Ptice u prirodi

Za sve koji vole ta divna stvorenja...

Moderator: anex

Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#26 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

Ugroženost i zaštita

Na listi ugroženih gnjezdarica Europe danas se nalazi šest vsta sova: kukuvija, ćuk, ušara, bijela sova, sivi ćuk i sova močvarica.Glavni uzroci smanjenja brojnosti sova promjene su i uništenja njihovih staništa. Navedene vrste uglavnom nastanjuju otvorena staništa - livade, pašnjake, oranice, voćnjake. Intenziviranjem poljoprivrede i ubrzanom urbanizacijom, u zadnjih je nekoliko desetljeća došlo do značajnih promjena u strukturi njihovih staništa. U svhu postizanja što većih prinosa, tlo se obraduje strojevima, primjenjuju se velike količine kemijskih sredstava (mineralna gnojiva i biocidi), prelazi se na uzgoj monokultura i uvođenje plantažnog gospodarstva. Za olakšavanje strojne obrade tla provodi se komasacija (okrupnjivanje) zemljišta čime nestaju, osobito u nizinskim krajevima, brojni gajevi, živice, stari voćnjaci. Nekad velike površine močvarnih staništa melioracijama su uništene i pretvorene u oranice.

Image

Sove često stradavaju od trovanja biocidima. Nalaze se pri vrhu hranidbenih lanaca, pa su osjetljive čak i na relativno male količine biocida u okolišu. Naime, biocidi se nakupljaju duž hranidbenog lanca (npr. lišće-kukci-rovke-sove) i u njegovoj krajnjoj karici (sovama) ostaci otrova su toliko koncentrirani da dolazi do trovanja.Sove danas često stradavaju u sudaru s autima na brzim prometnicama. Česte su i povrede ili usmrđivanja sova na električnim vodovima. Posebni je problem nedostatak pogodnih mjesta za gniježdenje. Sove uglavnom gnijezde u dupljama, rupama u zidovima, stijenama ili zaklonjenim mjestima na tavanima starijih kuća i štagljeva. Međutim, stabla s dupljama ruše se sanitarnom sječom, a stare kuće i štagljevi sve više nestaju. Moderne zidane kuće i gospodarske zgrade gotovo da i nemaju prikladnih mjesta za gniježdenje sova.

Image

Nestajanje prirodnih duplji djelomično možemo nadoknaditi postavljanjem odgovarajućih kućica za gniježdenje. Međutim, kad postavljamo kućice za gniježdenje, treba to raditi planski i promišljeno. Štetno je. na primjer, postavljati kućice za gniježdenje šumske sove na rubove šuma, u gajeve ili voćnjake. Na ovaj način, naime, pomažemo agresivnijoj i jačoj šumskoj sovi da sa ovih staništa eliminira mnogo ugroženije vrste - sivog ćuka i kukuviju.
Mnoge vrste sova ugrožava uznemiravanje. To je jedan od razloga što je ušara, na primjer, danas u većem dijelu Europe vrlo rijetka i ugrožena vrsta. Ušara je osobito osjetljiva tijekom gniježdenja - gnijezdo može napustiti i pri najmanjem uznemiravanju. Ušara je česta gnjezdanca planinskih područja, gdje za gniježdenje odabire teško pristupačne litice. No u nekim područjima alpinisti i planinari danas su tako brojni i aktivni, da gotovo više i nema mjesta koja joj mogu osigurati potreban mir.

Image

Pored toga što su zakonom zaštićene, još i danas ljudi često proganjaju i ubijaju sove.Neodgovorni lovci ih ubijaju iz trofejnih razloga ili radi zabluda o njihovoj štetnosti za lovnu divljač. Na udaru lovaca najčešće je ušara. No iako ušara može hvatati i krupniji plijen, npr. lanad, to čini vrlo rijetko. Najčešće se hrani sitnim sisavcima, voluharicama i miševima.Sove su često žrtve praznovjerja. Ljudi ih nastoje ubiti ili otjerati iz svoje blizine. Od davnine sove su na zlu glasu - smatraju ih pticama zloslutnicama. simbolom smrti, glasnicima loših vješti. Razlog ovom praznovjerju leži u čovjekovom nepovjerenju spram stvorenja koja teško i rijetko uočava u svojoj okolini. Ljudi najčešće nisu svjesni stalne prisutnosti sova u svom susjedstvu -rijetko ih čuju, a još rjeđe vide. Kad ih ipak uoče, "iznenadnu pojavu" sove u svojoj blizini doživljavaju kao opomenu, poseban "znak" kojem pokušavaju dati određeno, obično negativno, tumačenje.

Image

Ovakve "iznenadne pojave" sova osobito su česte u sezoni gniježdenja kad su one aktivnije, češće se glasaju, te ih i ljudi lakše uočavaju. U glasanju sova, međutim, nema nikakve mistike - to je tek oblik komunikacije: mužjak tako "razgovara" sa ženkom, "susjed" sa "susjedom", mladunci sa roditeljima. Svaka vrsta ima svoj vlastiti prepoznatljivi "jezik" - osobitu kombinaciju hukanja, krikova, skvičanja ili raznih drugih zvukova. Za nenaviklo uho i uplašenog čovjeka ova glasanja mogu biti neprijatna. No. kao što pjev slavuja, kreker žaba ili cvrčanje cvrčka nema nikakve veze s čovjekom, tako ga nema ni nukanje šumske sove, lavež usare ili ćukanje ćuka. To su sve normalni/viflcovi, "glasovi" prirode, odraz njene raznolikosti i bogatstva i stoga bi trebali biti sretni kad čujemo huk sove u svojoj blizini.
User avatar
tech10
Posts: 15316
Joined: 14/09/2005 14:04

#27 Re: Ptice u prirodi

Post by tech10 »

Da i ja dodam moje redovne goste:

Blue jay
Image

Cardinal
Image
mycy
Posts: 202
Joined: 23/03/2008 09:38

#28 Re: Ptice u prirodi

Post by mycy »

Predobra je tema! Narocito Blue Jay... Prelijepe nijanse. Kad uspijem naci jedan site o prepoznavanju ptica postavicu ovdje. Meni je puno pomogao.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#29 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

STIGLIC ili CESLJUGAR

Image

Češljugar, jedna od najraznobojnijih ptica pjevica. Ova ptica se nastanjuje širom Europe izuzevši daleki sjever Europe.U vrijeme parenja i gniježđenja u proljece rijetko ih se primjećuje. Češljugar je izuzetno oprezna ptica, tj. majstor je prikrivanja, i jedino ga njegova melodična pjesma povremeno otkriva. Gnijezdo, koje obicno gradi ženka je jednako tako vješto skriveno i kamuflirano, zbog toga grabežljivci samo u rijetkim slučajevima pronađu i unište mlade. Ženka gradi gnijezdo od raznog materijala koji pronalazi u prirodi kao sto su suhe vlati trave, male grančice, te smrekove ili borove iglice. U vrtovima česljugari najčešće grade gnijezdo na stablu jabuke ili trešnje, dok u parkovima najčešće na topolama i javoru. Ženka najčešće snese 5-6 jaja i leži na njima 12-14 dana, za sve to vrijeme mužjak joj hranu donosi u gnijezdo. Oba roditelja hrane mlade , i to različitim lisnim ušima u pocetku, a kasnije lako probavljivim sjemenom različitih biljaka koje pronalaze u prirodi. Nakon što mladi češljugari napuste gnijezdo i osamostale se, skupljaju se u velike mase i najčešće se zadržavaju u tom području tijekom cijele zime. Češljugari se najčešće zimi hrane raznim vrstama sjemenja čičaka i ostalog sjemenja, koje vjesto izvlače iz biljaka svojim kljunovima.

Image

Obitavališta: Većinom obitavaju u nizinskim područjima, ali npr. Švicarskoj se gnijezde sve do 1000 m nadmorske visine, a pojavljuju se u kasno ljeto i jesen na alpskim livadama na visini čak do 2400 m.

Češljugari su krhke i osjetljive, ali i prekrasno obojene ptice, sa poprilično izraženim kljunom i sa laganim plesnim letom. Kroz povijest ljudi su primjećivali njegov blistav i zanimljiv izgled, zlatno-žute crte koje se protežu uzduž crnih krila . Odrasle ptice imaju jedinstveno obojena područja na glavi u kontrastu crveno-bijelo-crna područja , žuto-smeđa leđa , izraženu bijelkastu pozadinu i crni rep sa bijelim elipsastim poljima na repnim perima.

Duljina: 11 – 14 cm
Težina: 11 – 17 g.
Raspon krila: 21 – 25 cm
Veličina jaja: 15,6 do 20,0 x 12,3 do 14,3 mm

Uzgoj i briga:
Kao i mnoge druge zebe, češljugari su vrlo agresivni na ostale zebe tijekom vremena kada imaju mlade samo što je kod njih to jos više primjetno. Iz tog razloga mogi uzgajivači preporučuju držanje pojedinog para češljugara u letarci ili volijeri dimenzija 120x100x200 cm (dužina x širina x visina). Preporučljivo je da letarka ili volijera bude do pola zaštićena kako bi price imale zaklon od vjetra i kiše, te kako bi preko ljeta ptice imale sjenu od sunca.

Image

U zaštićenom dijelu letarke postavlja se gnijezdo , najčešće uzgajatelji koriste iste gnijezda kakva se koriste za kanarince boje.Uzgajatelji oko gnijezda najčešće stavljaju borove grane kako bi se ptice osjecale sigurnijima i kako bi ambijent bio sto prirodniji. Naravno ipak se mora voditi računa da je moguce motrenje gnijezda i prstenovanje mladih ptica kad dode vrijeme za to. Materijal koji se pticama nudi za oblaganje gnijezda je načešće kokosove vlati, konjska dlaka, vlati suhe trave, jutena vlakna i ostalo. Ako mužjak i ženka prihvate jedno drugo vrlo brzo kreću sa gradnjom gnijezda , i naposlijetku ženka snese jaja na kojima počinje ležati. Nakon otprilike 12 – 14 dana mladi ptići se vale iz gnijezda. Tada roditeljima treba davati što različitije poluzrelo sjemenje koje pronalazimo u prirodi (maslačak) , te je neophodno davati živu hranu (lutke crva brašnara), mravlje ličinke i ostalo. Uzgajivači isto tako daju roditeljima klijelo sjeme i komercijalnu jajčanu hranu, a isto tako i tvrdo kuhano jaje pomješano sa krušnim mrvicama ili naribanim petitt keksima. Mlade hrani iskljucivo ženka do starosti 5 – 6 dana , a nakon toga počinje ih hraniti i mužjak, tek tada ženka može nesto češće napustiti gnijezdo koje je do tada napuštala samo zbog obavljanja nužde i pića.

Prstenovanje mladih se najčešće izvodi 5 -6 dana nakon valjenja mladih iz jajeta, ali nije pravilo , ovisi o tome koliko kvalitetno roditelji hrane mlade i kakva je kvaliteta hrane.

Image

Nakon otprilike 14 dana mladi ptice napuštaju gnijezdo, i od tada za njih se brine i dohranjuje ih mužjak, dok se ženka priprema za dugo leglo od najčešće tri. Od iznimne je važnosti za ptice da tijekom stresnog razdobja roditeljsva imaju dostupnu raznoliku i zdravu hranu, sa puno zelene hrane (lisit maslačka, radića, blitve i ostalog), te svježeg voca ( jabuka,kruška...),kao i dodatke minerala u hranu i vodu.

Tijekom jeseni i zime ptice hranimo sjemenskom hranom pojačanom sjemenjem bogato uljima ( konoplja , suncokret, lan ). U proljeće ponovo reduciramo sjemenje bogato uljem , u protivnom je moguce da se ptice udebljaju sto nije preporučljivo.

Image
Muzjak, crvena maska prelazi preko ruba oka

Image
Zenka, crvena maska ne prelazi rub oka

Napomena:Mnogi uzgajivaci kanarinaca u svom jatu imaju jednog ili dva muzjaka stiglica - cesljugara koje koriste za parenje sa zenkama, kako bi dobili mjesanca bastarda, dobrog mjesanca pjevaca, koga karakterise izuzetno lijepa pjesma.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#30 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

SLAVUJ

Image
Slavuj-Luscinia megarhynchos

Slavuj je zajednički naziv za dve vrste evropskih ptica pevačica: Luscinia megarhynchos (mali slavuj) i Luscinia luscinia (veliki slavuj). One se ne razlikuju mnogo po veličini tela ili telesnoj masi, nego po tome što veliki slavuj ima nešto duža krila. Ove dve vrste se zato mogu po izgledu razlikovati samo ako se drže u ruci i zagleda im se perje, a za to imaju prilike samo zvanični prstenovači ptica. Pesma ove dve vrste se, međutim, dosta razlikuje.

Slavuji imaju neugledno smeđe perje (odozdo nešto svetlije nego sa gornje strane), pa ih je teško primetiti u gustišu u kome žive. Gnezdo slavuja se uglavnom nalazi na samom tlu, a mnogo ređe na niskoj vegetaciji. Sastoji se od neuredne gomile lišća i drugog biljnog materijala, a često je skriveno ispod kupina, kopriva i drugih bodljikavih biljaka. Slavujčići se iz jaja izlegu goli i slepi, ali brzo rastu i dobijaju perje, pa za par nedelja već mogu da lete.

Slavuj se hrani sitnim insektima i paucima, a ponekad i drugim beskičmenjacima. Obično se misli da slavuj peva samo noću, ali ukoliko ga ne uznemiravaju, često peva i danju. Najčešće pri tom sedi u nekom žbunu gde je skoro nevidljiv zbog neupadljivog perja.

Slavuj je „knjiški" primer ptice selice. Svi slavuji provode zimu u Africi, a kod nas dolaze u aprilu mesecu. Slavuj peva samo u proleće, a negde u junu lagano prestaje sa pesmom, pa u avgustu može da izgleda kako su već otišli na jug. Međutim, oni su tada tu, samo tihi i neprimetni.

U Srbiji se gnezdi samo mali slavuj, a veliki slavuj se može naći za vreme seobe. On se gnezdi u severnijim delovima Evrope, a zimu provodi u različitim delovima Afrike nego mali slavuj.
Last edited by Zah on 25/01/2009 04:47, edited 1 time in total.
alijadzigibau
Posts: 310
Joined: 18/01/2009 12:30

#31 Re: Ptice u prirodi

Post by alijadzigibau »

Jadna je nasa priroda i ptice s njom pored tona smeca sto divlji seljaci istresaju najvise po rijekama
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#32 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

Divlje ptice žrtve a ne uzročnici

Kako se godina bliži kraju, milioni divljih ptica odletjeli su na svoja zimovališta širom Afrike, Azije, Evrope i obje Amerike bez naširoko predviđane epidemije H5N1 ptičje gripe vezane uz njihove selidbene puteve.

"Najočitije objašnjenje je da seleće divlje ptice ne šire bolest", kaže dr. Michael Rands, Izvršni direktor BirdLife International-a."Seleće divlje ptice optuživane su za širenje ptičje gripe na zapad iz Azije, mada ove jeseni još nije bilo širenja nazad prema istoku, niti prema južnoj Aziji ili Africi.

Image

Ograničene pojave u istočnoj Evropi jesu na južnim selidbenim putevima, ali je vjerojatnije da su uzrokovane drugim vektorima poput uvoza peradi ili proizvoda od peradi. Pretpostavka da su divlje ptice krive još uvijek - jednostavno - nije dokazana" rekao je dr.Rands. "Divlje ptice su povremeno dolazile u dodir sa zaraženom peradi i ugibale: one su žrtve, a ne vektor H5N1 ptičje gripe."

BirdLife i dalje tvrdi da je bolja biološka sigurnost ključ za zaustavljanje širenja ptičje gripe. Osobito, BirdLife potiče vlade i odgovarajuće službe da usredotoče svoje napore na trgovinu peradi i pticama u zarobljeništvu te da zabrane kretanje peradi i proizvoda od peradi iz zaraženih područja, te ograniče međunarodnu trgovinu zatočenim pticama.

BirdLife također potiče vlade za zabrane upotrebu neobrađenog ptičjeg izmeta kao gnojiva i hrane na ribnjačarstvima i u poljoprivredi. Izlučevine domaćih ptica se naširoko koriste kao hrana i gnojivo u ribnjačarstvu i poljoprivredi, mada se zna da zaražena perad izlučuje virus preko izmetina.
Upotreba neobrađenog izmeta u ribnjačarstvu je nedavno opisana sa strane Agencije UN za hranu i poljoprivredu kao "visokorizičan način proizvodnje". Ruski seljaci su počeli upotrebljavati pileći izmet kao gnojivo na ribnjacima, a u istočnoj Evropi se izmet peradi rasipa i po obradivim poljima.

Image

Vlada Vijetnama upozorila je mjesno stanovništvo na rizik od bacanja tona pilećeg izmeta u rijeke i jezera za hranu ribama; jedan je dječak umro od ptičje gripe nakon kupanja u rijeci u koju su bacani pileći leševi. Ovog listopada su na ribnjacima u Hrvatskoj i Rumunjskoj uginuli crvenokljuni labudovi.
"Primjena takvih mjera dokazano je uspješna", kaže dr. Rands. "Na primjer, i Malezija i Južna Koreja bile su pogođene epidemijom ptičje gripe zbog uvoza zaraženih proizvoda od peradi, ali su zaustavile bolest i ostale nezaražene poboljšanom biosigurnošću. U međuvremenu su stotine tisuća vodenih ptica došle na zimovanje ili selile kroz Južnu Koreju, a mnogi ćurlini prošli su kroz Maleziju."

"Bolja biološka sigurnost je ključ za nadzor širenja bolesti," rekao je dr. Rands "ali virus izuzetno brzo mutira, stoga je važno pratiti populacije divljih ptica da bi se došlo do podataka o pojavi novih sojeva."
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#33 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

Prepelica
Fälthöns, Coturnix, Wachtel, Vaktel, Quail

Image

Opsti izgled i vazne karakteristike
Prepelica je jedna od najmanjih ptica iz porodice koka. Po opcem izgledu slicna je trcki, ali je znatno manja od nje. Prepelica je dugacka oko 18 cm. Rep joj je kratak i prema vrhu siljt. Raspon krila joj je oko 35 cantimetara. Tezina joj se krece od 95 - 150 grama. Boja perja kod prepelice je hrdasto-smeda sa uzduznim tamnim i svijetlim prugama. Zenke se vrlo malo razlikuju od muzjaka, nesto po svijetlijoj boji perja na gusi i grudima, dok muzjak ima jednobojno perje. Razlika kod zenke i muzjaka prepelice jeste jos u tome; muzjaka ima karakteristicno ponasanje prilikom parenja, mnogo je ratoboran i nedozvoljava drugom muzijaku da se priblizi zenki gdje ponekad dolazi do velikih borbi na zivot i smrt.

Porijeklo i zivotni prostor
Prepelica je ptica selica. Krajem aprila dolazi iz Egipta preko Sredozemnog mora, Apeninskog (Italije) i Balkanskog poluotoka na sjever u Centralnu Evropu. Kod nas stize pocetkom maja gdje se pari i gnijezdi, dok krajem augusta i pocetkom septembra prepelice prilikom seobe lete preko Grcke, Dardanela, Palestine, Sueca za Egipat i stize tamo u vecim jatima. Ako su zime blage mali broj ostaje i prezimljava u Hercegovini. Prepelice pretezno zive u ravnicama sa livadama, zitorodnim poljima, strnistem, medama koje su obrasla sa visokim travama i drugim rastinjem. Rijede se zadrzavaju na prostorima gdje nema rastinja koje joj pruza skloniste.

Izhrana
Prepelice se hrane sa sjemenkama raznih zitarica, lisnim i cvjetnim pupoljcima, bobama, kupinama, a mladi pretezno insektima do osamostaljenja.

Parenje
Prepelice se pare tokom maja. Pri parenju zenke imaju karakteristican zov "puc-pu-ruc" koji se cuje daleko nekoliko kilometara. Na zemlji u udubljenju zenke prave gnijezda od trave, gdje snesu od 7 - 15 bjelkastih ili smede-zutih jaja sa crnim pjegama. Zenka na jajima lezi od 18 - 19 dana. Dok zenka lezi na jajima muzjak trazi drugu zenku i pari je, ne brinuci za svoje leglo.Muzjaci su ratoborni prilikom parenja ne trpe druge muzjake u prisustvu zenke, gdje ponekad dolazi do velikih borbi na zivot i smrt. Kada opari svoju zenku ako nema u blizini drugih zenki onda je mnogo strog prema svojoj zenki dok pocinje lezati na jajima, gdje dolazi do uznemiravanje zenke (kvocke). Mladi kada se izlezu iz jaja odmah slede majku uz koju ostaju veoma kratko oko tri sedmice, gdje nakon toga vremena postaju samostalni. Prepelice su brizljive majke prema svojim mladima, znaju da prihvate tude pilice koji su ostali bez svoje majke. Prepelice se mitare dvaput godisnje i to; u junu podpuno, dok u februaru djelimicno. Prilikom mitarenja kod oba spola dolazi do potpune promjene perja.

Zivotni vijek
Tesko je odrediti zivotni vijek prepelice, ali se tumaci oko 10 godina. Prepelica ima mnogo prirodnih neprijatelja.

Prirodni neprijatelji (predatori)
Prepelica ima veliki broj prirodnih neprijatelja, a najcesci su: lisice, kune, tvorovi, lasice, macke i mnoge ptice grabljivice. Prepelice najcesce stradaju prilikom seobe, ona je ptica selica.

Lov
Lovna sezona na prepelice pocinje od 1 augusta i traje do 31 decembra. Lov na ovu vrstu pernate divljaci moze se vrsiti na vise nacina. Jedan od nacina jeste lov sa lovackim psima (pticarima - cunjavcima). Prepelice sa psima pticarima se love rano ujutro ili kasno popodne. Prepelice se dobro obicno markiraju, budu gotovo neprimjetne, jer joj je perje boje strnjike i zemlje. Prepelica kada poljece, leti veoma nisko i kratko svega od 30 do 50 metara. Let joj nije brz i obicno je u pravoj liniji. Netreba biti brzoplet, treba je pustiti da se malo udalji i gadati je na efikasnom odstojanju. Lov kod prepelice je jedan od najzanimljivih lovova na pernatu divljac sa psima pticarima, samo treba imati veliko strpljenje. Ovaj lov pruza veliko uzivanje u radu psa pticara. Vece grupe na ovu vrstu pernate divljaci nadaju velike rezultate kao pojedinacni i manje grupe od dva-tri lovca. Prepelice se gadaju sitnom sacmom, precnika dva milmetra (14).

Meso
Prepelica ima mnogo ukusno i kvalitetno meso koje je jako cijenjeno kod mnogih lovaca koji su imali priliku da ga love i koriste u svome kulinarskom jelovniku. Posebno veliko interesovanje daju lovci iz Italije na pernatu divljac.

Prepelica na rostilju:
- 4 mlade prepelice
- 50 grama suhog mesa po izboru
- 120 grama mrvica
- 1 cesanj bijelog luka
- ulje
- kasika senfa
- mali list kadulje
- lisce persuma
- so
- biber
Prepelice ocistiti, oprati i posusiti. Pazljivo ih prerezati po hrbatku, malo spljosniti, pa oprezno izvaditi hrptenu i prsnu kost. Posoliti, malo pobiberiti premazati uljem i senfom, razrijedenim sa malo vode. Mrvice izmjesati sa sitno isjeckanim suhim mesom, bijelim lukom, persunom i kaduljom. Pripremljene mlade prepelice umociti u dobivenu smjesu, ponovo nakapati malo ulja i peci polako na rostilju, na umjerenoj vatri. Povremeno premazivati uljem. Ispecene prepelice servirati uz przeni krompir i nekih od pikantnih umaka po izboru (majoneza, majoneza sa kecapom, ljuti umak od paradajza (ajvar) i slicno.

Prepelice u bijelom groždu (glavno jelo),
Specijalitet kreativne kuhinje

Image

Sastojci:
osam prepelica (oko 2,40 kg)
0,30 kg pancete
po prstohvat soli i papra
0,5 l bijelog (poluslatkog) vina
0,08 l ulja
bobice bijelog grožđa
malo ružmarina i majčine dušice
Opis:
Očišćene prepelice pažljivo operite izvana i iznutra, posušite ih, posolite, popaprite i natrljajte ružmarinom i majčinom dušicom. U masivnoj posudi zagrijte ulje i dodajte pancetu izrezanu na sitne kockice. Lagano popirjajte i zatim u zdjelu stavite prepelice. Zapecite ih naglo s obje strane pa podlijte vinom i kuhajte na laganoj vatri dok tekućina reducira do otprilike polovice. Tada prepelice okrenite na drugu stranu, poklopite zdjelu i kuhajte na laganoj vatri, još oko 10 minuta. Nakon toga prepelice ponovno okrenite i kuhajte još desetak minuta. Kad prepelice dovoljno omekšaju, u zdjelu stavite prethodno blanširane bobice bijeloga grožđa te sve zajedno prokuhajte dvije do tri minute. Prepelice izrežite, komade složite na tanjur, a pored mesa metnite po nekoliko bobica grožđa.

Iako nisam pristalica lova, to ne znaci da drugi nisu. http://74.125.47.132/search?q=cache:SHk ... d=22&gl=us
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#34 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

U sadasnjem vremenu nezaposlenostio, mozda bi jedan hobi mogao donijeti i neku ekonomsku korist. Naime, mnogi ljud pokusavaju na razne nacine svoj hobi unovciti. Jedan od nacina je i uzgoj japanskih prepelica. U tom cilju prezentirat cu krace sadrzaje a oni koji imaju uslove i zelje da se bave uzgojem japanskih prepelica, trebali bi potraziti knjigu o njihovom uzgoju i pokusati kako mnogi kazu sa uvim unosnim hobijem.
Pozdrav Zah

JAPANSKE PREPELICE

Image

Naziv prepelice potiče od reči Perdix Coturnix. Prepelica spada u ptice selice i kod nas stiže sa juga u aprilu i kasnije.U Americi živi nekoliko vrsta prepelica. Najpoznatija je virdžinijska, zatim kalifornijska prepelica. Takođe postoje i engleska bela prepelica, zlatna mandžurijska prepelica, kineska prepelica. Najrasprostranjenija je japanska prepelica (Coturnix japonica Temmnick). Japanska prepelica potiče iz Japana, što se vidi i iz imena.

MAGIČNA MOĆ PROIZVODA OD PREPELICE

Japanska prepelica - ptica budućnosti. Lekovita svojstva mesa i jaja su neverovatno velika.

Image

Meso prepelice je prirodna prava dijetalna hrana. Pomaže kod ljudi i dece, bolesnih i zdravih, kod ljudi koji imaju problema sa varenjem. Provereno pomaže kod osoba koje su imale razne operacije, kod iznemoglih i iscrpljenih. Osvežava, okrepljuje i vreća snagu tim osobama.Prepeličije meso i supa su pravi melem za ranu. Supa od prepelice je višestruko bolja od golupčije supe, a zna se da su golupčiju supu koristili za malu decu i bolesne ljude.

Jaja su veoma bogata raznim vitaminima i mineralima. Jaja japanske prepelice sadrže čitav spektar vitamina A1, B1, B2, B6, B12, zatim sadrže kalcijum, fosfor, gvožde, lizin, cistin, metionin, a imaju i asparagonske kiseline. Normalno sve ime elemente jaja sadrže u miligramima, ali sasvim dovoljno da okrepi, osveži, ojača i regeneriše ljudski organizam. Bitno je znati i to da su jedino oplođena jaja, stvarno lekovita jaja.Baš zbog toga svega toga odlučio sam da se humano bavim uzgojem japanskih prepelica i pomažem ljudima.Pomoću lekovitih jaja japanske prepelice mogu se uspešno lečiti mnoge bolesti (normalno uz konsultaciju sa lekarom). Jaje japanske prepelice je lek budućnosti.Kao što sunce rasteruje maglu, tako, a i još mnogo bolje jaja japanske prepelice pobeđuju bolest u vašem organizmu. Pijte lekovita jaja japanske prepelice, jer ćete uz njihovu pomoć biti uvek zdravi, lepi, mladi i veseli.To vam poručuje najveći odgajivač japanskih prepelica u Vojvodini.

PROIZVODI

U proizvodnom asortimanu vezanim za prepelice u mogućnosti smo da vam ponudimo:

Image

1. Jednodnevni pilići
2. Pilići različite doba starosti

Image

3.Mlade koke japanske prepelice
4. Prepelice koje već nose
5. Očišćene prepelice za pripremanje specijaliteta

Image

6. Lekovita jaja japanske prepelice u pakovanju od 60 komada
7. Jaja za nasad

Metalni kavezi za držanje prepelica kapaciteta 20 komada. Odlični za odgajanje jedne familije (može samo 1 sprat).

Image
Kapacitet 20 prepelica


8. Metalni kavez za držanje prepelica kapaciteta do 32 komada koji mogu biti i na 6 spratova. Kavezi se isporučuju kompletni sa hranilicom (pocinkovani lim), pojilicom (plastična od 1 litre) i tepsijom od pocinkovanog lima.

Image Image
Kapacitet 20 prepelica po spratu Kapacitet 32 prepelice po spratu

Za one koje interesuje ova problematika evo jos nekoliko linkova, ali u svakom slucaju onaj ko se opredijeli za uzgoj treba kupiti knjigu o uzgoju japanskih prepelica ali i razmijeniti misljenja sa nekom od uzgajivaca.

http://74.125.113.132/search?q=cache:3W ... cd=2&gl=us
http://74.125.113.132/search?q=cache:9L ... cd=6&gl=us
http://74.125.113.132/search?q=cache:YC ... cd=8&gl=us

Evo i jedan link sa podforuma:razmjena misljanja itd
http://74.125.113.132/search?q=cache:4h ... cd=7&gl=us

Link najpoznatijeg uzgajivaca u Srbiji
http://74.125.113.132/search?q=cache:6B ... cd=1&gl=us
User avatar
Alhemicarkaa
Posts: 2522
Joined: 11/02/2008 21:12

#35 Re: Ptice u prirodi

Post by Alhemicarkaa »

Zah wrote:Gugutka

Image
Meni svako jutro dolaze ova dva Gugutana, i nevjerovatno je to da smo ih od milja zvali Gugutani, Gugutke, a nismo znali da se ta vrsta sluzbeno tako zove (mislili smo da su grlice). Kako su to privrzene zivotinje, ne biste vjerovali, svako jutro dodju i ako ih odmah ne primjetimo kucaju u prozor (hranimo ih sjemenkama za ptice). Kad negdje izadjemo otprate nas do na vrh brda i pustaju svoje zvukove :) , a ako se muz i ja posvadjamo odmah slete na prozor i vire u kucu, setajuci od jednog do drugog. Duse moje drage.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#36 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

Ja vec nekoliko godina redovno hranim ove pitice. U ugao balkona stavim hrane za kanarince, nekada i mrvice koje ostanu poslije jela. Kad to pojedu, onda skoce na ogradu balkona. Zenka se odmah uredjuje a muzjak pocinje da guce. Sve to gledam kroz prozor. Tu znaju ostai i po pola sata a onda odlete. Inace ,svako jutro kad podjem na posao, ponesem hranu za pitice, ostatke hljeba i stavim na jedno mjesto pored ograde od bazena. Dok prilazim tom mjestu primjecujem dosta vrabaca, cvoraka-ovdje se cvorci ne sele i poneku vjevericu kojih ovdje ima jako puno.
User avatar
Alhemicarkaa
Posts: 2522
Joined: 11/02/2008 21:12

#37 Re: Ptice u prirodi

Post by Alhemicarkaa »

Zah wrote:Ja vec nekoliko godina redovno hranim ove pitice. U ugao balkona stavim hrane za kanarince, nekada i mrvice koje ostanu poslije jela. Kad to pojedu, onda skoce na ogradu balkona. Zenka se odmah uredjuje a muzjak pocinje da guce..
I nasi to iste rade, cak se i ljube, bukvalno. Moji nece mrvice od hljeba, kako rece jedna moja komsinica, "to su ti gospodje, nece one svasta" :lol: :lol: , pri cemu nije imala pojma da ih ja hranim. Ma ko bi rekao da pticica moze biti tako privrzena, i pametna. :-D
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#38 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

JAREBICA
Jarebica (lat. Perdix) je rod ptica iz porodice koka, koja uglavnom naseljava područje Evrope i Azije. Spada u grupnu pernate lovne divljači i obuhvata nekoliko podvrsta, među kojima su najraširenije poljska jarebica i jarebica kamenjarka.

Image

Poljska jarebica
Poljska jarebica (lat. Perdix perdix) naseljava područja sa umerenom klimom, ali se retko može naći i na planinskim zaravnima i većim nadmorskim visinama. To je tipična stepska ptica veličine oko 35 cm, sa rasponom krila od oko 50 cm. Ima perje obojeno raznim nijansama sive boje, dok su va vratu i prsima prisutni crvenkasti prelivi.

Poljska jarebica spada u grupu kratkoprugaških letača i dosta vremena provodi na zemlji. Živi u jatima od 15-20 jedinki. Hrani se namirnicama biljnog i životinjskog porekla: kukci, crvi, skakavci, proso, zob, pšenica, trava i sl.

Jedinke žive u parovima, koji se obrazuju u periodu februara i marta. Ubrzo nakon toga počinju da se pare i ženka polaže do 18 sivo-zelenih jaja u unapred pripremljeno gnezdo. Ona leži na jajima 24 dana, dok mužjak čuva stražu. Nakon izleganja mladima je potrebna velika količina hrane, koju uglavnom čine insekti.

Poljske jarebice imaju dobro razvijeno čulo sluha i vida. Žive oko tri godine i, pored grabljivaca, veliku opasnost za njih predstavljaju i hemijska sredstva koja se u poljoprivredi koriste za suzbijanje korova.

Jarebica kamenjarka

Jarebica kamenjarka se najčešće nastanjuje na području Alpa, brdima južne i srednje Italije i delovima Balkanskog poluostrva. Uglavnom je prisutna u stenovitim predelima sa malo vegetacije. Velika je oko 36 cm, a raspon krila joj dostiže 60 cm. Boja perja joj je sivo-pepeljasta, osim u trbušnom delu gde preovladava bela boja sa crnim šarama.

Ova vrsta ptica živi u malim jatima i ne pripada selicama. Hrani se pupoljcima, semenkama, kupinama, raznim vrstama insekata, puževima i sl.

Sezona parenja jarebica kamenjarki obuhvata proleće, tačnije kraj marta i čitav period aprila. Ženka obično snese 10-15 belih jaja sa crvenkastim pegama. Ležanje na jajima traje 24-26 dana.Jarebice kamenjarke mogu da žive i do 8 godina, ali imaju veliki broj prirodnih neprijatelja: lisice, kune, tvorove, mačke, ptice grabljivice itd.
dadaa
Posts: 2
Joined: 18/02/2009 11:27

#39 Re: Ptice u prirodi

Post by dadaa »

pozdrav
imam nimfu vec dvije i pol godine....stvarno je super i jako je pametna...htjela bih joj kupiti par...ali imam problem...ne znam da li je moja mima muzjak ili zenka...zna li neko na osnovu cega mogu znati?hvala
No_oNe__
Posts: 797
Joined: 21/11/2003 00:00

#40 Re: Ptice u prirodi

Post by No_oNe__ »

pozz
slucajno sam dosla ovdje i eto ...

mogu ti pomoci

ako tvoja nimfica ima dvije godine... vec moras imati nekih naznaka da li je decko ili curica

decki su zivahniji po pitanju pjesme, oponasaju zvukove i nerijetko i pricaju (ustvari najcesce), krugovi na njihovoj glavici su jarko narandzasti, udvaraju se svemu cemu stignu, kljuckaju kljunom od sjajne predmete ...

curice su susta suprotnost, i rijetko koja curica pusta previse glas, osim onog poprilicno monotonog tona PIP PIP PIP kad doziva

eto! :)
nadam se da sam ti pomogla


ima si forum na stranici http://www.papigice.net
tamo mozes naci vise savjeta

pozz
dadaa
Posts: 2
Joined: 18/02/2009 11:27

#41 Re: Ptice u prirodi

Post by dadaa »

No_oNe__ wrote:pozz
slucajno sam dosla ovdje i eto ...

mogu ti pomoci

ako tvoja nimfica ima dvije godine... vec moras imati nekih naznaka da li je decko ili curica

decki su zivahniji po pitanju pjesme, oponasaju zvukove i nerijetko i pricaju (ustvari najcesce), krugovi na njihovoj glavici su jarko narandzasti, udvaraju se svemu cemu stignu, kljuckaju kljunom od sjajne predmete ...

curice su susta suprotnost, i rijetko koja curica pusta previse glas, osim onog poprilicno monotonog tona PIP PIP PIP kad doziva

eto! :)
nadam se da sam ti pomogla


ima si forum na stranici http://www.papigice.net
tamo mozes naci vise savjeta

pozz
hvala puno.....po ovim karakteristikama moja mima je ipak muzjak.....hehe...... :lol:
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#42 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

FAZAN - Phasanius colhicus
Opsti izgled i vazne karakteristike

Image

Fazan je pernata lovna divljac porodica poljskih koka/Golliformes/. Fazan je dugacak od 65 - 85 centimetara. Rep mu je veoma dugacak do 40 cm i prema vrhu siljat, sa 15 - 18 pera. Raspon krila mu je oko 75 cm. Tezina mu se krece od 1200 - 1500 grama. Boja perja po ledima mu je crvenkasto-kafena sa bielim flekama, a po prsima i bokovima nesto tamnija sa crnim flekama koja daje veoma lijep osjaj na suncu. Muzjak ima bijelu ogrlicu i cuperak perja na glaci "uske". Zenke su nesto manje i lakse od muzjaka, dugacke su od 53 - 63 cm, a tezina im se krece od 1000 - 1200 grama. Boja perja joj je zemljasto-smeda sa tamnim flekama i veoma dobro prilagodena uslovima stanista. Noge su ima dugacke od 20 -25 cm, kafeno-sive boje, kod muzjaka starih preko tri godine veoma je izdrazena ostruga. Fazani se mitare svake godine od augusta do kraja septembra sa mladima.

Porijeklo i zivotni prostor

Fazan vodi porijeklo iz Azije, rasprostranjen je u cijeloj Evropi, osim sjeverne Skandinavije i Rusije, Islanda. Pretezno zivi u sumarcima, livadama sa grmljem, zitorodnim poljima, pjescarama, strnistem, medama i drugim suhim stanistima koji su obrasla sa visokim rastinjem uz obale rijeka s mjestimicnim drvecem. Fazan zivi u jatima od 15 - 20 jedinki, kojeg sacinjavaju jedinke od proslogodisnjeg potomstva do pocetka proljeca, onda formiraju parove, gdje se pare i lezu. Monogamna je pernata divljac. Cesto mjenja svoja stanista, brzo trci i leti, pravoliniski. Ova pernata divljac je porodica koka, nije selica vec je stanarica i nalazi se kod nas tokom cijele godine.

Image

Fazan spada u vrstu poljskih koka kojim osim njega pripadaju još i poljska jarebica, jarebica kamenjarka i prepelica. U lovištima BiH ima više podvrsta fazana, a najviše križanaca između njih. Najčešće ipak srećemo sljedeće podvrste: obični fazan-Phasanius c. colhicus (mužjak nema bijelu ogrlicu), kineski-Phasanius c. torquatus (mužjak ima bijelu ogrlicu i čuperke perja na glavi "uške"), mongolski-Phasanius c. mongolicus (mužjak ima širu ogrlicu ali nema "uške") i crni ili zeleni fazan-Phasanius c. tenebrosus (mužjak nije jarkocrvene boje već tamnometalnozelene a ženka je hrđasto crna).

Ženke drugih fazana se gotovo ne razlikuju, sve su zemljasto-smeđe boje s tamnim pjegama, što ih prilagođava tlu na kojem se kreću i gnijezde. Za razliku od neuglednih ženki, mužjaci su pokriveni šarenim, blještavim perjem kog mitare tokom augusta i septembra.

Image

Staništa fazana su polja ispresjecana šumarcima, grmljem i živicama, rubovi, šuma, livade, doline uz obale rijeka. Odgovaraju im suha i propusna zemljišta. Za vrijeme gniježdenja drži se brežuljkastih predjela do 350 m n/m. Parenje počinje sredinom marta a završava u aprilu. Jedan mužjak može oploditi između 4-10 ženki, iako je idealan odnos 1-4/6 u korist ženki. Ženke polažu jaja u udubljenjima na tlu. Sredinom aprila do početka maja snese 10-18 najčešće 12-14 žućkastosivih do zelenkastih jaja. Nese ujutro redovno svaki dan. Kad snese zadnje jaje na njima leži 24 dana, uz napuštanje gnijezda ujutro u potrazi za hranom i vodom.

Image

Kad se mladi fazani ispile ženka ih vodi i čeprtka im hranu koja isprva sastoji od insekata, crva i mravljih jaja da bi nakon 10-tak dana prešli na biljnu hranu. Uz ženku ostaju do osam sedmica. Tek nakon desete nedelje mladi fazani razviju letno perje. Iako su tada samostalni u traženju hrane, još se izvjesno vrijeme zadržavaju u blizini ženke. Nakon 16 sedmica mladi počinju živiti u manjim grupama, obično različitih spolova. Spolnu zrelost dostižu nakon nepune godine života a mogu doživiti starost od 7 godina iako se takvi primjerci rijetko susreću.

Fazani se hrane hranom biljnog proijekla kao što su vrhovi ozimih žitarica, djetelina, pupovi, bobice, sjemenkama i plodovima drveća i grmlja, zrnima mahunarki, sjemenkama žitarica i kukuruza, kao i životinjskom hranom insektima, crvima, malim žabama, puževima, gušterima, mladim poljskim miševima i drugim sitnim kičmenjacima. Uz hranu uzimaju i sitne kamenčiće koji u stomaku služe za mljevenje hrane. Redovno piju vodu.

Image

Prirodni neprijatelji fazana su lisica, mačke, jastreb, kuna, za mlade još i lasica, soko i tvor. Kreje, svrake, pacovi, ježevi i divlje svinje pljačkaju gnijezda.U toku ljeta, polja u kojima fazan obitava, pružaju dovoljnu kamuflažu, dok u zimskom periodu ostaje na nemilost svojih brojnih neprijatelja.

Smanjenjem životnog prostora fazana, njihov broj se u našim krajevima drastično smanjuje, zbog čega se provodi sistematsko naseljavanje ovih ptica.
U narodu su poznata imena fazan za mužjaka i fazanka za ženku.

Fazan se lovi psima ptičarima i rjeđe šunjkavcima. Može se loviti prigonom, pogonom i kružnim lovom. Prema Zakonu o lovstvu za odstrjel fazana koriste se puške sačmarice. Za odstrjel fazana dopušteni prečnik sačme iznosi 3-3,5 mm. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 40 m.

Image

Juha od fazana
Sitnež, želudac i jetricu od fazana propirjajte na masnoći zajedno sa sitno sjeckanom kapulom, selenom, mrkvom, s nešto još sitnije sjeckanog češnjaka i petrusimula. Tada zalijte temeljcem od peradi i dodajte žlicu slatke paprike i žličicu koncentrata rajčice. Kad sve dobro prokuha i omekša ulijte malo bijelog vina, može i čašu vrhnja. Posolite i popaprite pa služite vruće.

Fazanova prsa s gljivama
Fazanu odvojite prsa, malo ih protucite pa pecite na ploči dok ne dobiju zlatnu boju s obje strane. Gljive, najbolje bukovače i šampinjone, zažutite na istoj ploči pa pristavite fazanovim prsima u velikoj tavi s nekoliko kolutova kapule i dobre prepečene slanine. Posebno skuhajte blitvu, sve podlijte maslinovim uljem i služite odmah.

Fazan na divljač ili bijelo
Fazana, kojega ste u šupljini začinili solju, paprom, ružmarinom i slaninom, pecite u pećnici na nauljenom limu dok ne dobije koricu. Tada ga podlijte čašom procijeđenog limuna i čašom maslinova ulja pa pokrijte folijom ili nekim poklopcem. Kad ptica omekša razrežite je na komade pa vratite u isti lim s nekoliko grančica ružmarina, kolutova limuna, opet podlijte sokom od limuna i sokom od pečenja, poparite i pustite da se na blagoj vatri sve prožme. Služite vruće uz domaće makarune ili njoke.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#43 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

VELIKI TETRIJEB

Image Image

Veliki tetrijeb (Tetrao urogallus l.) gluhan je ukras i biser visokoplaninskih lovišta. Posebno veliki primjerci, kapitalci, oduvjek su se mogli vidjeti u šumama Klekovače i Osječenice. Tako je i danas. Pored lovaca i ljubitelja prirode veliki tetrijeb plijenio je i plijeni pažnju umjetnika, kako književnika tako i slikara. Nezaboravna je ljubavna pjesma tetrijeba u doba parenja.

Image

Nakon završenog parenja u aprilu ili maju, što prvenstveno zavisi od nadmorske visine i klimatskih karakteristika staništa, život koke i mužjaka se iz osnove mijenja u odnosu na hladnu zimu i burno proljeće. Koke se bave majčinskim obavezama (pravljenje gnijezda, nošenje i ležanje na jajima, piljenje i briga o potomstvu) dok mužjaci odlaze u potragu za hranom da bi nadoknadili energiju koju su izgubili tokom parenja. Mužjaci, po nekim teorijama ostaju u blizini koka a po drugim mužjak i ženka se razdvajaju odmah nakon parenja i žive odvojeno sve do sljedećeg proljeća.

Image Image

Koke se najčešće gnijezde nedaleko od mjesta parenja. U šumskoj stelji u nekom udubljenju, najčešće među korjenjem stabala, pod izvaljenim stablom ili ispod gustih grana dubećih stabala, koka pravi jednostavno gnijezdo koje oskudno oblaže biljnim materijalom, mahovinom i ponekim perom. Koka snese obično 5 do 9 jaja u gnijezdu na kojima leži prosječno 27 do 28 dana. Koka napušta gnijezdo samo ako pokušamo da je uhvatimo rukama.

Ishrana tetrijeba sa nastankom vegetacionog perioda u odnosu na zimu, kada jede uglavnom iglice četinara, mnogo je raznovrsnija i bogatija. Sastoji se pretežno od mladih pupoljaka i listova četinara i lišćara, raznih sjemenki, zatim insekata i raznih zeljastih biljaka. Osnovnu ishranu tek izleženih pilića čine insekti koji su osnovni izvor bjelančevina za njihov rast i razvoj. To su najčešće mravi (odrasli i larve), pauci, gliste i crvi, skakavci razne vrste tvrdokrilaca. Hladna i vlažna proljeća negativno utječu na podmladak tetrijeba tako što znatno redukuju brojnost insektskih vrsta koje pilići koriste u ishrani. Smatra se da pilići nemaju sposobnost da primjećuju insekte ako nisu u pokretu, a za vrijeme hladnog vremena oni su umrtvljeni i nepokretni. Nakon kritičnog ranog ljetnog perioda odrasliji mladunci do jeseni polako prelaze na režim ishrane odraslih jedinki.

Image

U drugoj polovini ljeta u potrazi za svježijom hranom tetrijebi se penju na više planinske položaje, sve do gornje granice vegetacije (najčešće do 1800 metara). Tamo pronalaze razne sočne jagodaste plodove kji su im najomiljenija hrana: borovnicu, brusnicu, malinu, kupinu, jagodu, kao i razne vrste insekata. Tetrijebi hranu pronalaze tokom dana krećući se po zemlji, dok noć provode po granama pojedinih stabala.

Image

Mitarenje počinje nakon parenja, sredinom maja. Odvija se postepeno i polako. Mužjaci prvo mjenjaju perje na glavi i vratu, a zamjena cjelokupnog perja dešava se krajem jula i početkom avgusta. To je najopasniji period za mužjaka jer izvjesno vrijeme gubi sposobnost letenja. U to doba tetrijeb se sklanja u najmirnije i najnepristupačnije dijelove staništa štiteći se na taj način od prirodnih neprijatelja. Tokom mitarenja dolazi i do promjene rožnatih dijelova tijela (ljuštenje kljuna, noktiju i zamjena resica na prstima). Kompletno mitarenje se završava krajem septembra i početkom oktobra. Za razliku od mužjaka kod koke se mitarenje vrši postepeno sve do zime, zbog čega i ona gubi sposobnost letenja. Priroda je obdarila koku još jednom sposobnošću adaptacije na životnu sredinu u odnosu na mužjaka-mimikrijom. Kada koka nepomično stoji u šumskoj vegetaciji gotovo ju je nemoguće primjetiti.

Image

Pilići se takođe odlikuju mimikrijom , sve do potpunog odrastanja kada mužjaci poprimaju svoje kitnjasto crno-metalnozeleno perje. Promjena perja kod pilića počinje rastom pera na repu i krilima. Poslije druge nedjelje starosti, oni već imaju ograničenu sposobnost letenja. Tokom ljeta pilići mjenjaju perje dva puta, a u jesen dobijaju sve osobine odraslih. Kada se koka sa pilićima nađe u neposrednoj opasnosti pred čovjekom ili nekom grabljivicom, ona lukavo skreće pažnju na sebe, da bi odvratila pozornost od pilića, tako što se lagano povlači glumeći nesposobnost letenja. pilići se u takvoj situaciji vješto skivaju u obližnje gustiše a ima slučajeva kada padaju na leđa i kandžama navlače na sebe lišće, travu ili mahovinu tako da postanu potpuno nevidljivi. U kasnu jesen odrasli podmladak tetrijeba odvaja se po polovima tako da mladi mužjaci izvjesno vrijeme žive zajedno u grupi, dok mlade ženke ostaju sa kokom. Do narednog proljeća ove zajednice se raspadaju na pojedinačne primjerke.

Image

Tokom vegetacionog perioda , zbog načina života i raznih oblika adaptacije na životnu okolinu, tetrijebska divljač postaje gotovo neprimjetna u lovištu, ali ipak, iskusno i uvježbano oko može primjetiti tragove koje ova divljač ostavlja iza sebe. Na taj način, između ostalih, se i utvrđuje brojno stanje jedinki u lovištu. Ukoliko se nađemo u tetrijebskom staništu u večernjim časovima po tihom vremenu, imaćemo prilike da čujemo zvuk snažnog klepeta krilima koji proizvodi tetrijeb prilikom penjanja na neko stablo gdje mirno provodi noć.

Image

Krajem ljeta i u jesen odrasle primjerke možemo sresti na šumskim kamionskim putevima na koje silaze radi uzimanja posebnih nerastvorljivih kamenčića (gastroliti) koji pomažu varenju želuca zbog većih količina i teže probavljive hrane koju uzimaju u tom periodu. Velikog tetrijeba i njegovu koku teško možemo primjetiti golim okom ali zato u proljeće, ova tiha i neprimjetna ptica nam se ponovo pokazuje u punom sjaju i ljepoti pružajući nam nezaboravno zadovoljstvo.

Napomena: Ranije sam citao da je Austro-Ugarska naselila ovu pticu na prostore BiH. U razgovoru sa starijim ljudima, saznao sam, da je ova ptica bila rasprostranjena sirom BiH ali da je danas ima samo u nekim predjelima, gdje su lovci bili savjesniji i potpomogli njeno nastanjenje. Inace, nasi lovci pobise sve u cilju nekog svog za mene nerazumljivog zadovoljstva.

Image

Fazana ima gotovo svagdje zahvaljujci fazanerijama kojih ima u okolini gotovi svih veci gradova BiH ali velikog tetrijeba nema svagdje. Ne znam zasto lovacka drustva ne primijene istu praksu uzgoja velikog tetrijeba, jarebica i prepelica kao sto to rade sa uzgojem fazana. BiH je siromasna sa pticama i njihov broj se svakim danom sve vise smanjuje. Mozda neko od mladjih lovaca ucesnika na ovom podforumu pokrene inicijativu za uzgoj velikog tetrijeba, jarebica i prepelica sirom BiH.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#44 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

DIVLjE VRSTE I DALjE NA METI MAFIJE

Ko štiti krijumčare

Beograd, 23.09 2004 -Rupe u propisima glavom je platilo 8.300 prepelica, 1.500 grlica i golubova, ukupne težine oko 1.000 kilograma. Naime, u noći između 19. i 20. septembra, hrvatski carinici na graničnom prelazu Tovarnik, zaplenili su šleper ubijenih ptica, koje je trebalo da budu prokrijumčarene u Italiju. U Uredbi o zaštiti prirodnih retkosti, ove ptičje vrste nisu zaštićene i dok se ne izglasa nova Uredba, čije je donošenje zatražio Zavod za zaštitu prirode, ove vrste ptica i dalje će biti na meti krijumčara.

Image

Nažalost, ovo je samo jedan od od bezbroj zabeleženih pomora naših ptica. Divlje ptičje vrste krijumčari već godinama love, a njihovom prodajom u Italiju i druge evropske zemlje zarađuju stotine hiljada dolara. Ptice koje krijumčari pokušavaju da izvezu, obično su ubijene, „očerupane”, stavljene u plastične kese i zamrznute, da bi na kraju završile kao specijaliteti u elitnim restoranima. Uprkos svim zastrašujućim podacima – da se svake godine iz naše zemlje prokrijumčari više od tri miliona ptica, niko od nadležnih ne preuzima na sebe odgovornost za ovu vrstu kriminalnih aktivnosti.

Image

Društvo za zaštitu divljih ptica je jedna od malobrojnih organizacija u našoj zemlji, koja se bavi zaštitom ptica, njihovih staništa i rehabilitacijom povređenih ptica. Međutim, izgleda da ova organizacija mnogima stoji na putu, jer pokušava da raskrinka kriminalne grupe u našoj zemlji i da odgovorne za nelegalnu trgovinu divljih vrsta privede pravdi. O njihove apele do sada su se državni organi uglavnom oglušavali.

– Našim aktivistima svakodnevno prete, jer se trenutno pred našim sudovima vodi preko 100 procesa koje smo mi pokrenuli. Ali, država omogućava nesmetano ubijanje i krijumčarenje ptica, jer su u igri velike svote novca – kaže Aleksandra Tadić, predsednica Društva za zaštitu divljih ptica.

Image

Transport preko granice ilegalno ubijenih ptica odvija se na različite načine: od skrivanja njihovih tela u vozilima sa duplim dnom do posedovanja falsifikovanih papira sa lažnim sadržajem.

Prema rečima Aleksandre Tadić, najkritičnija je situacija u Vojvodini i u južnoj Srbiji, gde se svakodnevno odigrava krivolov nad pticama. Ona napominje da se podižu nelegalne radionice, u kojima se ptice ubijaju i pripremaju za krijumčarenje u zemlje Evrope.

– Afera „Balkanske ptice” je najveći zabeleženi masakr divljih ptica u istoriji Evrope, jer su novembra 2001. godine na italijanskoj granici u samo jednoj hladnjači pronađene 120.702. ptice ubijene na teritoriji naše zemlje. Ta afera za nas nije završena, jer osuđena lica u Italiji nisu sama ubila milione naših ptica. Za njih je radila uigrana mafija, koju čini stotinu domaćih kriminalaca i lovokradica, koji i danas rade ilegalno, bez izgleda da će se uskoro naći iza rešetaka – ističe Predrag Dukić, generalni sekretar Društva.

S obzirom na činjenicu da su krijumčarske šlepere i automobile uglavnom zaplenjivali hrvatski carinici, postavlja se pitanje zašto naši carinici do sada nisu sprečavali da ovakvi tovari prelaze našu granicu?

Image

U saopštenju Uprave carina Srbije odbacuju optužbe i ističu da je carinska procedura na graničnom prelazu Tovarnik bila ispoštovana.

Iz Ministarstva za nauku i zaštitu životne sredine – Uprave za zaštitu životne sredine, navode da je ova Uprava nadležna jedino u slučaju zaštićenih vrsta, a da prepelice i grlice koje su nađene u pomenutom šleperu nisu u nadležnosti ovog Ministarstva.

I Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne smatra sebe odgovornim za ilegalni izvoz ptičjeg mesa, ali je već preduzelo odgovarajuće aktivnosti radi utvrđivanja okolnosti pod kojima se desio navedeni događaj. U njihovom saopštenju stoji i da je inspekcija otkrila tovar od još 500 ptica koji su krijumčari, pošto nisu uspeli da pređu granicu, bacili u šumu.

Image

Prema procenama, od prokrijumčarenih ptica iz naše zemlje u inostranstvo najviše je ptica pevačice, iz porodica zeba, drozdova, ševa i senica, koje se nude po ceni od pet do 50 evra po komadu. Ptice grabljivice iz redova sokolova, jastrebova, orlova i lunja, prodaju se po ceni od 500 do 50.000 evra po komadu, a trgovina njima obavlja se u živom obliku. Barske ptice, poput patki, guski i čaplji, na crnom tržištu se prodaju po ceni od 10 do 100 evra, dok su hibridi najskuplji i za njih preprodavci traže od 5000 do 50.000 evra.

– Naša zemlja nema više nijednu ptičju vrstu čija je populacija u porastu, već su sve u velikom padu – od 20 do 80 odsto. Oko 90 odsto kriminalaca u ovoj oblasti grupiše se oko saveza odgajivača egzotičnih ptica, samozvanih „sokolara“, agencija za lovni turizam ili oko određenih lovačkih udruženja – dodaje Aleksandra Tadić.

Image

Do sada u našoj zemlji nije uhapšena nijedna osoba koja je umešana u nezakonitu trgovinu nad divljim pticama. I dok naša ministarstva prebacuju odgovornost sa jednih na druge za krijumčarenje divljih ptičijih vrsta, više od 300 vrsta divljih ptica, koji se mogu videti na teritoriji naše zemlje, izumire ili završava kao specijalitet na meniju elitnih evropskih restorana.

Danijela Davidov - Politika

Napomena:Ovi podaci odnose se na Srbiju. Slicno je i u BiH, Hrvatskoj , Crnoj Gori, Makedoniji.
Pozdrav Zah

Image
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#45 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

Kućice za gniježđenje ptica priredila
Pise: Vesna Tutiš

Zašto postavljati kućice za gniježđenje ptica?

Većina dupljašica su ptice šumskih staništa i prirodno se gnijezde u starim šumama bogatim dupljama. No, u posljednjih stotinjak godina znatno su smanjene površine obrasle takvim šumama. Suvremene metode uređivanja šuma uključuju redovitu sječu suhih, šupljih, oštećenih i starih stabala, pa je prirodnih duplji danas u šumama vrlo malo.Nedostatak prirodnih duplji možemo djelomično ublažiti izradom i postavljanjem kućica za gniježđenje u odgovarajuća staništa, te tako pospješiti gniježđenje ptica dupljašica i pridonijeti njihovoj zaštiti.

Koje se ptice gnijezde u kućicama za gniježđenje?

Image

Velik broj ptica koje se gnijezde u dupljama ili raznim pukotinama prihvaćaju kućice za gniježđenje. O veličini i obliku kućice, veličini otvora i mjestu na kojem su kućice postavljene ovisi koje će se vrste u njima nastaniti. U kućice za gniježđenje možemo privući dupljašice i poludupljašice.
Dupljašice za gniježđenje redovito odabira duplje u drveću, a ulazni otvor u dupljuje mali i veličinom uglavnom odgovara veličini ptice - otvor je obično velik tek toliko da ptica kroz njega normalno prolazi. Dupljašice su, na primjer: čvorak, velika sjenica, plavetna sjenica, crnoglava i jelova sjenica, brgljez, djetlići, žune, golub grivnjaš i neke vrste sova.

Poludupljašice se gnijezde u dupljama, ali ili u pukotinama u zidovima, strmim obalama, stijenama i sličnim zaklonjenim mjestima, a neke od njih ponekad se gnijezde i na otvorenijim mjestima. Ulazni otvor u duplje ili pukotine u kojima se gnijezde poludupljašice obično je znatno veći od ptice. Poludupljašice su, na primjer: vjetruša, čiope, vijoglav, zlatovrana, mrka crvenrepka, palčić, crvendać, gorska i bijela pastirica i dr.

Iako se najčešće izrađuju kućice za sitne pjevice (sjenice, čvorke, muharice i si.), vrlo dobro ih prihvaćaju i krupnije ptice, na primjer: šumska sova, jastrebača, kukuvija, planinski ćuk, sivi ćuk, vjetruša, čavka, golub dupljaš, vijoglav i dr. U narušenim prirodnim uvjetima čak i ptice koje normalno same buše vlastite rupe za gniježđenje, npr. crna žuna i veliki djetlić, ponekad prihvaćaju kućice za gniježđenje.

Modeli kućica
Kućice za gniježđenje ptica mogu biti raznih oblika i izrađene od različitih materijala. Pri izradi kućica važno je voditi računa da one budu jeftine i jednostavne, ali čvrste i kvalitetne. "Profinjene" kućice, bogate ukrasima, mogu biti estetski ugodne čovjeku, ali često su nepotrebno skupe ili što je još gore, neprikladne za ptice. Upotrebom jednostavnih shema prikazanih u ovoj brošuri moguće je napraviti mnogo kvalitetnih i funkcionalnih kućica.
Kućice za gniježđenje izrađuju se najčešće u nekoliko osnovnih modela. Za poludupljašice se izrađuju uglavnom kućice četvrtastog tlocrta .

Image

a za popludupljašice četvrtastog ili okruglog tlocrta . Modeli izrađeni prema priloženim crtežima mogu se prilagoditi većinska - mijenja se samo veličina kućice i veličina ulaznog otvora.

Sl 3.1. Kladu ispiliti na odgovarajuću duljinu (= visina kućice) i raskoliti je na dva dijela
Sl 3.2. Unutarnji dio dobivenih četvrtina izrezati tako da ostane vanjski dio trupca pokriven korom debljine 4-5 cm
Sl 3.3. Dobivene polovice raskoliti na pola i jednu od dobivenih četvrtina čavlima pričvrstiti na drvenu letvu koja je duža od visine kućice
Sl 3.4 Čavle zabiti tako da su glavice s unutarnje strme (kao na lijevom crtežu). Vrhove čavala ako vire iz letve svinuti klještima.
Sl 3.5. Na vrhu i na dnu dobivene četvrtine debla spojiti valovitim limovima za spajanje u oblu kućicu s dupljom i postaviti krov.


Image

Image Image

Image Image

Image


Gdje postavljati kućice?
Kućice se mogu postavljali u vrtove, voćnjake ili u šumu. Pri postavljanju treba paziti na međusobnu udaljenost kućica. Većina dupljašica su teritorijalne ptice, pa stoga nije dobro kućice postavljati suviše blizu jer će mnoge ostati prazne.
Kućice se mogu postavljati i u male vrtove. Na primjer, u vrt površine 500 m: moguće je postaviti pet kućica za sjenice: po jednu u svaki kut i jednu u sredini vrta, dok je vrt površine 1000 m2 moguće postaviti devet kućica: po jednu kućicu u svaki kut, po jednu na svaku stranicu i jednu u sredini vrta.

Kada postavljati kućice
Kućice je najbolje postavljati ujesen, a najkasnije u siječnju. Mnoge ptice utvrđuju svoje gnijezdeće teritorije već u veljači i ožujku, a neke, kao npr. kratkokljuni puzavac, i ranije - u kasnu jesen. Mnoge od naših ptica, sjenice na primjer, su stanarice i koriste kućice tijekom cijele godine: za gniježdenje u proljeće, ali i kao sklonište za lošeg vremena tijekom jeseni i zime.

Image

Materijal za kućice
Za izradu kućica mogu se koristiti različiti materijali: drvo, beton, plastika i si. Zbog izvrsnih izolacijskih svojstava daleko najbolji i najčešći materijal koji se koristi za izradu kućica je drvo. Najčešće se izrađuju kućice četvrtastog tlocrta od dasaka, ali izvrsne su i kućice okruglog tlocrta koje se izrađuju od šupljih ili punih trupaca.

Kućice od dasaka najbolje je raditi od daska debljine 2 do 2,5 cm koje će pticama osigurati dovoljnu toplinsku izolaciju. Za dno i stranice kućica može se koristiti meko drvo, odnosno daske slabije kvalitete, ali krov treba biti načinjen od otpornijeg tvrdog drva. Poželjno je da kućice izrađujemo od suhih dasaka, kako po izradi kućica ne bi sušenjem i stezanjem drva došlo do neželjenih pukotina.

Kućice izrađene od trupaca imaju izvrsna izolacijska svojstva i osobito su korisne za sitne ptice kao što su sjenice. Vrlo su dopadljive i dobro se uklapaju u okolinu. Ove kućice moguće je izraditi iz komada prirodno šupljeg drva ili iz klada čvrstog, punog drva.Izrada kućica iz šupljog drva mnogo je lakša, no treba paziti da se one rade samo iz drva kojeg smo nabavili u šumariji ili u pilani. Nije dobro posjeći šuplje stablo ili granu kako bismo dobili materijal za izradu "zgodnih" kućica. Rušeći takva stabla uništavamo prirodne duplje koje uvijek imaju prednost pred umjetno postavljenim kućicama!

Zaštita kućica
Gotove kućice dobro je premazati s kvalitetnim sredstvom za zaštitu drva (npr. Sandlolinom), kako bi se povećala njihova otpornost i osigurala trajnost. Kućice se premazuju samo s vanjske strane, a nakon zaštite drva treba ih dobro provjetriti i osušiti. Kad postavljamo kućice, one moraju biti potpuno suhe.

Krov
Krov je najbolje izraditi od tvrdog drva koje je otpornije na vlagu i isušivanje. Dobro je i kad je krov kućice nakošen i "pada" prema naprijed. Tako se osigurava otjecanje vode - voda se ne zadržava na krovu koji se tada lakše suši i drvo manje truli, a prokišnjavanje i vlaženje unutrašnjosti kućice je manje. Nagib krova može se osigurati tako da se bočne daske ispile ukoso. To malo otežava izradu kućice. Drugi je način jednostavniji - kućica se pričvrstiti na deblo tako da visi prema naprijed.Najbolje je kad krov natkriva prednju i bočne stranice kućice tvoreći strehu koja unutrašnjost kućice bolje štiti za lošeg vremena

Drenaža

Iako nagib krova i streha smanjuju mogućnost ulaženja kiše u kućicu, za jakih i dugotrajnih kiša voda može prodrijeti unutra. Da bi se spriječilo zadržavanje vode u kućici potrebno je osigurati drenažu. To se postiže bušenjem rupa (promjera 6-7 mm) na dnu.

Postavljanje kućice

Kućicu treba pričvrstiti na stablo tako da stoji nepomično. Kućicu možemo pričvrstiti žicom koju omotamo oko kućice i stabla ili je pak možemo čavlima pribiti za stablo (Slika 6). U ovom drugom slučaju, na stražnju stranu kućice (tj. stražnju dasku) pribijemo čvrstu letvu koja viri po 10 cm s gornje i donje strane kućice. Pri tome treba paziti da vrh čavla kojim je letva pribijena ne ulazi u kućicu. Kroz dio letve koji viri iznad i ispod kućice pribijemo čavle i pričvrstimo kućicu za stablo.

Kamo okrenuti ulaz kućice?

Kućice treba postaviti tako daje ulaz zaklonjen od izravnih sunčevizraka, jakog vjetra i kiše Najbolje je da ulaz okrenuti prema jugu kako bi ptice bile zaštićene od hladnih vjetrova, a i radi boljeg osvjetljenja. Pri tome treba paziti da sunčeve zrake ne "tuku" direktno u kućicu zbog opasnosti od pregrijavanja.

Image

Čišćenje i održavanje kućica

Kućice treba redovito čistiti. Čišćenje se često zanemaruje i nakon nekoliko godina kućice su pune gnijezdećeg materijala i neprikladne za gniježdenje.
Najbolje je čistiti odmah nakon gniježđenja ili najkasnije u rujnu ili listopadu. Staro gnijezdo i materijal kojeg izvadimo iz kućica dobro je spaliti što će pomoći uništavanju parazita i njihovih jajašaca. Pri čišćenju je dobro nositi gumene rukavice, jer neki paraziti ptica mogu ugristi i čovjeka, uzrokujući crvenilo i svrbež. Nakon čišćenja poželjno je kućicu ostaviti nekoliko tjedana otvorenom kako bi se dobro provjetrila.Mnoge ptice stanarke koriste kućice kao skloništa za lošeg vremena i kao odmorišta tijekom jeseni i zime. Ovakav zimski smještaj za ptice nije nužan, ali će im svakako pomoći tijekom oštrih zima. Da bi se kućica "ojačala" za zimu dobro je dno prekriti slojem vate, slamom, piljevinom, mahovinom i si. Sredinom veljače potrebno je ponovo očistiti kućice i ukloniti ovaj sloj jer će on sadržavati manju količinu parazita i izmeta.Kućice trebaju biti izrađene tako da se mogu lako čistiti. To se postiže pomoću pomičnog dna, krova ili stranice.

Image Image

Image

Veličina kućice

U Hrvatskoj gnijezdi 50-tak vrsta dupljašica ili poludupljašica. Većinu ovih vrsta moguće je privući na gniježđenje u odgovarajuće kućice. O obliku i veličini kućice, veličini ulaznog otvora i mjestu na kojem su kućice postavljene ovisi koje će se ptice u njima nastaniti
Gore opisani modeli kućica zadovoljit će većinu ptica. Oni se mogu prilagoditi raznim vrstama - mijenja se veličina kućice i veličina ulaznog otvora. U tablici su prikazane idealne mjere kućica za vrste koje gnijezde u Hrvatskoj. Kod izrade, međutim, ne treba insistirati na ovim mjerama - većina ptica prihvatiti će i kućice koje dimenzijama ponešto odstupaju od idealnih. Na primjer, kućice za dupljašice s ulaznim otvorom promjera 28 mm prihvatiti će plavetna sjenica, velika sjenica, jelova sjenica i poljski vrabac. One s nešto većim otvorom (promjer 32 mm) prihvatiti će vrabac, brgljez i mali djetlić. Kućice treba raditi tako da se najbolje iskoristi materijal koji je na raspolaganju i da se proizvede što veći broj kvalitetnih kućica.
Da li će neka vrsta ptice biti privučena u kućicu, ne ovisi samo o tipu kućice i veličini ulaznog otvora već i o njenoj lokalnoj rasprostranjenosti i brojnosti.

Ne ometajte ptice tijekom gniježđenja!
Većina ptica vrlo je osjetljiva na uznemiravanje tijekom gniježđenja, a osobito za vrijeme dok leže na jajima i neposredno nakon izvaljivanja mladunaca iz jajeta. Velika sjenica, na primjer, vrlo je osjetljiva i može napustiti gnijezdo. Uznemiravanje može uplašiti i mladunče koji tada mogu napustiti gnijezdo prerano i stradati kao žrtve grabežljivaca.


Image

Zbog toga nikada ne zavirujte u kućice tijekom gniježđenja. Želite li saznati koje vrste koriste Vaše kućice koristite dalekozor. Tako iz daljine možete pratiti zbivanja u kućici i oko nje: kada je počela gradnja gnijezda, da li mužjak hrani ženku koja je na gnijezdu, kada mladi napuštaju gnijezdo i dr. Prilikom čišćenja kućica ujesen moći ćete vidjeti i od čega je gnijezdo napravljeno, da li ima kakvih ostataka hrane i si..

Image

Ako planirate postaviti svega nekoliko kućica za gniježđenje ptica u svom vrtu ili voćnjaku slobodno to učinite bez konzultacija sa stručnjacima. Važno je jedino da osigurate kvalitetne kućice, da ih postavite na odgovarajuće mjesto i ne ometate ptice tijekom gniježđenja.

Ako planirate postaviti veći broj kućica u veliki voćnjak ili šumu tada se obavezno savjetujte sa stručnjakom ornitologom. Postavljenje većeg broja kućica može znatno utjecati na brojnost ptica na tom području pri čemu je važno voditi računa da postavljanje većeg broja kućica za jednu vrstu ne ugrozi opstanak druge vrste koja dolazi na istom području.

Kad postavljate veći broj kućica za gniježđenje, dobro ih je označiti brojevima, a pozicije kućica ucrtati na kartu.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#46 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

Uzgoj fazana – vodič za početnike
Pise, Ninoslav Roštan

Uzgoj fazana je oduvijek iznova oduševljavao velik broj ljudi. U prošlim vremenima to su bili prinčevi i princeze te bogati veleposjednici, koji su si mogli priuštiti da imaju fazane, bilo zbog lova ili zbog zanimanja za egzotično. Često su se kasnije takve fazanerije razvile u velike zoološke ili ptičje parkove. Danas svatko tko ima malo veći vrt ili dio okućnice ima mogućnost da uživa u ovim prekrasnim pticama.

Image

Preporuka

Prije nego što se odlučite za kupnju neke vrste, pobrinite se da saznati sve o njenim potrebama, bilo što se tiče osobitosti hranidbe, bilo prostornim potrebama, a onda realno razmislite i odlučite jeli joj možete to i osigurati.

Za držanje ovih zanimljivih i šarenih ptica trebate manje ili više prostranu volijeru. Za razliku od ostalih za tlo vezanih ptica kao pataka, gusaka ili ždralova, kojima je još kao pilićima kupiran vrh krila, te zbog toga nesposobnim za letenje, fazani su uvijek drže itekako sposobni da lete, i ako volijera nije natkrita te u slučaju da ih pustite slobodne često se preplaše i vrlo lako odlete.

Egzotične kavezne ptice, koje se puste ili pobjegnu, mogu predstavljati prijetnju za autohtoni životinjski svijet, (Faunenverfälschung).
Puštanje takvih životinja- namjerno ili nenamjerno- je zbog toga zabranjeno.

Mislite naravno i na vaše susjede. Pijetlovi nekih vrsta fazana pozdravljaju dan za vrijeme razdoblja parenja s glasnim i prodornim uzvicima ponekad i od četiri sata ujutro, i to vas ne čini uvijek baš omiljenim među vašim susjedima.

Sljedeća važna stvar je spriječiti posijete neželjenih posjetitelja poput raznih glodavaca koji se mogu jako namnožiti ako je hrana stavljena na njima dostupna mjesta. Zbog toga bi trebali poduzeti oštre zahvate da miševi i štakori ne mogu prići hrani, a grabljivice, lasice, psi, lisice i kune vašim fazanima.

Image

Ako planirate izgradnju nove štale, ili planirate novu volijeru raspitajte se jesu li možda vaši planovi u skladu s mjesnim građevnim planovima. Možda trebate neku dozvolu!

I na kraju još jedan dobronamjerni savjet: Ako želite držati fazane s ciljem da zaradite novac prodajom mladih ptica, onda vam je bolje da svoj novac uložite u neki sigurniji posao.

Možda ste do sada dobili dojam da je držanje fazana jako naporno, te najvjerojatnije nije vrijedno tolikih napora i troškova, varate se, stvarno je vrijedno svake potrošene sekunde i kune. Svi koji se bave uzgojem fazana već puno godina, kao i ja, slažu se da im njihovi fazani pružaju puno veselja i zadovoljstva. Ove prekrasne ptice dovesti do parenja, gledati ih kako rastu i mijenjaju se znači svake godine jedan novi izazov. Za mnoge vrlo važan motiv predstavljaju također kontakti i prijateljstva s ostalim uzgajivačima i držateljima ovih prekrasnih ptica.

S kojim vrstama se treba početi?

Ima puno prekrasnih vrsta fazana, koji su prikladni za početnike, i koje nemaju osobite zahtjeve glede smještaja i hranidbe da bi ostale zdrave i razmnožavale se.

Najvjerojatnije najpoznatiji predstavnik je zlatni fazan, kojeg slijede različiti srebrni fazani i dijamantni fazan koji su poznati po svojim dugim raskošnim udvaračkim repnim perima. Nadalje kao početničke vrste poznati su mongolski i obični fazan ili bolje poznati kao “lovni fazani”, a isto tako sedlasti i kraljevski fazan, te crvena divlja kokoš.

Kad se usavršite s ovim vrstama, možete se usuditi preći i na neke zahtjevnije fazane, koji su u svojim domovinama većinom dosta ugroženi, dok su kao kavezne ptice relativno dosta prisutni. Njima pripadaju među ostalima najčešći plavouhati i bijelouhati fazan, satir i temink tragopan, glanz fazan, edvardov i eliotov fazan, sivi paunasti fazan. Sve ove vrste su dosta otporne, zimi ne zahtjevaju grijane prostorije i nemaju neke jako zahtjevne potrebe glede hranidbe.

Image

Nabava fazana

Uvijek je najbolje kupiti ptice koje nisu u srodstvu, npr. fazan i fazanka od različitih roditelja, i to najbolje od iskusnog uzgajivača, jer onda vam je jamstvo da čete dobiti zdravu i čistokrvnu pticu najveće. Kada sami idete tražiti pticu, treba obratiti pažnju na to kako su one držane i hranjene, i obično usput pokupiti vrijedne upute i savjete. A i ako kasnije iskrsne neko pitanje ili problem, osoba od koje ste kupili pticu najčešće će vam vrlo rado pružiti potrebni savjet.

Fazane također možete kupiti i od trgovaca na sve češćim sajmovima i izložbama ptica.

Pokušao bih dati jedan savjet. Prečesto su na sajmovima trgovci koji prodaju bolesne ili križane životinje, a početnik obično nema neophodno znanje da bi prepoznao “ kukolj od žita”. No sva sreća da ih je svake godine sve manje. Osim toga životinje na sajmovima često pate zbog transporta, izložbe i neadekvatnih kaveza, stoga pazite što tamo kupujete.

Najbolje vrijeme za nabavu životinja je jesen, kada uzgajivači prodaju mlade, te godine uzgojene ptice, kada je ponuda najveća a cijena u pravilu najniža. Ponekad budu ponuđeni i uzgojni parovi ili garantirani uzgojni parovi, ali tu se mora biti vrlo oprezan, jer pravi uzgajivač u pravilu nikada ne prodaje svoje najbolje životinje. Također se treba držati podalje od takozvane “prodaja jaja” ukrasnih fazana, kada baš ne poznajete osobu koja ih prodaje; ona su često neoplođena ili prestara. Jednodnevni pilići ukrasnih fazana kao na primjer od kokoši u pravilu se ne prodaju.

Image

Smještaj fazana

Najčešće se fazani drže u parovima, rjeđe kao trio ( jedan fazan i dvije fazanke), zbog toga jer se u istoj volijeri više fazana, a ponekad i fazanki osobito za vrijeme parenja najčešće ne podnosi.
Veličina volijere je vrlo važna za uspješno držanje fazana. Za manje vrste kao zlatnog fazana minimalna veličina volijere za jedan par je 3 m x 2 m ( D/Š ) za ispust, i sa zaštićenim prostorom u nastavku od 1 x 2 m ( D/Š ) . Pošto se skoro nikada ne drže u paru već u pravilu jedan mužjak s dvije do tri ženke minimum je onda i malo veći. Bar 4 x 3 m za ispust.
Veče vrste trebaju najmanje duplo toliko .
Volijere trebaju biti visoke bar 2 m, tako da uzgajivač u njima može stajati za vrijeme hranjenja i čišćenja.

Postrane zidove treba prekriti galvaniziranom žicom, s promjerom oka najviše 2.5 cm, s ciljem da vrapce zadrži izvan volijere . Da se obeshrabre štakori i ostali nepoželjni uljezi od ulaska u volijeru treba ukopati žicu bar 15 cm duboko te onda još pod pravim kutom izvući rub žice prema van za još bar 30cm. Ako se grade volijere jedna uz drugu u nastavcima treba na donji dio zidova postaviti oko pola metra visoku neprozirnu pregradu kako se ptice međusobno ne bi vidjele, te da se ne plaše mačaka u prolazu Za natkrivanje volijere zadovoljavaju UV-otporne plastične mreže promjera oka najviše 2,5 cm. Upotrebom mekane mreže izbjegavaju se ozljede glave, koje fazani najčešće zadobivaju kad se uplaše i eksplozivno polete uvis. Ali takva mreža ne nudi zaštitu od lasica, štakora i kuna, stoga oprez.

Nadstrešnica ili zaštitna kućica mora se izgraditi u nastavku otvorenog dijela volijere, te mora biti suha i bez propuha, i mora biti što svjetlija ( dozvoljavati ulazak što više sunčeve svijetlosti ). Kako fazani traže za spavanje najviše položene prečke u volijeri uvijek treba paziti da one postavljene na najviše mjesto budu u zaštitnoj kućici kako ne bi spavali vani u volijeri, prečke su obično promjera oko 5 cm.
Pod volijere poslije kiše ne smije stvarati lokvice. Lako uzgajivaču koji svoje volijere može izgraditi na prirodnom pjeskovitom tlu! Kod teških, nepropusnih tala, može se postaviti sloj od bar 10 cm oštrog pijeska ili riječnog pijeska, i svakih par godina taj pijesak obnoviti

Image

Za zazelenjivanje volijere prikladne su otporne biljke kao: male sorte bambusa, lovorvišnja, rododendron, bazga . . . O tome dali se u volijeru možemo posaditi travu, ovisi najviše o njenoj veličini i vrsti fazana koju imamo. Paunasti fazani npr. skoro uopće ne uništavaju travu, ostali mogu pokazivati individualne razlike. Ako u volijeri već postoji trava onda okolo uz rub volijer treba postaviti 30 cm široku i 5 cm duboku pješčanu traku, da se ne stvara blato na rubovima volijere. Kod fazana koji jako kopaju tlo kao glanz i uhati fazani travnata površina ima šanse za opstanak samo kod volijera većih od 100 m2. Vrata na volijeri uvijek postavljamo uz kutove i to tako da se strana vrata koja se otvara nalazi bliže stranici koja sa stranicom na kojoj su vrata čini pravi kut. Tako ćemo spriječiti fazane da nam slučajno ne izleti van.

Hranjenje fazana

Danas je općenito najrašireniji način hranjenja fazana putem peleta. Većina velikih kompanija koje se bave proizvodnjom hrane nude posebnu peletiranu hranu za ukrasne ptice, a među njima i fazane. Važno je da pelete ostanu uvijek suhe, vlažne pelete se brzo kvare. Netko još propagira metode da hranu pripremaju sami kod kuće i to od mljevenih žitarica, ribljeg brašna, jaja, crva brašnjara, ličinaka mrava itd. No to zahtjeva veliko znanje i iskustvo koje početnici obično nemaju, a i isto tako ti podaci većinom nisu više up-to-date. Za zimsku hranidbu preporuča se davati 50 % kukuruza ili konoplje i 50% peleta za odrasle fazane u razdoblju mirovanja. Ovu hranidbu treba početi mijenjati u veljači/ožujku u onu za fazane u razdoblju nesenja.

Uz osnovnu hranu koju obično čine pelete, za njihovo bolje zdravlje i okupaciju treba ponuditi voće i zelenilo svakakve vrste. S poslasticama kao nesoljenim kikirikijem i brašnjarima te ostalim moramo biti oprezni jer se fazani u protivnom vrlo lako udebljaju

Image

Najbolje i najsigurnije je fazane hraniti s izbalansiranom hranom po preporuci stručnjaka ili dobrog uzgajivača. U prirodi ptice kao fazani trebaju puno više energije za trženje hrane i snalaženje u prirodi nego u svojim volijerama, a osim toga još i vrste koje su po svojoj prirodi mirnije kao tragopani i glanz fazani u uvjetima kakve im pruža volijera jako su skloni debljanju

Ja još nisam doživio da vidim u volijeri izgladnjelog fazana, nego baš suprotno, jako puno debelih i onih koji su uginuli od posljedica preobilne hranidbe i nedovoljnog kretanja.

Svježa voda treba bito stalno dostupna, isto kao i kod visokih tako i kod temperatura ispod granice smrzavanja.

Uzgoj fazana

Fazani nesu drukčije nego naše domaće kokoši, samo u jednom kratkom vremenskom razdoblju od oko travnja do svibnja. Da potaknemo ženke na nesenje dobro im je ponuditi improvizirana gnijezda postavljena iznad zemlje, izgrađena od jedne drvene kašete ili korpe 40 x 40 cm i 20 cm visoke, napunjena finom zemljom ili pijeskom i nešto slame ili hoblovine, ne sijena, postavljena na 1,5 m visine u izgrađenom zaklonu. Druge ženke rađe preferiraju ili naprave same gnijezdo na podu ili iščeprkaju plitku udubinu pod nekim grmom.
Ženka u pravilu nese svaki drugi dan jedno jaje, nemojte ga micati već zabilježite na njemu datum kada je snešeno. Broj jaja u gnijezdu koji će biti snesena ovisi o vrsti i iznosi od dva jaja kod paunastih do 12-15, a u individualnim slučajevima i do 25 jaja kod većine gore spomenutih. Jednom kad je nasad potpun, ženka počinje sa sjedenjem. Kada nije previše strašljiva i uznemirivana, ženka sjedi najčešće pouzdano. Dakako teži je uzgoj podmladka, tada puno ženki kada vode piliće postaju vrlo nervozne i nemirne i takav pokušaj nerijetko završi s gubitkom pileta. U pravilu ženke svih vrsta fazana nesu jaja već sljedećeg proljeća, mužjaci su često već tada dovoljno odrasli da bi dobili piliće no nije uvijek tako. Stoga moramo paziti da fazana prebrzo ne proglasimo neplodnim jer kod nekih vrsta mužjaci kasnije sazrijevaju.
Ako ženka odbija da sjedne na jaja ostaju nam dvije opcije. Sigurniji, ali za uzgaivaće i najčešći je uzgoj s kvočkom patuljaste peradi, ili u inkubatoru. Kada imamo dostupne pouzdane kvočke, obično će se u pravilu dobro brinuti i o jajima i o pilićima.
Kod umjetnog uzgoja s inkubatorom početnik se treba savjetovati s iskusnijim uzgajivačem ili s proizvođačem inkubatora. Temperaturu u inkubatoru treba namjestiti na 37,4 do 37,7 stupnjeva C, i relativnu vlagu na 45 – 50%. Jaja se mora najmanje dva puta na dan okrenuti za oko 180 stupnjeva.
Dužina inkubacije jaja u nekih vrsta fazana: zlatni = 22, srebrni = 25-26, dijamantni = 22, crvena divlja kokoš = 19-21, bjelo i plavouhati = 24-28, glanz = 28 C, edwardov = 22, kraljevski =25, sivi paunasti = 22 dana
Kada su jaja nakljuvana, sele se u valionik što bi bilo idealno. Tamo je temperatura za stupanj niža od one u inkubatoru, ako ga nemamo piliće ležemo u inkubatoru gdje mogu biti i jaja koja su samo djelomično inkubirana. Treba u pravilu 12 – 24 sata dok pile ne otkloni «poklopac» na tupom kraju jaja i izađe van. Pile ostaje tada još 12 -24 sata bez hrane u valioniku dok nije sasvim suh i ojačao, a onda se stavlja pod ultra-crvenu žarulju i ponudi mu se voda i hrana. možemo koristiti i električnu kvočku

Image

Pilići se ne smiju stavljati sami već s drugima iste starosti, čak i različite starosti, ili s pilićima ukrasnih kokoši. Treba paziti jer su fazančići nekih vrsta dosta agresivni, kao npr. kraljevskog fazana, pa ih se ne preporučuje miješati s ostalim vrstama. Lampa ili umjetna kvočka postavlja se obično na 15 cm visine. Ako se pilići guraju pod lampu onda im je zima i treba pojačati grijanje ili spustiti lampu ili umjetnu kvočku, a ako se udaljavaju od nje i stoje uz rubove treba je podiči ili sniziti temperaturu

Danas isto i za piliće postoje gotove mješavine hrane u obliku malih peleta ili brašnastom obliku. Ovakve mješavine jednostavnije i sigurnije za primjenu od doma pripremljenih mješavina koje se spominju u starijoj literaturi, a pogotovo to vrijedi za početnike. Hrana se prvi dan posipa po podu, kasnije u plitku pliticu. Pojilice moraju biti toliko plitke da se pilići nikojim slučajem u njima ne mogu utopiti. Važno je da se pored i ispod pojilice ne prolijeva tekućina, jer zbog visoke temperature u toj zoni će brzo doći do razvoja plijesni i različitih uzročnika bolesti.

Većinu pilića ne treba učiti da jedu. Samo pilići paunastih fazana kod prirodnog uzgoja uzimaju hranu iz kljuna odrasle ptice. Kod umjetnog uzgoja treba probati paunaste piliće staviti s pilićima drugih vrsta fazana iste starosti, od kojih onda u pravilu nauče uzimati hranu s poda. Ponekad je dostatno u prvim danima ponuditi hranu s živim crvima brašnjarima i davati je pomoću pincete. Ponudimo i male komadiće salate i druge zelene hrane i voća. Za nekoliko dana početi će pilići da lete, stoga kutiju odozgo treba pokriti mrežom. Tada ih možemo preseliti u veći kavez ili volijeru u koju smjestimo i umjetnu kvočku ili infra-crvenu lampu. Nje svaki tjedan podižemo za oko 2,5 cm, a kada primijetimo da počnu spavati vani na prečkama možemo potpuno ukloniti izvore topline.

Nakon 4 tjedna starosti uzgajivač treba staviti malim fazanima zatvorene prstenove prema standardu za pojedine vrste fazana, što će dokazivati da su uzgojeni u zatočeništvu, a ne uzeti iz divljine. Sa oko 6 tjedana starosti za lijepog vremena možemo pustiti mlade fazane na travnatu površinu ili u vanjsku volijeru.
Isto tako trebamo preći postepeno na peletiranu hranu za mlade fazane u porastu u dobi od 4 – 6 tjedana, a još kasnije na peletiranu hranu za odrasle ukrasne fazane, otprilike u dobi oko 8 do 9 tjedana.
Mužjaci neki vrsta početi će pokazivati svoje prvo pravo obojeno perje u dobi oko 24 tjedna, no za detaljnije podatke treba provjeriti u prikladnoj literaturi
Bolesti Fazana
O bolestima ovdje ćemo reći samo ovoliko: “normalni” veterinari uspješno će liječiti mačke, pse, krave svinje i konje, ali smo su rijetki stručnjaci za bolesti ptica i peradi. Početniku bi bilo dobro da što prije uzme u obzir kupnju knjige o bolestima peradi, a isto uhvati koji savjet iskusnijeg uzgajivača fazana.

Pravna regulativa

Negdje oko dva mjeseca treba se sve mlade fazane prstenovati sa odgovarajućim graviranim zatvorenim prstenom. Čak i među vrstama fazana koje su lagane za uzgoj i imaju ih i početnici postoje vrste koje su u prirodi postale izuzetno rijetke i kod njih jedino prsten na nozi dokazuje da nisu uzete iz divljine.

Image

Odgovornosti uzgajivača fazana

Ljudi širom svijeta zadnjih desetljeća uništavaju prirodna staništa u ogromnim razmjerima. Zbog toga su se mnoge vrste fazana danas našle na rubu izumiranja. Je li uzgoj ovih ptica u ovakvoj situaciji nešto za što bi trebali biti odgovorni?
Odgovornost je svakako u ovakvoj situaciji vrlo velika, zbog:

- uzgoj u zatočeništvu gotovo svih vrsta fazana je samodostatan i ne ovisi o hvatanju primjeraka u njihovom prirodnom staništu

- uzgoj u zatočeništvu stvara važnu gensku rezervu za kasniju reintrodukciju

- uzgoj u zatočeništvu omogućuje mnoga znanstvena istraživanja, koja bi u prirodnom okruženju inače bila jako teško izvediva ili bi bila čak nemoguća

Svaki uzgajatelj divljih ptica preuzima na sebe veliku količinu odgovornosti za očuvanje vrsta i trebao bi uvijek težiti tome da mu uzgoj uvijek bude zdravi i u čistoj krvi.

Na temelju članaka Heiner Jacken i Gary Robbins-a objavljenih na stranicama WPA podružnice Engleske i Njemačke, te mog osobnog iskustva i istraživanja.
http://www.pheasant.org.uk
http://www.wpadeutschland.de
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#47 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

PAUN LIJEPA PTICA

Image

ZAGREB, 16. veljače - Posadite pauna u vašem vrtu! Paun je živi pokretni ukras, a ne morate ga, za razliku od cijeća - zalijevati. Paun je najveća kokoš, paun i kokoš su »prvi rođaci«, ali, to su primjerice i ugljen i dijamant, a razlika je, priznat ćete, neizmjerljiva. Naime, paun spada u ukrasne ptice, a njegov uzgoj započeo je još u Starom vijeku.

Pradomovina pauna južna je Azija, poglavito Indija, gdje i danas živi slobodno u prirodi uglavnom u brdskim predjelima. Tamo ih je po prvi put ugledao i slavni Aleksandar Makedonski koji ih je zadivljen, govori legenda, dopremio u Europu. Malo tko zna da je paunovo meso vrlo ukusno, te da su paunov jezik i mozak dugo slovili kao prvorazredna poslastica?! Neviđene li ekstravagancije...

Image

Tijekom minulih stoljeća paunovi su resili parkove, perivoje, dvorove, zoološke vrtove... Ako ste se odlučili »posaditi« pauna u vašem vrtu znajte da te prelijepe ptice ne traže neke osobite stambene uvjete ni specijalnu prehranu. Ta iako su dijamanti među kokoškama, hrane se kao i te njegove rođakinje - pučanke. Nešto teže podnose zimu.

U nas je moguće nabaviti tzv. »plavog«, ali i rjeđeg »bijelog pauna«. Divili su im se Aleksandar i Aristotel, na redu ste vi i vaša djeca! (Hina)


UZGOJ

U Hrvatskoj uzgajaju se dvije vrste pauna Plavi Indijski paun (Pavo cristatus) i zeleni paun (Pavo muticus)
Uzgaivačima koji počinju s uzgojem ovih plemenitih ptica iz porodice koka preporučujem prvo nabavku plavog Indijskog pauna jer je otporniji i manje zahtjevniji. Prilikom nabavke pauna potrebno je pripremiti jednu poveču prostoriju u koju čemo zatvoriti tek pridošle paune jer bi nam u suprotnom odšetali jer nisu navikli na novi prostor.

Taj prostor če im ujedno biti zaštita i mjesto na kojem če redovito nalaziti postavljenu hranu. Kada ih nakon četrdesetak dana pustimo trebali bi biti naviknuti vračati se u tu prostoriju u kojoj če se osječati sigurno i u kojoj če uvijek imati potrebnu hranu, vodu i sklonište.
U toj natkrivenoj prostoriji potrebno je postavit prečku (stajalicu) koja če im služiti za nočenje. Prečka neka bude oko 5 cm promjera i postavljena na najvišljem mijestu zaklona , a na visini od barem 2 do 3 m. od poda.

Image

Na jednog mužjaka možemo nabaviti 2 do 5 ženki. Ženka snese od ožujka do lipnja 6 do 8 jajeta , a ponekad samo 3 na koima leži 28 dana. Veličina jajeta je odprilike 69 x 52 mm. a težina oko 103 gr.

Buduči vlasnici moraju znati prije nabave da se pauni u vrijeme parenja glasaju jakim krikovima koji se nadaleko čuju i mogu uznemiravat susjede. Mužjaci suspolno zreli tek u trečoj godini života , a ženke i prije. Ukoliko ženki neobezbijedimo skrovito mijesto neče se nakvocat pa jaja moramo metnuti u inkubator ili pod domaču kokoš. Najbolje se je kao kvočka pokazala domača pura.

Ukoliko paunčiće vodi majka ili kvočka neče biti problema u podizanju mladih jer če od majke ili pomajke naučiti sami jest. To nije slučaj ako se izlegnu u inkubatoru i često se događa na neznaju sami počet kljucati hranu. Tada među njih treba metnuti malo pile obične kokoši koje če naučiti paunčića kljucati hranu.

Image

Ukoliko nemamo pile koje če naučiti kljucati hranu pauniće ima jedna finta koju ja uspiješno provodim kod rijetkih prepelica koje neznaju same jesti , a uspijeva i kod paunčića. Tajna je u posipanju mrvica naribanog jajeta po drugom paunčiću. Naime svi piliči iz porodica koka imaju instikt kljucanja i "čišćenja" drugog pileta u prvim danima života. To če ih nagnat da svaku mrvicu pokupe s susjednog pileta pored sebe i da shvate bit hranjenja.

Mali paunići u prvim danima života hrane se tvrdo kuhanim , naribanim žumančetom kokošjeg jajeta s postupnim dodavanjem koncentrata za jednodnevne puriče.
User avatar
tech10
Posts: 15316
Joined: 14/09/2005 14:04

#48 Re: Ptice u prirodi

Post by tech10 »

Evo jedne fine pticice:Crvendac


Image


i jedne zloceste:Djetlic

Image
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#49 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

Divlja patka

Divlja patka (Anas Platyrhynchos) ili gluhara u nas je kao selica i stanarica najzastupljenija ptica močvarica. Znatan dio pataka gnijezdi i odgaja mlade u našoj domovini. Migratorna kretanja vrlo su nepravilna, ali uvijek postoje. Divlja patka nastanjuje cijelu Europu, Aziju, dio sjeverne Amerike i sjeverni dio Afrike. U listopadu i studenome skupljaju se u velika jata, lete prema jugu, a u veljači i ožujku divlje se patke vraćaju na sjever radi gniježđenja i odgoja mladih.

Image

Izgled i građa tijela

Divlja je patka duga od 50-65 cm, a raskriljena mjeri 80-100 cm. Mužjaci su nešto veći od ženki. Ženke su jednostavno obojene sivo smeđim, zemlji sličnim perjem, a sa strane kao i mužjaci imaju ogledalo plavo ljubičaste boje omeđeno crno bijelim trakama.

Mužjaci su znatno ljepše obojeni od ženki. Mužjak je plavo zelene metalne boje, prsa su mu smeđe do crnkaste boje, gornji dio krila sive dok mu je rep plave boje i bijelo obrubljen. Donji je dio leđa zelenkasto crne boje, a trbuh prljavo bijele do sivkaste boje. Kljun gluhare je žut, a njegovi gornji dijelovi prelaze preko donjih. Noge su smještene na zadnjem dijelu tijela, a između prstiju ima plivajuću opnu. Krila su joj šiljasta i može letjeti velikom brzinom od 65 do 75 km/h.

Način života

Gluhara je od svih vrsta pataka najskromnija u izboru staništa, te se može naći na skoro svakoj slatkoj vodi, a izuzetno i na nekim boćatim. Ipak, najpogodnija staništa su joj plitke stajaće vode. U pogledu nadmorske visine također nije izbirljiva i nalazimo je sve do srednje visokih planina. Najproždrljivija je od svih pataka, jede travu uz obalu rijeka, jezera ili potoka, pužiće, gliste, crve, hrani se raznim sjemenkama, a hranu uzima i danju i noću.

Image

Na vodu se spušta naglo ponirući i odmah sjeda na površinu vode. Pri uzimanju hrane glavom ide ispod vode, a i polovica tijela joj je ispod vode, tako da je iznad vode samo zadnji dio tijela. Iznimno rijetko radi hrane roni, ali se pritom ne služi krilima te zbog toga spada u patke plivačice. Iz vode se diže gotovo okomito, a da ne uzima zalet te po vodenoj površini trči poput pataka ronilica.

Osjetila su u patke vrlo dobro razvijena, osobito vid i sluh. Divlja patka doživi 25 godina, a prosječna starost je 1,5 godina. Iako su patke jednoženci, tvore u jesen prije seobe obiteljska jata s tisućama jedinki u kojima su svi članovi ravnopravni i pridržavaju se reda jata kojem pripadaju.

Zanimljiva priča o 5 malih pačića

Image

Prije 2 dana sam sa drugovima igrao fudbala kada je jednog od njih zovnula baka!
On je odmah otrčao tamo i sav van sebe se vratio do mene i rekao mi da se u njegovom dvorištu nalazi nekoliko "pilića"!
Nisam čekao ni sekunde i odmah sam pošao za njim.Već na samom ulazu u dvorište i ja sam primjetio 4 mala "pileta" kako bježe od mačke koja ih je pratila.Otjerao sam mačku i potrčao za njima.Kada sam prišao malo bliže shvatio sam da su ipred mene 4 mala pačeta.Pošto je u blizini bio jedan panj kojem je korjenje virilo iz zemlje, pačići su se odmah zavukli u to "idealno sklonište".Lagano sam zavukao ruku pod korjenje i jednog po jednog sve ih izvadio.
Pošto sam kod svoje kuće imao jedan stari "letač(veliki kavez)"za ptice potrpao sam ih u njega.Odmah sam im nasuo vode u jednu posudu i stavio na raspolaganje.Pošto ništa ne znam o ishrani pačića dao sam im žumanjac od jajeta koji inače dajem i kanarincima.Tako sam ih ostavio 1sat da se malo smire.

Image

Kada sam se vratio da provjerim kako su, iznenadio sam se kad sam vidio da su jeli jaje i čak se kupali u vodi koju sam im ostavio da piju.
Mislio sam da im voda godi pa sam im stavio jednu veliku posudu sa vodom da se kupaju.Preko dana su se kupali u toj posudi i usput skvasili kompletan "letač" pa i mjesto koje im je bilo namjenjeno za spavanje.Otavio sam ih i otišao u školu.Odmah nakon završetka nastave potrčao sam kući da provjerim kako su pačići.Kada sam stigao kući otišao sam do njih i vidio da se svi tresu,ali sam mislio da će ih to proći.Nakon toga sam sreo druga koji je dobio od jedne žene iz komšiluka još jedno pače koje je ona našla u svom dvorištu.Pošto ništa ne zna o pticama odlučio je da meni pokloni i to pače,na šta sam se ja jako obradovao.Smjestio sam ga pored onih četiri.Idućeg dana sam ustao rano i otišao do pačića.Čim sam stigao do letača primjetio sam da su svi mokri i da su zbijeni jedni uz druge.Shvatio sam da im je hladno i odmah ih smjestio u suhu kartonsku kutiju.Prebacio sam im hranu i vodu,a zatim i njih u kartonsku kutiju a zatim kutiju unjeo u kuću.Nakon toga sam morao u školu.

Image

Tog dana sam u razredu ispričao sta mi se desilo i jedan drug mi je predložio da stavim "gumice"na posudu sa vodom tako da ne mogu ulaziti unutra nego samo da mogu piti.Kada se završila nastava otišao sam do jednog prijatelja koji "drži" ćubaste patke i ispitao ga sve sto mi je palo na pamet.Kroz razgovor sa njim sam shvatio da sam u stvari uhvatio divlje patke.

Image

Nakon njega sam otisao svojoj kući.U kući su bili moji roditelji i jedna naša velika prijateljica koja mi je predložila da uzmem jednu lampu i stavim iznad kutije jer tako mogu ugrijati pačiće a ujedno im omogućiti i dovoljno svjetla.Prijedlog mi se svidio pa sam tako i uradio.Kada su se malo razgrijali pačići su popadali kao pijani i zaspali pravim dječijim snom.Dok su oni spavali ja sam otišao napolje i raspitao se da li neko u mom komšiluku drži patke.Shvatio sam da niko u mojoj blizini ne drži ni kokoši a kamoli još patke.

Image

Kada su se naspavali pačići su počeli jesti rižu koju sam im skuhao.Stavio sam "gumice" na posudu sa vodom kao što mi je drug iz razreda i predložio i vidio da to stvarno djeluje.Nakon toga sam ih ostavio i otišao na spavanje.Jutros me je probudilo pištanje jednog pačeta.Ustao sam iz kreveta i otrčao da vidim šta je razlog tome,ali me je iznenadilo kada sam vidio da je ono pištalo zato što je gladno.Posmatrao sam ga neko vrijeme i primjetio da kljuca u prazno.Ubacio sam mu par zrna kuhane riže koje je on uslast smazao.Danas sam im napravio smjesu jajeta i keksa koju inače pravim i kanarincima.Nova hrana im se svidjela tako da su je halapljivo jeli.Pokušao sam da ih hranim iz ruke i uspjelo mi je.Potpuno su se oslobodili straha i sada kada god mene nema oni pište i dozivaju me.Danas je moj prijatelj uzeo jedno pače i stavio ga u krilo.Ono je odmah počelo da pišti i čim je čulo moj glas dotrčalo je do mene.To mi je natjeralo suze na oči,jer im poklanjam ogromnu pažnju(kao majka).I sada iako imam 16 godina osjecam se dužan da dobro odgojim 5 malih pačića.

Image
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#50 Re: Ptice u prirodi

Post by Zah »

DIVLJA GUSKA
Napisao Eniz

Image

Opsti izgled i vazne karakteristike

Divlja guska je pernata lovna divljac predstavnik porodice gusaka /Anatidae/. Guska je dugacka od 80 - 90 centimetara. Rep joj je veoma kratak i prema vrhu siljat i okolo bijele boje. Raspon krila joj je od 150 - 160 cm. Tezina joj se krece od 4 - 5 kg. Zenke su redovito krupnije i teze tjelasne tezine od muzjaka, dok to nije izdrazeno kod druge pernate divljaci. Tijelo divlje guske je vrlo skladnog oblika. Vrat joj je relativno dugacak, debeo i uspravan. Glava joj je krupna kljun je kraci nego u pataka i naramdzaste je boje. Ledna strana i krila su joj je tamno-siva sa svijetlijim prugama, a grudi i trbuh je svijetliji. Noge su duge do 25 cm i crvenkaste su boje i ima dobro razvijenu plovnu kozicu medu prstima. U pogledu obojeneosti spoljasnog izgleda nema medupolinih razlika.

Porijeklo i zivotni prostor

Image

Divlja guska rasprostranjena je od Islanda, Engleske, obala Norveske, Svedske, podrucija Baltika do juznog dijela Rusije. Kod nas u BiH susrece se tokom zime, gdje postoje uslovi za nje boravak. Divlja guska zivi u velikim jatima do nekoliko stotina jedinki koji se formiraju dolaskom jeseni, i zive sve do proljeca gdje formiraju parove i pare se. Pretezno zivi u mocvarnim predjelima obrasli sa sasom i visokom travom.

Ishrana

Divlja guske se hrane sa raznim sjemenkama, mladom travom, najcesce raznim bezkicmenjacima /insektima, glistama, puzevima idr./, zabljom i ribljom ikrom i mladu.

Parenje

Divlja guske pocinje se pariti pocetkom proljeca. Guska se gnijezdi u visokoj travi siprazju blizu vode, zemlji u udubljenju zenka pravi gnijezdo od trave i svoga perja, gdje od marta do aprila jednom godisnje snese od 7 - 10 krupnih prljavo bijelih jaja, na kojima zenka sjedi od 27 - 29 dana. Mladi kada se izlezu iz jaja, potrkuse i odmah slede svoje roditelje koji se brinu o mladima, maldi uz roditelje ostaju od 50 do 60 dana nakon toga se osamostajuju.

Image

Zivotni vijek
Divlja guska zivi do 8 godina.

Prirodni neprijatelji
Divlja guska ima veliki broj prirodnih neprijatelja, a najcesci su: lisice, kune, vidre i mnoge ptice grabljivice.

Lov

Lovna sezona na divlje guske pocinje od 16. septembra i traje do 28. februara. Guske se love cekanjem ili vrebanjem kraj rijeka i potoka, gdje se i najvise nalaze. Istina je da guske dobro vide, zato svaki lovac mora biti smiren i strpljiv kada je na ceki, a posebno vrijedi to za mladog lovca. Vece grupe na ovu vrstu pernate divljaci nedaju veliki uspjeh u lovu, kao pojedinci i manje grupe od dva-tri lovca. Divlja guska se gada sitnom sacmom, precnika 4 milmetra na rastojanju do 50 metara.

Meso

Divlja guske ima mnogo ukusno i kvalitetno meso koje je jako cijenjeno kod mnogih lovaca koji je love i koriste u svome kulinarskom jelovniku.

Recept

Divlja guska sa rostilja:

- 1 divlja guska od 3-4 kilograma
- sok od 1 limuna
- 50 grama maslaca
- 1 velika isjeckana jabuka
- 1 kg sjeckanog crvenog luka
- 1 solja isjeckanih suhih kajsija
- 200 grama mrvica
- 5 reznjeva masnog suhog mesa
- so
- mljeveni biber
- jedan komad gaze

Ociscenu gusku izvana i iznuta nakapati limunovim sokom, potom posoliti i pobiberiti. U veceoj posudi otopiti maslac, spustiti isjeckan luk i prziti da omeksa. Dodati jabuke, kajsije, mrvice od kruha, so i biber, pa promjesati malo ohladiti. Tom smjesom napuniti gusku, otvore zasiti koncom. Noge i krila podvezati, a prsa obloziti reznjevima suhog mesa i prekriti gazom namocenoj u malo otopljenog maslaca. Tako pripremljenu gusku staviti u pogodnu posudu, pa peci u predhodno zagrijanoj pecnici 2-3 sata, na tihoj vatri, uz cesce kontrole i polijevanje vlastitom masnocom. Ako je guska guska starija, nakon 2 sata uliti soljicu mlake vode i nastaviti sa pecenjem dok potpuno ne omeksa. Servirati pecenu gusku uz krompir ili rizu sa nekom od zeljenih salata.
Post Reply