Psi: pitanja/odgovori i savjeti :)

Za sve koji vole ta divna stvorenja...

Moderator: anex

Post Reply
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#1 PSI - sve o psima (linkovi uzgajivaca i komentari)

Post by Zah »

Iako smatram da bi ovaj podforum trebalo preurediti kako bi znali gdje sta pisemo a da sve ima neki svoj red, ipak cu postaviti ovaj naslov, gdje bi mogli u svakom trenutku pogledati linkove uzgajivacnica onih pasa za koje pokazujemo interes.

Ovdje su predstavljenje gotovo sve rase pasa po skupinama. Naravno, treba jos napraviti neke dopune, ali to moze i kasnije. Pokusat cu za svaku rasu naci najbolje linkove, kako bi upoznali vrsne uzgajivace i saznali nesto vise o svakoj rasi, prije nego sto se odlucite za kupovinu. Ispod svake rase pasa postavit cu link uzgajivacnice. Za sada nemam linkove uzgajivacnica za sve rase, ali se nadam da cu to naci kasnije.Rasa za koju ima link odgajivacnice pisana je velikim slovima.
Pozdrav Zah

LINK ZA SVE RASE-PASMINE PASA,
http://www.dog-best.com/rase/rase.htm

I. FCI skupina - OVČARSKI I STOČARSKI PSI
Australski ovčar
Bradati škotski ovčar
Boseron
Belgijski ovčar kratke dlake - Malinoa
Graničarski škotski ovčar - Border Collie
Njemački ovčar
Hrvatski ovčar
Tornjak
BOBTAIL
http://www.sherowoo.hr
SKOTSKI OVCAR
http://www.triadcollies.com

II. FCI skupina - PINČERI, ŠNAUCERI, MOLOSI, MASTIFI I ŠVICARSKI PLANINSKI PSI
CANE CORSO
http://www.timoniere01.fw.hu
http://www.karantania-panther.com
http://www.sforza-canecorso.com
http://www.canecorsouk.com
http://www.sanguemagnifica.com/main.html
Strajano" http://www.strajano.com/
DOBERMAN
http://www.caya-dobermanns.com
http://www.altobellodobermann.com
http://www.betelges.net
http://www.noblesshof.com
http://www.blackmagicdoberman.com/
Patuljasti pinč

PATULJASTI SNAUCER
http://www.geocities.com/housekazak/
SREDNJI SNAUCER
http://www.geocities.com/ddjolle/
VELIKI SNAUCER

ARGENTINSKA DOGA
http://www.dogo-od-uskoka.com
BORDOSKA DOGA
http://www.doguedebordeaux.sk
http://www.agramerbordog.com
NJEMACKI BOKSER
http://www.fortuna-house.co.yu
http://www.delpontebianco.co.yu
Bulmastif
Njemačka doga
Engleski buldog
Engleski mastif
http://www.bullmastiff.hr/hr/index.php
NAPULJKI MASTIF
http://www.mastif.net
NEWFAUNDEND
http://www.njufaundlendizeljko.net
ROTVAJLER
http://www.oddragicevica.com/
http://www.vonbrajnovic.com
http://www.maxirott.com
Šar pej
Bernardinac
Bernski planinski pas

III. FCI skupina - TERIJERI
Ruski crni terijer
http://www.slovenska-dusha.com/muzjaci.html
Erdel terijer
Kern terijer
Zapadnoškotski bijeli terijer
Američki stafordski terijer
BULTERIJER
http://www.bulterijer.co.yu
Jorkširski terijer

IV. FCI skupina - JAZAVČARI
Kratkodlaki jazavčar


V. FCI skupina - PSI TIPA ŠPIC I PSI PRIMITIVNOG TIPA (PRATIPA)
AKITA INU
http://64.233.169.104/search?q=cache:hd ... =usAljaški malamut
Samojed
SIBIRSKI HASKI
http://public.globalnet.hr/~kpusic
Čau - čau

VI. FCI skupina - GONIČI I KRVOSLJEDNICI

Engleski baset
Bigl
Pas Sv. Huberta
Posavski gonič
Istarski oštrodlaki gonič
Istarski kratkodlaki gonič
DAMATINAC

VII. FCI skupina - PTIČARI
Nizozemski ptičar
Bretonski epanjel
Mađarska vižla
Vajmarski pticarR
Irski seter
Pointer

VIII. FCI skupina - RETRIVERI, DIZAČI DIVLJAČI, PSI ZA VODU
Zlatni retriver
Labrador
Engleski springer španijel

IX. FCI skupina - PATULJASTI PSI I PSI ZA PRATNJU
Malteški psić
Pudli
Lhasa apso
Shih tzu
Čivava
Pekinezer
Francuski buldog
Mops

X. FCI skupina - HRTOVI
AVGANISTANSKI HRT
http://www.celestian-afghans.com
Last edited by Zah on 06/11/2008 02:13, edited 6 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#2 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Ranije sam imao dva izvanredna linka odgajivacnica Akita inu pasa. Medjutim sad sam pogledao te linkove i vidim da vise nama nista sto valja. Medjutim, naso sam novi link. Istina nije najbilji, ali vrijedi procitaiti i pogledati.Isti link sam prebacio pod naslov akita .Inace, ova rasa pasa mi se posebno dopada, najvise zbog svog ponosnog drzanja. Ostalo saznajte u priolozenom tekstu.

Akita Inu

Image

ISTORIJAT : U početku je istorija Americkih Akita slična istoriji japanskih Akita. Od 1603. u oblasti Akita, Akita Matagis (psi srednje veličine za lov na medvede) korišceni su za borbe pasa. Od 1868, Akita Matagis je ukrštan sa Tosa inu i mastifima. Usled toga, veličina akita se povećala ali karakteristike zajednicke za špiceve su nestale. Godine 1908. borbe pasa su zabranjene, ali akite su bez obzira na to sačuvane i poboljšane kao velika japanska rasa. Kao rezultat toga devet najboljih primeraka akita je 1931. godine proglašeno "nacionalnim spomenicima".

Tokom II Svetskog rata (1939-1945) bilo je uobičajeno da se psi koriste za pravljenje vojne odeće. Policija je naredila da se uhvate i konfiskuju svi psi osim nemačkih ovčara koji su korišćeni u vojne svrhe. Neki ljubitelji su pokušali da zaobiđu ovu naredbu tako što su ukrštali svoje pse sa nemačkim ovčarima. Po završetku II Svetskog rata broj akita se drastično smanjio i postojala su tri različita tipa: 1) Matagi akite 2) Akite za borbu i 3) Akite ovčari. To je stvorilo veoma konfuznu situaciju kod ove rase. Tokom procesa obnove čiste rase posle rata Kongo-go iz Dewa loze uživao je prolaznu ali ogromnu popularnost. Mnoge akite iz Dewa loze, koja je pokazivala karakteristike uticaja mastifa i nemačkih ovčara, vojnici su doneli nazad u Sjedinjene države. Akite iz Dewa loze, inteligentne i sposobne da se prilagode na životnu sredinu, fascinirale su odgajivače u SAD i ova loza je razvijana, broj odgajivača je rastao kao i popularnost ovih pasa.

Američki akita klub je osnovan 1956. godine a Američki kinološki klub (AKC) prihvatio je ovu rasu (upis u registar i redovan izložbeni status) u oktobru 1972. Međutim, u to vreme AKC i JKC (Japanski kinološki klub) nisu imali recipročne sporazume o međusobnom priznavanju pedigrea pa stoga su vrata bila zatvorena za uvođenje novih krvnih linija iz Japana. Usled toga, akite u SAD postale su značajno različite od onih u Japanu, zemlji njihovog porekla. Oni su se razvili kao tip jedinstven u SAD a karakteristike i tip ostali su nepromenjeni od 1955. To je u oštroj suprotnosti sa akitama u Japanu koje su ukrštane sa Matagi akitama radi obnove prvobitne čiste rase.

OPSTI IZGLED : Veliki pas, snažne građe, skladan, sa velikom mišićnom masom i teškim kostima. Široka glava formira trougao sa tupim uglovima, sa dugačkom njuškom i relativno malim očima i uspravnim ušima nagnutim napred tako da se nalaze skoro u istoj ravni sa zadnjim delom vrata predstavljaju karakteristike rase.

PROPORCIJE :
• Odnos između visine na nivou grebena i dužine tela je 9 prema 10 kod mužjaka i 9 prema 11 kod ženki.
• Dubina grudnog koša iznosi polovinu visine psa na nivou grebena.
• Razdaljina od vrha nosa do stopa odgovara razdaljini od stopa do potiljka u odnosu 2 prema 3.

KARAKTER I NARAV : Prijateljski nastrojen, okretan, lako se obučava, poslušan, ponosan i hrabar.
GLAVA : Masivna ali u skladu sa telom, pri mirovanju nema nabora. Glava formira tupougli trougao kada se posmatra odozgo.

PREDEO LOBANJE :
LOBANJA : Ravna i široka između ušiju. Plitka brazda se proteže na dobar deo čela.
STOP : Dobro definisan ali nije suviše nagao.
OBLAST LICA :
NOSNA PECURKA : Široka i crna. Blagi i difuzni nedostatak pigmenta na nosnoj pečurci je prihvatljiv samo kod belih pasa ali crna boja je uvek poželjnija.
NJUSKA : Široka, duboka i puna.
USNE : Crne. Ne vise; jezik je ružičast.
VILICE/ZUBI : Vilice nisu zaobljene već tupe, jake i moćne. Zubi su jaki, pravilno raspoređeni i zbijeni. Makazast ugriz je poželjniji ali je klještast ugriz prihvatljiv.
OCI : Tamno smeđe, relativno male, nisu istaknute, skoro trouglastog oblika. Ivica oka crna i zategnuta.
UŠI : Snažno uspravljene i male u odnosu na ostali deo glave. Ukoliko se uho položi napred radi merenja dužine, njegov vrh će dodirnuti gornju ivicu oka. Uši su trouglaste, blago zaobljene na vrhu, široke u osnovi i nisu suviše nisko postavljene. Ukoliko se gledaju sa strane, uši su nagnute pod uglom napred, iznad očiju, sledeći liniju vrata.
VRAT : Debeo i mišićav sa minimalnim podvaljkom, srazmemo kratak, postepeno se širi ka ramenima. Izražen vratni greben se skladno uklapa u bazu lobanje.
TELO : Veće dužine od širine. Koža nije suviše tanka, ni suviše zategnuta ili opuštena.
LEDJA : Ravna.
SLABINE : Čvrsto mišićave.
GRUDNI KOŠ : Širok i dubok. Rebra treba da budu dobro raširena, grudi dobro razvijene.
DONJI DEO I STOMAK : Umereno prikupljen.
REP : Veliki i kosmat, postavljen visoko, nošen preko leđa ili uz bok. Tri četvrtine savijen, potpuno savijen ili dvostruko savijen, uvek lezi na ledjima ili ispod nivoa leđa. Ukoliko je rep tri četvrtine savijen, njegov vrh visi nisko niz bok. Koren repa je širok i snažan. Terminalna kost repa doseže do skočnog zgloba kada rep slobodno visi ili kada se povuče na dole. Dlaka je oštra, ravna i gusta, nema izgled perjanice.
UDOVI:
PREDNJE NOGE : Prednje noge su krupnih kostiju i ravne posmatrano sa prednje strane.
RAMENA : Jaka i moćna umereno nagnuta.
DOŠAPLJE : Blago nagnuto napred pod uglom od oko 15 stepeni u odnosu na vertikalu.
ZADNJE NOGE : Snažne i mišićave, široke i krupnih kostiju u skladu sa prednjim nogama. Kandža na zadnjoj nozi se obično uklanja.
BEDRA : Snažna, dobro razvijena, paralelna kada se posmatraju odpozadi.
KOLENI ZGLOBOVI : Umereno savijeni.
SKOCNI ZGLOBOVI : Dobro spušteni, nisu okrenuti ni unutra ni spolja.
ŠAPE : Ravne, mačkaste šape, dobro zaštićene debelim jastučićima.
HOD / KRETANJE : Moćan, korak umereno dug i brz. Zadnje noge se pokreću u liniji sa prednjim. Leđa ostaju jaka, čvrsta i ravna.
KRZNO:
KRZNO : Dvostruko. Podlaka debela, meka, gusta i kraća od dlake. Spoljašnja dlaka ravna, oštra/kruta i donekle odstoji od tela. Dlaka na glavi, potkolenicama i ušima kratka. Dužina dlake na grebenu i sapima dugačka približno 5 cm, što je nešto duže od dlake na ostatku tela, osim repa gde je dlaka najduža i najbujnija.
BOJA : Sve boje poput crvene, žućkasto-smeđe, bele itd. Ili čak mrljasto ili prugasto. Boje su sjajne i jasne. Beli psi (jednobojni) nemaju masku. Mrljasti psi su u osnovi bele boje sa velikim, podjednako raspoređenim mrljama koje pokrivaju glavu i više od jedne trećine tela. Podlaka može biti različite boje od spoljašnje dlake.
VELICINA :
Visina na nivou grebena: Za mužjake: 66-71 cm (26 - 28 inča);
Za ženke: 61 - 66 cm (24 - 26 inča).

Image

MANE : Sva odstupanja od gore navedenih osobina treba smatrati manama a ozbiljnost sa kojom treba posmatrati svaku od tih mana treba da bude srazmerna sa njenim stepenom.

• Feminizirani mužjaci, muškobanjaste ženke
• Uzana ili vretenasta glava
• Bilo koji zub koji nedostaje (izuzev 2 od PM1 i-ili M3).
• Plavi jezik ili jezik sa crnim tačkama.
• Svetle oči.
• Kratak rep.
• Izbačeni ili uvučeni laktovi.
• Svaka naznaka prisustva grive ili perjanice.
• Stidljivost ili zloba.

OZBILJNE MANE :
• Mala mišićna masa.
• Lake kosti.

DISKVALIFIKACIONE MANE :
• Preagresivni ili previše stidljivi.
• Nos potpuno bez pigmenta. Nos sa depigmentiranim površinama (nos poput leptira)
• Spuštene, viseće ili savijene uši.
• Nepravilan zagrizaj (predgriz ili podgriz).
• Srpast ili neuvijen rep.
• Mužjaci niži od 63,5 cm (25 inča), ženke ispod 58,5 cm (23 inča).

Svaki pas koji jasno prikazuje fizičke ili anomalije u ponašanju će biti diskvalifikovan.

N.B. : Životinje muškog pola treba da imaju dva naizgled normalna testisa koja su potpuno spuštena u skrotum.

Image

Adresa uzgajivaca, opsirnije o ovoj rasi
http://64.233.169.104/search?q=cache:hd ... d=23&gl=us
Last edited by Zah on 16/09/2008 03:54, edited 9 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#3 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Cane corso,u poslednje vrijeme popularna rasa . Ovom prilikom predstavljam dva uzgajivca. Ako odete na prvu stranicu mozete pogledati i druge. Uporedjujuci uzgajicvace sa prostora bivse YU sa ovom u SAD, imam dojam, da su im ravni ako ne i bolji.Ako se vratim u Bosnu, bit cu redovan posjetilac izlozbi, a onda su ce odluciti sta uzeti: akita Inu, doberman ili cane corso.Zelim sa psom kao i ranije ici na izlozbe radi takmicenja.

Cane corso

Image

Cane Corso Standard
Izvor: Societa Amatori Cane Corso
Stranica standarda: Cane Corso Standard

Preveo: Bogdan Pavlović

“Standard rase bi trebalo da bude opis etničkih karakteristika koje treba da vode odgajivače i sudije. Italijanski standard, koji je najprecizniji i najtačniji, stvarno predstavlja ‘portret tipa’ rase, u svakom regionu i podregionu tela, svaki odnos između gradivnih elemenata, je opisan sa maksimalnom preciznošću.

Italijanski standard uključuje i komentare, što u mnogome pomaže odgajivaču i sudiji. Mora se zapamtiti da se u opisivanju i vrednovanju etničkih karakteristika mogu koristiti ili prosečne statističke vrednosti biometrijskih komponenti ili prosek od najboljih primeraka iz cele populacije. Prema ovome, drugi metod je bolji metod za rase pasa, iako ni prvi ne bi trebalo ignorisati. Dozvolite da dodamo još da su pisci standarda pripremali svoje ‘oči’ za gledanje u budućnost i zamišljanje boljeg psa nego što je trenutni prototip. Ovih principa smo se držali kada smo pripremali standard za Cane Corso”.

Antonio Morsiani
iz knjige “Il Cane Corso” Mursia Edition

Standard
Srednje-veliki molos, jednobojan, compaktan, snažnog skeleta, mišićav i atletski građen, kreće se sa primetnom lakoćom. Glava je masivna, dostojanstvenog i ponosnog izraza. Selekcija se odvijala paralelno sa (napuljskim) mastifom, ali potiče od lakših predaka ali je zadržao originalni oblik. Oduvek je bio čuvar imanja i lovac na opasnu divljač, kao što je divlja svinja. Potiče iz centralnih i južnih delova Italije gde je korišćen kao gonič stoke za krave i svinje koje su odgajane u divljini. Takođe je čuvao putnike i kočije od drumskih razbojnika. Ime je ono po kojem je oduvek bio poznat na jugu, ima isti koren kao “corsiero” (courser) srednjevekovni ratni konj; možda je ime izvedeno iz latinskog “cohors” (cortyard/dvorište, bodyguard/čuvar, telohranitelj). Zbog promena u okruženju, Courser je bio blizu istrebljenja. Nekoliko entuzijasta je iniciralo njegovo ponovno oživljavanje koje je danas završeno. Moderni zadaci rase su čuvanje, odbrana ljudi i njihovog vlasništva. Prilagodljiv i hrabar radnik, poslovično odan, na oprezu i spreman da reaguje, u stanju da podnese teške uslove i situacije zahvaljujući svojoj uravnoteženosti. Jake građe, ali ne bez elegancije. Pravougaonog profila, nikako ne sme podsećati na Napuljskog Mastifa. Koža mu je uz telo i ne formira nabore.

Kratak istorijat
Njegov direktni predak je Canis Pugnax (stari rimski molos), od kojeg je lakša verzija korišćena za lov velikih divljih životinja i kao pojačanje u bitkama. Godinama je bio vredni pratilac naroda u Italiji. Bio je korišćen kao čuvar imanja, stoke, lični zaštitnik i lovac. U prošlosti je ova rasa bila zastupljena širom Italije o čemu svedoči brojna ikonografija i istoriografija. U skorijoj prošlosti posebno je očuvan u oblastima Južne Italije, naročito Puglia, Lucania i Sannio. Ime mu je izvedeno iz latinskog “Cohors” što znači “Čuvar”, “Zaštitnik”.

Opšti izgled
Srednje velik pas, jake građe ali elegantan, dugih i moćnih mišića, veoma izraženih, odaje snagu, agilnost i izdržljivost. Opšti oblik je mezomorfan - takav da je dužina veća nego visina u grebenu, harmoničan u smislu oblika i neharmoničan u smislu profila.

Važne proporcije
Dužina tela je oko 11% veća od visine u grebenu. Ukupna dužina glave dostiže 36% visine u grebenu. Dužina njuške je 34% od dužine glave. Visina grudnog koša je 50% visine u grebenu i jednaka je visini laktova.

Ponašanje i temperament
Inteligentan, aktivan i uravnotežen, čuvar i zaštitnik bez konkurencije. Spreman da uči i vezan za vlasinka, voli decu i porodicu. Ukoliko je neophodno, postaje hrabri zaštitnik ljudi, kuće i imovine. Lako se obučava.

Glava
Brahicefalna (Brachycephalic) tj. široka i kratka. Ukupna dužina dostiže 36% visine u grebenu. Bizigomatska širina (Bizygomatic) tj. širina glave u visini jagodičnih kostiju, koja je jednaka dužini lobanje, predstavlja više od polovine ukupne visine glave i dostiže 66%. Gornje linije lobanje i njuške su blago konvergentne. Obim glave, meren u visini jagodičnih kostiju je više nego dvostruko veći od dužine glave, čak i kod ženki. Glava je blago oblikovana jagodičnim lukovima izbačenim napolje. Koža je jaka i pričvršćena za tkiva ispod, mekana i zategnuta.

Image

Lobanjski deo
Lobanja
Gledano frontalno izgleda široko i blago zakrivljeno, gledano sa strane čini nepravilnu krivu koja, naglašena u podregionu čela, postaje ravna duž sagitalnog lobanjskog grebena (prim.prev.) (sagittal crest, koštana izraslina koja se pruža duž srednje linije lobanje, sa gornje strane). Gledano odozgo, izgleda kvadratično zbog pružanja jagodičnih lukova i moćnih mišića koji ih obuhvataju. Prednji, frontalni sinusi dobro razvijeni i pruženi napred, dubok naglašen stop i vidljiva središnja brazda. Ocipitalni (potiljačni) greben slabije razvijen. Očna udubljenja blago naglašena.

Stop
Vrlo naglašen zbog veoma razvijenih i ispupčenih frontalnih sinusa i istaknutih arkada.

Lični deo
Nos
U istoj liniji kao i nosnik. Gledan sa strane, ne sme prelaziti prednju vertikalnu liniju usana svojim prednjim krajem, već mora biti na istoj vertikalnoj liniji kao i prednji deo njuške. Mora da bude širok i obiman, ravan na vrhu, sa širokim nozdrvama, otvorenim i pokretnim, mokar i hladan. Pigmentacija je crna.

Njuška
Veoma široka i duboka. Dubina njuške mora biti skoro jednaka dužini, koja dostiže 34% ukupne dužine glave. Dubina njuške je više od 50% od dužine. Obzirom na paralelizam leve i desne strane njuške kao i na punoću i širinu cele vilice, prednja strana njuške je ravna i kvadratična. Nosnik ima pravolinijski profil i ravan je. Donja strana profila njuške je određena gornjim usnama, suborbitalna regina pokazuje vrlo malo udubljenje.

Usne
Prilično čvrste. Gledane sa prednje strane, gornje usne na mestu razdvajanja formiraju naopako “U” i, gledane sa strane vise umereno. Spoj je odmah vidljiv i uvek predstavlja najnižu tačku donje strane profila njuške. Pigmentacija je crna.

Vilice
Vrlo široka i debela, sa vrlo malim skraćenjem gornje vilice i lakim prognatizmom (predgrizom) kao posledicom. Grane donje vilice su vrlo jake i, gledano sa strane, prilično zakrivljene. Telo donje vilice je naglašeno napred i ističe veoma naglašenu bradu. Sekutići su čvrsto postavljeni na pravoj liniji.

Obrazi
Oblast viličnog mišića ispunjena i naglašena, ali ne prenaglašena.

Zubi
Beli, veliki i kompletni po rastu i broju. Donji sekutići prelaze samo neznatno (oko 5 mm) sekutiće gornje vilice, tako da se formira blagi predgriz.

Oči
Srednje veličine poređene sa veličinom psa, sub-frontalno (unutrašnji spoj kapaka je, posmatrano s fronta, postavljen niže od spoljnog spoja - prim. prev.) i dobro postavljene. Oči ovalne, spojeni kapci sa ivicama crne pigmentacije, beonjača ne sme biti vidljiva. Treći kapak dobro pigmentisan. Dužica što tamnija, prema boji dlake. Pogled inteligentan i oprezan.

Uši
Srednje veličine u odnosu na veličinu glave i veličinu psa; prekrivene kratkom dlakom, trouglastog oblika, sa šiljastim vrhom i sačinjene od debele hrskavice, visoko postavljene, znatno iznad jagodičnog luka, široke u dnu. Kada vise, priljubljene su uz obraze ne silazeći ka vratu. Prilično raširene i blago naglašene na spoju, postaju polu-podignute kada je pas na oprezu.Obično se seku u obliku jednakostraničnog trougla.

Vrat
Gornja linija
Blago zakrivljena

Dužina
Dužina iznosi 36% visine u grebenu, jednaka ukupnoj dužini glave.

Oblik
Ovalnog preseka, vrlo mišićav, sa naglašenim sastavom na potiljku. Obim, na sredini vrata, je oko 80% visine u grebenu. Harmonično spojen sa grebenom, ramenima i grudima, vrat stvara idealni ugao od 45° sa podlogom i prav ugao sa ramenom.

Koža
Donja strana vrata je praktično bez viška kože.

Telo
Kompaktno, jako i veoma mišićavo. Dužina je 11% veća od visine i grebenu, sa odstupanjem od ±1%.

Gornja linija
The back region is rectilinear with a slightly lombar convexity.

Greben
Jasno se uzdiže sa leđne linije preko visine zadnjeg dela. Visok je, dug i širok. Nagnut je i harmonično spaja vrat sa leđima.

Leđa
Vrlo široka, mišićava i lagano se uspinju od zadnjeg ka prednjem delu, strogo pravolinijski. Dužina je oko 32% visine u grebenu.

Slabine
Lumbalni deo mora biti kratak, širok i dobro povezan sa leđima i zadnjicom, vrlo mišićav, vrlo čvrst i, gledano sa strane, blago konveksan. Dužina je malo veća od širine i iznosi 20% visine u grebenu.

The lumbar region has to be short, wide, well joined to the backand to the back and to the rump, very muscular, very solid and, seen from the side, slightly convex. Its length, slightly higher than its width, is equal to 20% of the height at the withers.

Sapi
Duge, široke i prilično zaobljene zbog značajne veličine mišića. Dužina, merena od ivice kuka do ivice zadnjice iznosi 32% visine u grebenu. Prosečna širina jednaka je 23% visine u grebenu, nagib u odnosu na horizontalnu liniju je 28-30°. Nagib linije koja spaja ivicu kuka i koren repa u odnosu na horizontalnu liniju je 15-16°. Zbog toga su slabine blago nagnute

Grudi
Široke, dobro uspravljene i otvorene, sa dobro razvijenim mišićima. Širina je u tesnoj vezi sa širinom grudnog koša, dostiže 35% visine u grebenu, a grudna kost je u istoj visini kao i vrh ramena. Gledano sa strane, grudi su pružene prema napred između prednjih nogu i blago su konveksne.

Grudni koš (Toraks)
Mora biti dobro razvijen u sve tri dimenzije sa dugim, zakrivljenim i dobro postavljenim rebrima sa širokim međuprostorom. Četiri “lažna” rebra (vita rebra, nisu povezana sa grudnom kosti) su zakrivljena i slobodna. Grudni koš se pruža na dole do visine laktova i čini polovinu visine u grebenu. Širina, merena na pola visine, jednaka je 35% visine u grebenu i smanjuje se neznatno ka grudnoj kosti bez formiranja grebena/kreste/ispupčenja. Dubina (po ravni simetrije, od grudne kosti ka zadnjem delu) je jednaka 55% visine u grebenu. Obim je preko 35% visine u grebenu.

Donja linija i stomak
Deo oko grudne kosti je nagnut, dug, širom i, gledano sa strane, formira polukrug velikog prečnika, koji se kasnije meko uspinje ja abdomenu/stomaku. Stomačni deo nije ni šupalj ni opušten i gledan sa strane, podiže se od ivice grudne kosti prema preponama formirajući glatku krivu liniju. Šupljina sa strane nije naglašena.

Rep
Visoko usađen na liniji zadnjeg dela, debeo u korenu i ne mnogo zaoštren na vrhu. Opušten, ne prelazi mnogo preko skočnog zgloba. Kada nije u pokretu drži se nisko, inače, nošen horizontalno ili blago iznad linije leđa. Ne sme biti savijen da formira prsten i ne sme biti u vertikalnom položaju. Obično se amputira na četvrtom (4.) pršljenu.

Udovi
Prednje noge
Vertikalno postavljene, gledano s preda ili iz profila. Visina laktova iznosi 50% visine u grebenu. U dobrom odnosu sa veličinom psa. Jake i moćne.

Rame
Dugo, nagnuto, jako, opremljeno dugim, moćnim i jasno podeljenim mišićima, naslonjeno je na grudni koš, ali se slobodno kreće. Dužina, od vrha grebena do ivice ramena, jednaka je 30% visine u grebenu i nagnuto je u odnosu na horizontalnu liniju oko 48°/50°. U odnosu na ravan simetrije, ivice lopatica su blago iskrenute/nakrivljene.

Nadlaktica
Nešto duža od ramena, jaka, sa dobro razvijenim kostima i mišićima i kostima, dobro spojenih sa telom u njegovih gornje dve trećine (2/3), mereno od ivice ramena do vrha lakta ima dužinu jednaku 31-32% visine u grebenu i nagib nad horizontalnom linijom od 48°/50°. Longitudinalni (uzdužni) pravac je paralelan sa ravni simetrije tela. Ugao između ramena i kosti prednje noge iznosi negde između 106°-110°.

Image

Laktovi
Dugi i ispupčeni, naslonjeni ali ne preblizu grudnog koša, prekriveni mekom kožom, moraju biti kao kosti prednje noge - dužinski pravac mora biti paralelan sa pretpostavljenom ravni simetrije psa. Vrh lakta se nalaz na liniji vertikalno spuštenoj od zadnjeg ugla lopatice ka podlozi.

Podlaktica
Savršeno je vertikalna, ovalnog preseka, sa nekoliko mišića posebno u gornjoj trećini, sa vrlo kompaktnom i jakom strukturom kosti. Njena dužina je 32-33% visine u grebenu. Obim, meren odmah ispod lakta, jednak je 39% visine u grebenu i ima naglašeno užljebljenje kubitalne vene.

Zglob podlaktice i došaplja
Gledan s preda, prati pravu liniju podlaktice; širok je, pokretan i debeo. Obim dostiže 26% visine u grebenu. Na gornjoj ivici, graškasta kost (pisiform - oblika graška) je jako usmerena unazad.

Došaplje
Dosta manje od podlaktice, vrlo jako, pokretno, elastično, blago povijeno, sa podlogom formira ugao 75°. Dužina ne sme biti veća od šestine visine u laktu prednjeg uda. Gledano s preda, prati verikalnu liniju podlaktice.

Prednje šape
Šapa je ovalnog oblika, vrlo zakrivljenih (zalučenih) i skupljenih prstiju - “mačje” šape. Pokretne i čvrste sa donje strane. Jakih noktiju, povijenih i pigmentisanih. Dobra pigmentacija je prisutna i kod jastučića.

Zadnje noge
Uspravno postavljene, gledano s preda ili iz profila. U dobroj proporciji sa veličinom psa, jake i moćne.

Butina
Duge i široke, sa istaknutim mišićima i naglašenim donjim kostima karlice. Dužina je preko 33% visine u grebenu, a širina nikad manje od 25% pomenute visine. Osa butne kosti, zakrivljena od vrha do dna i od nazad prema napred, ima nagib od 700 u odnosu na horizontalnu liniju i sa karličnom kosti (coxal bone) formira ugao koji je malo veći od pravog ugla.

Natkolenica
Duge, jake koštane i mišićne strukture i ima naglašene mišićne brazde. Dužina iznosi 32% visine u grebenu i nagib u odnosu na horizontalnu liniju je oko 50°.

Stifle
Ugao kolena je oko 120°. Pravac kolena je paralelan zamišljenoj ravni simetrije tela.

Hock joint
Širok, debeo, čist i sa vrlo naglašenom kosti. Ispupčena ivica skočnog zgloba jasno pokazuje nastavak nožne brazde. Udaljenost vrha skočnog zgloba od tabana (podloge) ne bi trebalo da bude preko 26% visine u grebenu. Pravac, u odnosu na zamišljenu ravan simetrije tela, je paralelan. Ugao skočnog zgloba je oko 140°.

Hock (Metatarsus)
Vrlo debeo, kratak, cilindričnog oblika i uvek vertikalan u odnosu na podlogu gledano sa strane ili od pozadi. Dužina je oko 15% visine u grebenu (bez stopala). Unutrašnja strana mora da postoji bez mamuze tj. petog prsta.

Zadnje šape
Imaju malo više ovalan oblik i malo manje zakrivljene prste nego prednje šape.

Pokret / kretanje
Dugi koraci, produženi/razmahnuti kas, neki koraci galopa, ali sa tendencijom ka razmahnutom kasu.

Koža
Prilično debela, ima potkožno vezivno tkivo i u skladu s tim svuda povezana sa tkivom ispod. Vrat je skoro bez fanona. Ne smeju postojati nabori. Pigment sluzokože je crn. Pigment tabana i noktiju mora biti taman.

Dlaka
Kratka dlaka ali ne mekana, staklaste teksture, svetlucava, složena, čvrsta, vrlo gusta sa tankim slojem koji postaje deblji tokom zime (ali nikad ne preraste dlaku koja ga prekriva). Prosečne dužine 2-2.5cm. Na grebenu, zadnjem delu, zadnjim ivicama butima i na repu dostiže 3 cm bez pramenova. Na njušci je dlaka vrlo kratka, naslonjena, glatka o ne prelazi više od 1-1,5 cm.

Boja
Crna, olovno siva, škriljac siva, svetlo siva, svetlo smeđa, jelen smeđa, tamno smeđa i sivo-smeđe-tigrasto (jasno razdvojene linije različitih nijansi smeđe i sive). Kod smeđih i sivo-smeđe-tigrastih postoji crna ili siva maska samo na njušci i ne bi trebalo da prelazi liniju očiju. Manje bele oblasti na grudima, vrhovima šapa i nosniku su dozvoljene.

Visina i težina
Visina u grebenu
Za mužjake od 64 do 68 centimetara. Za ženke od 60 do 64. Dozvoljeno odstupanje je ± 2 centimetra.

Image

Težina
Mužjaci od 45 do 50 kg, odnos težina visina 0,71 kg/cm. Ženke od 40 do 45 kg, odnos težina/visina 0.68 kg/cm

Greške
Svako odstupanje od navedenih tačaka treba smatrati greškom a ozbiljnost greške treba posmatrati u tačnoj proporciji sa njenim stepenom i prostiranjem.

Eliminišuće greške
Glava
Naglašen paralelizam linija lobanje i njuške,
Veoma naznačena konvergencija linija lobanje i njuške,
Konvergentne strane njuške,
Makazast ugriz,
Prenaglašen i ometajući predgriz.
Nos
Delimična depigmentacija.

Rep
Formira prsten ili je nošen vertikalno.

Veličina
Prevelika ili premala jedinka.

Pokret
Kontinuirano šepanje.

Diskvalifikacione greške
Glava
Divergentne ose lobanje i njuške
Podgriz
Nosnik udubljen ili ispupčen (ovnujski)
Nos
Potpuna depigmentacija.

Oči
Parcijalna ili obostrana depigmentacija očnih kapaka
Staklast pogled
Obostrani strabizam
Polni organi
Potpuni nedostatak jednog testisa,
nedostatak jednog testisa u skrotumu i
nedovoljna razvijenost jednog ili oba testisa.
Rep
Bezrepost
Kratkorepost, stečena ili nasleđena
Dlaka
Poluduga,
Mekana
Talasasta
Boja
Sve boje koje nisu nabrojane
Prevelike bele oblasti
Napomena
Mužjaci treba da imaju dva naizgled normalna testisa spuštena u skrotum.

Opsirnije o rasi, uzgajivacnice
http://www.sanguemagnifica.com/
http://www.strajano-cane-corso.com/

Image
Last edited by Zah on 28/09/2008 03:29, edited 13 times in total.
VeljaPas
Posts: 645
Joined: 19/04/2007 11:36

#4 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by VeljaPas »

Zah wrote:Cane corso,u poslednje vrijeme popularna rasa . Ovom prilikom predstavljam dva uzgajivca. Ako odete na prvu stranicu mozete pogledati i druge. Uporedjujuci uzgajicvace sa prostora bivse YU sa ovom u SAD, imam dojam, da su im ravni ako ne i bolji.Ako se vratim u Bosnu, bit cu redovan posjetilac izlozbi, a onda su ce odluciti sta uzeti: akita Inu, doberman ili cane corso.Zelim sa psom kao i ranije ici na izlozbe radi takmicenja.
http://www.sanguemagnifica.com/main.html
Strajano" http://www.strajano.com/
Kakvo je stanje u BiH i do cega su doveli neodgovorni uzgajivaci najbolje govori http://www.kktornjak.hr/index.php?optio ... view&id=58
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#5 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Sve sto radimo, traljavo radimo. Dokle tako. Uzmimo primjer psa tornjaka. Kinoloski radnici iz Hrvatake dosli su u Bosnu na Vlasic, pokupili najbolje primjerke i odveli u Hrvatsku. Tamo selekcijom stvaraju najbolje primjerke tornjaka. To su nasi kinolozi mogli uraditi prije njih, ali nasa traljavost omogucila je njima da postignu uspjeh i po svoj prilici ce tog spa prikazati kao svog.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#6 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Ruski crni terijer

Image
Izvanredan pas lijepog izgleda, dobre izdrzljivosti .

Karakter crnog ruskog terijera -

Verovatno ste vec culi price o „strašnom KGB Terijeru“. Crni ruski terijer je zaista plod jednog naucnog vojnog projekta ruske armije u doba Staljina, a cilj projekta je bio da se stvori idealan radni pas za tadašnje potrebe vojske i policije u SSSR. Ovaj pas je morao da bude idealan za tragacko – cuvarsko – stražarske aktivnosti, da trpi i visoke i niske temperature, da bude fizicki izdržljiv i da se lako poducava. Možemo reci da se decenijama sistematskog rada na rasi u navedenom uspelo. Medutim, crni ruski terijer je u isto vreme izuzetno privržen vlasniku i ukucanima, a njegova duga dekorativna dlaka zahteva dosta nege.

Za razliku od vecine ostalih rasa službenih pasa (nemacki ovcar, belgijski ovcari), crni ruski terijer ne obucava se isklucivo pomocu stvaranja uslovnog refleksa na komandu. Naprotiv, crni ruski terijer traži dijalog sa vodicem i komande razume. Uravnoteženost njegovog karaktera i njegova svest o posledicama svojih aktivnosti je jedinstvena. Sposoban je da proceni svaku situaciju, tako da pravilno vaspitan crni ruski terijer nikada nece napasti ukoliko se problem može rešiti mirnim putem.

Medutim, ova rasa traži da bude deo porodice. Ukoliko se ostavi da cuva neko napušteno dvorište postoji mogucnost da od samoce postane izuzetno dominantan i neukrotiv. Zbog svoje privrženosti vlasniku, ukoliko promeni vlasnika u odraslom ili kasno-štenecem periodu dugo pati i jako teško se privikava na novu sredinu. Štene crnog ruskog terijera treba preuzeti što ranije, a idealno je sa šest nedelja. Ukoliko svakodnevno provodi dosta vremena sa svojim vlasnikom i ukoliko ga vlasnik cesto necemu poducava i bavi se psom, vlasnik ce imati jedno neverovatno iskustvo i drugara za kakvog nije mogao ni sanjati da postoji.

Izgled crnog ruskog terijera -

Image

Kroz proces stvaranja rase, a narocito u poslednje dve decenije, izgled pasa uokviru rase se prilicno ujednacio. To je veliki pas ogromne snage, duge dlake i izuzetne pokretljivosti za svoju težinu. Atraktivni izgled, uz pravilno šišanje u skladu sa standardom cini ovu rasu jednom od najlepših. Cesto na velikim kinološkim manifestacijama ova rasa osvaja titule pobednika izložbe ili pobednika svoje FCI grupe.

Medutim, da bi vaš pas mogao uspešno da se izlaže, neophodno je da konstantno negujete njegovu dlaku. S tim u vezi, neophodno je nabaviti kompletan pribor koji se sastoji od makaza, mašinice, cešljeva, kao i kvalitetne šampone i balsame za kosu. Naravno, neophodno je nauciti i u praksi sprovesti nimalo jednostavnu šemu za šišanje crnih ruskih terijera.

Preporuke:

• Ako cesto putujete na duže vreme
• Ako za vas pas nije deo porodice i ne boravi gde i vi bar veci deo dana
• Ako nemate dovoljno vremena za svog psa
• Ako nemate nameru da psu negujete dlaku
• Ako nemate nameru da svog psa poducavate i da sa njim radite
Nemojte kupovati crnog ruskog terijerqa!!!

Vise o ovim psima mozete saznati ako pogledate ovaj link.
http://www.slovenska-dusha.com/muzjaci.html
Last edited by Zah on 15/09/2008 02:55, edited 4 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#7 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

"Za razliku od vecine ostalih rasa službenih pasa (nemacki ovcar, belgijski ovcari), crni ruski terijer ne obucava se isklucivo pomocu stvaranja uslovnog refleksa na komandu. Naprotiv, crni ruski terijer traži dijalog sa vodicem i komande razume. Uravnoteženost njegovog karaktera i njegova svest o posledicama svojih aktivnosti je jedinstvena. Sposoban je da proceni svaku situaciju, tako da pravilno vaspitan crni ruski terijer nikada nece napasti ukoliko se problem može rešiti mirnim putem".

"Medutim, ova rasa traži da bude deo porodice. Ukoliko se ostavi da cuva neko napušteno dvorište postoji mogucnost da od samoce postane izuzetno dominantan i neukrotiv. Zbog svoje privrženosti vlasniku, ukoliko promeni vlasnika u odraslom ili kasno-štenecem periodu dugo pati i jako teško se privikava na novu sredinu. Štene crnog ruskog terijera treba preuzeti što ranije, a idealno je sa šest nedelja. Ukoliko svakodnevno provodi dosta vremena sa svojim vlasnikom i ukoliko ga vlasnik cesto necemu poducava i bavi se psom, vlasnik ce imati jedno neverovatno iskustvo i drugara za kakvog nije mogao ni sanjati da postoji".

Ovo su izvanredne karakteristice crnog ruskog terijeda ali poslije snaucera iako ga izuzetno cijenim kao psa, ne bih nabavljao psa sa bradom koju moram prati i cesljati poslije svakog jela, ako zelim da uvijek izgleda lijepo i uredno.
Last edited by Zah on 07/09/2008 02:39, edited 1 time in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#8 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Rottweiler

Image

Rottweiler je izvrstan pratitelj i čuvar, on je miran i samopouzdan pas sa usađenom željom za zaštitom doma i obitelji, no ukoliko se odlučite za nabavku rottweilera morate biti svjesni odgovornosti koju ste time na sebe preuzeli, zbog osobina koje posjeduje ta pasmina, te zbog njihove veličine i snage. Također morate biti svjesni i činjenice da rottweiler nije pas koji se uklapa baš u svaki dom. Pravilnim treningom i socijalizacijom možete dobiti izvrsnog kućnog ljubimca, odanog prijatelja, poslušnog radnog psa. Oni su izuzetno odani, puni ljubavi, prekrasni i inteligentni. Nisu veliki lajavci, no dobri su čuvari koji ce vam najaviti kada se nešto neobično dešava. Njihova osobnost može varirati od velike naklonjenosti, do izrazite povučenosti, no u prosjeku to nisu niti psi koji su sramežljivi, ali ni psi koji se lako uzbude. S njima je relativno lako raditi, dobro usvajaju naučeno, odnosno prilično su podložni dresuri. Vrlo su društveni pa će vas često slijediti iz sobe u sobu i pažljivo pratiti sto to radite. Zbog njihove jačine i snage nužna je socijalizacija i trening u ranoj dobi. Nervoza, sramežljivost ili pretjerana uzbuđenost su nepoželjne kod psa ovakve veličine i snage.


Što se izgleda tiče, rottweiler je srednje velik, snažan pas, čvrste građe, velike snage i izdržljivosti. To je crn pas sa jasno određenim paležima na obrazima, njuški, prsima i nogama, te iznad oba oka. Dlaka mu je ravna, srednje dužine. Ova pasmina spada u II FCI skupinu, 2. sekciju (molosoidne pasmine). Rottweilerova težina kreće se (prema FCI standardu) od oko 42 kg za ženke do oko 50 kg za mužjake. Visina ženki prema FCI standardu je 56-63 cm, a mužjaka 61-68 cm.

Rottweilere cesto smatraju agresivnim psima. Jedan od razloga za to je između ostalog i to sto vrlo cesto takve pse znaju nabavljati "macho" tipovi koji ih huškaju, ili pak ljudi koji se nisu dovoljno raspitali o pasmini, ne znaju ga pravilno odgojiti i eto problema. No, iako općenito možemo reci da rottweileri imaju jaki teritorijalni instinkt, te ce sasvim sigurno obraniti dom svog vlasnika i svoj čopor od uljeza, ipak agresivnost i zaštitnički instinkt variraju kod svakog psa.

Rottweileri su također poznati po tome sto vole izazivati i "blefirat" svojim vlasnicima, pa iako su to pomalo uznemiravajuće osobine, ako ste se svom rottweileru nametnuli kao "alf" znat ćete da je to njegovo "ispipavanje terena" je li se promijenilo njegovo mjesto na hijerarhijskoj ljestvici vašeg "čopora" Taj se problem i opet relativno lako može spriječiti ranim treningom poslušnosti te razvijanjem odnosa povjerenja između vas i vašeg psa.

U svakom slučaju, odlučite li se za ovu pasminu, najbolje je prvo sagledati sve loše strane pasmine: Rottweileri imaju relativno kratak životni vijek, a relativno kasno sazrijevaju, pa ćete dosta dugo imati posla sa psom "teenagerom". Oni su krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u vašem domu, automobilu, a i izljevi ljubavi kod ovako krupnog psa ponekad znaju biti bolni. No, ako ste spremni imati psa sa popriličnom kilažom koji ce svako toliko potražiti vašu blizinu, osloniti se na vašu nogu cijelim tijelom, pokušati vam se utrpati u krilo, sjesti na vaše noge i sl. to vam neće predstavljati problem. Kada su mladi cesto znaju nasrtljivo naskakivati na vas, pa ćete trebate uložiti trud u to da ih odviknete od te ružne navike. Ako im je dosadno kao štenad znaju biti izuzetno destruktivni, sto znaci da ćete trebati opet uložiti puno svog vremena u druženje s vašim ljubimcem, u trening i socijalizaciju, kako biste kasnije imali ljubimca s kojim ćete uživati duzi niz godina. Dakle, s jedne strane morate svom štenetu posvetiti puno vremena i vježbe kako dosadu ne bi ispoljio destruktivnim ponašanjem, no s druge strane treba biti oprezan u količini vježbe kako svoje štene u tako mladoj dobi ne biste previše opteretili radom jer njegove kosti, ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi prevelika opterećenja. Osiguravanje socijalizacije važno je i zbog toga da spriječite da rottweilerov zaštitnički instinkt jednog dana prijeđe u agresiju. Također, morate biti svjesni činjenice da, ukoliko ste dobili dominantnog rottweilera, morate ga nepopustljivo "staviti" na njegovo mjesto, a moguće je i da ćete imati posla s agresivnošću spram drugih životinja, ukoliko je psu nedostajalo pravilne socijalizacije. Dakle, cesto su rottweileri "svojevoljni" psi koji trebaju sigurnog vlasnika koji može preuzeti vodstvo, jer ukoliko rottweileru pristupite "mlakim" pristupom može vam se desiti da imate silnih problema. Kao štenci, rottweileri su cesto pravi "smetlari" tj. svako smeće pronađeno vani u šetnji trpaju u usta, dok pravilno ne nauće zabrane. U igri rottweileri znaju biti grubi, pa tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Može vam biti i teško pronaći partnera za igru svom štenetu, jer mnogi ljudi nisu spremni pustiti svoju štenad da se igra sa štenetom rottweilera.Rottweileri, iako nemaju dugu dlaku, linjaju se, pa budite spremni na to da vas dom bas neće biti idealno čist jer u vrijeme linjanja posvuda ce se skupljate hrpice crnih dlaka. Oni također i sline, možda ne bas tako jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline. To je posebno izraženo kod npr. mužjaka opuštenijih obraza, naročito nakon pijenja vode, pa je zgodno odmah nakon pijenja vode psu obrisati njušku kako vam ne bi smočio cijelu kuhinju. Također ih zna mučiti nadimanje, naročito ako ih hranite dehidratom, pa to može biti vrlo neugodno ukoliko vam npr. svrate gosti koji se nađu u gustom plinovitom oblaku.

Uz sve navedeno, rottweileri znaju i imati ozbiljnih zdravstvenih problema (slabi imuni sustav, alergije, očne bolesti, tumori, hd, srčani problemi, puknuća ligamenata, kostiju i općenito bolesti zglobova i kostiju itd.). Budite spremni izdvojiti popriličnu svotu za veterinarske troškove, za troškove prehrane, jer rottweileri, proporcionalno svojoj veličini, zahtijevaju i dosta velike obroke. A da ne spominjemo da ono sto je na jednu stranu ušlo, na drugu mora i izaći, pa i izmet vašeg rottweilera neće biti mali. Naravno, to ce ovisiti i o prehrani za koju se odlučite.



Rottweiler pripada jednoj od najstarijih pasmina pasa. Preci mu dosežu čak u doba Rimskog carstva. Rimske legije u svojim ratničkim pohodima, prelaskom preko Alpa, naseljavaju prostore današnjeg grada Rottweila koji su bili strateški vrlo važni. Rimljani su sa sobom vodili i svoje pse koji su im čuvali stoku i pomagali u borbama. Dolaskom na osvojena područja rimski psi dolaze u kontakt s psima starosjedilaca, te iz tog križanja nastaje nova pasmina pasa.

Prostori današnjeg grada Rottweila postaju vrlo važi kao trgovački centar. Nalazi se na raskrižju putova prema Gotthardu. Zato i ime grada Rottweila u svome imenu nosi latinske korijene, pridjev Rott ( crven ) + latinska riječ (villa) grad = Rottweil. Po imenu grada Rotweila novonastala pasmina psa dobiva ime Rottweiler.

Rottweilera su i često zvali Metzgerhund (mesarski pas), zato što je služio mesarima-trgovcima za čuvanje stoke. Prodajom stada stoke prodavan je i pas koji ga je čuvao na taj se način Rottweiler nastanio na širem prostoru zapadne Europe. Razvojem željezničkog prometa i prijevoza stoke za Rottweilera dolaze teški dani.. Gotovo je došlo do nestanka pasmine.

Zahvaljujući kinolozima koji su cijenili njegovu, privrženost, snagu i karakter, počeli su ga uzgajati kao (uporabnog) radnog psa.

Tako je Rottweiler ? Metzgerhund postao dobar pas čuvar, pratilac i pas za vuču. Početkom 20.stoljeća, nakon temeljite provjere radnih osobina, njemačka policija Rottweilera uvrštava u grupu policijskih pasa. Godine 1910. upisan je i zvanično kao policijski pas.

Autor: Dane Ivančević


OPĆI IZGLED

Rottweiler je srednje visok do visok pas, robustan, ne pretežak. Svojom smirenošću i snažnim mišićavim tijelom ostavlja utisak dostojanstvenog i sigurnog psa, spremnog da čuva i prati svog gospodara. Važne proporcije. Dužina tijela ne smije biti duža od visine za više od 15%.

GLAVA

Srednje duga, lubanja između uha, sa strane gledano zaobljena, izraženog stopa. Nosna kost ravna, široka, nosnik dobro naznačen, više širok nego okrugao s velikim otvorima, crne boje. Njuška je u odnosu na lubanjski dio nešto kraća, te iznosi u omjeru 2 : 3, usne crne, čvrsto nalijegajuće. Kutovi usana zatvoreni. Zubno meso što je moguće tamnije. Čeljusti su jake, široke , kako gornje tako i donje. Popunjeni obrazi. Zubalo jako, potpuno ( 42 zuba ) i škarasto . Oči srednje velike, bademastog oblika, tamno smeđe boje, kapci dobro nalijegajući. Uha srednje duga, trokutasta, jedno od drugoga široko i visoko postavljena, dobro nalijegajuća uz glavu, naprijed nošena.

VRAT

Jak, srednje dug, dobro mišićav, sa lagano povijenom linijom šije, bez podvaljka i opuštene kože.

TRUP

Leđa ravna, jaka, zakošena, slabine kratke i duboke, križa široka, srednje dužine, lagano zaobljena iako još ravno padajuća. Prsa široka i duboka (cca 50% visine) s dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima. Trbuh nije uvučen. Rep kratko kupiran, na kojem se vide jedan do dva pršljena. U zemljama u kojima je zabranjeno kupiranje, može ostati prirodne dužine.

TJELESNI USTROJ

Prednji stavovi nogu, s prednje strane gledano ravni, te nisu usko postavljeni. Podlaktica stoji sa strane gledano, ravno. Kut plećke i vodoravni je 45o. Ramena dobro nalijegajuća, iako se vide. Nadlaktica dobro naliježe na trup. Podlaktica jako razvijena i mišićava. Prednje došaplje lagano federasto, jako, nije strmo. Šape okrugle, dobro zatvorene. Prsti zaobljeni, jaki. Nokti kratki, crni i jaki. Zadnji stav nogu, odostrag gledano, prav, širok. U stavu napetosti natkoljenica sa potkoljenicom i potkoljenica sa došapljem čini tupi kut. Bedrena kost srednje duga, široka i jako mišićava. Potkoljenica dobro uglasta i nije strma. Šape zadnjih nogu nešto duže od prednjih, ali dobro zatvorene s jakim noktima, bez petog prsta.

HOD

Rottweiler je kasač. Leđa mu ostaju čvrsta i relativno mirna, trk je harmoničan, siguran, snažnog i dugog iskoraka.

KOŽA

Koža glave posvuda dobro naliježe, samo kod veće pozornosti dozvoljeni su nabori između uha.

DLAKA

Dlaka se sastoji od pokrovne dlake i poddlake iste dužine, srednje je dužine, oštra, gusta i ravna, te dobro nalijegajuća.
Poddlaka ne treba da se vidi ispod pokrovne dlake. Na stražnjoj strani zadnjih nogu dozvoljena je duža dlaka. Crne je boje s korektno oivičenim oznakama (paležom) sočno crveno-smeđe boje na obrazima, gubici, donjem dijelu vrata, prsima, nogama, iznad očiju i ispod repa.

VISINA

Visina mužjaka je od 61 cm do 68 cm. Željena visina 65-66 cm,
Visina ženke je 56 cm do 63 cm. Željena visina 60-61 cm,

TEŽINA

Težine cca 50 kg. (mužjaci), težine cca 42 kg (ženke)

GREŠKE

Opći dojam: Lagan, visokih nogu, slabih kostiju i mišića.
Glava: Kao kod lovačkog psa, uska, lagana, prekratka, dugačka, ravne lubanje, slabo izraženog stopa ili prenaglašenog stopa.Gubica: Dugačka i špicasta ili flekav nos. Zubno meso roza boje. Čeljusti: Uska donja čeljust. Obrazi: Jako opušteni. Zubalo: Škarasto, Uha: Preniska, teška, dugačka, opuštena, nazad podvijena, kao i uha koja dobro ne naliježu na glavu, te nejednako nošena uha. Oči: Svijetle, buljooke, upadnute oči, te okrugle oči. Vrat: Predugačak, tanak, slabo mišićav, podvaljak i opuštena koža na vratu. Tijelo: Predugo, prekratko ili preusko. Prsa: Grudni koš plosnatih rebara, bačvastog oblika, te nedovoljno duboka. Leđa: Predugačka, opuštena, šarenasta. Križa: Prekratka, preravna, predugačka, prestrma. Rep: Previsoko ili prenisko usađen rep. Prednji stavovi nogu: Usko postavljene ili neravne prednje noge, strma ramena, nedovoljno čvrst lakat, preduga, prekratka ili strma nadlaktica, mekano ili strmo došaplje. Strmi ravni, previše zakrivljeni prsti, svijetli nokti. Zadnji stav nogu: Uska bedra, usko postavljene, kravlje noge, pete preblizu (iks noge), peti prst. Koža: Nabrana na glavi.Dlaka: Mekana, prekratka ili predugačka, valovita dlaka, te nedostatak poddlake. Boja: Neomeđene i neodgovarajuće boje oznaka (palež).
DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE
Oči: Entropija, ektropija, žute oči, oči različite boje.
Zubalo:Predgriz, podgriz, nedostatak premolara ili molara.
Dlaka: Predugačka i kovrčava dlaka, bijele fleke ili nedostatak paleža na određenom mjestu.

Napomena: Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, mali, mekani, nedovoljno razvijeni testisi, kao i nedostatak jednoga, smatraju se diskvalifikacijskim greškama.

Image

Po misljenjima mnogih najbolja uzgajivacnica na prostorima bivse YU.Ako odete na prvu stranu, mozete pogledati jos dvije uzgajivacnice.
http://www.oddragicevica.com/
Last edited by Zah on 15/09/2008 03:16, edited 2 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#9 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Image


Americki pit bul

Kad ima malo vise vremena onda obicno idem u knjizaru. U okviru knjizare ima i jedan mali kafic, gdje uz kafu mozes pogledatin neku knjigu ili novine. Najcesce pregledam novine o psim i mackama, zabiljezim poneki link koji mi se ucini dobar. Nakon prilozenog teksta mozete pogledati jedan link, kako mnogi kazu opasne rasa. Da li je tako ili nije ne znam, jer nisam imao ove pse, niti sam imao prijatelja koji je bio njihov ljubimac. Medjutim, neosporno je, da se radi o vrhunskim psima rase.
Pozdrav Zah

Pitt Bull Terrier i Američki stafordski terijer sliče kao jaje jajetu,a bit razlike dviju pasmina i nije u nijansama i vanjskom izgledu,već u uzgojnim ciljevima i primjenjivoj metodi koje su usmjerene na promjenu karaktera pasa.

Pitovi nisu ništa opasniji od ostalih pasmina pasa,pod uvjetom da štenad potječe od zdravih,uravnoteženih roditelja i da su naučeni na društvo ljudi,pasa i ostalih životinja,tvrde poznavatelji pasmine.

Pitt Bul Terrrier

Od početka ciljanog uzgoja Ujedinjeni kennel klub(UKC) vodio je redovnu knjigu i organizirao borbu pitova u SAD-u. Rodovnice i danas za pitove izdaje UKC(nije član FCI-a),ali se ogradio od borbi pasa kad su one zabranjene 1900.god.Unatoč zabrani,borbe pasa i danas se redovito održavaju, i po procjenama,godišnje ugine oko tisuću pasa kao posljedica (ilegalno) organiziranih borbi,od kojih je večina pit bul terijera.

Pasmina je tijekom zadnjih nekoliko godina širom svijeta stekla negativu popularnost,a u nekim je zemljama čak izrijekom zabranjen njihov uvoz i uzgoj.
Tisak i mediji iskoristili su ponašanje nekolicine neodgovornih vlasnika pasa koji su,iskoristivši urodjenu ratobornost i neustrašivost,uvježbali pitove za borbu protiv ljudi što je posljedično rezultitralo zabranama uzgoja u mnogim državama širom svijeta.

Poznavatelji pasmine,medjutim,tvrde da pitovi nisu ništa opasniji od ostalih pasmina pasa,pod uvjetom da štenad potječe od zdravih,uravnoteženih roditelja i da su u najranijoj dobi naučeni na društvo pasa i ostalih životinja.No neovisno o preporuci ljubitelja pasmine,najbolje bi bilo da pit bula ne nabavlja početnik ili onaj vlasnik koji nema iskustva,fizičke i mentalne snage da ukroti njegovu nevjerojatnu snagu i borbenost.Ako vlasnik u tome uspije,njegov će pit postati pouzdanim čuvarom njegova imanja. Ako vlasnik ima sportskog duha,potražit će klub za obuku pasa ili odgovarajuće „borilište“ za potezanje tereta,gdje će se njegov ljubimac vjerojatno posebno istaći (najsnažniji pitovi u stanju su povući predmet i do 25 puta veće mase nego što mu je vlastita).

AMERIKANIZACIJA PASMINE
Amerikanci su uvijek vjerovali da je veće bolje i zato su uvijek nastojali stvoriti veću životinju. Amerikanci su otkrili i da su pitovi i terijeri vrlo hrabre i odane životinje,te su se vrlo brzo počeli uzgajati na farmama i rančevima.Vrlo dobro su se prilagodili i životu na graničnim područjima,te su vrlo dobro postupali sa djecom.Stitili su stoku od štakora,grabežljivaca,medvjeda,vukova i zmija.

Vlasnicima pasa za borbe su imali pedigree(rodovnik) svojih pasa,pa su čak neki svoje pse registrirali daleke 1898.god. kada je u
UKC-u Chavnay Z.Bennett prvi put vidio zastupnike Pit Bull terijera kao pasmine. ADBŠje stvorena 1909.god. pod predsjedništvom Guya McCorda i njegovog prijatelja Johna P.Colbya.

Svaki pas nema svoj dan,ali pit bull ga je svakako imao i to za vrijeme 1.svj.rata, kada je bio visoko nagradjen od naoružanih snaga U to vrijeme mnogi su časopisiś imali stripove sa glavnim junacima pitovima. Za vrijeme 1.svj.rata pitovi su dokazali iznimnu inteligenciju.Pit Stubby je bio najpožrtvovaniji pas-vojnik.Uznapredovao je do narednika,ušao u službene zapise te osvojio 2 medalje.

Popularnost pitova je sve više rasla.Ovisno čemu je služio i gdje je živio pasmina je bila nazivana različitim imenima kao: buldog,američki bul,terijer,Pit dog, i naravno američki pit bull terrier. Prvi pit bul-filmska zvijezda je bio Pete. Dresirao ga je Harry Lucenay. Srednjih 1960-ih godina UKC i ADBŠsu počeli intezivno plasirati pit bule u medije.

Image

PIT BULL DANAS

Američki pit bull terrier je po ADBI i dalje hrabar,vrijedan i miroljubiv pas kakav je uvijek i bio.Prikladan je za različite uzbudljive aktivnosti.Idealan je za rad s bolesnima. Još uvijek ih možemo naći na farmama u Americi,a takodje i na granicama. Američki pit bull terrier je uvijek bio pas sa jakom željom da zadovolji vlasnika. Zato je vidljivo da su ovi psi najbolji u ostvarivanju vlasnikove nakane da ih napravi pravim kućnim ljubimcima.

OSOBINE PITA

Protiv popularne histerije medija pit bul nije samo za klanje(borba) nego je za naučiti i uzgojiti da ne bude agresivan.Danas pravi uzgajivači pit bula dresiraju za kućne maze tako da se budući kupci ne moraju brinuti da je agresivan nego da je maza.Zaštitnički instinkt američkog pit bula obično izbijen na površinu kada je pas 10 mjeseci star.Pit bul sa dobrim temperamentom neće pokušati napasti čovjeka bez vrlo dobrog razloga,ali će početi lajati kad čuje zvono ili vidi stranca da se približava kući.
Mlade pse ne treba učiti da čuvaju nego ih treba pustiti da sami shvate kako treba čuvati,zato što pitovi imaju urodjen nagon za čuvanje obitelji i kuće.Iz njihove borbene prošlosti pit je razvio jedinstven temperament.Jedan od tih je sposobnost selektivna osobnost i učinkovitost,i sposobnost da ne iskaljuju svoju agresivnost na ljude.Pit bul kad je u šetnji, na uzici,živcira ga pogled drugog psa u oči.Pit bulova moguća reakcija je da se suoči sa s drugim psom spreman da ga sredi.Ako je pit bul treniran,i ako mu je njegov gazda naredi da stane i kazne ga radi njegova ponašanja,pas će ga početi lizati.

Pitovi uživaju biti u centru pažnje i sposobnosti su prilagodili se okolini.Zahvalno pokazuju želju za rad sa djecom i koriste se za dječje bolnice,vrtiće i škole za mentalne osobe.Pit bulovi posjedjuju veliko samopouzdanje ne samo kod kuće nego i u parku i na ulici. Oni ne poštuju teritorijalna prava kao što poštuju druge vrste pse,poštuju samo ono-gdje stane to je njegovo.Dok stupanj agresivnosti ovisi o psu,pitovi su obično samo sigurni da izbijegavaju druge pse nego da se dokazuju u borbi,ali to nije čest utjecaj.Morate biti pažlivi jer od 9 mjeseci u psu se probudi želja za dokazivanjem prema drugim psima (upušta se u borbu).To je jedan od razloga zašto se pit mora dresirati.Neki pitovi dave štence drugih vrsta,jer ih ne mogu smisliti,a ženke su poznate medicinske sestre.One će prihvatiti SVE,od mačića do svinje.

PAS DETEKTIV
Američki pit bul sa živčanim temperamentom je rijetka iznimka,ali takve pse treba odmah uspavati,jer je poslije je opasnost za obitelj.On se može smiriti,ali poslije će ponovo poludjeti.Pitovi koji su agresivni na ljude ne priznaju se za uzgojnu liniju i preopasni su da budu kućni ljubimci.Ako je razmažen i strašiv on može ugristi iz straha. Dobri uzgajivači pažljivo biraju štence dobrog karaktera za uzgojnu liniju,ali na nesreću uvijek jedan ostane živčan.Psi s takvim temperamentom su rijetko registrirani u ADBŠili UKC.Američki pit bul terijer,neke od tih pasa vlasnik sam pravi ubojicom.
Evo tri razloga zašto perfektan mladi psić postane mentalno poremećen.

1. Neki ljudi uživaju imati takvog opasnog psa.Razlog tomu je da vlasnik namjerno psa draži na druge pse i tako ga napravi živčanog.Radi toga pas izaste i postane opasan baš onako kako njegov vlasnik hoće.

2. Strpljenje i upornost su jedan od razloga zašto pas postaje agresivan,jer pitovi dok su mali napadaju iz straha i već onda ih treba odučiti od toga .

3. Najvjerojatnije kad se mladi pas stavi na lanac bez ikakvog kontakta sa ljudima i psima,usamljen i izoliran postane živčan na sve oko sebe i onda on izgubi sramežljivost i dragost.

OSOBNOST VESELOG VLASNIKA PIT BULA

Kad bi pas mogao birati vlasnika,a ne vlasnik psa,pit bul bi najvjerojatnije izabrao onog koji je blagoslovljen sa duhom i koji voli živjeti.Takva vrsta psa trčkara po kući i uveseljava vlasnike.Pitovi se vole igrati i u dubokoj starosti,ali nažalost mnogi ljudi misle da psi što su stariji nemaju volje za igranje. Ali ima osoba koji vole te pse pa se s njima stalno igraju.Mnogi pitovi su jako okretni pa ih većina ljudi koristi za tu vrstu natjecanja.Ta natjecanja uključuju: natjecanje iz poslušnosti-vući velik teret,demonstracija okretnosti i mnogi drugi sportovi.Dobar vlasnik američkog pit bula sposoban je vrlo dobro kontrolirati ovu vrstu psa.Glavno pravilo je da je ovaj pas otprilike jak kao tri čovjeka njegove težine,što znači da je pit od 60 kg jak kao čovjek težak 180 kg.Dobro treniran pit obično je nježan s djecom.

Link uzgajivaca ali samo za pogledati
http://www.castlekingkennel.com/

Evo nekoliko videa koji ilustruju pricu o APBT:

http://www.youtube.com/watch?v=vNicN-o1 ... re=related
http://www.youtube.com/watch?v=kjZkskdMp4g
http://www.youtube.com/watch?v=m2OC5Z1Fii8&NR=1
http://www.youtube.com/watch?v=xdY9Z5ub ... re=related
http://www.youtube.com/watch?v=cJueekvh ... re=related
Last edited by Zah on 17/09/2008 01:39, edited 5 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#10 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

U poslednje vrijeme imali smo prilke citati tekstove koji govore o borbi pasa, uzgajivacima koji uzgajaju pse samo za borbe itd. Medju takvima su bili i neki americki sportisti-americki fudbal. Nisam pratio sve, pa ne znam kako je zavrsena tuzba ali pretpostavljam, da je krivnja placena velikim parama. Evo jedan tekst o borbi pasa.
Pozdrav Zah

Vrsljajuci po internetu, nasao sam ovaj lijepi tekst o borbama pasa. Ova prljava i odvratna tradicija nije zaobisla ni nase prostore. Ulozi su veliki, publika placa da gleda borbe na zivot i smrt i uziva u tome.

Prljavo i odvratno - borbe pasa

Image

Pit bull terijeri odgajaju se da bi ispunili, kako odgajivaci kazu, svoju prirodnu funkciju - borili se. Vlasnici i ljubitelji ovih pasa istovremeno tvrde kako su njihovi ljubimci zrtve medija sklonih objavljivanju prica o napadima pitova na ljude. Oni svakoj slicnoj prici suprotstavljaju svoju tezu koja glasi: pitovi su maze. Ali maze sa velikim zubima koje lome na tajnim borilistima. Sarajevo, srednja Bosna i Bijeljina kriju ringove u kojima se tuku psi i bogate vlasnici

Pise: Vedrana Seksan, za Dane Sarajevo

Stariji muskarac u narucju ponosno drzi svoju musku "bebu". Rukom mu njezno miluje glavu ususkanu u pregibu ruke. Govori o njemu sa primjetnom ljubavlju i ponosom. Pa cak i kada za nekoliko minuta 18 kilograma teska beba svojim vilicama bude cupala prsa vec potpuno krvavog bijelog pit bulla, vlasnik ce zadrzati familijarno bliski odnos sa svojim ljubimcem: "Tresi, sine, tresi!"

Zajednicko svim borbama pasa jeste sto vlasnici pitove oslovljavaju kao da su im djeca. Nije neobicno da im tepaju: "Tako je, bebana moja mala", ili "Drzi, dijete malo", "Bravo, curice", dok bebe, curice i mala djeca, bez glasa, potpuno krvavi, trgaju i tresu. Ljubav vlasnika je neosporna. Ali, nikad nije sve u ljubavi, jer uvijek ima nesto i u lovi.

Predaja ili smrt
Borbe pasa su vrlo unosan sport. Ali su ujedno i zabranjene u vecem dijelu svijeta. U BiH nema zakona koji regulise drzanje, razmnozavanje pasa ili organiziranje borbi, kojima je izuzetno tesko prisustvovati. Razlog je jednostavan - zaljubljenici ovoga sporta ne zele izazivati preveliku medijsku pozornost. Na nekim borbama je dogovor da osoba koja dovede novinara gubi pravo da sudi, dozvolu da ucestvuje i iskljucuje se iz sporta.

Pravila su i inace izuzetno stroga. Psi se prije meca vagaju i peru. U ringu koji je velicine cetiri puta cetiri metra mogu se nalaziti tri covjeka - vlasnici pasa i sudija. Vlasnici tokom borbe svoga psa smiju bodriti samo rijecima. Svaki fizicki kontakt strogo je zabranjen i sudi se kao faul. Vlasnik tokom borbe moze napraviti dva faula. Tokom meca vlasnici jedan drugog ne smiju vrijedjati, a onaj koji to ucini prvi, gubi borbu, koja se automatski prekida. Publika mora biti jako tiha da ne bi odvlacila pozornost pasa. Ako sudija procijeni da jedan pas izbjegava borbu (tzv. turnovanje), psi se odvajaju i, nakon minute okrepljenja (koje jako podsjeca na ono kod boksera), pustaju ponovo. Borba se nastavlja samo ako se oba psa zalete jedan na drugoga. Ako pas iskoci iz ringa, izgubio je borbu. Borbe traju od nekoliko minuta pa do nekoliko sati, a zavrsavaju se ili predajom (vlasnik mora javno priznati da je drugi pas bolji od njegovog) ili smrcu jednog od pasa.

Image

"Zauvijek ces ostati u nasim srcima", poruka je koju su vlasnici Maxa, dvostrukog pobjednika koji u trecem mecu jednostavno nije imao srece, objavili u jedinom casopisu o pit bull terijerima na prostoru Balkana - Srcanost. Kao i sve drugo vezano za borbe i pitove na prostoru ex Jugoslavije, i ovaj casopis je poluilegalan. Stampa se u Srbiji i salje na kucne adrese. Pretplatnici magazina nisu samo pit bull zaljubljenici sa podrucja Balkana vec i iz ostatka Evrope, u kojoj je situacija sa drzanjem pit bullova mnogo teza nego kod nas. U Francuskoj je, tako, usvojen zakon po kojem se ovi psi moraju sterilizirati, obavezno nositi brnjicu, registrovati u opcini i drzati dalje od javnih mjesta. U Holandiji je uzgoj pit bullova zabranjen od 1993. U Njemackoj se za svakog dobrovoljno uspavanog pita vlasniku isplacuje 1.000 DEM. Sve ovo objasnjava se cestim napadima pit bullova na djecu i ljude.

Medjutim, statistike pokazuju da je od 15 registrovanih teskih napada pasa u Francuskoj od 1998. do 2000. devet izvrsio njemacki ovcar. Nije registrovan ni jedan napad pit bulla. "Ljudi mijesaju stvari. U novinama objave kako je pit bull napao dijete, a onda pored toga objave sliku psa koji je zapravo mjesanac, recimo, dobermana i pit bulla. To nije pit. To je nesto ludo i naravno da ce napasti", kaze jedan uzgajivac braneci pitove. "To nisu psi koji napadaju ljude. Usred borbe psu se, recimo, odvali zub. Sudija, znaci covjek kojeg on ni ne zna, pridje i izvali mu ga do kraja, a on ga ni ne pogleda. Covjek bi ugrizao, ali oni nece." Prema statistikama, snaga ugriza jednog pita je 130 kiloponda na centimetar kvadratni. Usporedbe radi: ugriz dobermana je 30 kiloponda na centimetar kvadratni, sto je sasvim dovoljno da otkine komad ljudskog mesa.

Historija ljutog cuke
Pit bull je porijeklom iz Irske. Rasa je stara 500-600 godina. Prvi pitovi koristeni su u rudarskim oknima da ubijaju pacove. Tada je ovaj pas bio manji i laksi. Danas se tezina pit bulla krece od 17 do 35 kilograma. Kada su Englezi naseljavali SAD, ponijeli su ih sa sobom, i borbe pasa, sa baseballom i americkim fudbalom, postaju autenticni americki sport. U pocetku su pustani na bikove, a sve do Drugog svjetskog rata u Medison Square Gardenu su nakon bokserskih meceva odrzavane i borbe pit bullova.

U Velikoj Britaniji, mnogo ranije usvojen je zakon koji je 1832. podrzao William IV, a zatim 1838. usavrsila kraljica Viktorija, po kojem se "zabranjuju borbe pasa i uvoz odsjecenih glava domorodaca sa otoka Pacifika" (koji su ubijani da bi njihove glave mogle krasiti domove bogatih Britanaca).

Godine 1972. pitovi su prakticno proglaseni psecom podvrstom. Naime, razdvojeni su americki stafordski terijer i pit bull terijer, i dok staford moze na izlozbe, pitu to nije dozvoljeno. Jedina zemlja u kojoj se odrzavaju izlozbe pitova su SAD. Evropska kinoloska federacija ne priznaje pita radi toga sto ne postoji standard. "Pit moze biti svih boja, velicina, oblika glave, usiju ili repa. Kod njega to nije vazno. Vazno je ono sto u njemu kuca", govori jedan od uzgajivaca. Tesko je zato razumjeti zasto ljudi koji toliko vole svoje pse dozvoljavaju da se trgaju i ubijaju. "Pit je pas za borbu. Oni to vole. To je jedina zivotinja koja ce se tuci sve dok mu srce kuca. Uskratiti mu borbu bilo bi kao da Nasimu Hamedu kazes da ne moze boksati", objasnjava jedan vlasnik.

Svaki vlasnik ima svoj sistem priprema za mec. Najkrace traju dva mjeseca. Tokom njih pitovi se hrane specijalnom hranom, daju im se stimulansi (npr. pseci kreatin) i "istrcavaju" se. Nakon toga slijede mecevi. U Sarajevu se karta za borbu placa do 10 KM i prisustvuje joj najvise 50 ljudi. Medjutim, glavni grad je mjesto rijetkih odrzavanja pravih meceva. U Sarajevu se obicno odrzavaju "rolke" na kojima se psi pustaju da se vide koliko su borbeni i koji je jaci. I nema novcanih uloga.

Borbe se najcesce odrzavaju u centralnoj Bosni, gdje se ulozi krecu od 50 do 5.000, ali je po mecevima pitova najpoznatija Bijeljina. Karta za mec je 15-20 DEM i ukljucuje konzumaciju (janjetina i pice). Ovdje svoje pse pustaju vlasnici iz Srbije i Hrvatske. "Pitovi su prvi sportisti koji su probili granice. Znalo se desiti da na mec psa dovede pravi ustasa iz Hrvatske i pusti ga sa pravim cetnikom iz Srbije, ali nikad nije bilo belaja. Pare se uredno isplacuju, a organizuje se da ove iz Hrvatske do granice sprovede pratnja da ih ko u RS-u ne bi prepoznao i ubio", govori jedan od sudija bijeljinskih meceva.

Image

Klub boraca
U tom se semberskom gradicu borbe odrzavaju u zatvorenom prostoru. Publika sjedi na tribinama i koncentracija je jednaka onoj sa Wimbledona. Medjusobno se svi oslovljavaju sa "gospodo". Opklade se primaju do pocetka meca i nije rijedak slucaj da ulozi iznose i do 50.000 DEM. Upravo su ovako visoki ulozi razlog zbog kojeg se borbe pasa cesto povezuju sa mafijom. "Ma, danas ti je mafija svako ko ima tol'ke pare. Ali, na borbe dolaze i ljudi koji su profesori na fakultetima, intelektualci."

Ako vlasnik zeli okusati svoga psa u Bijeljini a nema 10.000, koliko iznosi najmanja opklada, moze psa iznajmiti za borbu. Sve borbe se dogovaraju, a pravi fightovi oglasavaju u Srcanosti. Grand sampioni su oni koji nikada nisu izgubili borbu. U slucaju gubitka, pas gubi naziv grand i postaje samo sampion.

Pored opklada, vrlo unosno je i parenje, pod uslovom da je pas i sam dobrog porijekla i da je dobar borac. Parenje sa ovakvim psima placa se i do 700 DEM. Naravno, genetika je i kod pasa relativna stvar, tako da za placene pare ne morate uvijek dobiti pravog borca. Registrovanje pitova vrsi ADBA (American Dog Breeders Association). U BiH je ovakvih pasa nesto vise od 40. Za registraciju je potrebno znati cetiri generacije unazad. Najvise se cijene oni ciji su preci izravno iz SAD-a. Stene se prodaje po cijeni od 200 do 700 DEM. Veliki problem je u tome sto su se tokom rata pitovima poceli baviti "neozbiljni", kako ih naziva jedan od uzgajivaca, koji ne samo da su namnozili broj ovih pasa nego su iskvarili rodovnike pareci ih sa engleskim bull dogom, dobermanima ili drugim vrstama "borbenih" pasa. "Ti psi su opasni. Narocito ako je vlasnik kreten pa ga jos i uci da napada ljude. To su oni koji po parkovima napadaju druge pse. Ja imam pitove koje mi mora cuvati njemacki ovcar da ih neko ne ukrade. Toliko su umiljati. Pit je borac samo kada je rijec o drugom pitu. Ja osudjujem i borbe pitova sa drugim psima. Sarplaninac nema sansi u borbi sa pitom, bez obzira koliki je", govori vlasnik legla iz Sarajeva.

Borbe pasa nisu prijatne za gledanje. Dva pita u klincu najcesce nece dati ni glasa od sebe, bez obzira kojom silinom se grizli. Medjutim, nakon meca je strasno gledati potpuno krvavog psa sa rasjecenim usima ili raskinutim butinama. Vlasnici pitova tvrde da je za ove pse vece mucenje ako se drze kao kucni ljubimci i nikada ne okuse borbu. Oni koji vole zivotinje tvrde opet da su ovi vlasnici ljudi koje bi trebalo u zatvorenim kavezima pustiti da se bore sa medvjedom.

Otac indijske slobode Mahatma Gandhi je jednom prilikom izjavio da "moralni napredak jednog naroda treba suditi po tome kako se ponasa prema zivotinjama". Bosanac sa uzicom u ruci bi na ovo odgovorio: Gandhi je Gandhi, a 50.000 je 50.000. Pa makar i preko ledja covjekovog najboljeg prijatelja.

http://www.youtube.com/watch?v=9UBMFOju ... re=related
Last edited by Zah on 22/09/2008 05:00, edited 4 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#11 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

'Da, moji psi se bore jer to vole'
Piše: Krešimir Raguž

Nakon prijave Prijatelja životinja naši su reporteri došli do uzgajivača pasa koji je priznao da njegovi psi sudjeluju u okrutnim borbama praćenima klađenjem na pobjednika

Čovjek ulazi u veterinarsku ambulantu i na rukama nosi teško ozlijeđenog psa. Ne čeka na red, prolazi kroz masu. Njegova obrijana glava, gomila mišića i ponašanje govore mi točno što to nosi u rukama. Ne trebam ni pogledati da bih znao, ali automatski spuštam pogled prema izmrcvarenoj životinji. Pit bul terijer cvili. Izgrižen je po cijelom tijelu i obilno krvari.

Image

Pitam vlasnika što se dogodilo, a on mi kaže da se pas otrgnuo s lanca i potukao s nekim. Stavljam ga na stol i tu počinje moja unutarnja dvojba. Činim sve kako bih ga spasio, a istodobno bih volio da se s tog stola više nikada ne digne. Znam da će, ako ga spasim, vrlo brzo ponovno završiti na mom stolu. Nakon neke nove borbe pasa....

Tim riječima jedan on najpoznatijih hrvatskih veterinara dr. Vladimir Pezo opisao je gotovo uobičajeni rasplet ilegalnih borbi pasa u Hrvatskoj. U samo pet posljednjih godina na stolu njegove ambulante u Novom Zagrebu našlo se najmanje 20 takvih pacijenata. Svaki put bila je riječ o polumrtvim pit bul terijerima. Uvijek su ih dovodili sumnjivi tipovi. Isto tako uvijek iz ringova smještenih u predgrađima, Dubravi ili Sesvetama. Kada je 2005. donesen Pravilnik o opasnim psima, koji nalaže čipiranje i kastriranje tih pasa, ali i prijavljivanje navedenih situacija, dr. Pezo je ostao bez dijela svojih mušterija. Neki se ipak nisu tako lako dali.

- Jedan čovjek, za čijih sam se 35 pit bul terijera brinuo, nakon što sam ga upoznao s novim propisima, rekao je da to nije problem. ‘Napiši da su posavski goniči’, inzistirao je. Umjesto toga odmah sam mu napravio 35 ispisnica iz svog registra - ispričao je dr. Pezo.

Otkad je Pravilnik stupio na snagu, prošle su gotovo dvije i pol godine. Vrijeme dovoljno da se u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja i navedenim Pravilnikom potpuno statistički obradi registar i upisnik svih pasa u državi. Zakonodavac je, očekujući manje probleme s većinom ostalih pasmina, posebno istaknuo pooštrene propise kada je riječ o životinjama svrstanima u kategoriju “moguće opasan pas”. Iako u pravilu neopasan za ljude, pit bul terijer dobio je poseban status. Prema njemu, vlasnik tog psa životinju mora obavezno dati na kastriranje.

Odgovor na pitanje koliko je vlasnika pit bul terijera u Hrvatskoj sa svojim ljubimcima prošlo tu proceduru i tako udovoljilo zakonskim odredbama više je nego interesantan. Naime, Hrvatski kinološki savez trebao bi biti obaviješten o svim takvim slučajevima. Prema riječima njegova tajnika Bojana Matakovića, do sada su, u dvije i pol godine, navedenih obavijesti dobili točno - niti jednu.

Jesu li pit bul terijeri nestali iz Hrvatske? Znači li to da više nema ni njihovih organiziranih borbi ili je država jednostavno podbacila u provođenju zakona koji je donijela. Taj podatak vjerojatno bi i dalje ostao u “sivoj zoni” da ovih dana udruga Prijatelji životinja Veterinarskoj inspekciji nije podnijela prijavu protiv jednog uzgajivača tih pasa u Zagrebu. Tragom anonimne dojave, predsjednik udruge Luka Oman s kolegama je obišao navedenu lokaciju u sjevernom dijelu Zagreba i odnje zatekao desetak pit bul terijera. Stanje u kojem ih je našao opisao je kao vrlo loše.

Bili su zavezani lancima, a dio pasa imao je vidljive ožiljke po tijelu. Ožiljke koji mogu nastati samo u borbama pasa. One su, treba li uopće reći, zabranjene i kažnjive. No u strahu od opasnih likova koji se bave tim stvarima ni ljudi koji znaju za njih, ali ni dio vetrinara, ne prijavljuju vlasnike pit bul terijera koji te pse koriste za borbu. Udruga Prijatelji životinja stoga je sama poduzela akciju i prijavila taj slučaj koji smatramo krajnje dramatičnim - objasnio je Oman.

Image

LUKA OMAN tvrdi da u strahu od opasnih likova ljudi koji znaju za njih ne prijavljuju vlasnike koji pse koriste za borbu

Prateći tragove prijave Prijatelja životinja, uspjeli smo pronaći vlasnika legla koji bi se, prema najavama iz udruge, uskoro trebao naći na udaru zakona. Roberta C. smo zatekli kako hrani svoje pse i, iskreno rečeno, na naše nemalo iznenađenje pozvao nas je da se poigramo s njima. Još veće iznenađenje tek je slijedilo. Naime, bez ikakvog okolišanja taj je čovjek priznao da njegovi psi ponekad sudjeluju u organiziranim borbama.

- Cijeli svoj život bavim se psima. Počeo sam u JNA kao vodič pasa, pa kroz Domovinski rat i poraće kada sam se bavio razminiranjem Hrvatske. Naravno, sa svojim psom. Danas sam u vojnoj mirovini i ovih 20-ak pit bul terijera su mi sve što imam u životu. I da, odgovorno tvrdim da znam puno o njima. Dovoljno da znam da su oni stvoreni za borbu i da im je ona u krvi. Zabraniti im da se tuku bilo bi kao da hrta zavežete za krevet ili lovačkog psa ne pustite u dvorište. Pitaju me volim li ja njih uopće kada ih vodim na borbe, a ja pitam voli li Mirka Filipovića njegova mama kada ga pušta da se tuče u ultimate fightu - upitao je Robert C.

Prema njegovim riječima, određenog psa treba koristiti upravo za ono za što je i stvoren. Pit bul terijer prije 500-injak godina navodno je stvoren baš za borbu. Taj oblik zabave ljudi, možda i pasa, iako to nikada nećemo moći potpuno znati, i danas je dopušten u Španjolskoj, Japanu, Rusiji i mnogim drugim zemljama. No na Robertovu štetu, a istodobno uz odobravanje većine, u Hrvatskoj je ipak zabranjen. Je li ovaj uzgajivač svjestan da svojim specifičnim bavljenjem psima zapravo krši niz zakona i pritom riskira visoku novčanu te zatvorsku kaznu.

Sve je to pogrešno postavljeno. Moji psi nikada nikoga nisu ugrizli. Nikada. Zakon o kastriranju pit bul terijera potpuno je pogrešan. Njime se želi uništiti jedna cijela pasmina. Čak da smo mi koji ih vodimo u borbe u krivu, pitam vas što je s ostalih 90 posto ovih pasa koje ljudi imaju kao obične ljubimce. Treba li ih sve ukloniti jer se Kinološki savez uspješno izborio da baš pit bul bude svrstan među opasne, iako se zna da ljude najčešće napadaju rotvajleri, pa ovčari i niz drugih pasa. Pas je ogledalo čovjeka koji ga odgaja - kaže uzgajivač te dodaje kako je svjestan da su borbe pasa vrlo krvav sport, no baš zbog toga takve okršaje organizira se daleko od očiju javnosti. A ondje pak, priznao on to ili ne, ipak caruju neka pravila bliža uličnim nego zakonima donesenima u Saboru.

Iako Robert o tome nije želio govoriti ili isto komentirati, poznato je da se danas kao glavni organizatori ovih borbi spominju braća Rodić iz zagrebačke Dubrave, poznata po ubojstvu mafijačkog kuma Zlatka Bagarića. Klađenje na te krvave pirove sudionicima mogu donijeti i iznose od nekoliko desetaka tisuća eura, a poznato je i da u ovom “poslu” granice nastale raspadom Jugoslavije kao da ne postoje. Osim u Zagrebu, grad Sinj i sela oko njega centri su domaćih okršaja pasa. Izvan Hrvatske borbe su popularne u Republici Srpskoj, ali i u ostatku Bosne i Hercegovine te u Srbiji. Psi i njihovi vlasnici koji su, kada borba počne, oko ringa obično su uvijek isti.

U Zagrebu je navodno posljednja takva bitka organizirana prije nepunih deset dana. I ovaj put onog iz Srbije pobijedio je pas iz Hrvatske, a ekipa koja je za njega navijala odnijela je 10-ak tisuća eura. Dakle, posao cvjeta, borbe se organiziraju nesmetano, a psi, oni vjerno pobjeđuju ili ginu za svoje gospodare.

A gdje je u svemu tome država, odnosno policija, pitanje je koje će također donijeti zanimljive odgovore.
Prema evidencijama MUP-a, 2006. i 2007. nisu zabilježena kaznena djela vezana uz organiziranje borbi pasa - priopćio je MUP.
DR. LADIMIR PEZO objavio je dvije knjige istinitih priča iz svoje ordinacije, a jednu od njih, o svom pacijentu, psu za borbu nazvao je ‘Buzdo Buzdin’
Dodatak, odnosno navođenje predviđenih kazni objasnilo je s koliko bi se novca napunio državni proračun da “ljudi u plavom” uspijevaju saznati ono što ulica već zna.

Zakonom o zaštiti životinja propisana je novčana kazna od 50.000 do 100.000 kuna za sve one koji životinji nanose bol, na taj način ih uzgajaju, huškaju na druge životinje, dresiraju ih na agresivnost, obučavaju ih za borbe, organiziraju ih, posjećuju, oglašavaju ili se klade. Zakon o dobrobiti životinja propisuje novčanu kaznu od 5.000 do 10.000 kuna za nanošenje boli i ozljeđivanje životinja. Kažnjivo je i provjeravanje oštrine životinje na drugoj životinji, huškanje životinja, osim pri dresuri policijskih pasa, te priređivanje borbi životinja - navodi policija.

Tome svakako treba dodati i obvezu koja je stavljena pred vlasnike pit bul terijera, a odnosi se na predočavanje potvrde o nekažnjavanju. Treba li uoće pogađati koliko ljudi koji su npr. posjećivali ordinaciju dr. Peze takvo što ne bi moglo pribaviti u ovom životu.

Procjena upućenih kaže da u Hrvatskoj trenutačno, neovisno o praznom registru, ima nekoliko tisuća pit bul terijera. Većina tih pasa potpuno je bezopasna. Čak i oni koji su već prošli svoje borbe tijekom pisanja ove priče po kojekakvim boksovima i kućicama lizali su nam ruke. Je li problem u njima ili ipak u ljudima koji ih tek nakon vezanja lancima za drvo počinju nazivati svojima, pojasnio je dr. Pezo. Jednu od priča o psima koju je objavio u svojoj knjizi nazvao je “Buzdo Buzdin”. Buzdo je ime koje je vlasnik dao psu. Isto ime doktor je zatim nadjenuo vlasniku. Shvatio je da ono pit bul terijeru nikako ne pristaje. Bilo je kao stvoreno za njegova vlasnika. (Surađivale G. Vukres i M. Smoljanec)

Image

Sarajevski Pasha spašen u Torinu

Za razliku od većine borbenih pasa, jedan sarajevski pit bul terijer imao je više sreće. Iz borbi su ga spasili djelatnici bosanskog SOS centra za životinje. Kada je doveden u centar, bio je nemoćan i pun ožiljaka. Godina dana trebala je da se navikne na ljude, ali drugi psi su mu i dalje predstavljali problem. Tada je prebačen u torinski centar za socijalizaciju i oporavak. Ljudi koji se skrbe za njega danas smatraju da će Pashin novi život početi tek kad se nauči ponovno družiti s drugim psima. Zbog toga ga već neko vrijeme uče i podsjećaju, čini se, na jednu sasvim nevjerojatnu stvar. Da ponovno postane, samo običan pas.


Ulaznica 100 kuna, oklade na borbe do 20.000 eura

Većina borbi pasa u Hrvatskoj održava se daleko od očiju javnosti. Na ovakvim događajima mogu biti samo “odabrani”, odnosno oni koji se ili sami bave uzgojom borbenih pasa ili su spremni kladiti se na njih. Dobar pit bul terijer, s američkom rodovnicom, jer hrvatske s obzirom na nepriznavanje pasmine i nema, stoji od 500 do 1000 eura. Ulozi “ekipe” koja navija za određenog psa su oko 10.000 eura, a šampionske borbe mogu biti vrijedne i tri puta više. Prihod od ulaznica, koje stoje oko sto kuna, ide za liječenje pobjednika. Pravila borbi su striktna i navodno je sve manje smrtnih ishoda. U ringu veličine 5x5 metara mogu biti sudac i vlasnici ili treneri pasa. Borba se prekida ako vlasnik ili pas odustanu od nje. Prema uličnom kodeksu časti, pas koji pobijedi šest puta zaredom ide u doživotnu mirovinu. Koliko ugodnu s obzirom na ozljede, ulica ne navodi.
Last edited by Zah on 22/09/2008 05:06, edited 4 times in total.
VeljaPas
Posts: 645
Joined: 19/04/2007 11:36

#12 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by VeljaPas »

Zah wrote:'Da, moji psi se bore jer to vole'
Piše: Krešimir Raguž

Nakon prijave Prijatelja životinja naši su reporteri došli do uzgajivača pasa koji je priznao da njegovi psi sudjeluju u okrutnim borbama praćenima klađenjem na pobjednika


Čovjek ulazi u veterinarsku ambulantu i na rukama nosi teško ozlijeđenog psa. Ne čeka na red, prolazi kroz masu. Njegova obrijana glava, gomila mišića i ponašanje govore mi točno što to nosi u rukama. Ne trebam ni pogledati da bih znao, ali automatski spuštam pogled prema izmrcvarenoj životinji. Pit bul terijer cvili. Izgrižen je po cijelom tijelu i obilno krvari.

Pitam vlasnika što se dogodilo, a on mi kaže da se pas otrgnuo s lanca i potukao s nekim. Stavljam ga na stol i tu počinje moja unutarnja dvojba. Činim sve kako bih ga spasio, a istodobno bih volio da se s tog stola više nikada ne digne. Znam da će, ako ga spasim, vrlo brzo ponovno završiti na mom stolu. Nakon neke nove borbe pasa....

Tim riječima jedan on najpoznatijih hrvatskih veterinara dr. Vladimir Pezo opisao je gotovo uobičajeni rasplet ilegalnih borbi pasa u Hrvatskoj. U samo pet posljednjih godina na stolu njegove ambulante u Novom Zagrebu našlo se najmanje 20 takvih pacijenata. Svaki put bila je riječ o polumrtvim pit bul terijerima. Uvijek su ih dovodili sumnjivi tipovi. Isto tako uvijek iz ringova smještenih u predgrađima, Dubravi ili Sesvetama. Kada je 2005. donesen Pravilnik o opasnim psima, koji nalaže čipiranje i kastriranje tih pasa, ali i prijavljivanje navedenih situacija, dr. Pezo je ostao bez dijela svojih mušterija. Neki se ipak nisu tako lako dali.

- Jedan čovjek, za čijih sam se 35 pit bul terijera brinuo, nakon što sam ga upoznao s novim propisima, rekao je da to nije problem. ‘Napiši da su posavski goniči’, inzistirao je. Umjesto toga odmah sam mu napravio 35 ispisnica iz svog registra - ispričao je dr. Pezo.

Otkad je Pravilnik stupio na snagu, prošle su gotovo dvije i pol godine. Vrijeme dovoljno da se u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja i navedenim Pravilnikom potpuno statistički obradi registar i upisnik svih pasa u državi. Zakonodavac je, očekujući manje probleme s većinom ostalih pasmina, posebno istaknuo pooštrene propise kada je riječ o životinjama svrstanima u kategoriju “moguće opasan pas”. Iako u pravilu neopasan za ljude, pit bul terijer dobio je poseban status. Prema njemu, vlasnik tog psa životinju mora obavezno dati na kastriranje.

Odgovor na pitanje koliko je vlasnika pit bul terijera u Hrvatskoj sa svojim ljubimcima prošlo tu proceduru i tako udovoljilo zakonskim odredbama više je nego interesantan. Naime, Hrvatski kinološki savez trebao bi biti obaviješten o svim takvim slučajevima. Prema riječima njegova tajnika Bojana Matakovića, do sada su, u dvije i pol godine, navedenih obavijesti dobili točno - niti jednu.

Jesu li pit bul terijeri nestali iz Hrvatske? Znači li to da više nema ni njihovih organiziranih borbi ili je država jednostavno podbacila u provođenju zakona koji je donijela. Taj podatak vjerojatno bi i dalje ostao u “sivoj zoni” da ovih dana udruga Prijatelji životinja Veterinarskoj inspekciji nije podnijela prijavu protiv jednog uzgajivača tih pasa u Zagrebu. Tragom anonimne dojave, predsjednik udruge Luka Oman s kolegama je obišao navedenu lokaciju u sjevernom dijelu Zagreba i odnje zatekao desetak pit bul terijera. Stanje u kojem ih je našao opisao je kao vrlo loše.

- Bili su zavezani lancima, a dio pasa imao je vidljive ožiljke po tijelu. Ožiljke koji mogu nastati samo u borbama pasa. One su, treba li uopće reći, zabranjene i kažnjive. No u strahu od opasnih likova koji se bave tim stvarima ni ljudi koji znaju za njih, ali ni dio vetrinara, ne prijavljuju vlasnike pit bul terijera koji te pse koriste za borbu. Udruga Prijatelji životinja stoga je sama poduzela akciju i prijavila taj slučaj koji smatramo krajnje dramatičnim - objasnio je Oman.


LUKA OMAN tvrdi da u strahu od opasnih likova ljudi koji znaju za njih ne prijavljuju vlasnike koji pse koriste za borbu

Prateći tragove prijave Prijatelja životinja, uspjeli smo pronaći vlasnika legla koji bi se, prema najavama iz udruge, uskoro trebao naći na udaru zakona. Roberta C. smo zatekli kako hrani svoje pse i, iskreno rečeno, na naše nemalo iznenađenje pozvao nas je da se poigramo s njima. Još veće iznenađenje tek je slijedilo. Naime, bez ikakvog okolišanja taj je čovjek priznao da njegovi psi ponekad sudjeluju u organiziranim borbama.

- Cijeli svoj život bavim se psima. Počeo sam u JNA kao vodič pasa, pa kroz Domovinski rat i poraće kada sam se bavio razminiranjem Hrvatske. Naravno, sa svojim psom. Danas sam u vojnoj mirovini i ovih 20-ak pit bul terijera su mi sve što imam u životu. I da, odgovorno tvrdim da znam puno o njima. Dovoljno da znam da su oni stvoreni za borbu i da im je ona u krvi. Zabraniti im da se tuku bilo bi kao da hrta zavežete za krevet ili lovačkog psa ne pustite u dvorište. Pitaju me volim li ja njih uopće kada ih vodim na borbe, a ja pitam voli li Mirka Filipovića njegova mama kada ga pušta da se tuče u ultimate fightu - upitao je Robert C.

Prema njegovim riječima, određenog psa treba koristiti upravo za ono za što je i stvoren. Pit bul terijer prije 500-injak godina navodno je stvoren baš za borbu. Taj oblik zabave ljudi, možda i pasa, iako to nikada nećemo moći potpuno znati, i danas je dopušten u Španjolskoj, Japanu, Rusiji i mnogim drugim zemljama. No na Robertovu štetu, a istodobno uz odobravanje većine, u Hrvatskoj je ipak zabranjen. Je li ovaj uzgajivač svjestan da svojim specifičnim bavljenjem psima zapravo krši niz zakona i pritom riskira visoku novčanu te zatvorsku kaznu.

- Sve je to pogrešno postavljeno. Moji psi nikada nikoga nisu ugrizli. Nikada. Zakon o kastriranju pit bul terijera potpuno je pogrešan. Njime se želi uništiti jedna cijela pasmina. Čak da smo mi koji ih vodimo u borbe u krivu, pitam vas što je s ostalih 90 posto ovih pasa koje ljudi imaju kao obične ljubimce. Treba li ih sve ukloniti jer se Kinološki savez uspješno izborio da baš pit bul bude svrstan među opasne, iako se zna da ljude najčešće napadaju rotvajleri, pa ovčari i niz drugih pasa. Pas je ogledalo čovjeka koji ga odgaja - kaže uzgajivač te dodaje kako je svjestan da su borbe pasa vrlo krvav sport, no baš zbog toga takve okršaje organizira se daleko od očiju javnosti. A ondje pak, priznao on to ili ne, ipak caruju neka pravila bliža uličnim nego zakonima donesenima u Saboru.

Iako Robert o tome nije želio govoriti ili isto komentirati, poznato je da se danas kao glavni organizatori ovih borbi spominju braća Rodić iz zagrebačke Dubrave, poznata po ubojstvu mafijačkog kuma Zlatka Bagarića. Klađenje na te krvave pirove sudionicima mogu donijeti i iznose od nekoliko desetaka tisuća eura, a poznato je i da u ovom “poslu” granice nastale raspadom Jugoslavije kao da ne postoje. Osim u Zagrebu, grad Sinj i sela oko njega centri su domaćih okršaja pasa. Izvan Hrvatske borbe su popularne u Republici Srpskoj, ali i u ostatku Bosne i Hercegovine te u Srbiji. Psi i njihovi vlasnici koji su, kada borba počne, oko ringa obično su uvijek isti.

U Zagrebu je navodno posljednja takva bitka organizirana prije nepunih deset dana. I ovaj put onog iz Srbije pobijedio je pas iz Hrvatske, a ekipa koja je za njega navijala odnijela je 10-ak tisuća eura. Dakle, posao cvjeta, borbe se organiziraju nesmetano, a psi, oni vjerno pobjeđuju ili ginu za svoje gospodare.

A gdje je u svemu tome država, odnosno policija, pitanje je koje će također donijeti zanimljive odgovore.

- Prema evidencijama MUP-a, 2006. i 2007. nisu zabilježena kaznena djela vezana uz organiziranje borbi pasa - priopćio je MUP.


DR. LADIMIR PEZO objavio je dvije knjige istinitih priča iz svoje ordinacije, a jednu od njih, o svom pacijentu, psu za borbu nazvao je ‘Buzdo Buzdin’

Dodatak, odnosno navođenje predviđenih kazni objasnilo je s koliko bi se novca napunio državni proračun da “ljudi u plavom” uspijevaju saznati ono što ulica već zna.

- Zakonom o zaštiti životinja propisana je novčana kazna od 50.000 do 100.000 kuna za sve one koji životinji nanose bol, na taj način ih uzgajaju, huškaju na druge životinje, dresiraju ih na agresivnost, obučavaju ih za borbe, organiziraju ih, posjećuju, oglašavaju ili se klade. Zakon o dobrobiti životinja propisuje novčanu kaznu od 5.000 do 10.000 kuna za nanošenje boli i ozljeđivanje životinja. Kažnjivo je i provjeravanje oštrine životinje na drugoj životinji, huškanje životinja, osim pri dresuri policijskih pasa, te priređivanje borbi životinja - navodi policija.

Tome svakako treba dodati i obvezu koja je stavljena pred vlasnike pit bul terijera, a odnosi se na predočavanje potvrde o nekažnjavanju. Treba li uoće pogađati koliko ljudi koji su npr. posjećivali ordinaciju dr. Peze takvo što ne bi moglo pribaviti u ovom životu.

Procjena upućenih kaže da u Hrvatskoj trenutačno, neovisno o praznom registru, ima nekoliko tisuća pit bul terijera. Većina tih pasa potpuno je bezopasna. Čak i oni koji su već prošli svoje borbe tijekom pisanja ove priče po kojekakvim boksovima i kućicama lizali su nam ruke. Je li problem u njima ili ipak u ljudima koji ih tek nakon vezanja lancima za drvo počinju nazivati svojima, pojasnio je dr. Pezo. Jednu od priča o psima koju je objavio u svojoj knjizi nazvao je “Buzdo Buzdin”. Buzdo je ime koje je vlasnik dao psu. Isto ime doktor je zatim nadjenuo vlasniku. Shvatio je da ono pit bul terijeru nikako ne pristaje. Bilo je kao stvoreno za njegova vlasnika. (Surađivale G. Vukres i M. Smoljanec)

Sarajevski Pasha spašen u Torinu

Za razliku od većine borbenih pasa, jedan sarajevski pit bul terijer imao je više sreće. Iz borbi su ga spasili djelatnici bosanskog SOS centra za životinje. Kada je doveden u centar, bio je nemoćan i pun ožiljaka. Godina dana trebala je da se navikne na ljude, ali drugi psi su mu i dalje predstavljali problem. Tada je prebačen u torinski centar za socijalizaciju i oporavak. Ljudi koji se skrbe za njega danas smatraju da će Pashin novi život početi tek kad se nauči ponovno družiti s drugim psima. Zbog toga ga već neko vrijeme uče i podsjećaju, čini se, na jednu sasvim nevjerojatnu stvar. Da ponovno postane, samo običan pas.


Ulaznica 100 kuna, oklade na borbe do 20.000 eura

Većina borbi pasa u Hrvatskoj održava se daleko od očiju javnosti. Na ovakvim događajima mogu biti samo “odabrani”, odnosno oni koji se ili sami bave uzgojom borbenih pasa ili su spremni kladiti se na njih. Dobar pit bul terijer, s američkom rodovnicom, jer hrvatske s obzirom na nepriznavanje pasmine i nema, stoji od 500 do 1000 eura. Ulozi “ekipe” koja navija za određenog psa su oko 10.000 eura, a šampionske borbe mogu biti vrijedne i tri puta više. Prihod od ulaznica, koje stoje oko sto kuna, ide za liječenje pobjednika. Pravila borbi su striktna i navodno je sve manje smrtnih ishoda. U ringu veličine 5x5 metara mogu biti sudac i vlasnici ili treneri pasa. Borba se prekida ako vlasnik ili pas odustanu od nje. Prema uličnom kodeksu časti, pas koji pobijedi šest puta zaredom ide u doživotnu mirovinu. Koliko ugodnu s obzirom na ozljede, ulica ne navodi.
Pasha je boravio 13 mjeseci u uredu SOS Sarajevo jer mi nemamo Centar za zbrinjavanje zivotinja.
Nevjerovatno je bilo njegovo ponasanje prema ljudima sa kojima je dolazio u dodir za vrijeme boravka u SOSu. Bio je izuzetno miroljudiv i poslusan prema onima koji mu pomazu da ozdravi i koji su se prema njemu ponasali kao i prema svakom drugom psu. Ali..............kada je njegov slucaj postao poznat javnosti, javljali su nam se ljudi koji se pitovima bave i koji su ga htjeli usvojiti. Niko od njih nije moga uci u biro. Sreca je da na uredu imamo sigurnosne resetke pa nije mogao dohvatiti nikoga od njih. Zato je razvaljivao citav ured.
Slicno se desilo kada sam jednom prilikom dobio na uvid snimak borbi pasa koje su odrzavane u BiH. Psi su se borili bez glasa i Pasha je bio miran sve do onog trena kada je cuo glasove ljudi koji su bili u i oko ringa i..................... onda je nastala ludnica. Jedva sam ga primirio i vise nikada slicne snimke nisam u njegovom prisustvu pustio.
Moze bilo ko misliti, sto god i kako hoce o tim psima, ali moje iskustvo sa Pashagom govori da je to pas kao i svaki drugi, sem sto ima nesrecu da odredjena kategorija ljudi koristi njegovu vjernost i hrabrost u gore, vec opisane svrhe.

Pasha na prvom vet. pregledu:
Image

Pasha kao Pashaga vec:
Image

Pasha kao maza:
Image
Maybach
Posts: 465
Joined: 24/07/2008 15:31

#13 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Maybach »

Ja imam 2 predivna amstaff-a koji zive u stanu i mogu samo da ih preporucim svima koji ce da ih vole i maze.ZA mene su to najsladji i najpametniji psi.Ako neko zna neki dobar link sa savjetima o odgoju i dresuri mladunaca,neka mi proslijedi.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#14 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Stvarno je jadno zigledao. Ne mogu da shvatim, da ljudi mogu imati takav odnos prema psu i da ga svojom nebrigom, zloupotrebom njegovih vrijednosti, mogu dovesti, da bude ovakav, kao na ovoj slici.Interesuje me, kakva je njegova kasnija sudbina????

Sto se tice dresure, najbolje je da odes u knjizaru i da kupis knjigu "Dresura pasa". To sam i ja svojevremeno uradio. Vjerujem da ces naci vise knjige. Pogledaj sadrzaj i odaberi ono sto mislis da je najbolje. Sada mozda cak postoji i CD o dresuri pasa. Pokusat cu naci nesto, jer vidim da Te psi interesuju.

Evo pogledao sam i nasao nesto ali nedovoljno.Ono sto je najvaznije, mozes kupiti CD i sve prakticno poglesdati uz komentar.O CD-u na dnu linka.
http://www.psi-za-neznalice.com/dresura%201.htm
Pozdrav Zah
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#15 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Image

Bullmastiff

Standard pasmine

Opcenito: glava, gledana iz svih smjerova, mora biti kvadraticna. Širina je vrlo poželjna i u odnosu prema ukupnoj duljini lubanje mora iznositi 2:3. Tijelo je masivno, široko, duboko, dugacko, snažno gradeno i stoji na medusobno jako razdvojenim nogama. Mišici bi se trebali jasno vidjeti. Velicina je vrlo poželjna, ako je povezana s kvalitetom. Visina i supstancija su važni, pretpostavljajuci da su obje znacajke medusobno u proporciji.
Karakteristicna obilježja: veliko, masivno, snažno, skladno gradeno tijelo, kombinacija otmjenosti i srcanosti.

Karakter: miran, drag prema vlasniku, ali sposoban da ga brani.

Glava: glava je široka izmedu ušiju, celo ravno ali obilježeno borama kad je psu probudena pažnja. Obrve lagano podignute. Sljepoocnice i mišicje obraza dobro razvijeni. Lubanja lagano zaobljena s jednom brazdom koja leži izmedu ociju i dopire sve do pola saginalnog šava. Njuška je kratka, ispod ociju široka, jedva se sužuje prema vrhu nosa, tupa i kvadratno odrezana. Tako ona s ledima nosa stvara pravi kut od vrha nosa do donje vilice, koja mora biti široko položena. Nos širok, sa - gledano sprijeda - široko otvorenim nozdrvama, u profilu je nos ravan. Usne u tupom kutu, polazeci od nosnog zida, lagano obješene, tako da iz profila izgledaju uglasto. Njuška u odnosu na ukupnu duljinu lubanje 1:3 . Opseg njuške (mjeren u sredini izmedu oka i vrha nosa) u odnosu na opseg glave (mjeren ispod ušiju) 3:5.

Oci: male, daleko razmaknute (najmanje dvije dužine oka). Boja ociju lješnjak-smeda, što tamnija to bolje.

Uši: male, tanke, daleko razmaknute, postavljene na najvišoj tocki s obje strane lubanje, nastavljajuci tako stražnju liniju glave. Ravno i striktno leže na obrazima kad je pas opušten.

Vrat: lagano presvoden, podugacak, snažan,vrh mišicav. Opseg oko 2,5 do 5 cm manji od opsega glave mjereno ispred ušiju.
Prednjica: ramena i natkoljenica lagano iskošeni. Teška i obilno mišicava. Noge ravne, jake i široko postavljene. Jake kosti. Koljena paralelna s tijelom.

Trup: široka, duboko položena prsa. Rebra presvodena i dobro zaobljena. Opseg prsa otprilike 1/3 više od visine ramena. Leda široka i puna mišica, ravna i vrlo široka kod kuje, lagano zaobljena kod mužjaka. Velike slabine.

Stražnji dio: širok i mišicav s dobro razvijenim gnjatom. Skocni zglobovi široko postavljeni i ravni kod stajanja i kretanja.

Šape: velike i okrugle, prsti dobro presvodeni. Nokti cmi.

Rep: visoko postavljen, dopire do skocnog zgloba ili cak malo dulji. U korijenu širok, pri kraju se formira u vrh, u mirnom položaju ravno obješen, a u uzbudenju stvara zavoj stvarajuci prema gore usmjereni vrh. Rep pak ne smije biti preko leda.

Hod / pokret: snažan, širok.

Dlaka: kratka, prislonjena, ne prefina na ramenima, vratu i ledima.

Boje: apricot, srebrna, rida, tamna, prugasta.
Nedostaci: svako odstupanje od zadanih tocaka valja smatrati nedostatkom. Vrednovanje te greške valja mjeriti u srazmjeru s njenom velicinom.
Primjedba: mužjaci moraju imati dva vidljiva, u skrotumu dobro ležeca testisa.

Image

Najveci pas ove rase, zivi u Engleskoj, mjesto Herkules

Opsirnije o rasi i linkovi uzgajivacnica
http://www.bullmastiff.hr/hr/index.php
http://www.google.com/imgres?imgurl=htt ... image&cd=1
Last edited by Zah on 16/09/2008 17:51, edited 6 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#16 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Image




Prica uzgajivaca avganistanskih hrtova

Afgan ima dugu svilenkastu dlaku u mnogo razlicitih boja. Neke boje imaju i čudne nazive npr. tamno plavi afgan je za moje oko boje čokolade ili crvena boja je za mene tamno zlatna.

Ono što nije dozvoljeno je bijela glava ili bijele fleke na glavi.Najveći broj afgana ima bjeli znak na grudima. Afganova dlaka kod kretanjaoblikuje njegove obrise. Crne obrubljene oči bi trebale biti u obliku trougla. Kretanje afgana bi trebalo biti plivajuće I tekuće sa visoko podignutim i savijenim repom. Standard kod oblika repa nije jasan. Neko kaže da je dovoljno da je rep savijen u obliku srpa ali u Českoj /i u većini država/ se traži da je prsten na repu zatvoren.Trčeći afgan je egzotična pojava koja se ne može vidjeti ni kod jednog drugog psa. Afganistanski hrt sijeva očima od zadovoljstva prema čovjeku uz kojeg trči. Čeoni dio glave je dug, sa izrazitim zatiljkom, pokriven dugom dlakom, koja na vrhu tvori razdjeljak. Duga svilenkasta dlaka nalazi se i na ušima. Prednje su šape izrazito velike, a zbog guste dlake izgledaju još i veće. Kod tog je psa posebno važno krzno, koje psu daje izgled plemenitosti. Dozvoljene su sve boje. Idealna visina - 68,5 do 73,5 cm.Težina - 25 do 30 kg. Ako je pas veći od ovog standarda I ako je kompaktan, to nije mana. Sve zavisi do sudije. Ima sudija koje kažu da iznad standarda pas nije pas nego konj, I da kod njih nema šansi za pobjedu /Đorđe Tešić,/ ali najviše sudjia preferira veći tip.

Njegova glavna osobina je neovisnost. U obitelji se nikada ne osjeća podređenim, već je jednak s drugim članovima obitelji. Potrebno je puno truda, ljubavi i dosljednosti da postane poslušan. Vrlo je rizično imati tog psa i zato ga nikako ne preporučujem ljudima koji se barem malo ne razumiju u pse.tu vazi ja gazda ti gazda. moj afotelja tvoja fotelja. Kada ugleda nešto, što mu se čini vrijednim goniti, ta mu lovina neće pobjeći. Svoju obitelj afganistanac voli, njoj je privržen, stoga nije pas koji bi mijenjao vlasnika. Želimo li mu omogućiti dovoljno kretanja mora sudjelovati na trkama. Po naravi je čuvar, potrebna mu je redovita njega. Doseže brzinu do 45 km/h. Iz vlastitog iskustva znam da je afganistanac jos brži. Naši psi kada redovno treniraju mogu trčati I preko 60km/h.

Istorija pasmine nija sasvim jasna. Ova pasmina je iz brojne pasmine srednjoazijskih hrtova. Postoje tri vrste: kratkodlaki taigan, afgan sa srednje dugom dlakom /liči na saluku/i sa dugom gustom dlakom. Na zapad, afganistanac je ptrvi put pokazan tek 1907 god. Bio je to pas Zardin, vlasnika kapietana J.Barffa. Ovaj pas je postao legenda za svakog ko se poslije bavio afganima.Za afganistance su još puno uradili bračni paroviAmpsovi i Murrayovi. Oni su donijele prve primjerei na evropski kontinent i većina evropskih linija je potekla baš od ovih pasa. Patronat nad afganima drži Engleska.Afganistanski hrt je oduvijek lovio lovinu po šumama (izuzetak je, za razliku od ostalih hrtova koji love u čoporu on lovi sam). Lovinu je hvatao po nekoliko km tako da mu čovjek nije mogao pomoći i od tada se afganistanac počeo oslanjati samo na sebe i na svoju pamet i instinkt, na svoju inteligenciju, orijentaciju i snagu. To je glavna stvar koja sada dosta otežava njegov odgoj.

Afgan je zabranjen za korištenje u lovu jer on svoju lovinu ne hvata već ubija. Njegov instinkt lovca je toliko jak pa se preporučuje da je uvijek na povodcu. Ako ga pustite sa povodca a on hoće nešto hvatati ili za nečim trčati /dijete, auto, mačku, pticu/ neće se vratiti na zviždanje niti zvanje. Ima savršenu orijentaciju i vratit će se vama tek kada on odluči i to često iz pravca gdje ga uopšte ne očekujete. Njegov povratak može trajati i nekoliko sati.

Sigurnija metoda je cuku vodati na flexi povodcu /5m/ do njegove treće godine. On će to zapamtiti i poslije zna da se ne smije udaljiti od gazde na dužu udaljenost. Afgan je jako ponosan, elegantan i vama potpuno odan prijatelj. Kada trenutno nemate vremena za njega on zna strpljivo čekati satima dok vi ne završite posao a onda vam gura glavu u vašu ruku ( uz njegovo tipično mrmljanje). Afgan voli cijelu svoju porodicu, strašno voli djecu ali i ostale pse. Mrzi samoću i najsretniji je kada može biti stalno prisutan kod glavnih događanja u kući. Zato nije preporučeno držati ga napolju u kavezu..Afgan dosta glasno pokazuje I tugu I sreću ili plakanjem ili sretnim mrmljanjem. Nekada samo hoda I plače samo onako, da skrene malo pažnje.
Za hrtove se kaže da su glupi ali to može reći samo čovjek koji je hrta vidio samo na slici ili je bio prisutan kada gazda strpljivo čeka satima kad će mu se njegov ljubimac vratiti. Svako ko se ikada upoznao sa hrtom zna da je hrt jako pametan, ima ogroman smisao za šalu a zna često I svog gazdu da iznenadi.
Ako tražite druga koji će vam biti ravnopravan nabavite afganistanca. Bićete zadovoljni a on će vam vraćati istom mjerom ljubav koju dobiva od vas.

Imati afganistanca nije jednostavno, stoga on nikada neće postati modni pas.

Puno je ovde pričano o tome da su afganistanci ličnost, da su neovisni itd. Ja kažem, afgan je afgan i sve što važi za ostale pse nevaži za hrtove.
Ako afgan odluči da se nešto neće da se nauči, nema sile da ga to naučite. Npr, uzimanja stvari sa stola. Ja sam probala sve, milom-silom, čak sam i napravila šniclu na koju sam stavila chili i čekala sam šta će naš Amadeus uraditi.On je to pojeo i još me pogledao takvim stilom, napokon nešto dobro. To mi mnogo smeta, stalno se derem na njega ali sada se dešava ova situacija : nešto leži na stolu i Amadeus to vidi, podvije rep od straha, sav se sklupča od straha, gleda mene ali opet ide i uzme to sa stola. Nije izuzetak da uzgajivači afganistanaca imaju bravu na frižideru i moraju zaključavati ladice. Afgan se nauči upalit TV i svjetla ali ne zato što vi to hoćete nego jer on misli da je zapostavljen. Jer ako afgan hoće, može sve.

Njegov ponos je ogroman. Npr. ispod njegovog nivoa je da kada dođete kući da vas leti pozdraviti i žao vam je to. Afgan po vas ni okom nebaci i vi samo vidite da mu je drago da ste došli kući time što zavrti malo repom i nastavlja spavati. Zato kada on odluci da se hoce pomaziti, on se pomazi i sve jedno dali imate pune ruke, dali imate nov kostim i napolju je kisa. Tu on postane ogromna maza. Moji afgani znaju puno toga uraditi. Daju lijevu i desnu šapu, sjede na zadnjim nogama a prednjim šapama prose, dižu se na zadnje noge i puno toga, ali samo ako imate nešto dobro. Bez toga neće uraditi ništa i kada se budete trudili.

Jednostavno afgan vas isprobava. Npr. ja kažem idi na mjesto i on dobro zna šta to znači. Kada hoće ide odmah ali kada odluči da neće ići na mjesto onda me gleda sa osmjehom na licu, ja se zaderem a on stoji, ja se trznem kao da hoću ustati, on se trzne ali stoji na mjestu i smije se vam u lice. Ja se trznem više kao da stvarno ustajem on uradi korak ali stalno stoji. Kada se već dignem i odlučim mu dati batine, treba mu sekunda i leži na svom mjestu i opet se vam smije u lice.

Što mi je jako smetalo kod afgana je da kada si ga htio pomaziti, nije pokazivao da me prepoznaje i to je bilo za mene teško jer kod jorkija sam naučena da mi pokazuju ljubav za dva sata pošto su u kući. Isto je bio problem nasu ženkicu naučiti vršiti nuždu napolju. Naš Amadeus je to savladao za dva dana, jer mu je bila motivacija keks ali na Šejti nepali ni keks ni batine. Naučili smo nju da kaže da hoće vani i ona to rekla a za trideset sekundi to uradila u kući. Bila je kažnjavana na mnogo načina i na kraju to završila po svome, počela pišati ležeći u svom krevetu tako da nije bila primjećena. Nanosila nam puno briga i kada smo se predali i sva kuća bila zamotana u igelitu ona je prestala to raditi iz dana u dan, jednostavno joj bilo dosta.

Naši afgani obožavaju izložbe i kada vide da se spremaju kavezi, ujutro i ne vrš nuždu iz straha da ne odemo bez njih i cijeli put na izložbu plaču od uzbuđenja. Kada izlažemo 600km daleko, dođemo na izložbu iscrpljeni od tog plača i od mog beskorisnog deranja na njih. Mnogi uzgajivači afganistanca bi i zamjerili moje metode odgoja koje su stvarno bile nekada dosta stroge ali rezultat je da imam jako sretne, flegmaticne i uvijek raspoložene pse. Čak ni naš veterinar nije vjerovao da afganistanci mogu biti ovakvi. Npr. moj Amadeus se stalno smije, to se mora vidjeti i on je stalno sretan. Inače, dosta hrtova su psihički labilni, razmaženi, i histerični. Meni su puno u odgoju pomogli naši jorci koji istuku Amadeusa dok trepneš i naši afgane su puno naučili od njih. Afganistanci su odlični čuvari i vjerujte da na svoj teritorij neće pustiti nikog. Tada laju i reže, skaču na auto a nekad i napadnu. Naš Amadeus je već istukao opasnu Cane Corso koja je završila pod stolom plačući, zamalo nije udavio psa lutalicu jer je taj pas izleteo na našu jorkširku koja se prepala i zaplakala. Amadeus se otrgnuo i poderao povodac samo da spasi svoju curicu-jorkija.

Moja prijatejlica o kojoj sam već pisala, jednom je ostavila djete staro pola godine u kolicima ispred radnje. Njen mužjak afgana je imao čitavo vrijeme uguranu glavu u kolica kod bebe i čuvao je.Onda je izašla iz radnje tuđa žena i prepala se da cuko ne ozlijedi dijete. Samo što je uhvatila za ručku od kolica, afganistanac je nju ugrizaoo za ruku tolikom snagom da joj je odkinuo cijeli mišić od ramena do lakta. I ovo je afganistanac.

Ja sam se spremala nekoliko godina za afgane, obilazila sam uzgajivačnice i pričala sa izlagačima. Kada su naša dva golijata došla u kuću, ja sam se pola godine lomila da li njih obožavam ili mrzim. Jednostavno sam na njih bila kratka. Sva moja iskustva sa cukama i odgojom su pala u vodu i ja sam bila nesretna. Tek kada sam se naučila poštovati njihovu licnost, pokazali su mi se afgani u cijeloj svojoj ljepoti i postali su moja droga. Jednostavno ova pasmina je izuzetna i ne može je imati svako. Čovjek koji očekuje potpunu poslušnost i slijepu odanost svog cuke, biće jako nesretan sa ovim cukom i cuko sa njime.Mislim da je savršena kombinacija u kući imati psa koji se ponaša kao tipičan pas /pudla, jezavčar, jork,labrador/ i afganistanac. Moji afganistanci su me puno naučili o toleranciji i o drugačijem pristupu prema cukama. Kao gazda imam svoje mane ali afgani mi ih tolerišu.

Afganistanaca je puno tipova ja preferiram afgane sa slikama ali ubro postavicu slike i drugih tipova da mate mogucnost porediti te pse. To sto sam pisala kod jorkia, vazi i ovde: Ovako afganistanca vidim licno ja, ako se neko neslaze moze to biti vrlo zanimliva diskuzija kako neko drugi vidi ovu pasminu. Nisam htela prepisivati clanke iz kniga i novina to mozete svi procitati. Nadam se da ce to ovako biti zanimlivije za sviju!

OPSTI IZGLED :
Afganistanski hrt daje dojam psa dostojanstvenog , ponosnog i orijentalnog izgleda udružujući snagu i brzinu.

GLAVA :
Prekrivena bujnom svilenom dlakom , ne previše uska sa izraženim potiljkom, njuška dugačka, vilice snažne.
OČI trokutaste i tamne , boje badema.
UŠI nisko usađene , dugačke i priljubljene uz glavu , prekrivene dugom svilenom dlakom.
VRAT snažan , dug (ali ne pretjerano) i ponosno drži glavu.

TIJELO :
LEĐNA LINIJA : Praktički ravna , umjereno duga , mišičava , sapi snažne lagano padajuće.
Grudni koš dubok , prsa široka , rebra dobro zasvođena , istaknuti i široki kutovi.

PREDNJE NOGE : Snažne sa čvrstim kostima , laktovi priljubljeni uz rebra (nesmiju biti na van niti na unutra) , šape velike dobro odlakane.

STRAŽNJE NOGE : Duge , sa velikom dužinom između bedara i koljena i kratkim razmakom između kolena i pete , dobro obrasle dlakom.

DLAKA : Na prednjem dijelu glave (njuška) kratka , lubanja , uši , noge i tijelo dobro odlakano , na leđima od grebena do korijena repa kratka (tzv. sedlo - tepih).

BOJA : Dozvoljene su sve boje i kombinacije boja.

VISINA : Mužjaci 68 - 75 cm. Ženke 63 - 69 cm.

TEŽINA : Mužjaci 27 - 32 kg. Ženke 23 - 26 kg.


Image
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#17 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Za one kole interesuje ovaj naslov, juce i danas napravio sam neke preinake u tekstovima. Neke tekstove sam dopunio, ubacio vise fotografija i ispod svake rase postavio adrese uzgajivaca. Opsirnije o svakoj prezentiranoj rasi, ako odete na adresu uzgajivaca.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#18 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

AMERICKI KOKER SPANIEL

Image

Opšti izgled: Koker španijel je najmanji član u grupi lovačkih pasa. Ima snažnu,kompaktnu građu, fino isklesanu plemenitu glavu i ukupno je potpuno uravnotežen pas idealne veličine. Stoji dobro uspravljen na ravnim prednjim nogama, pri čemu je leđna linija blago padajuća ka snažnim, primerno uglovanim, mišićavim zadnjim nogama. To je pas podoban za pozamašnu brzinu sjedinjenu sa velikom izdržljivošću. Pre svega mora biti neusiljen i radostan, zdrav, sveukupno dobro balansiran i u kretanju da pokazuje veliku sklonost ka radu. U svim delovima dobro balansiran pas je poželjan kao neko sa jakom suprotnošću između dobrih tačaka i mana.

Veličina: Idealna visina mereno na grebenu, za odraslog mužjaka je 38,10 cm, a za odraslu ženku 35,56 cm. Visina može varirati ±1,27 cm. Mužjaci iznad 39,37 cm i ženke iznad 36,83 cm, treba da budu diskvalifikovani. Mužjake ispod 36,83 cm i ženke ispod 34,29 cm, treba penalizovati. Visina se nalazi na vertikalnoj liniji koja počinje na najvišem mestu plećke i završava na zemlji, pri prirodnom stavu prednjih nogu i paralelnim došapljima zadnjih nogu prema srednjoj liniji.

Proporcije: Dužina od vrha grudne kosti do sedne kvrge je neznatno veća od dužine između najviše tačke grebena i zemlje. Telo mora biti dovoljno dugo da omogućava ravan i slobodan korak. Pas nikada ne deluje dugo ili nisko.

Glava: Dobro proporcionalna, mora biti primerena ukupnoj slici sjedinjeno sa sledećim:
Izraz: Inteligentan, oprezan, blag i istražujući.
Oči: Očna jabučica je okrugla i puna, pogled upravljen ravno napred. Ne leže duboko niti su buljave. Boja irisa je tamnobraon, uopšteno što je tamnije to je bolje.
Uši: Režnjaste, duge, fine kože, usađene ne iznad linije donjeg dela oka.
Lobanja: Zaobljena ali ne preterano, bez tendencije ka ravnom. Nadočni lukovi jasno prepoznatljivi. Izražen stop. Kosti ispod očiju dobro isklesane. Bez izraženih obraza. Njuška je široka i duboka, sa ravninu jednako dugim vilicama. Uravnoteženost postoji, kada je rastojanje od stopa do vrha nosa jednako polovini rastojanja od stopa do potiljne kvrge.
Nos: Dovoljno veliki, odgovara njušci, sa dobro razvijenim nozdrvama tipičan za lovačkog psa. Crn kod crnih, crnih sa paležom i crno belih, kod drugih boja nosa može biti braon, jetrena ili crna, što tamnija to bolja. Boja nosa je u harmoniji sa bojom ruba očnih kapaka.
Usne: Gornja usna je puna i dovoljno duboka da prekriva donju vilicu.
Zubi: Snažni i zdravi, nisu mali. Makazasto zubalo.
Vrat: Dovoljno dug i omogućava da nos lako dopre do zemlje, mišićav i bez opuštenog podgušnjaka. Uzdiže se snažno iz regije plećaka i postepeno konusno završava u spoju sa glavom.
Gornja linija: Blago padajuća ka mišićavim zadnjim nogama.
Telo: Grudni koš je dubok, njegova najviša tačka nije višlja od laktova, napred dovoljno širok za prostrano mesto za srce i pluća, ipak ne toliko širok da ometa ravnu akciju prednjih nogu. Rebra duboka i dobro zaobljena. Leđa su snažna i postepeno blago padajuća od plećki ka korenu kupiranog repa, a on je usađen i nošen u nivou gornje linije leđa ili neznatno iznad, nikada uspravno kao kod terijera, i nikada tako nisko da ukazuje na plašljivost. U kretanju akcija repa je radosna.

Prednji deo: Plećke su dobro iskošene i sa nadlakticama čine ugao od oko 90 stepeni što psu dozvoljava da na lak način ima dalek iskorak. Plećke su jasno ocrtane, kose, bez isticanja i tako postavljene da gornja tačka grebena pravi ugao koji omogućava, dalek rebarni luk. Gledano sa strane i pre vertikalnom stavu prednjih nogu, laktovi stoje vertikalno ka najvišoj tački lopatice. Prednje noge su paralelne, ravne, snažnih kostiju i mišićave, prisno priležu uz telo i stoje dobro ispod plećke. Kratko i snažno došaplje. Zaperke treba odstraniti. Šape kompaktne, velike, okrugle i čvrste sa dobro popunjenim jastučićima, ni unutra ni napolje okrenute.

Zadnji deo: Kukovi široki, sapi dobro zaobljene i mišićave. Gledano od pozadi, zadnje noge su paralelne, kako u kretanju, tako i u stavu. Zadnje noge su snažnih kostiju i mišićave, sa primerenom uglovanošću kolenog zgloba i snažnom, jasno ograničenom butinom. Koleni zglob je snažan i bez skretanja u kretanju i u stavu.
Skočni zglob je znažan i dobro ispod postavljen. Zaperke treba odstraniti.

Dlaka: Kratka i fina na glavi, na telu srednje duga sa dovoljno podlake za zaštitu, uši, grudi, stomak, zadnja strana nogu, dobro su odlakane nešto dužom dlakom, ipak ne tako predugom da prave linije koker španijela, budu prekrivene, da ne umanjuju kretanje, ili ukupan izgled i njegovu ulogu kao umereno odlakanog lovačkog psa. Osobine dlake su veoma značajne. Dlaka je svilasta, ravna ili neznatno talasasta i takvog kvaliteta da dozvoljava laku negu. Čupava, kovrdžava, ili vunasta dlaka treba biti strogo penalizovana. Nije poželjna upotreba električnog noža na dlaci leđa. Trimovanje, kojim se naglašava stvarna linija psa, treba tako uraditi da deluje prirodno koliko je to moguće.

Image

Boja i oznake: Crna: Jednobojno crna, uključujući crna sa paležom. Crna treba da je smolasto crna. Nepoželjna su braon ili jetrena šatiranja. Nešto belog na grudima i/ili na vratu je dozvoljeno. Belina na svakom drugom mestu je diskvalifikacija.

Druge jednobojne osim crne: Variraju od najsvetlije krem do najtamnije crvene, uključujući braon i braon sa paležom. Boja treba da je jedinstvenog tona, a dozvoljena je svetlija boja na zastavicama.

Nešto belog na grudima i/ili na vratu je dozvoljeno. Belina na svakom dragom mestu vodi diskvalifikaciji

Višebojni: Dve ili više jasnih, dobro jedna od druge odvojenih boja, jedna od njih mora biti bela: crno/bela, crveno/bela (crvena može varirati od najsvetlije krem do najtamnije crvene), braon/bela i mešano crnoo bela (sinjasta) ili crveno crna, uključujući svaku kombinaciju ovih boja sa paležnim oznakama. Poželjno je da paležne oznake budu na istim mestima kao kod crnih i drugih jednobojnih. Sinjastost je uređena kod višebojnih i može imati svaku boju. Treba diskvalifikovati 90% ili više jedne osnovne boje.

Paležne oznake: Boja paleža može se protezati od svetio krem do najtamnije crvene i ograničena je na 10% ili manje od ukupne boje. Paležveći od 10% treba diskvalifikovati. Paležkod crnih ili drugih jednobojnih treba da se nalazi na sledećim mestima:

1. Jedna jasna paležna tačka iznad svakog oka.
2. Na stranama njuške i na obrazima.
3. Na unutrašnjim stranama ušiju.
4. Na svim šapama i/ili nogama.
5. Ispod repa.
6. Na grudima slobodno postavljen, prisutnost ili odsutnost ne treba penalizovati.

Paležne oznake koje se dalje nalaze ili nedostaju treba penalizovati. Paležna njušci koji se prostire na gore i spaja se takođe treba kažnjavati. Nedostatak paležnih oznaka, kod crnih ili drugih jednobojnih na specifičnom mestu, kod pasa sa paležom treba diskvalifikovati.

Kretanje: Koker španijel iako je najmanji lovački pas, mora posedovati tipično kretanje lovačkog psa. Preduslov za dobro kretanje je uravnoteženost između prednjeg i zadnjeg dela. On „gura" jakim, punim snage zadnjim nogama i u predelu plećki i prednjih nogu tako je građen da nesmetano izbacuje napred noge i uravnotežava potisak. Pre svega njegovo kretanje je koordinirano, punog zamaha i neumorno. Mora se kretati uz osvajanje prostora. Preteranu živahnost ne treba zameniti sa korektnim kretanjem.

Temperament: Uravnotežen, bez znakova agresiviteta.

Diskvalifikacije

Veličina: Mužjaci iznad 39,37, ženke iznad 36,83 cm.
Boja i oznaka: Predviđene boje i kombinacije boja, jedino su prihvatljive. Sve druge boje i kombinacije boja su diskvalifikacija.
Crna: Bele oznake osim na grudima i vratu.
Drugi jednobojni sem crnih: Bele oznake osim na grudima i vratu.
Višebojni: 90% ili više jedne osnovne boje.

Paležne oznake:

1. Kada ih je više od 10%.
2. Nedostatak paležnih oznaka kod crnih i drugih jednobojnih na specifičnim mestima.
N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Image

Uzgajivacnice
http://www.robodream.pondi.hr/home.html
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#19 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

O Lassie je snimljeno od 1943. godine do danas čak 11 filmova i televizijska serijala koja se s velikim uspjehom proizvodila punih osamnaest godina

Image

Škotski ovčar Lassie - vjerojatno najslavniji životinjski junak popularne kulture 20. stoljeća - prvi je put svjetlo dana ugledao 1938. godine kad je britanski pisac Eric Knight u Saturday Evening Postu na dvije stranice objavio priču “Lassie se vraća kući”. Dvije godine poslije Knight je priču proširio na roman, a kad je 1943. Hollywood načinio filmsku verziju, poznatu po jednoj od prvih filmskih uloga Elizabeth Taylor, škotski je ovčar lansiran u besmrtnost: otad je o njemu snimljeno 11 filmova i TV serija koja se proizvodila 18 godina.

Nova verzija Lassie je britanske produkcije i za razliku od ranijih, ova slijedi Knightovu izvornu priču. Vlasnici psa junaka siromašna su rudarska obitelj Carraclough koja ga mora prodati kad otac izgubi posao u rudniku. Psa kupi stari vojvoda (Peter O'Toole) za svoju kćer kojoj se pas sviđa. Ali, Lassie više puta bježi kući, posljednji put iz vojvodina doma u Škotskoj, da bi se nakon puta od 500 milja (tijekom kojega prepliva Loch Ness) pojavila na kućnom pragu Carracloughovih baš na Badnjak. Tronut vjernošću, vojvoda ostavlja siromašnoj obitelji psa i - štoviše - oca zapošljava kao čuvara psetarnice.

Film se zbiva u osvit rata 1939. godine, raskošno se poigrava ikonografijom i rekvizitima, iako surove klasne razlike u Britaniji toga doba ublažava filantropskom figurom kneza kojega igra Peter O'Toole.“Lassie” bi bio korektna om-ladinska konfekcija da nema smetnje koja, nažalost, remeti gledanje hrvatskoj publici, a to je - sinkronizacija. Animirani filmovi već se dulje sinkroniziraju u Hrvatskoj, i to s respektabilnim rezultatima. “Lassie” je, nažalost, jedan od rijetkih primjera sporne prakse koju ne bi trebalo ohrabrivati, a to je sinkronizacija igranih filmova. Kad u jednom filmu glume veličine poput Petera O'Toolea i Samanthe Morton, onda, hvala na pitanju, želimo čuti njihov glas, a ne hrvatski dijalog koji loše nasjeda na riblje prazno otvaranje usta. Da stvar bude gora, i način na koji je “Lassie” sinkroniziran ispod je standarda usvojenih u animiranom filmu. U režiji Ivane Vlkov-Wagner, ekipa davalaca glasova (Pero Juričić, Sanja Marin, Ljubo Zečević, David Jakovljević, Lara Škrinjar…) “ispeglala” je i ubila svaku diferenciranost likova i ambijenata. Svi likovi filma - bili plemići ili rudari, Škoti ili Englezi - govore jednakim, suvremenim zagrebačkim urbanim slangom koji čak i zagrebačkoj publici kvari ugođaj time što ga vremenski i prostorno relocira. Taj dojam tim je gori što su glumci u filmu listom ugledni te što je riječ o kostimiranom filmu koji mnogo polaže na pomnu rekonstrukciju prošlosti. U svemu tome distributer Blitz zaslužuje samo jednu pohvalu: što je glumce koji daju glasove konačno potpisao na odjavnoj špici.

Image
Last edited by Zah on 22/09/2008 03:56, edited 6 times in total.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#20 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

DUGODLAKI ŠKOTSKI OVČAR

Image

Opšti izgled: Predstavlja psa velike lepote sa mirnim dostojanstvom. Pri tome ni jedan pojedini deo nije neproporcionalan u odnosu na ukupan izgled.

Karakteristika: Građa tele je obeležje snage i aktivnosti. Nije zdepast i bez bilo kakvog traga grubosti. Izraz je od najvećeg značaja. Ako posmatramo relevantne oznake one su obeležene savršenom uravnoteženošću i pozitivnom zajedničkom postavkom lobanje i ličnog dela, kroz veličinu, formu, boju i položaj očiju, i korektno usađenim i pravilno nošenim ušima.

Narav: Prijateljska, bez bilo kog traga nervoze i agresivnosti.

Glava i lobanja: Osobenost glave je od velikog značaja. Ona mora biti posmatrana u odnosu na veličinu tela. Posmatrano od napred ili sa strane iskazuje se glava sa jednim dobro zatupastim, suvo izrezanim klinom, glatkih spoljašnih linija. Lobanja je ravna i postepeno se postrano sužava u ravnu linijuod ušiju do vrha, crne nosne pečurke, bez isticanja kostiju obraza, a njuška nije ni debela ni špicasta. Iz profila gornje linije lobanje i ličnog dela su paralelne, ravne i gotovo iste dužine. One su razdvojene blagim ali ipak primetnim stopom. Srednje tačke između unutrašnjih očinih uglova (to je istovremeno centar korektno postavljenog stopa), predstavlja središnu tačku uravnotežene dužine glave. Završetak ravne, dobro zaobljene njuške je zatupast, nikada kvadratičan. Donja vilica je snažna i dobro oblikovana. Dubina lobanje od nadočnih lukova do donje ivice donje vilice nije prevelika.

Nosna pečurka u načelu crna.

Oči: One su veoma značajno obeležje i daju psu umiljat izgled. Srednje velike (ni u kom slučaju vrlo male), postavljene nešto ukoso, bademaste, tamno kestenjaste, izuzev kod blu-merla, kod kojih su oči često (jedno ili oba potpuno ili jedno ili oba delimično) plave ili plavo tačkaste. Izraz je pun inteligencije, sa živahnim i opreznim pogledom kada je pas na oprezu.

Image

Uši: Male, usađene niti blizu niti daleko jedno od drugog u mirovanju unazad postavljene, ipak čim se probudi pažnja nošene su ka napred i poluuspravne, pri čemu su dve trećine uha uspravne, a gornja trećina je prirodno preklopljena napred do ispod vodoravne linije preloma.

Zubalo: Zubi su dobre veličine, vilice snažne sa perfektnim, pravilnim i potpunim makazastim zubalom pri čemu sekutići gornje vilice bez razmaka prekrivaju sekutiće donje vilice. Zubi stoje vertikalno u vilici.

Vrat: Mišićav, pun snage, prikladne dužine, dobro zaobljen.

Prednje noge: Lopatice kose i dobro uglovane. Prednje noge ravne i mišićave, pri čemu laktovi nisu niti na unutra niti na napolje postavljeni. Kosti nisu prejake.

Telo: U odnosu na visinu grebena nešto je duže. Čvrsta leđa sa blagim zaobljenjem iznad slabinskog dela. Rebra dobro zaobljena. Duboke grudi, pri tome iza plećki prilično siroke.

Zadnje noge: Butina mišićava, suva i žilava. Koleni zglob dobro uglovan. Skočni zglob nisko postavljen i pun snage.

Šape: Ovalne sa dobro napunjenim tabanima. Prsti na prednjim šapama dobro, a na zadnjim nešto manje opruženi i prikupljeni jedni uz druge.

Rep: Dug, njegov koštani kraj dopire najmanje do skočnog zgloba. U mirovanju nošen opušteno i blago zavijen na vrhu. Pri uzbuđenju može biti nošen nešto višlje, ali nikad iznad leđne linije.

Image

Kretanje: To je očigledna, karakteristična osobina rase. Dobro građen pas nikad ne okreće laktove u polje, ipak prednje šape se pri kretanju umereno približavaju. Isprepletano, ukršteno ili kotrljajuće kretanje maksimalno je nepoželjno. Posmatrano od pozadi zadnje noge su od skočnog zgloba do zemlje paralelne, ipak ne preblizu jedna drugoj. Posmatrano sa strane kretanje je tečno. Snažne zadnje noge sa jakim potiskom. Poželjan je odgovarajuće dug iskorak, koji treba da je lak i bez napora.

Dlaka: Odgovara linijama koje ocrtavaju telo, veoma gusta. Pokrovna dlaka je ravna, tvrda na dodir. Podlaka meka kao krzno i veoma gusta, potpuno pokriva kožu. Griva i kragna bujno odlakani. Na njuški i licu, kao i vrhovima ušiju ravna i kratka. Osnova ušiju sa dugom dlakom. Prednje noge dobro odlakane. Na zadnjim nogama iznad skočnog zgloba dobro odlakane, ispod je kratka i ravna dlaka, rep odlakan veoma bogato.

Boje: Tri priznate boje: karbonizirano-bela, trobojna i blu-merl.

Karbonizirano-bela: Svako šatiranje od svetlo-zlatne do satenske-mahagoni ili šatirana karbonizirana. Svetla boja slame ili krem boja su maksimalno nepoželjne.

Trobojni: Preovlađuje crna sa bojama satena sa ponekim paležom na nogama i glavi. Nepoželjni su crveni refleksi na crnoj podlozi.

Blu-merl: Preovlažuje jasna srebrnasto-plava, sa crnim flekama ili crno-mramorastim paležom. Na sedlu su poželjne oznake boje kore za štavljenje kože ali njihovo odsustvo ipak ne treba kažnjavati. Maksimalno su nepoželjne velike crne fleke, boja škriljca ili rđasti odsjaj na pokrovnoj dlaci ili podlaci.

Sve predviđene boje mogu imati više ili manje, za kolija tipične bele oznake. Dozvoljene su sledeće pozicije belih oznaka: cela ili delimično bela kragna, bela prsa, noge i šape, beo vrh repa. Na ličnom delu i/ili na lobanji sme biti bela lisa.

Image

Veličina: Visina grebena - mužjaci 56-61 cm, ženke 51-56 cm.
Mane: Svako odstupanje od predviđenih tačaka treba smatrati greškom čija ocena zavisi od stepena izraženosti.
Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Masa: Mužjak 20-29 kg, a ženka 18-25 kg.
Životni vek: oko 15 godina.

Uzgajivacnice
http://deyadream.tripod.com/
http://www.triadcollies.com
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#21 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Engleski buldog


Image

Matična zemlja: Velika Britanija


Poreklo: Pasmina potiče od starog azijskog mastifa. Do kraja se oblikovala u Velikoj Britaniji. Naziv bulldog nastao je u srednjem veku ne samo zbog kršnog izgleda malog bika već i zbog snage kojom se taj agresivni pas suprostavljao bikovima u borbama u arenama. Te su borbe u devetnaestom veku zabranjene.

Image

Opis: Malen rastom, širok, zbijen, i velike, teške glave. Optimalna težina mužjaka je 24 do 25kg, ženke 22 do 23kg.
Visina, koja nije utvrđena standardom, kreće se oko 30 do 35cm.
Lobanja je široka (što šira, to bolje). Koža, koja prekriva lobanju, treba da bude sva u borama.
Vilica je kratka i pljosnata; njuška široka i crna; nozdrve širom otvorene; gornja usna obešena; donja vilica znatno prelazi gornju.
Oči su okrugle, dosta razmaknute, vrlo tamne.
Uši malene i tanke, preklopljene prema nazad, takozvane ružine uši.
Vrat je savijen, s podvaljkom.
Rep kratak, nisko nošen.
Dlaka je kratka i mekana, riđe boje ili bele, ili belo-šarena. Crna boja nije dopuštena.


Image



Narav: Od devetnaestog veka je bio, zbog korištenja u borbama, agresivan i krvožedan u tolikoj meri da je u Rimu postojao propis, koji je branio voditi buldoga ulicom makar i na lancu. Selekcije poslednjih godina, mada su mu ostavile mrk izraz, učinile su od buldoga dobrog, mirnog, dostojanstvenog, vernog, čistog, plemenitog, u svojoj ružnoči prekrasnog psa.

Korištenje: Nakon što je prestala njegova karijera borca u areni, služio je kao čuvar, policijski pas, pomoćnik vojske. U SAD-u buldozi su čak odlikovani, a jedan je čak imenovan kaplarom. Buldog je danas odličan kućni pas.

Hrana: Da se ne bi ugojio, treba mu dnevno davati 300g mesa, 250g kuvanog pirinčai kuvanog povrća.

Image

Napomena: Zbog velike glave štenad se teško rađa pa je često potreban carski rez, a mnoge su ženke neplodne. Zbog toga je cena buldoga visoka.

Ako kod pasmina uopće možemo govoriti o praocu onda je kod borbenih pasa to engleski buldog. Buldog je dao njemačkom bokseru neustrašivost i hrabrost, bul terijeru skoro nesavladivu borbenost. Od terijera su dobili brzinu, trenutno reagiranje i agresivnost. O borbenim psima sanjaju mnogi muškarci, ali i neke žene. U našim očima ti psi su sposobni branitelji, koji nas lako zaštite u neprijatnim situacijama. Realnost je ipak drugačija te se stoga pokušavaju uzgojiti manje agresivniji i strpljiviji psi tih pasmina. Povijest buldoga je krvava i možda je baš zbog toga taj pas engleski simbol. U prošlim vremenima u Engleskoj su bile omiljene borbe pasa. Gledali su ih kao što danas gledaju nogomet ili utakmice hokeja na ledu. Često se radilo o borbi do kraja jedan od pasa bi poginuo. U posebnom ringu pustili bi na buldoga jednoga ili čak dva psa. Bili su zaštićeni kožnim ogrlicama iz kojih su virili metalni šiljci. Ti su psi morali napasti buldoga sprijeda, ispod bodlji (a ne za vrat) ili za nosni dio lubanje. Ta je borba bila samo ispit hrabrosti. Ogrlica je štitila psa od smrtno opasnih ugriza. Borbe su imale i kulinarsku pozadinu: u Engleskoj su mislili da je meso uznemirenog psa puno slađe.

Psi za borbe imali su kompaktno tijelo i bili su jaki i mišićavi. Njihova tjelesna visina j'e bila približno 40 cm, a težina 25 kg. Tipična je bila jaka donja čeljust koja se nije mogla razjapiti. Kraća gornja vilica je omogućavala da pas nesmetano diše dok drži suparnika. Taj užasan sport zabranjen je početkom viktorijanskog doba. Današnji buldog je zadržao samo izgled i skraćenu gornju čeljust te izdržljivost u podnošenju bolova, što je za tu pasminu tipično.

Image

Vise o ovim psima, odgajivacnice:
http://74.125.45.104/search?q=cache:cDr ... d=11&gl=us
http://engleski-bulldog.com/
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#22 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Bordoska doga

Image

Upotreba: Čuvanje, odbrana i zastrašivanje.

Istorijat: Bordoška doga pripada najstarijim psima Francuske i možda ide unazad do alano pasa (srednjevekovni dogoliki psi bele ili sive dlake prim, prev.), pre svega od hvatača divljih svinja ("saupacker"), o kojima u 14. veku Gaston Phebus, grof od Fox-a, u svom delu "Knjiga o lovu" napisao ... "drži svoj plen bolje nego tri hrta"...

Naziv doge javlja se krajem 14. veka. Sredinom 19. veka bile su ove nekadašnje doge cenjene gotovo još samo u Akvitaniji (regija na jugozapadu Francuske čiji je Bordo glavni grad, prim. prev.). Upotrebljavali su se za lov krupne divljači (divlja svinja), za borbu (često po utvrđenim pravilima) za čuvanje kuća i goveda i kao i pomoćnik u bitkama. Prva francuska izložba pasa održana je 1863. u "Jardin d'Acclimitation". Bordoške doge su izložene pod današnjim imenom. U genezi današnje doge su učestvovali različiti tipovi: tuluški, pariški, bordoški. . .

Za vreme rata (1939-1945.), rasa je veoma stradala, tako da je posle rata takoreći bila izgubljena. Novi skok doživljava 1960.

Prvi standard (Vom Wesen der wahren Doggen) u knjizi ,"Le Dogue de Bordeaux" -1896, autor Firere Megnin. Drugi standard 1910. u "Etude critique du Dogue de Bordeaux", čiji je autor L. Kimstler. Treći standard 1971. auto Raymond Triquet u saradnji da dr vet. Maurice Luquet. Četvrti standard 1993. po FCI modelu iz Jerusalima, autor Raymond Triquet u saradnji sa Philippe Serouil, predsednikom i predsedništvom kluba "Societe des Amateurs do Dogues de Bordeaux".

Opšti izgled:

Po tipu, ovo je molos kratke glave, sa konkavnim linijama. Borodška doga je veoma snažan pas čije je veoma mišićavo telo sačuvalo harmoničnu sliku. Ona je građena pre niže zemlji, odnosno rastojanje od grudne kodžsti do zemlje neznatno je je manje od dubine grudi. Ipak, jak, atletski, imponzantan i veoma respektabilan pas.

Proporcije:
Mereno od ramenog zgloba do sedne kvrge, dužina tela prevazilazi dužinu grebena u odnosu 11:10. Dubina grudi meri više od polovine visine grebena. Maksimalna dužina njuške odgovara 1/3 dužine glave. Minimalna dužina njuške odgovara 1/4 dužine glave. Obim glave mužjaka približno odgovara visini grebena.

Narav:
Kao bivši pas za borbe naginje čuvarskim zadacima, poseduje veliku hrabrost i obazrivost, ali bez agresivnosti. Ona je dobar saputnik i veoma je privržena gospodaru, puna ljubavi. Mirna, uravnotežena sa visokim pragom razdražljivosti.

Glava:
Moćna, uglasta, široka, prilično kratka, gledan odnapred i oodozgo izgleda trapezoidno. Produžena osovina lobanje i nosnika su konvrgentne.
Gornji deo glave: Kod mužjaka, obim lobanje na najširem mestu približno odgovara visini grebena. Kod ženki ova vrednost sme biti nešto manja. Oblik i zapremin lobanje naglašeni su jako razvijenim slepoočnicama, nadočnim lukovima i jagodičnim kostima, kao i međusobnim rastojanjem ivica donje vilice. Gornja regija lobanje je od jedne do druge strane blago konveksna. Stop je izražen i sa nosnikom gradi skoro prav ugao 95 - 110 stepeni. Izražena je duboka čeona brazda koja se pruđa ka zadnjem kraju glacžve i na tom putu postaje blaža. Čelo dominira licem. Ipak ono je uvek šire nego što je visoki. Glava je obeležena simetričnim naborima sa svake stranečeone brazde. Ovi duboki i zavijeni nabori su pokretni bez obzira da li je pas razdražen ili ne.
Nosno ogledalo: Široko sa dobro otvorenim nozdrvama. maska je odgovarajuće dobro pigmentisana, dozvoljen je malo prćast nos, ali ne i nos koji je spljošten ka ličnom čelu.

Image

Njuška: Snažna, široka, mesnata ali ispod očiju nije naduvena. Prilično kratka, gornja granična linija veoma blago konkavna, sa srednje izraženim naborima. Širina se ka vrhu malo smanjuje. Gledano odozgo ima veoma zapažljivu kvadratnu formu. Ka čeonom predelu gradi veom tup, na gore otvoreni ugao. Kad je glava nošena horizontalno kraj je u osnovi kao panj, debela i široka njuška naleže na vertikalnu koja dodiruje nosno ogledalo. Obim njuške je približno 2/3 obima glave. Dužina njuške je između 1/4 i 1/3 ukupne dužine glave merene od nosnog ogledala do potiljne kvrge. Dostizanje ovih graničnih je dozvoljeno ali nije poželjno. Idealna dužina njuške je između ovih vrednosti.

Vilice: Veoma snažne i široke. Pas je predgrizač (predgriz je rasna osobina). Zadnja strana donjih sekutića ostaje bez kontakta ispred prednje strane gornjih. Donja vilica je uzlazno povijena. Brada je dobro izražena, ali ne sme biti istaknuta preteran ispod gornje usne, niti pak od nje biti prekrivena.

Zubi: Snažni, naročito očnjaci. Donji očnjaci dobro razmaknuti i blago povijeni. Dobro postavljeni sekutići pre svega u donjoj vilici gde čine ravnu liniju.

Gornje usne: Debele, blago opuštene, unazad povučene. Gledano sa strane donja linija produžava lučno. Ona prekriva prostrano donju vilicu. Napred rub gornje usne ima kontakt sa donjom usnom, odatle pada na obe strane čineći pri tome široko okrenuto slovo V.

Obrazi: Istaknuti, zbog veoma snažno razvijenih mišića.

Oči: Ovalne, daleko jedno od drugog. Rastojanje između unutrašnjih očnih uglova odgovara približno dvostrukoj dužini oka. Prostodušan izraz. Treći očni kapak ne sme biti vidljiv. Kod pasa bez maske ili sa braon maskom dozvoljena je nešto svetlija boja očiju, ali nije poželjna.
Uši: Relativno male, nešto tamnije nego preostal boja dlake. U korenu prednji rub blago podignut. Viseće, ali ne labavo opuštene uši. Kod povećane pažnje, prednji rub naleže na obraze. Donji kraj je blago zaobljen i ne sme dopirati dalje od očiju. Visoko su usađene u visini gornje linije lobanje, što naglašava širinu lobanje.

Vrat:
Veoma jak, mišićav, približno cilindričan. Nosi bogato slobodnu i meku kožu. Obim vrata na sredini približno odgovar obimu glave. Od glave je odvojen srednje naglašenom brazdom. Njegov gornji profil je blago konveksan. Dobor izražen podgušnjak počinje u predelu prednje strane vrata i do grudi čini nabor bez preterane opuštenosti. U bazi veoma široki vrat prelazi bez prekida u ramenu regiju.

Image

Telo
Gornja linija: Čvrsta, sa širokim, mišićavim leđima. Dobro izražen greben. Široke, više kratke i čvrste slabine. Sapi do korena repa srednje kose.
Grudi: Snažne, duge, duboke, široke, dopiru do ispod laktova. Široke, nažne predgrudi sa na dole konveksnom donjom graničnom linijom. REbra dobro ali ne bačvasto zaobljena na niže povučena. Obim grudi mora prevazilaziti visinu grebena za 25 do 30 cm.
Donja linija: Lučna linija od dobro spuštenih grudi, ka čvrsto, srednje prikupljenom stomaku, ni opuštena ni hrtasta.
Rep: Veoma debeo u korenu. Vrh dopire do skočnog zgloba, ali ne preko njega. On je vitak, nisko nošen. Ni u kom slučaju prelomljen ili zapleten. U mirovanju opušten i iz ove pozicije se u kretanju diže za 90 do 120 stepeni, bez da se pri tome savija iznad leđa ili da je zarolan.

Ekstremiteti - prednje noge:
Snažne kosti, veoma miđićave.
Plećke: Snažne sa izraženim mišićima. Lopatica srednje koso postavljena (oko 45 stepeni prema horizontali). Rameni ugao malo preko 90 stepeni.

Nadlaktica: Veoma mišićava.

Laktovi: Leže u liniji tela, nisu ni previše priljubljeni uz toraks niti su izvrnuti napolje.
Podlaktica: Gledano od napred ona je ravna ili malo od spolja ka unutra nagnuta, tako da se blago približava središnjoj ravni, ovo je naročito kod pasa sa veoma širokim grudima. Gledano sa strane podlaktica je vertikalna.

Došaplje: Snažno, iz profila gledano blago koso, od napred gledano ponekad nešto izvrnuto što prouzrokuje blagu iskošenost nadlaktice.
Šape: Snažne, sa dobro međusobno nalegnutim prstima. Savijeni snažni nokti. Dobro razvijeni meki jastučući. Uprkos velikoj masi doga još uvek ide dobro na prstima.

Image

Ekstremiteti - zadnje noge:
Krepke, dobro uglovane, snažnih kostiju. Gledano od pozadi one su paralelne i vertikalne. Čine snažan utisaki pord toga što su nešto mnje široke nego prednje.

Butine:Jako razvijene i debele sa vidljivim mišićima.
Koleno: Na, ili nešto izvan ravni koja je paralelna sa središnjom ravni tela.
Skočni zglob: Kratak, suv, srednje otvoren ugao skočnog zgloba.
Došaplje: Snažno, bez zaperaka.
Šape: Nešto duže od prednjih, usko međusobno ležeći prsti.
Kretanje:
Za jednog molosa istinski elastično. Osvaja puno prostora sa elastičnim korakom. Dobar potisak zadnjih nogu. Dobar iskorak prednjih nogu, posebno pri ksau, prvenstvenom načinu kretanja. Kada je kas brži, pas naginje tome da je glava niže nošena, gornja linija se lomi ka napred a prednje noge idu bliže središnjoj ravni tela. Kratak galop sa približno izraženim vertikalnim kretanjem. Na kratkim razdaljinama blizu je zemlja i bez prenaglašenosti dostiže velike brzine.
Koža:
Debela i izraženo velika.
Dlaka:
Tanka, kratka i na dodir meka.
Boja:
Jednobojna u svim stepenima lavlje boje, od mahagoni do izabel boje. na dobru pigmentaciju treba obratiti pažnju. Prihvatljive su bele fleke, pri neznatnoj izraženosti, na grudima i na kraju nogu.
Maska:
Crna maska: ćesto je maska izražena samo malo, ona ne sme da se pruža do lobanje ali može biti kao blaga čađavost na lobanji, ušima, vratu i gornjoj strani tela sa crnom nosnom sluzokožom.

Image

Braon maska: (stara oznaka crvena ili braon maska), nosna sluzokoža i ivice očnih kapaka su crni.
Bez maske: Dlaka je lavlje boje, koža deluje crveno (ranije nazivana kao ccrvena maskaa), nosna sluzokoža je crvenkasta ili roze boje.

Veličina:
Ona mora približno odgovarati obimu glave. Visina grebena mužjaka 60 do 68 cm, a ženki 58 do 66 cm. Odstupanja od 1 cm na dole i 2 cm na gore se tolerišu.
Masa: Muđjaci najmanje 50 kg, a ženke najmanje 45 kg.

Greška:
Svako odstupanje od navedenih tačaka smatra se greškom čije ocenjivanje mora stajati u tačnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.

Teške greške:

- Preterana agresivnost, plašljivost
- Kratka glava sa okruglim i buljavim očima
- Prenaglašenost buldog tipa (ravna lobanja, nosnik kraći od 1/4 ukupne dužina glave)
- Naglašeno postrano skretanje vilica
- Pri zatvorenim ustima vidljivi sekutići
- Konveksna leđa
- Rep sa sraslim pršljenovima ali nije postrano savijen
- Uvrnute prednje noge u blagom stepenu
- Preterano izvrnute prednje noge
- Ravna butina
- Isuviše otvoren skožni zglob
- Zatvoreni uglovi
- Kravlji ili bačvasti skočni zglob
- Stulasto ili unazad jako klateće kretanje
- Preterano oštro dahtanje
- Belina na vrhu repa ili na prednjoj strani nogu iznad šaplja

Isključujuće greške:

- Duga i uska glava sa slabo izrađenim stopom, nosnik duži od 1/3 ukupne dužine glave
(nedostatak u tipu glave).
- Paralelne linije glave, padajući nosnik, savijen nosnik.
- Uvrnute vilice.
- Nedostajući predgriz.
- Vidljivi očnjaci pri zatvorenim ustima.
- Vidljiv jezik pri zatvorenim ustima.
- Prelomljen rep koji je pri tome postrano savijen ili uvrnut.
- Skraćen rep.
- Kriva podlaktica sa jako izvrnutim šapljem.
- Ugao skočnog zgloba otvoren unazad (došaplje savijeno napred).
- Belina na glavi ili telu, druga boja osim lavlje.
- Prisustvo mana koje vode ka invalidnosti.

Image

N.B. Mužjaci moraju imati dva noramlno razvijeno testisa koji su potpuno spuštena u skrotum.

Vise o ovim psima, uzgajivacnice
http://www.doguedebordeaux.sk
http://www.agramerbordog.com
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#23 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Kineski cubasti pas - Chinese Crested Dog

Golokozi i dugodlaki - Hairless and Powderpuffs


Image


Postoje dvije vrste ovih neobisnih pasa: jedan je bez dlake, sem na sapama, glavi i repu, te se naziva Golokozi ili Bezdlaki; drugi se naziva Dugodlaki. On ima krzno od duge, meke dlake. Obe vrste se javljaju u mnogo boja, bilo kao jednobojni, sareni ili istackani po cijelom tijelu. Imaju siroku lobanju i dugacku njusku. Oci su tamne, a usi uspravljene. Obe vrste mogu se pojaviti u jednom okotu, nezavisno od majke i oca .

Iako najpopularniji od svih golokozih rasa, Kineski Cubasti psi su jos uvijek veoma rijetki. Jako su mili, razigrani i zivahni. Puni su ljubavi i jako vole zagrljaje i smijeh. Njezni su i ljubazni sa djecom. Djecu bi trebalo nauciti da ne budu gruba sa ovom rasom (kao i bilo kojom drugom, zar ne :p?). Mada su jako prijateljski raspolozeni, oni nemaju zastitnu dlaku kao druge rase, te se zato jako lako mogu povrijediti. Jako su zabavna pratnja. Inteligentni su i veoma oprezni. Stenas bi trebalo dobro socializovati i izlagati glasnim zvukovima dok su jos mali da bi se izbjegla moguca plasljivost. Ukoliko ih vlasnici previse ne razmaze, izrastaju u vrlo uravnotezene pse. U stanju su izvoditi razne trikove i uglavnom se jako dobro slazu sa drugim zivotinjama. Nisu lajavci . Vole da se pentraju i da kopaju rupe. Izuzetno se vezu za svog vlasnika, te imaju probkem da se vezu za novog. Kinesi cubasti psi zahtijevaju stalno drustvo.

Image

Gola koza treba posebnu brigu da bi se sprijecili problemi i mouce iritacije. Ovi psi treba redovno da se stite kremama sa zastitnim faktorom od sunca, jer im koza na suncu jako lako izgori. Mnogi od njih alergicni su na lanolin i vunu. Briga o njihovim zubima treba da je redovna da bi se sprijecilo ispadanje. Gologoza varijanta ima ocnjake okrenute ka naprijed, tzv. "tusks", koji obicno prvi ispadaju. Dugodlaka varijanta generalno ima normalne zube, te se uzgajivaci nadaju da ce se unaprijediti stanje zuba i golokoze varijante ukrstajuci ih sa dugodlakom. Svaki golokozi pas nosi jedan gen za neodlakanost i jedan za dugodlakost, posto je kombinacija dva gena za bezdlakost fatalna. Na ovaj nacin, dugodlaki i bezdlaki psi jako cesto se javljaju istovremeno u jednom leglu.

Ovu rasu ne treba previse hraniti, jer imaju jaku sklonost debljanju i udebljace se ukoliko im se pruzi prilika.

Ovi psi su veoma cisti bez imalo pseceg mirisa, i nisu tako cesto napadani buvama i krpeljima. Dugodlaki zahtijevaju mnogo iscesljavanja. Preporucuje se svakodnevno cesljanje njihovog finog, duplog krzna, pazeci posebno dok se pas linja. Vunasta podlaka se ucebava ukoliko je zapustena. Bezdlake treba redovno kupati i masirati malo ulja ili kremu u njohovu kozu da bi je odrzali svjezom. Ovi psi su fantasticni za ljude alergicne na psecu dlaku, jer se jako malo ili nikako linjaju .

Oni vode porijeklo iz Afrike, gdje su nazivani "Africki Bezdlaki Terijeri". Stari Asteci su ih drzali kao grijace kreveta :p, i vjerovali ili ne, jeli su ih . Kineski trgovacki brodovi zaustavljali su se duz obala Afrike na svojim rutama, i tamo su pokupili ove pse jer us bili odlicni lovci na pacove na njihovim brodovima. Nazvali su ove pse "Chinese Crested" i to ime se zadrzalo.

Image


Ova neobicna rasa bila je prvi put izlozena na zapadu 1885. godine . Chinese Crested je dobijao na popularnosti kao veseo, razigran pratioc i u SAD i u Evropi. Psi ove rase cesto ucestvuju kako na redovnim, tako i na izlozbama rijetkih rasa.

Pored ove golokoze rase, poznate su jos i Meksicki Golokozi pas, Inka Golokozi pas i Peruanski Inka Orchid.


Kineski Cubasti Pas (CHINESE CRESTED DOG) Standard
FCI 9.4-288

Zemlja Porijekla: Kina
Patronaza: Velika Britanija

Generalna pojava:
Mali, aktivan i drazestan pas; srednje do dobro okostan, glatkog golog tijela, sa kosom na nogama, glavi i repu jedino; ili pokriven mekim velom dlake.

Karakteristike:
Dva su razlicita tipa ove rase; jelenski tip, jak i fino okostan, i zdepasti tip, tezeg tijela i kostiju.

Temperament:
Radostan, nikada zao/nevaljao.

Glava i lobanja:
Lagano zaobljena i izduzena lobanja. Obrazi cisto isklesani, tanki i ravni, suzavajuci se u njusku. Stop lagano naglasen, ali ne suvise ekstremno. Glava glatka, bez prekomjernih nabora. Distanca od baze lobanje do stopa jednaka je distanci od stopa do vrha nosa. Njuska se lagano suzava, no nema ostar vrh, nagnuta je bez talasa. Nos je naglasen na njusci. Bilo koja boja nosa je prihvatljiva.

Glava predstavlja elegantnu pojavu sa zivahnim i opreznim izrazom. Usne su svrste i uske. Idealno, cuba/griva pocinje na stopu, suzavajuci se niz vrat. Cuba moze padati u bilo kojoj duzini; duga i lebdeca cuba se preferira, ali je i rijetka prihvacena.

Oci:
Tako tamne da izgledaju crne; malo ili gotovo nimalo bijele boje; srednje velicine; postavljene na vecoj udaljenosti.

Usi:
Postavljene nisko; najvisa tacka osnove nivoa uha je sa vanjskim uglom oka. Velike i uspravljene, sa ili bez resa, sem kod dugodlake vrste, gdje su padnute usi dopustene.


Image



Usta: Vilica jaka, sa perfektnim, makazastim ugrizom, tj. gornji zubi lagano preklapaju donje.

Vrat: Mrsav, bez nabora, dugacak i usadjen elegantno u jaka ramena. Za vrijeme kretanja nosen visoko i lagano povijen.


Prednji dio:
Ramena ravna, uska i dobro usadjena i ledja. Noge duge i mrsave, vitke, postavljene dobro ispod tijela. Laktovi su noseni uz tijelo. Putiste je fino, jako, gotovo vertikalno. Nozni prsti nisu okrenuti niti ka unutra, niti ka vani.

Tijelo: Srednje do dugacko. Gipko i pokretno. Grudi radje siroke i duboke, ne bacvasto postavljenih rebara. Grudna kost nije isuvise naglasena.

Zadnji dio: Straznjica je dobro zaobljena i misicava, butine ostre i zategnute, zadnje noge fine i dugacke, utapajuci se u dobro spustene koljenice. Ugao casica mora biti takav da proizvedu dobro usmjerenu potporu. Zadnje noge su postavljene siroko.

Sape/Stope:
Odlakane stope, uske i veoma dugacke, sa jedinstvenim izduzenjem male kosti izmedju zglobova, posebno kod prednjih sapa, kod kojih izgleda kao da posjeduju i ekstra zglob. Nokti bilo koje boje, umjerene duzine. Nisu okrenute niti vani, niti unutra.

Rep:
Postavljen visoko, nosen ka gore ili ka van kada je u kretanju. Dugacak i piramoidan, prilicno prav, nije zavijen ili prelomljen na bilo koju stranu, padajuci prirodno kada je pas u stanju odmora. Dlaka dugacka i lebdeca, suzava se ka donjoj 2/3 repa. Rijetka dlaka je takodje prihvatljiva.

Pokret:
dugacak, lebdeci i elegantan, sa mnogo poriva.

Krzno: Bez velikih odlakanih povrsina bilo gdje na tijelu. Koza je fina, glatka i topla na dodir. Kod dugodlakih pasa krzno se sastoji od podlake sa veoma mekim paperjem i od duge dlake,

Boja:
Bilo koja boja i kombinacija boja je prihvacena.

Image

Velicina:
Idealna visina kod muzjala je 28-33cm u grebenu. Kod zenki 23-30cm. Tezina znacajno varira, no ne bi trebala biti preko 5.5kg.

Greske: Bilo koje odstupanje od navedenih tacaka trebalo bi se smatrati greskom, a ozbiljnost greske mjeri se proporcionalno njenom stepenu.

Muzjaci bi trebali imati dva vidno spustena testisa u skrotum.

Napomena. Nasao sam samo jednu uzgajivacnicu u Sloveniji ali po svoj prilici postoji jos jedna uzgajivacnica u Srbiji.Uzgajivacnica u Sloveniji http://www.revolutionofbeauty.tk/

Molim Velju da preuredi svoj kometar vezano za borbu pasa. Naime, zelio bih da izbrise onu kopiju ranijeg teksta koji sam prezentirao a da ostavi samo svoj komentar iznad kojeg bi bila fotografija sarajevskog pase kako jadno izgleda a ispod fotografija pase sa starim gospodinom. Tako bi svi prezentirani komentari imali istovjetnu prezentaciju teksta i fotografija.
Pozdrav Zah
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#24 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

AMERICKI BANDOG

Image

U novijoj povjesti proslog stoljeca bilo je mnogo pokusaja rekonstrukcija Bandoga.Nakon mnogo pokusaja potkovanih strucnim znanjem i varijanti krizanja raznih pasmina americki veterinar John B. Swinford 60 tih godina proslog stoljeca stvorio je psa cuvara, najsuperiornijeg u odnosu na sve do tada poznate pasmine .

John B. Swinford je dosao do zakljucka, da je najkvalitetnija i daleko najsuperiornija kombinacija za dobivanje takvog psa krizanje zenke NAPULJSKOG MASTIFA sa muzjakom AMERICKOG PIT BULL TERIJERA i to na nacin da se dobije pas sa 50% jedne i 50% druge pasmine u sebi.Napuljski mastif je direktni potomak rimskog borbenog molossusa i psa za arene.To je pas goleme specificne snage u tijelu macke,najjaceg kostura u svijetu teskih molosa kao i najvece borbenosti.Ono najbitnije sto mnogi ne znaju, jest podatak, da je napuljski mastif pasmina sa najjace izrazenim cuvarskim nagonom u psecem svijetu.Krizanje takvog psa sa APBT cije su osobine dobro poznate, daje nezamjenjiv cuvarski stroj, nevjerovatnih psihofizickih osobina.Taj pas je danas poznat pod imenom American Bandogge mastiff ili Swinford bandog. Po misljenjima mnogih uzgajivaca do danas nije napravljen superiorniji cuvarski pas .

John B. Swinford je umro mlad,ali je njegov rad ostao iza njega.Nakon 1o godina od pojave prvog swinford bandoga, pojavilo se puno slicnih pasmina po svijetu .Jedina obitelj koja je tada nastavila rad na daljoj dogradnji ovog tog psa pod imenom American Bandogge mastiff bila je obitelj Josepha Lucera, kojoj se kasnije prikljucilo jos mnogo novih uzgajivaca.Tako da danas u svijetu imamo mnoge linije vec stabiliziranih Americkih bandoga ili Swinford Bandoga.

Image

Americki bandog predstavlja enormno snaznog psa,kompaktnog tijela koje najvise podsjeca na uvecanu verziju americkog pit bull terijera ili americkog stafordskog terijera od 60 kilograma.Ovi psi posjeduju urodjenu brzinu,veliku okretnost i fleksibilnost kao i specificnu i veliku brzinu reakcije u borbi i napadu sto im omogucava da oni budu ti koji kontroliraju i dominiraju unutar borbe ili napada,iznimno su jakog kostura koji nasljedjuju od napuljskog mastifa i rijetko imaju problema sa displazijom ili bilo kojim drugim vidom zdravstvenih problema vezanim za zglobove,tetive kao i kosti.

Swinford bandog posjeduje jedan od najsnaznijih i najopasnijih ugriza u psecem svijetu,u vecini slucajeva posjeduje kljestast ugriz koji otkida sve sto uhvati,skarasti ugriz je normalan takodjer cak i pozeljniji zbog zdravlja naravno.Ova vrsta psa je gotovo neosjetljiva na bol odnosno ima visok prag tolerancije na bol,izuzetno agresivna u napadu kao i uporna u namjeri da slomi protivnika.Opce poznat je podatak da ove pse odavno koriste razni dileri i kriminalci po velikim gradovima istocne obale Amerike kojima je zivot ozbiljno ugrozen sto samo govori o kvaliteti ovog psa kao cuvara.

Sto se karaktera tice Americki bandog je izuzetno stabilan pas koji nikada nece napasti bez ogromnog i opravdanog razloga.Zbog svoje moci, snage i dominantnosti opcenito genetike nije agresivan prema drugim psima cije napade vecinom shvaca kao igru i treba mu mnogo da se izazove za napad.Bitan podatak je taj, da je americki bandog pas koji dobro poznaje razliku izmedju djeteta i odrasle osobe, prema djeci je iznimno pazljiv. U 50 godina od njegova nastanka nije zabiljezen gotovo nijedan podatak napada ovog psa na djecu i nekontroliranog i nepredvidivog napada na ljude.Jedna od njegovih najkvalitetnijih osobina je upravo to sto nikada nece napasti samostalno ili bez odobrenja gospodara,osim ako se ne radi o cuvanju teritorija koji mu je povjeren.

Ovo je pas veselog sportskog karaktera,iznimno inteligentan, dok su stenci veseli zivi i razigran.U njihovoj mladosti mozete vidjeti njihov nesalomivi karakter kao i volju, upornost da zavrse igru koju su zapoceli. Kako sazrijevaju, vec u prvoj godini naglo postaju mirniji,stalozeniji i djeluju kao mocni psi koji kontroliraju svoju ogromnu energiju.Americki bandog ima iznimno izrazen cuvarski nagon za cuvanjem vlasnika, obitelji i teritorija na kojem se nalazi, iako sebe smatra za dominantnog na bilo kojem terenu gdje se nadje sa gospodarom, nesto slicno kao ponasanje nomadskih pasa.Hrabrost i smjelost ovoga psa je nizmjerna ,a ono sto ga cini posebnim je njegov iznimno stabilan karakter.

Image

Americki bandog se malo koristi u policiji i to ponajvise iz razloga, sto je presnazan pas, koji napadacu nece nanlijeti lake, nego teze povrede.Policija i vojska ga obicno koristi u specijalnim jedinicamam za specijalne namjene sirom svijeta.

Visina muzjaka je od 62 do 65 cm, dok su zenke za 5 cm nize.Tezina odraslih muzjaka je od 45 do 63 kg,zenki od 40 do 50kg.

Boja ovih pasa se javlja u svim varijantama koje posjeduje izvorni cane corso i izvorni pero de presa canario.Bojaociju mora odgovarati boji dlake.Ovaj pas izgledom najvise podsjeca na uvecanu verziju americkog stafordskog terijera ili americkog pitbull terijera,s tim da ima cvrscu kozu, koja plese po cijelom tijelu, iako to na prvi pogled nije vidljivo. Dlaka je kratka i ne linja se.Izuzetno su otporni na vremenske uvjete i mogu bez problema podnijeti velike hladnoce kao i velike vrucine . Za njih je karakteristicno da ne sline.Podnose zivot u stanu, jer zele biti blizu svome gospodaru i obitelji uopste.Iz tih razloga nije ih preporucljivo davati na drsuru bez prisustva gospodara.
Jos nesto o pasmini: http://www.greys-holt-kennels.co.uk/joel.htm

Napomena:Za ovu rasu pasa iskreno receno prvi put cujem. Nisam ih vidjao ni na izlozbama koje sam posjecavao prije rata. Vrsljajuci po interenetu nasao sam ovaj tekst i fotografije. Tekst sam malo preuredio jer stilski nije bio najbolje napisan. Istina, nije ni sada ali moze proci. Opsirnije o ovoj rasi, eventualnim uzgajivacima na prostorima bivse Yu morate sami potraziti na internetu.
Zah
Posts: 944
Joined: 22/07/2008 02:01

#25 Re: Pasmine-rase pasa, linkovi uzgajivaca i komentari

Post by Zah »

Bolestan pas

Zdravlje je stanje potpune tjelesne, duševne i socijalne ravnoteže, a ne samo stanje bez bolesti ili ozljeda. Tu definiciju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i možemo je u cijelosti primjeniti i na psa. Pri tome je za njegovu duševnu i socijalnu ravnotežu odgovoran vlasnik.

Pomoć veterinara bit će potrebna psu samo za održavanje tjelesnog zdravlja. Suvremena veterina poznaje cijeli niz preventivnih cjepiva, koja uspješno sprečavaju mnoge zarazne bolesti. Poštujemo li propisane termine preventivnog cijepljenja, ne zaštićujemo samo svojega, već i druge pse na koje bi oboljeli pas mogao prenijeti zarazne bolesti. Cijepljenjem bolest sprečavamo, zaustavljamo i na kraju pobjeđujemo. Cjepiva su kod nas skupa, ali bez obzira na cijenu ne smijemo škrtariti, jer bi troškovi liječenja bolesti mogli biti puno veći.

Image

Zdravlje psa ovisi o uvjetima života (čistoća) i kvalitetnoj prehrani, uz dodatak vitamina i minerala.
Važan utjecaj na zdravlje ima i redovno uklanjanje unutrašnjih i vanjskih parazita. Protiv unutrašnjih možete koristiti tablete (Verpanii, Droncit, Drontal plus), koje uspješno uništavaju i gliste i trakavice. Nasi četvoronožni prijatelji imaju mnogo specifičnih bolesti, neke su poznate i ljudskom rodu, recimo dijabetes, bubrežni kamenci, prehlada, proljev i neke druge bolesti.

Lijekove za bolesne pse treba propisati veterinar, iako je u njihovom liječenju upotrebljivo mnogo lijekova koje koriste ljudi. Vaši lijekovi neka ostanu u vašem ormariću samo za vas! Liječenje prepustite stručnjaku, osim ako se ne radi o nekoj vrlo jednostavnoj stvari. Neki lijekovi za ljude psima štete, npr. antibiotici širokog spektra u pasa uzrokuju požutjele zube. U novije vrijeme, sve se više razvija liječenje prirodnim lijekovima - homeopatsko liječenje. U ljudskoj medicini ono je dostiglo zavidnu razinu, pa ipak samo neki liječnici propisuju prirodne preparate. Veterinarska medicina je, što se tiče prirodnih preparata, još uvijek u povojima. U drugim zemljama je o tom području veterinarske medicine izdano nešto literature. Dr.veterine H. G. Wolff u predgovoru svoje knjige piše: "Homeopatija je aktivna medicina, koja povećava obrambenu moć organizma bez uporabe antibiotika, jer oni u stvari oslabljuju tjelesnu obrambenu moć".

Pse je moguće uspješno liječiti prirodnim metodama i to ne samo prirodnim lijekovima, već i uz pomoć akupunkture. O tome je po svijetu već mnogo toga napisano, ali je kod nas još nepoznato.
Post Reply