Naravno da ne postoji fiksna cijena za te usluge i da je nezahvalno pricati o njima. Aleksandra Nina Knezevic ce uzeti milju za logotip, neko ce moliti za sto maraka. Foto Art ce naplatiti stranicu 30 000KM, dok ce neko za slicnu stranicu morati da se pomiri sa 600KM.
Kod nas vlada misljenje da uvijek treba insistirati na rad sa strancima i to stoji, a razlog je jednostavan: vizuelno su pismeniji, kroz skolu im se iz godine u godinu ubacuju u glavu razne historije umjetnosti, estetike i vizuelne kulture; dok kod nas prosjecan vlasnik firme cesto i nema visu skolu. U slucaju da je skolovan cesto mozemo biti svjedoci direktnog izljeva najcudnijih zahtjeva koji oslikavaju jedno opste nepoznavanje svega relevantnog o uslugama koje trazi.
Strani klijenti, stoga, shvataju donekle kompleksnost posla i svjesni su toga da, ukoliko bi oni znali praviti stranice, napravili bi sami sebi. Dakle, svjesni su da ne znaju i dat ce to u zadatak nekome ko zna. To je donekle zajednicko sa nasim klijentima. Medjutim, kada stranica bude gotova nisu cjepidlake - vizuelno su pismeni i znaju sta valja i sta ne valja. Nece vas tjerati da ubacite crvenu podlogu i zelena slova preko. Comic Sans. Porodicnu fotografiju sa zenom na home page. Muzicku podlogu koja se jedva moze okarakterisati kao "muzicka".
Cak i kada traze neke izmjene jako su fleksibilni, voljni vas saslusati i kompromisni su.
Htio bih jos ovo reci - spominjem vizuelnu kulturu i ona kod nas stvarno ne postoji. Kada ste u posjeti bilo kojoj jacoj evropskoj drzavi jako cete rijetko naci bilo sta lose dizajnirano - novine, billboardi, flyeri, tv reklame i ambalaze na policama. Biznismenima je u takvom okruzenju jedna stvar jasna - moram imati i ja dobru vizuelnu prezentaciju i ako se budem petljao u posao dizajnera necu nista postici.
Cesto se desi da nasi ljudi vani (B/H/S) angazuju dizajnera koji ce im uraditi novi logo i web stranicu SAMO zato sto SVI DRUGI imaju odlicne stranice. Posto je kod nas sve to na nuli, tako i ne postoji pritisak na te ljude iste vrste.
Govorim iz iskustva, mozda grijesim i volio bih cuti drugo misljenje. Naravno, generaliziranje je uvijek lose ali treba pricati o vecini s kojom imamo posla.
Ja bih vam preporucio, ukoliko se smatrate dovoljno dobrim i kompetentnim, malo pokazite zube. Osmijehom. Ugovor je odlicna stvar, vi garantujete ucinak a klijent garantuje isplatu, kao i svaku eventualnu izmjenu koja nije dio prvobitnog dogovora. Kod nas generalno nisu zasticeni freelanceri, pa se svi mi cesto moramo poginjati pred klijentom samo da bismo dobili neke bijedne pare koje su nam od egzistencijalne vaznosti. Niko nas ne brani, nikakav zakon niti institucija.
Odjeca, gestikulacija, stisak i nacin govora mogu nam pomoci da nam se isplati insistiranje na zamisljenoj cijeni.
Ne treba biti ni bezobrazan, treba ocijeniti ko moze platiti puno i ko ne.
Vi koji imate iskustva sigurno ste primijetili slijedeci paradoks (glupost) - oni koji imaju manje para ce biti spremni platiti ugovoreno na vrijeme, a oni koji imaju vise ce razvljacenjem isplate razvlaciti pamet do besvijesti. Na kraju vam i ne bude do para.
A sad tekma.
