Psihologija roditelja

Rasprave o filozofskim temama.

Moderator: Bloo

User avatar
Truba
Posts: 81800
Joined: 17/03/2004 09:36
Location: Vizantija

#51 Re: Psihologija roditelja

Post by Truba »

onda se ne bi morao ženiti
opet bi bile na gubitku :P :P :P :P
i trošile biste platu na durasel baterije :lol: :lol: :lol: :lol:
User avatar
Chmoljo
Administrativni siledžija u penziji
Posts: 45505
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...

#52 Re: Psihologija roditelja

Post by Chmoljo »

arzuhal wrote:Jes da je Hitler to cinično koristio, ali da rad oslobađa - to je fakat. Dakle, ukoliko bi se muško dijete učilo, od malih još nogu, da radi i neke kućanske poslove, ono time ne bi izgubilo ništa od svoje muškosti i zadobilo identitet papučara, nego bi, vjerovatno i nesvjesno zadobijene sreće i rahatluka, u budućnosti izbjeglo silnu kuknjavu, prigovore, zvocanje, nabrajanje, beskrajne monologe i dijaloge, huju, tersluke, durenje, inat... :D
A to je, u odnosu na pranje suđa, usisavanje ili spremanje neke večere, neprocjenjivo.


:mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:
User avatar
mali Ninja
Posts: 2130
Joined: 22/09/2007 21:10

#53 Re: Psihologija roditelja

Post by mali Ninja »

bez_ideje wrote:A nju ne ceka krpa,tacna,tezga........... :roll: :roll: :roll:
daj molim te.........

htio sam reci da bi trebala biti zahvalna zbog toga kao i svi čiji roditelji vode brigu o njima :-)
User avatar
bez_ideje
Posts: 4553
Joined: 27/01/2008 19:30

#54 Re: Psihologija roditelja

Post by bez_ideje »

Aspolutno se slazem,samo s jednakim mjerilima i bez jadnih isprika za suprotno ;-)
User avatar
Aurora Borealis
Posts: 3063
Joined: 04/08/2008 20:38
Location: Sarajevo

#55 Re: Psihologija roditelja

Post by Aurora Borealis »

.
Last edited by Aurora Borealis on 24/11/2010 11:03, edited 1 time in total.
User avatar
Chmoljo
Administrativni siledžija u penziji
Posts: 45505
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...

#56 Re: Psihologija roditelja

Post by Chmoljo »

Aurora Borealis wrote:@Chmoljo presla sam limit, a rado bih ovaj pogledala :D

@mali Ninja, istina je da bismo trebali biti zahvalni, niko nije rekao da nismo. Ni u kojem slucaju. Samo tu brigu treba malo korigovati, izjednaciti je izmedju djece i bice dobro.
strpi se još dan-dva :P ili dok se ne otrijezniš :oops: :mrgreen: :evil: od ljubavi :lol: :mrgreen:
User avatar
Aurora Borealis
Posts: 3063
Joined: 04/08/2008 20:38
Location: Sarajevo

#57 Re: Psihologija roditelja

Post by Aurora Borealis »

.
Last edited by Aurora Borealis on 24/11/2010 11:04, edited 1 time in total.
User avatar
potpuni stranac
Posts: 807
Joined: 13/03/2008 09:54
Location: Lost at space and time

#58 Re: Psihologija roditelja

Post by potpuni stranac »

maybelline wrote:Jos jedni dupli standardi; ne znam jeste li se susretali s ovim, ali bilo bi zanimljivo prokomentarisati to, jeste kako tretiraju sina, a kako kcer. U mojoj porodici sam ja starija i imam jos dvije godine mladjeg brata. Njemu se u zivotu tolerise gotovo sve! On moze dolaziti kuci u neka doba, ne javljati se na mobitel ili ga cak iskljuciti (ja nesto slicno jednom uradila i cijela potraga za mnom bila ), biti vjeciti student i spavati do podne i to je sve popraceno komentarima tipa "On nije tako jak kao ti", "On je muskarac". Od ove zadnje mi se dize kosa na glavi!!!! :x Kakve veze ima sto je on muskarac?! Jel samim time ima neku etiketu po kojoj nikad u zivotu nece naici na neke poteskoce?!

Ne znam, nisu mi jasna ovakva razmisljanja... Zasto roditelji drugacije tretiraju svoju djecu? Zasto su kcerke manje vrijedne iako pozavrsavaju fakultete na virjeme, nadju pristojne poslove i generalno u zivotu nisu bile nesto previse problematicne? Da li je to samo rezultat ove nase primitvne sredine ili je i to do psihologije roditelja?
nije to samo kad je u pitanje muško i žensko, već i kad su dva muška. pa podjela imovine-uvjek nekoga "pripaze" jer će se on u "budućnosti" slabije snaći. a onaj ko je vrijedniji dobije po ušima jer će se on "bolje snaći u životu"

ovu vrstu nepravde nisam spreman nikome halaliti.

eto možda sam fulio temu al sam imao potrebu da napišem. :D
User avatar
sonset
Posts: 59
Joined: 23/02/2010 17:55

#59 Re: Psihologija roditelja

Post by sonset »

Život je čudna stvar.
Ja jedinica i odrasla pod napornim staklenim zvonom.Inače sam bila dobro dijete i u školi i vani sa rajom, ali moji roditelji su baš pretjeravali, jer nisu izgleda mogli shvatiti, da mene kao tinejdžera, a i dalje, interesuje sve i svašta.Tada sam kontala, čovječe pa kako ću naučiti hodati kroz život, ako oni toliko nastoje da guraju nos u sve, i da me kontrolišu.To je u meni stvorilo definitivnu odluku, da svom djetetu stvarno ni jednog momenta neću biti naporna.
Sad ovo moje dijete, koje završava srednju, totalna suprotnost od mene.Super uči(štreber) i nikad nisam imala potrebu reći nešto za školu. Ne voli izlaziti vani sa rajom(sve je glupo,bezveze), baš kad mora, nekad subotom. Nije nikad ni bilo nekih tinejdžerskih furki.Mislim nikad ništa nismo branili, i stvarno sam vodila računa da ja i muž ne pravimo greške koje su pravili nama. Tako da ustvari nemam ni rašta pomisliti biti naporna.Mislim meni to čudno kao roditelju, jer se nije desilo nešto što sam očekivala.
Ali eto, ko će ga više biti pametan, :cry:
User avatar
maybelline
Posts: 970
Joined: 26/01/2008 17:41
Location: Sarajevo

#60 Re: Psihologija roditelja

Post by maybelline »

sonset wrote:Život je čudna stvar.
Ja jedinica i odrasla pod napornim staklenim zvonom.Inače sam bila dobro dijete i u školi i vani sa rajom, ali moji roditelji su baš pretjeravali, jer nisu izgleda mogli shvatiti, da mene kao tinejdžera, a i dalje, interesuje sve i svašta.Tada sam kontala, čovječe pa kako ću naučiti hodati kroz život, ako oni toliko nastoje da guraju nos u sve, i da me kontrolišu.To je u meni stvorilo definitivnu odluku, da svom djetetu stvarno ni jednog momenta neću biti naporna.
Sad ovo moje dijete, koje završava srednju, totalna suprotnost od mene.Super uči(štreber) i nikad nisam imala potrebu reći nešto za školu. Ne voli izlaziti vani sa rajom(sve je glupo,bezveze), baš kad mora, nekad subotom. Nije nikad ni bilo nekih tinejdžerskih furki.Mislim nikad ništa nismo branili, i stvarno sam vodila računa da ja i muž ne pravimo greške koje su pravili nama. Tako da ustvari nemam ni rašta pomisliti biti naporna.Mislim meni to čudno kao roditelju, jer se nije desilo nešto što sam očekivala.
Ali eto, ko će ga više biti pametan, :cry:
:thumbup: Vidis, kad ja svojim roditeljima kazem kako smatram da su napravili odredjene greske u svom ponasanju prema meni i kako cu se ja truditi da njihove greske ne ponavljam, samo mi se nasmiju i odmahnu rukom, kao ono u stilu, ma sve ces ti to raditi kao i mi... ili ona recenica od koje mi se dizu dlake na kosi "Vidjet ces ti kad dobijes svoje dijete." Znas kako cu im rado pokazati ovaj tvoj post i reci "Evo kako se mogu ne ponoviti greske roditelja a dijete ipak ispasti sasvim u redu." :D
User avatar
sonset
Posts: 59
Joined: 23/02/2010 17:55

#61 Re: Psihologija roditelja

Post by sonset »

Rekoh, život je čudan, ali su ljudi ipak čudniji. :thumbup:
User avatar
respo
Posts: 12675
Joined: 15/08/2009 05:26
Location: ->oʞɐdoɐu ǝʌs ǝuǝɯ poʞ<-

#62 Re: Psihologija roditelja

Post by respo »

Aurora Borealis wrote:

Odlican je post, i tako istinit !!!
Pisala sam vec ako ne na ovoj, onda na nekoj slicnoj temi o ovome. Tuzno je to sto je (obicno) majka posrednik izmedju djece i oca. I sto se s jednim roditeljem razvije poprilicno blizak odnos (opet najcesce s majkom), dok onaj drugi roditelj sluzi kao zvanicni autoritet, od kojeg se krije i presucuje.
sreca pa se ima taj drugi roditelj bez obzira kakav on bio

ostao sam vrlo mlad bez oca (nije poginuo u ratu nema ga od prije rata)

nisam ga zapamtio tako da ne mogu govoriti kakav je bio
sa majkom imam odnos kakav sin moze imati sa majkom ono pricamo sve to al opet neke stvari ne mozes pricati sa majkom kao sto bi sa ocem tipa sex i tako te stvari
te neke godine odrastanja i puberteta prosao sam u ratu tako da nisam bas imao mogucnost kao sto neko pomenu da u 4-tom idem u grad u biblioteku i tako te stvari nije se islo ni na exkurziju kao sto se sada ide
poceo sam "rano" izlaziti po citavu noc vani
i nikad nisam imao ogranicen izlaz ono dodji do tad i tad
kazem majci odoh na party i to je uglavnom znacilo citavu noc a poslije toga kuci jedino ako se ostane na kakvom afteru onda zove da vidi gdje sam

bilo je x puta da me to nervira ili ono sta te briga doci cu zdrav sam ziv i ne moras brinuti
kako sam stariji shvatam brigu al opet zna nazvati i pitati gdje sam sta sam

posto zivim s njom pa se potrefi da kolega zakasni u smjenu onda zove gdje sam sta sam
a nekad se vidim da prijateljem odem na kafu pa ona zove da vidi jeli kolega zakasnio
to me najvise nervira al opet kad razmislim briga jeli mozda sudar bio ili nesto

kad sve sagledam imam slobodu a imam i to da nekad nazove da vidi gdje sam sta sam sto mi je normalno navece al po danu mi nekad ide na zivce kad me recimo ne nadje kuci otisao nesto da vani a ona ocekivala me kuci itd

da se malo vratim ocu kojeg nemam

kad sam bio manji falilo mi je kad vidim da drugi ocevi odvedu djecu sa igralista da bi ih vodili negdje ili u ulici dok otac radi nesto oko auta dijete se igra u njemu i tako te stvari
a ti samo mozes sjesti sa strane i gledati ne smijes nista jer bi te mozda taj naruzio jer ipak nije tvoje tudje je

ostanes sam kad vikendom svi sa ocevima odu ili na izlet negdje ili negdje drugo nevazno a ti nemas to

i mati je vodala po izletima i cudima klincima palcima ali ipak nije to to opet je za to potrebno 2 roditelja

na karju mogu reci da mi u djetinjstvu nista nije bilo uskraceno imao sam sve sto sam pozelio i ja i sestra samo sada kad zavrtim neke stvari otac je falio
i kao sto neko pomenu cini mi se da sam u dosta stvari sam sebe odgojio

eto to ono ukratko sto mi pada na pamet u ovo kasno jutro (nisam citavu noc spavao :D)
Post Reply