Portal Prometej ima odlično ime i u skladu je sa mitologijom starih Grka, a njegovi autori su dragovoljno predodređeni da trpe kaznu.
Pošto su i sami toga svjesni, ne treba da kmeče nad svojom sudbom kletom nego da idu dalje uz nos većini okovanoj u kolektivnoj (ne)svijesti.
https://bs.wikipedia.org/wiki/Prometej_(mitologija)
Prometej (grč. Προμηθεύς = predumišljaj) je bog vatre u grčkoj mitologiji.[1] Prometej je najpoznatiji po tome što prkosi bogovima kradući vatru od njih i dajući je čovječanstvu u obliku tehnologije, znanja i općenito civilizacije.
U nekim verzijama mita, on je također zaslužan za stvaranje čovječanstva od gline. Prometej je poznat po svojoj inteligenciji i po tome što je bio šampion čovječanstva,[2] a također se generalno smatra autorom ljudskih umjetnosti i nauka.[3] Ponekad se predstavlja kao otac Deukaliona, junaka priče o potopu.
Prometejevo kažnjavanje kao posljedica krađe vatre i davanja iste ljudima je popularna tema i antičke i moderne kulture. Zeus, kralj olimpijskih bogova, osudio je Prometeja na vječne muke zbog njegovog prestupa. Prometej je bio vezan za stijenu, a orao – Zeusov amblem – poslan je da pojede njegovu jetru (u staroj Grčkoj se smatralo da je jetra sedište ljudskih emocija).[7] Njegova jetra bi tada ponovo narasla preko noći, da bi bila ponovo pojedena sljedećeg dana u kontinuiranom ciklusu.[7] Prema nekoliko glavnih verzija mita, ponajprije onoj od Hesioda, Prometeja je na kraju oslobodio heroj Herakle.[8][9] U još više simbolike, Prometejevu borbu neki lociraju na planini Elbrus ili na planini Kazbek, dva vulkanska rta u planinama Kavkaza iza kojih se za stare Grke nalazilo carstvo barbara.[10]
U drugom mitu, Prometej uspostavlja oblik žrtvovanja životinja koji se praktikovao u drevnoj grčkoj religiji.[11] Dokazi o kultu samog Prometeja nisu široko rasprostranjeni. Bio je u fokusu vjerskih aktivnosti uglavnom u Atini, gdje je bio povezan s Atenom i Hefestom, koji su bili grčka božanstva kreativnih vještina i tehnologije.[12][13]
U zapadnoj klasičnoj tradiciji, Prometej je postao lik koji je predstavljao ljudsku težnju (posebno potragu za naučnim saznanjima) i rizik od prekoračenja ili neželjenih posljedica. Konkretno, u eri romantizma smatran je oličenjem usamljenog genija čiji su napori da poboljšaju ljudsko postojanje također mogli rezultirati tragedijom: Mary Shelley je, na primjer, dala Moderni Prometej kao podnaslov svom romanu Frankenstein (1818).
Prometej i Atina
Prometej je povezan sa mitom o Atininom rođenju. Naime, Zeusa je boljela glava i ništa nije mogao učiniti da prestane. Prometej je rekao da zna kako će ga izliječiti. Uzeo je velik kamen i udarao Zeusovu njime o glavu. Iz njegove glave iskočila je božica Atina, a glavobolja je nestala. U drugoj verziji mita, Zeusovu glavu rascijepio je Hefest ili Hermes.
Stvaranje ljudi i kazna
Prometej i njegov brat Epimetej zalutali su u grčku pokrajinu Bitiju gdje su radili glinene figure. Atena je uzela figure i udahnula im život. Tako su Prometejeve figure postale ljudi, a Epimetejeve životinje. Zeus je zahtijevao da mu ljudi prinesu žrtvu da bi pokazali da su poslušni. Prometej je žrtvovao velikog vola i podijelio ga na dvije polovine. U prvu je stavio meso i većinu masnoća te sve prekrio volovim trbuhom, a u drugu kosti koje je prikrio masti. Prometej je pozvao Zeusa da izabere. Zeus je uvidio prijevaru te je izabrao hrpu kosti da bi imao razlog da se osveti ljudima. Druga verzija mita govori da Zeus doista nije prozreo prijevaru. Otud i tradicija žrtvovanja kostiju, a ljudi bi sebi ostavili meso. Zeus je potom, ljut, zabranio Prometeju da civilizira ljude. Atena je poučila Prometeja kako da ljude pouči da prežive. Bijesni Zeus je zabranio ljudima vatru. Epimetej je dao svim životinjama dobre osobine. Ali kada je na red došao čovjek, više nije bilo nijedne dobre osobine. Prometej je osjećao da je čovjek superiorniji nad životinjama i da treba imati neki dar koji nije imala nijedna životinja. Prometej je gledao svoja stvorenja kako se smrzavaju i odlučio im je dati vatru, dobrog slugu i lošeg gospodara. Potajno je uzeo vatru od bogova i donio je ljudima u svom štapu. Ono što je dano od bogova Zeus nije mogao vratiti, stoga je čovječanstvu ostala vatra, ali je Zeus bio bijesan i odlučio je kazniti čovječanstvo.
Okovani Prometej
Zeus je zapovjedio Hefestu ili Hermesu da ga okuje u neprobojne okove na brdu Kavkazu i poslao orla Etona (potomak Tifona i Ehidne) na njega da mu svaki dan kljuca jetru (orao je bio Zeusova sveta životinja). Prometej je bio besmrtan te je jetra svakog dana iznova bila obnovljena, ali je i dalje patio, sve dok ga nije oslobodio Heraklo dok je izvršavao svoje zadatke. Također je znao koja će Zeusova žena nositi dijete koje će ga svrgnuti, kao što je i on svrgnuo svog oca Krona. Moguće je da ga je Zeus htio natjerati da kaže, a Prometej je odbio, stoga ga je Zeus okovao. Kazna je trebala trajati 30.000 godina. U Eshilovom Okovanom Prometeju Iji Prometej govori da će ga njen potomak iz dvanaestog naraštaja spasiti. To se i dogodilo, Heraklo je prolazio onuda tražeći, došao do Prometeja i oslobodio ga. Zeusu je kao zamjenu dogovorio besmrtnost Kentaura Hirona. Ubio je orla strijelom. Sam Zeus nije bio bijesan zbog toga što je Prometej izbjegao kaznu, jer Heraklo je bio njegov sin. Prometej je potom pozvan natrag na Olimp, ali je i dalje morao sa sobom nositi stijenu na koju je bio prikovan.
Pandora
Da bi kaznio ljude, Zeus je naredio ostalim bogovima da načine ženu, Pandoru, kao dar ljudima. Olimpski bogovi obdarili su je raznim darovima i osobinama, a posebno je važna bila znatiželja. Prometej je svom bratu Epimeteju rekao da ne prima nikakve darove od bogova. Epimetej ga nije poslušao te, kad su bogovi poslali Pandoru na zemlju, zaljubio se u nju. Hermes mu je rekao da je ona Zeusov dar i upozorio ga je da ne dira Pandorinu kutiju koja je bila njen miraz. Epimetej je rekao Pandori da ne otvara tu posudu. Međutim, Pandorina znatiželja je prevladala te je otvorila posudu. Sva zla su izašla na dotada bezbrižno čovječanstvo koje je živjelo u blagostanju: kuga, tuga, siromaštvo, zločin, očaj, pohlepa, starost, bolest, ludost, prkos, glad, prijevara i druga. Odmah je brzo zatvorila, a unutra je ostala samo nada. Svijet je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van. Tako je čovječanstvo i u zlim vremenima dobilo i imalo nadu
