Erzsebet wrote:Da, i robovlasništvo je nekad bilo u modi, trebalo bi ga vratiti.
Seln, kako ćemo ti i ja ući u oba kafića (to je u Italiji bilo kao prelazno rješenje, pola kafića nepušačko, pola pušačko, a određivalo se žrijebom) kad 99% bosanskih pušača ne želi ni pomisliti da ne zapali u kafani. Svi moji prijatelji pušači ne bi nikad ušli sa mnom u takav kafić, to znam jer sam pokušavao. Na kraju smo počeli manje da izlazimo, a družili smo se po planinama, sjedili u baštama i sl., ali meni stvarno na pada na pamet da se prilagođavam na njihovu zavisnost.
Sjećam se da sam jednom došao na babine najboljoj drugarici, gdje je 13 ljudi pušilo, nas dvoje nismo, a sa nama je bilo još 6-7 djece, uključujući i novorođenče. Teorija im je bila "šta fali, i moji su pušili, pa nam ništa ne fali". To je svijest prosječnog bosanskog pušača, a ti pričaj šta hoćeš, to je jednostavno tako.
Kao sto sam napisao: kafici SAMO za pusace i kafici SAMO za nepusace. Ko udje u jedan ili drugi, prihvata pravila igre.
Ako tvoji jarani ne zele u nepusacki, onda imas pogresne jarane. Ja bih za hator jarana nepusaca izdrzao sahat-dva u nepusackom kahvicu.
A to o svijesti...nije to svijest prosjecnog bosanskog pusaca, vec prosjecnog Bosanca, bio pusac ili nepusac.
Ili ti izjave nekih nepusaca (ukljucujuci i tebe) na ovoj temi izgledaju tolerantno?