Hvala na odgovoru,dadoka84 wrote:Isprintaj cijelu temu na papir i fino uvezi, pa kad ti se zena vrati daj joj da procita ;D
Upravo sam rekao, da sam otvorio temu na sa-x.
Dobit ce sve da procita, ne treba printat, ima svoj pc.
Pozdrav,
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
Hvala na odgovoru,dadoka84 wrote:Isprintaj cijelu temu na papir i fino uvezi, pa kad ti se zena vrati daj joj da procita ;D
luni wrote:Update – stanje na terenu. Žena se vratila s puta. Komunikacija samo dvije –tri rečenice, čisto kućni dogovori.
Nekoliko sam stvari pokupio iz rasprava dosadašnjih. Stariji sin jednom prilikom reče, pričalo se gdje je drugi deda, „ubila ga rakija“. Naravno, to može doći samo od punice. Pitao sam svoju ženu tada, majke ti kako to možeš trpjeti! Da je moj otac ne znam kakav bio, imao bih toliko poštovanja prema njemu da nitko ne spominje grijehe mrtvo čovjeka. Nije način da ti majka tako govori o ocu. Ne znaš kako su stvari stajale, tko je kriv a tko nije. Pitanje, stvarno može li se ova žena, tj. punica, ikako promijeniti.
Drugo, realan strah kod mene jest, čak ako se ovo primiri, da će mi žena jednog dana biti ista prema svjoj djeci. Tad bih se bez ikakvog razmišljanja razveo od nje – pa u 60 ili 70 godinama. Iz tog razloga želim utjecati na odgoj svoje djece – da budu izgrađene, potpune i poštene osobe. Mislim da je najveći kompliment za nekog ipak, Dobar je čovjek.
Malo se ovdje rasprava rasteže na dva slučaja, Motulov i moj, pa onda ne ispadne baš povezano ali eto...
mašala još jednom igramo ulogu bračnih savjetnikamotul wrote:Hvala na odgovoru,dadoka84 wrote:Isprintaj cijelu temu na papir i fino uvezi, pa kad ti se zena vrati daj joj da procita ;D
Upravo sam rekao, da sam otvorio temu na sa-x.
Dobit ce sve da procita, ne treba printat, ima svoj pc.
Pozdrav,
Sam si vec definisao problem - zena pod bolesnim uticajem majke koja rastjeruje sve zivo. Necu da ti pametujem i pristajem na muku, ali morao si pokazati pundari na samom pocetku gdje joj je mjesto, a to znaci izvan vase bracne zajednice. Cini mi se da si veliki dobricak (barem prema ovoj forumskoj prici) i vrlo pogodan materijal za izivljavanje. Postoji par opcija. Mozes da joj podvrisnes i lupis sakom od sto, ali ce to najvjerovatnije izazvati reakcije tipa: "Vidi ga kakav je! Nasilnik, dernja se na mene! Rekla sam ti ja!" Mislim da to i nije bas najpametnije rjesenje i da takvo nesto jedva ceka. Ona ce uvijek imati duzi jezik od tebe i biti veci otrov. Druga opcija je da pokusas zaboraviti pundaru, i fokusirati se na suprugu. Pocni je paziti vise nego sto si je ikada pazio tako da se ona zapita da li je njena mama bas toliko upravu kada laje protiv tebe. Takodjer se suzdrzi od kritikovanja pundare i njenog ponasanja pred zenom, jer to je ipak njena mama za koju je ocigledno jako vezana i postoji mogucnost da je samo time vise odbijas od sebe. Ja bas nemam pundaru, ali imam svekrvu koja hoce da kontrolise sve zivo i da su joj svi na oku, a manipulise, ma cudo jedno. Ipak, vrlo brzo je naletila na zid (prvi pokusaj kontrole i arsuzanja), a olaksavajuca okolnost je sto mi je muz saveznik.luni wrote:Ima tome već nekoliko godina, tj. od prvih mjeseci bračnog života, punica me u potpunosti lažno optužuje za prevaru. Naime, supruzi mojoj, a ne meni lično, uporno ponavlja kako je ja varam. Tako opet neki dan reče da je njoj kolega s posla rekao da dobro pričuva zeta jer bi mogla ostati bez njega. Nisam se tog trena snašao, a i ne zna čovjek što bi takvim tipovima odgovorio, osim nešto opsovao i poslao ih sve u pm.
Kad je ta priča počela prije 3-4 godine, a naravno do mene dolazila samo preko reakcije žene, mislio sam odmah napustiti tu lađu jer je očito da je pod velikim utjecajem, i to onim krajnje negativnim, svoje majke. Možete zamisliti da vas netko optuži za nešto tako na pravdi Boga - potpuno nevinog. Razlog zašto tad sve nisam ostavio jest jednogodišnje dijete i drugo još u trbuhu. Život je od toga trenutka postao žrtvovanje za njih.
Šta bi bilo u pozadini razumijevanja lika i djela punice? Ima samo ovu jednu kćer. Iz tog razloga punici sam dopuštao da uđe u naš život i više nego što bi bilo normalno. Muž joj se odao alkoholu i smrtno nastradao kad mi je žena imala 7 godina. Uporno ponavlja da ju je varao. Drugačije tvrdi ženina starija rodica - da to nije istina. Punica od svoje četiri žive sestre ni s jednom ne priča već 3-4 godine. Rastavila je ženu mi od svih njenih prijateljica - nitko joj nije bio dobar, svak ju je iskorištavao - natjerala da prekine s rodbinom s očeve strane. Žena koja nam je čuvala dijete nije bila dobra. I sad evo sve čini da i mene otjera.
Poprilično sam čvrstog karaktera, i da je netko drugi na mom mjestu, vjerojatno bi završio kao i punac mi. Ali i ovako, pitam se što učiniti. Naime, nije problem punica, stvarni je problem supruga koja ne čini ništa da odbrani sebe, svoju slobodu, svog muža i svoju familiju. Ne znam koliko puta sam je pitao, želi li da i njezina djeca odrastaju bez oca kao što je to i ona doživjela.
Ja sam svojoj majci rekao na početku braka da nikad ne smije ništa reći o ženi mi - i nije nikad ni najmanje nešto. INače, između nas dvoje sve ostalo ide po normali - kao i kod sviju.
Sad kad je bilo ovo prije nekoliko dana, pitam ženu zašto nije ustalai rekla majci da jednom zašuti, ona mi je odgovorila da se ne želi s tim više zamarati i nervirati pred put. Jadnica ne vidid da se ja zamaram i da ne mogu više dopustiti da mi život u potpunosti diktira netko drugi. I žena je sumnjala u mene, vjerojatno logikom ako se laž ponovi 100 puta možda tu nešto i ima - vjerojatno je provjeravala i sumnjala. Naravno da nije ništa pronašla jer ništa nije ni bilo.
Gledajući ovu količinu pokvarenosti i zloće, čovjek se pita ima li razlike između ovog i recimo da ja sad nakon nekog ubistva nožem u gradu prijavim policiji svog prvog komšiju - čisto onako, bez razloga...
Ponavljam, nije problem punica - mislim da je takva pokvarenog karaktera- ali pošto nemamo nikog drugog u Sarajevu od rodbine a ona istinski voli unučad, čovjek bi je trpio kao neki predmet. Problem je moja žena koja dopušta da joj majka određuje prijatelje, miješa joj se u brak. Tako je dan nakon novog događaja, žena ujutro pokupila dvoje djece i otišla na kafu kod majke... provela veći dio dana s njom. Ovim se u potpunosti solidarilizrala s njom...
Ako netko ima kakav pametan savjet - komentar, bujrum.
I svastiku i punicu... kroz indigo. Sebi ostavis kopiju, njima das original.detroit-mercy wrote:Jel ti svastika udata, ako nije zvekni je pa nek se smiri malo, ona stvar cuda cini.motul wrote:uclanih se zbog ovog posta, inace nisam forumas.
Moram da se pohvalim da imam skoro identican problem.
Ja bih ovdje nadodao, jos i moju svastiku, koja je identicna kao i punica.
Pa covjece nemogu nista da kazem svojom zeni a da se one ne umjesaju.
Primjer;
---------------------------------------------------------
Nemoj dijete tako oblaciti, hladno je( rekoh ja )
Odgovaraju;(ove dvije) aj sta ima veze, moze ona to.
Naravno, dijete je obuceno po njihovom.
---------------------------------------------------------
A kada svastika nije tu kojim slucajem, onda vidi kako je malena obucena, kaze " uh jeste je ruzno obukli " ali ona prava zafrkancija.
Ima tu toga toliko mnogo, cir sam na 12 pal. crijevu dobio.
Ne znam ti mogucnosti, ali ti je moj prijedlog da se selis u postanare ako ikako mozes.
Bilo bih dobro da se izjadam na forumu, ali se bojim da se nekom zamrzi brak.
Ali ako ima zahtjeva, rado.
Pozdrav,
A svastika ide karani il piciju....nek se njih dvojica Zdogovoredadoka84 wrote:Hajd, rijesena je punica, jos da skontamo koga za svastiku i dobro ce bit ;D
Dobro razmisli prijatelju. Odnosno dobro provjeri karakter osobe - prije djece. Poslije djece, čovjek gubi određenu slobodu koju je prije imao._Levana_ wrote:Sad mi se cini da ce mi brak biti jedan od najlosijih poteza u zivotu.
I ja bih volio da moja supruga meni saveznik. SVe bi bilo lakše - u stvari problem ne bi ni postojao. NO, nije tako. Ja u potpunosti razumijem da su njih dvije same bile 20 godina i da je to neka veza koju ne treba razarati. Problem je možda da ih i previše razumijem i previše davao - iako bi moja supruga htjela da dajem još više. Davao sam doista puno: nismo otišli vikednom na vikednicu da i punicu ne povedemo, vodimo je svake godine na more s nama o našem trošku.... Ponavljam, možda je baš to problem što me se iskorištava i na ovaj način, materijalno i emocionalno.luciferino wrote: Ja bas nemam pundaru, ali imam svekrvu koja hoce da kontrolise sve zivo i da su joj svi na oku, a manipulise, ma cudo jedno. Ipak, vrlo brzo je naletila na zid (prvi pokusaj kontrole i arsuzanja), a olaksavajuca okolnost je sto mi je muz saveznik.
Jednom sam čuo jednu interesantnu "narodsku" teoriju, može se nekima činiti primitivna ali vjerovatno u tome ima nešto.luni wrote:I ja bih volio da moja supruga meni saveznik. SVe bi bilo lakše - u stvari problem ne bi ni postojao. NO, nije tako. Ja u potpunosti razumijem da su njih dvije same bile 20 godina i da je to neka veza koju ne treba razarati. Problem je možda da ih i previše razumijem i previše davao - iako bi moja supruga htjela da dajem još više. Davao sam doista puno: nismo otišli vikednom na vikednicu da i punicu ne povedemo, vodimo je svake godine na more s nama o našem trošku.... Ponavljam, možda je baš to problem što me se iskorištava i na ovaj način, materijalno i emocionalno.luciferino wrote: Ja bas nemam pundaru, ali imam svekrvu koja hoce da kontrolise sve zivo i da su joj svi na oku, a manipulise, ma cudo jedno. Ipak, vrlo brzo je naletila na zid (prvi pokusaj kontrole i arsuzanja), a olaksavajuca okolnost je sto mi je muz saveznik.
Moja žena očekuje da ja ostanem mrtav hladan dok me stara optužuje za prevaru. Kao to nije ništa. A nije da nije ništa jer i sam priznaje da je sumnjala i da me provjeravala. Tako su nam otjerale neke zajedničke prijateljice. Tako žena već godinu dana uopće da ne spomene šta bi od tih zajedničkih prijatelja/ica. Ako ih ne spominje, znači da još uvijek sumnja. A ja pola sata poslije žene odem na posao i pola sata ranije dođem kući.
Meni punica od jarana, htjela da je kcerka i zet vode sa njima na bracno putovanje, i kad oni nisu pristali, pala u histerijuluni wrote: ja bih volio da moja supruga meni saveznik. SVe bi bilo lakše - u stvari problem ne bi ni postojao. NO, nije tako. Ja u potpunosti razumijem da su njih dvije same bile 20 godina i da je to neka veza koju ne treba razarati. Problem je možda da ih i previše razumijem i previše davao - iako bi moja supruga htjela da dajem još više. Davao sam doista puno: nismo otišli vikednom na vikednicu da i punicu ne povedemo, vodimo je svake godine na more s nama o našem trošku.... Ponavljam, možda je baš to problem što me se iskorištava i na ovaj način, materijalno i emocionalno.
Hvala na odgovoru,Aura Perez wrote:ovo uvecano potpisujem. Ja jos uvijek zivim sa roditeljima koji imaju problematican brak, i mama nece da se razvede zbog mladjeg brata koji je jos uvijek u srednjoj, kao ceka da on bar fakultet upise. a nista ne dobija time. ja zivim za dan kada ce se razvesti.encian wrote:djeca vam sigurno kasnije nece biti zahvalna sto ste ostali u takvom mucnom braku. ja sam svojevremeno iskreno zavidjela svojoj prijateljici ciji su roditelji bili razvedeni. djeci treba red i oslonac, ne treba im brak.
sto se tice odlaska iz kuce, ja ne mislim da bih muza pustila u kucu ako jednom ode. ali ima i drugacijih zena.
pitaj ti svoju punicu jednom pred zenom bi li ona voljela da ti varas njenu kcerku i da odes. a vala pitaj i zenu, priprijeti da ces otici i odvesti djecu. i za ime Boga, dajte djecu u obdaniste, ne zovite tu babu da vam cuva djecu i drobi im svasta u male glavice i opterecuje ih bezveze. sad neki prestiz da ti djeca ne idu u obdaniste, a obdaniste puno zdravije, i fizicki i mentalno, od bilo koje nane.
I luni i motul, nije ostanak u braku uvijek najbolje rjesenje za djecu. eto moji su ostali u braku pa se sada meni gadi pomisao na bilo kakvo dublje vezanje s muskarcem bez obzira sto ja nisam kao moja mama ili on nije kao moj tata.
dr.Gonzo wrote:U verbalnoj komunikaciji covjek cesto ne kaze sve sto je htio, ili to ne kaze dovoljno jasno i upecatljivo. Pogotovo ako nije svadjalica i egzibicionista, nego se trudi da stoji iza svega sto je rekao. Imam osjecaj da i motul i luni spadaju u ovu kategoriju. Zato bih vam savjetovao sljedece:
Napisite zeni (a mozda i punici) pismo, i recite sta vas muci, jasno i precizno, kao sto ste ucinili na ovoj temi. U tom slucaju cete biti sigurni da ste 100% prenijeli kako se osjecate i sta zelite. U pismu moze, ali ne mora biti nekakav ultimatum. U svakom slucaju, sljedeci korak vise ne bi bio na vama.
andrija2007 wrote:Meni punica od jarana, htjela da je kcerka i zet vode sa njima na bracno putovanje, i kad oni nisu pristali, pala u histerijuluni wrote: ja bih volio da moja supruga meni saveznik. SVe bi bilo lakše - u stvari problem ne bi ni postojao. NO, nije tako. Ja u potpunosti razumijem da su njih dvije same bile 20 godina i da je to neka veza koju ne treba razarati. Problem je možda da ih i previše razumijem i previše davao - iako bi moja supruga htjela da dajem još više. Davao sam doista puno: nismo otišli vikednom na vikednicu da i punicu ne povedemo, vodimo je svake godine na more s nama o našem trošku.... Ponavljam, možda je baš to problem što me se iskorištava i na ovaj način, materijalno i emocionalno.
i lafo se razbolila. Poslije se preselila da zivi kod kceri i zeta i sad im pije krv na slamku, joj ljepote!
E ni meni boldirani fenomen nije jasan. Necu da kradem thread, ali meni je puko film kad je moja pocela prkositi meni i muzu i lagati da bi prikrila neka druga sranja. Da ne ulazim u detalje, sto ja vece krme, to ona finija...prosto ti bude neprijatno kad se pocne umiljavati, sve pita treba li nam sta, pa ako bilo sta zatreba, da je zovemo, pa kad je ne zovemo, a sto je ne zovemo, jesmo li ljuti, jesam li ja ljuta, ima li kakvih problema, a sto ne dodjemo, pa kad muz ode, a sto nisam ja dosla, da li je mrzim, da li mi se svidja, ma hebo patologiju, klimaks, glad za kontrolom, sta ti ja znam. Vidja me svake sedmice, maksimalno dvije (nemoguce je izbjeci), ali to se ne pika! Pika se ako ja dodjem njoj na kafu! Cuj, da li je mrzim...zrelost na nivou...ne mrzim je, plasim se!pustopoljina wrote: oooo na ove osobe ja mislim! to su toliko sebicni ljudi,da im nema druge nego jasno i glasno pokazati vrata. kad ti zategnes,oni se poprave-jesi li se opustio,eto ih opet da piju krv.nema tu finog razgovora,jer njima je sve to paznja,njima to godi i to traze. samo nek' se svijet oko njih vrti.
druge-manje radikalne- mozda se neke na taj nacin bore protiv starosti,jer ne podnose da budu "otpisane"...ali jednostavno nece da prihvate da im dijete nije maleno i da uloga mame vise nije njihova primarna uloga. a nemaju sta drugo raditi (kod nas-jos manje,nego drugdje).
tim zenama je tesko,klimaks dolazi ili vec trese-ali vi koji to trpite-bicete jos gori u njihovim godinama,od sve nakupljene frustracije.
ovdje postoje ljudi,neka vrsta psihoterapeuta,posebno skolovana da prate ljude u starost...koji tim zenama/muskarcima pokusavaju objasniti da bez obzira sto je ta "djeca" faza zavrsena-da nije njihov zivot zavrsen.