugo područje. Pošto želi materijalno pomoći penzionera, a da ga ne osramoti dajući mu kao sadaku nego da on to doživi kao zaradu za trud možemo pričati o posrednom sevapu.
Muhammed a.s. je klao dva kurbana; jedan za sebe, a jedan za svoj ummet. Prenosi se da je hazreti Aiša nakon smrti svoga brata, u njegovo ime bila u i’tikafu i oslobodila jednog roba. Hazreti Alija je klao jedan kurban za sebe, a jedan za Muhammeda a.s. poslije njegovog preseljenja. Nije nužno ograničeno samo na ova tri slučaja u hadisu nego nekada može i posredno.