Prometej.ba

[piupiu]

Da li je neko u geostrateškom smislu u teoretskoj poziciji naroda ili nacije je ilerevantno ukoliko su sačuvali karakteristike naroda/nacija odnosno ako imaju ili nemaju pretenziju da od naroda opet postanu nacija ?

Daj Mujica , zaista nisam teoretski potkovan i tehnički sam se bespotrebno uvukao u raspravu , ali ova tumačenja su stvar jačega zapravo. Sile.

"Sačuvali" u kom smislu? Zar ima u feudalno doba srpskog ili hrvatskog ili bošnjanskog naroda? Ima vladara srednjovjekovnih država, pa nekakavih plemića i vazala i njihovih roblja i čeljadi. To su bili potpuno različiti tipovi veza od modernih etničkih grupa.

Osnovni proces stvaranja toga o čemu ti pričaš - političkih naroda tj neke solidarne grupe srodnih ljudi, recimo etničkog tipa, koja je formulisala svoj politički zahtjev za suverenitetom (dakle, želi se konstituirati kao nacija), je ono što je Jose pomenuo - izmišljanje nacija (kod nas su to radile prije svega religijske zajednice). Osmišljavanje nekakve stare i slavne prošlosti i identiteta koji ih veže od Kulina bana ili od kakve revolucije ili kod kakvog drugog 'stvaralačkog' čina...

I onda dobiješ situaciju u kojoj su Dalmatinac i Zagorac, recimo, koji su i običajima i jezikom udaljeni jedni od drugih 10 puta više nego Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Bosni, "Hrvati". A mi smo u Bosni različiti narodi i 'nacije'? Upravo to potvrdjuje ovaj zadnji dio o kojem pišeš - homogeni nacionalni identitet i jeste stvar ideološkog 'odgoja', indoktrinacije, ako hoćeš, i administrativne privole oliti sile.

Sve u svemu, na klixu.com se svaka tema vrati na istu početnu tačku - i kad je o Prometeju i Franji, i kad je o fudbalu i o Jugoslaviji. To je još jedan dokaz o sili - osnovna politika je identitetska, ništa drugo nije važno.

[JoseMujica]

shvatite da ne mora svaki narod ili etnička grupa biti ili postati nacija...stvaranje države-nacije je više splet geopolitičkih okolnosti i korištenja historijskog trenutka nego nekog pravila ili koherentnog narativa.

Nije šija nego vrat - šta je poenta ?

Srbi su ŽELJELI izaći iz Otomanskog carstva , bilo im je loše , prije toga su izgubili vlastitu državu , znači Srbi su bili narod pa nacija pa opet narod pa opet nacija , dok istovremeno njihova rođena krvna braća (dva brata iz iste kuće , teoretski) koji žive preko Drine nisu nacija nego narod ?

Da li je neko u geostrateškom smislu u teoretskoj poziciji naroda ili nacije je ilerevantno ukoliko su sačuvali karakteristike naroda/nacija odnosno ako imaju ili nemaju pretenziju da od naroda opet postanu nacija ?

Šta su kosovski Albanci koji imaju pasoš ali nisu članica UN , narod ili nacija , da li kosovski Srbi koji na Kosovu žive 1000 godina ulaskom Kosova u UN prestaju biti srpske nacionalnosti nego postaju Kosovci ili sl. ?

Daj Mujica , zaista nisam teoretski potkovan i tehnički sam se bespotrebno uvukao u raspravu , ali ova tumačenja su stvar jačega zapravo. Sile.

bez obzira na sve ove teorije što smo mi ovdje nasrali ti si najbliži istini

na prvom mjestu sve je stvar sile u međunarodnim odnosima....da imaš snagu da ideju provedeš u djelo...i naravno sreće, da ti se geopolitičke okolnosti poslože + da imaš prave saveznike(npr. Kosovo)

Sve ove priče o kojima mi trabunjamo nastaju kasnije...i kultura se stvara, i jezik i religija ako treba (primjer Engleska li bilo koja "pravoslavna" država).

Kulturu, koju smo najviše ovdje spominjali, ne treba promatrati kruto i statično. Kultura je dinamička kategorija koja se stalno mijenja i sa njom se mijenjaju ljudi. Generacije prije nas ni u Bosni nisu živjele kako mi danas živimo. Dosta riječi koje su oni upotrebljavali mi više ne koristimo, a isto tako mnoge koje mi danas koristimo u njihovo doba nisu ni postojale. Bošnjak u XVI ili XVII stoljeću nema isto značenje, ni nosi isti sadržaj koji danas nosi.

Komplet nacionslne historije su tek naša današnja projekcija, političko tumačenje prošlosti ili da kraće kažem bajke

[JoseMujica]

ako si mislio na ono što sam pisao jer sam spominjao Zmaja...nisam ga napao već naveo činjenično stanje kako je bilo...samo proguglajte zahtjeve i vidjećete da tu nema govora o nekakvoj nacionalnoj priči

Pa kakva je nacionalna prica bila kad se trazila autonomija Srbije ili Albanije. Trazila se autonomije Bosne u okviru Carstva i da Bosnom vlada Bosnjak.

Moras imati neki ground point.

da ti parafraziram najpoznatijeg teoretičara nacionalizma Ernesta Gellnera koji kaže da je nacionalizam težnja da stvoriš državu...nema tog ideološkog cilja, nema onda ni nacionalizma...to je onda nešto drugo

zato i kažem da pogledate listu zahtjeva...tadašnja pobuna je krenula zbog modernizacije, reformi koje je pokrenuo sultan, kako bi carstvo zadržalo korak s velikim silama tog vremena...naši su bili protiv reformi i na kraju su se zbog toga i podijelili...Rizvanbegović je bio za reforme

[sehohari]

Drugačiji politički interesi su definisali ovdje šta je ko.

Ja bih rekla ekonomski

Ne razumijem, koji ekonomski interesi?
I pravoslavci su u Osmanskom carstvu znali biti veoma bogati, ako na to aludiraš.

[teskeredzic_22]

Kao prvo, Srba uopšte nije ni bilo prije 19. vijeka. Bošnjaci, Hrvati, Nijemci, Italijani, to je sve rezultat procesa iz 19. vijeka.
.....
Sa druge strane, bh. Srbi imaju svoje lidere i većinom djeluju nezavisno od Beograda. Mislim, sljede njihove instrukcije, ali od 1995. do danas nikada nisu Koštunica, Milošević, Tadić ili danas Vučić nešto direktno potpisali za njih.

Ma daj molim te.

Srbi se pominju još u desetom vijeku u spisima Konstantina Porfirogeneta.

Ne znam otkud ti Hrvati u primjeru , oni su još 1102 izgubili funkcionalnu nezavisnost Unijom s Mađarima i onda su gotovo hiljadu godina kukali kako su izigrani , istovremeno su naselili Srbe u Krajinu da ginu protiv Turaka no bez obzira na sve austrougarske pritiske sačuvali su ime i jezik uobličene slavenskim toponimima uz blage primjese turcizama.

Historija Njemačke i Italije jeste slična , milion malih kneževina koje su se tek sredinom 19 vijeka ujedinile u velike države , nešto što su Englezi prošli gotovo hiljadu godina ranije sa Vilijemom Osvajačem odnosno Francuzi nakon raspada Franačke države gdje je nastala Francuska gotovo identična s modernom Francuskom.
U Njemačkoj i Italiji feudalci iz svojih interesa nisu bili za ujedinjenje...pominješ Italijane , potomci velikih Rimljana nisu bili formirani kao nacija ? Ma daj.
Šta je s Rusima , Turcima , Grcima , Skandinavcima...19 vijek je bio početak borbe malih evropskih naroda za oslobođenje iz prostog razloga što se tutorski feudalizam lagano konvertovao u kapitalizam , zaostalost je bila sve manja , svijest i glas običnog čovjeka sve veća , samim tim i nacionalna svijest ?

U Otomanskom carstvu je bilo jednostavnije , mali narodi su bili porobljeni a feudalci su mogli ostati velikaši samo prelaskom - na islam.
Noviji bogataši hrišćana u Otomanskom carstvu su zapravo potomci novonastalih trgovaca , i svi ovi koji kukaju kako su im komunjare oduzele ovo ili ono ne postavljaju pitanje kako su im očevi , djedovi , pradjedovi došli do love u tom dobu , čistom trgovinom i razlikom u cijeni ili je i tada bilo meštarenja , špekulisanja , mita , kamatarenja , zastašivanja , varanja , zakidanja poreza i sličnog ?

Skrenuo sam s teme.

Da ne pominjem da se u 19 vijeku rađa nešto najnaprednije i najhumanije što je ljudski um mogao zamisliti u kontekstu brige o čovjeku - socijalizam a jedino što je naprednije od toga je Kidričev samoupravni socijalizam ?

Šalu (pola šala , pola zbilja) na stranu , sve srpske feudalne državice su na stranu bacile sve zavade i jedan put od DVA PUTA su zajedno ratovale na Kosovu , prvo same protiv Turaka u kojoj su Turci slavili Pirovu pobjedu s obzirom da im je trebalo nekoliko decenija da preuzmu područja koja su u toj bici osvojili (uz pogibiju Murata i Lazara , stvaranja mita o Milošu Obiliću itd.itd) a drugi put su Srbi ratovali na Kosovu kao mađarski vazali u dubokom dobu Brankovićeve Despotovine , sin Vuka Brankovića je zapravo izdao na Kosovu jer je pobjegao boreći se u mađarsko ime a narod je nepravedno za izdaju optužio njegovog oca i to se prenijelo s koljena na koljeno , sjećanje je jednostavno bilo svježije.
Najveća uvreda koju možeš reći Srbima je da su kao Vuk Branković , na to će se lecnuti svaki ali svaki.

I Ćelebija u svojim djelima navodi i srpsku i bošnjačku posebnost kroz jezik i naselja , no govorim o Srbima , SPC je ta koja je očuvala sve pisane dokumente o Srbima DO 19 vijeka a nakon ovog sve dokumentuje savremena srpska država čiji začeci nastaju još 1833 godine a osim ovoga postoje silna usmena predanja koja je vrijedno sakupio i objavio - Vuk Stefanović Karadžić.

19 vijek je uobličio težnje malih naroda za slobodom a ne nastanak malih naroda.

Porijeklo naroda je već nešto drugo i što se ide dalje u vrijeme bez pisanih tragova , logično , sve je teže utvrditi činjenice.

Ako današnji narodi Balkana imaju preko 90 posto slavenskog DNK , jasno je da su nam svima pradjedovi iz zapadne Ukrajine odakle su seobom naroda krenuli na put.

Bosna i Hercegovina će opstati ili protektorski kao danas , kao splet različitih geostrateških interesa ili kao država svih nas koji u njoj živimo i borimo se za nju i čija su prava zagarantovana Ustavom. Od ovog drugog smo još uvijek jako daleko , šta je riješenje ne znam ali je komunistička doktrina Bosne i Hercegovine bila najbezbolnije funkcionalno rješenje.

[dr_Evil]

Kao prvo, Srba uopšte nije ni bilo prije 19. vijeka. Bošnjaci, Hrvati, Nijemci, Italijani, to je sve rezultat procesa iz 19. vijeka.
.....
Sa druge strane, bh. Srbi imaju svoje lidere i većinom djeluju nezavisno od Beograda. Mislim, sljede njihove instrukcije, ali od 1995. do danas nikada nisu Koštunica, Milošević, Tadić ili danas Vučić nešto direktno potpisali za njih.

Ma daj molim te.

Srbi se pominju još u desetom vijeku u spisima Konstantina Porfirogeneta.

Ne znam otkud ti Hrvati u primjeru , oni su još 1102 izgubili funkcionalnu nezavisnost Unijom s Mađarima i onda su gotovo hiljadu godina kukali kako su izigrani , istovremeno su naselili Srbe u Krajinu da ginu protiv Turaka no bez obzira na sve austrougarske pritiske sačuvali su ime i jezik uobličene slavenskim toponimima uz blage primjese turcizama.

Historija Njemačke i Italije jeste slična , milion malih kneževina koje su se tek sredinom 19 vijeka ujedinile u velike države , nešto što su Englezi prošli gotovo hiljadu godina ranije sa Vilijemom Osvajačem odnosno Francuzi nakon raspada Franačke države gdje je nastala Francuska gotovo identična s modernom Francuskom.
U Njemačkoj i Italiji feudalci iz svojih interesa nisu bili za ujedinjenje...pominješ Italijane , potomci velikih Rimljana nisu bili formirani kao nacija ? Ma daj.
Šta je s Rusima , Turcima , Grcima , Skandinavcima...19 vijek je bio početak borbe malih evropskih naroda za oslobođenje iz prostog razloga što se tutorski feudalizam lagano konvertovao u kapitalizam , zaostalost je bila sve manja , svijest i glas običnog čovjeka sve veća , samim tim i nacionalna svijest ?

U Otomanskom carstvu je bilo jednostavnije , mali narodi su bili porobljeni a feudalci su mogli ostati velikaši samo prelaskom - na islam.
Noviji bogataši hrišćana u Otomanskom carstvu su zapravo potomci novonastalih trgovaca , i svi ovi koji kukaju kako su im komunjare oduzele ovo ili ono ne postavljaju pitanje kako su im očevi , djedovi , pradjedovi došli do love u tom dobu , čistom trgovinom i razlikom u cijeni ili je i tada bilo meštarenja , špekulisanja , mita , kamatarenja , zastašivanja , varanja , zakidanja poreza i sličnog ?

Skrenuo sam s teme.

Da ne pominjem da se u 19 vijeku rađa nešto najnaprednije i najhumanije što je ljudski um mogao zamisliti u kontekstu brige o čovjeku - socijalizam a jedino što je naprednije od toga je Kidričev samoupravni socijalizam ?

Šalu (pola šala , pola zbilja) na stranu , sve srpske feudalne državice su na stranu bacile sve zavade i jedan put od DVA PUTA su zajedno ratovale na Kosovu , prvo same protiv Turaka u kojoj su Turci slavili Pirovu pobjedu s obzirom da im je trebalo nekoliko decenija da preuzmu područja koja su u toj bici osvojili (uz pogibiju Murata i Lazara , stvaranja mita o Milošu Obiliću itd.itd) a drugi put su Srbi ratovali na Kosovu kao mađarski vazali u dubokom dobu Brankovićeve Despotovine , sin Vuka Brankovića je zapravo izdao na Kosovu jer je pobjegao boreći se u mađarsko ime a narod je nepravedno za izdaju optužio njegovog oca i to se prenijelo s koljena na koljeno , sjećanje je jednostavno bilo svježije.
Najveća uvreda koju možeš reći Srbima je da su kao Vuk Branković , na to će se lecnuti svaki ali svaki.

I Ćelebija u svojim djelima navodi i srpsku i bošnjačku posebnost kroz jezik i naselja , no govorim o Srbima , SPC je ta koja je očuvala sve pisane dokumente o Srbima DO 19 vijeka a nakon ovog sve dokumentuje savremena srpska država čiji začeci nastaju još 1833 godine a osim ovoga postoje silna usmena predanja koja je vrijedno sakupio i objavio - Vuk Stefanović Karadžić.

19 vijek je uobličio težnje malih naroda za slobodom a ne nastanak malih naroda.

Porijeklo naroda je već nešto drugo i što se ide dalje u vrijeme bez pisanih tragova , logično , sve je teže utvrditi činjenice.

Ako današnji narodi Balkana imaju preko 90 posto slavenskog DNK , jasno je da su nam svima pradjedovi iz zapadne Ukrajine odakle su seobom naroda krenuli na put.

Bosna i Hercegovina će opstati ili protektorski kao danas , kao splet različitih geostrateških interesa ili kao država svih nas koji u njoj živimo i borimo se za nju i čija su prava zagarantovana Ustavom. Od ovog drugog smo još uvijek jako daleko , šta je riješenje ne znam ali je komunistička doktrina Bosne i Hercegovine bila najbezbolnije funkcionalno rješenje.

Druze ti svasta napisa, a nigdje nisi poentirao ili zakljucio nesto.

Ali posto si rekao da je komunisticka BiH najbolje rjesenje, onda ti sve halalim

[JoseMujica]

Drugačiji politički interesi su definisali ovdje šta je ko.

Ja bih rekla ekonomski

Ne razumijem, koji ekonomski interesi?
I pravoslavci su u Osmanskom carstvu znali biti veoma bogati, ako na to aludiraš.

pravoslavlje je bilo službeno kršćanstvo Osmanskog carstva...država ga je kontrolisala preko Vaseljenske patrijaršije...npr. današnja SPC je sistemski izgrađena i infrastrukturno raširena pod Osmanlijama....Osmanskom carstvu katoličanstvo je bilo enemy no. 1

[Škobo Habu]

Ma daj molim te.

Srbi se pominju još u desetom vijeku u spisima Konstantina Porfirogeneta.

Kao jedno od slavenskih plemena ili nacija?

[Novak20]

Promakao mi je ovaj članak Asima Mujkića.

Čovjek sasvim ispravno, hladne glave reagira na događaje pokrenute kritikama F.Š. i jednostavno mi se sviđa ovaj način razmišljanja i pisanja za razliku od onog "intelektualnog" na prvu.

http://www.prometej.ba/clanak/copy-past ... acima-5910

.....Ukratko, povodom ovogodišnjih manifestacija vezanih za 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, u svom tekstu urednik portala Prometej Franjo Šarčević nije rekao ništa od onog što mu se horski, sa svih strana pripisuje – da je vrijeđao ljiljane, Armiju, Dan nezavisnosti, itd. Ako nije to rekao, onda je na djelu zlonamjerno učitavanje i izvrtanje teza.

Pa tako čujemo da ustvari „tihu većinu“ treba zaštiti od Franje, a ne obrnuto, jer je Franjo, u stvari, čovjek režima (pa zar ga nije podržala Naša stranka koja upravlja državom, a o hegemoniji i strahovladi dijela PEN-a ćemo drugi put), da je njegov portal, u stvari, režimsko glasilo koje vedri i oblači.

E sada dosta! E sada, što reče jedan reakcionar (pisac reakcije na tekst), što si bio profesor bio si, dolazimo.

A o čemu je, u stvari, pisao Franjo?

U svojoj kolumni upozorio je na opasnosti „nacionalističkog zaglupljivanja omladine, njegovanja ratnih narativa“ unutar svojih nacionalističkih paradigmi. Legitimno je postaviti ovakvo pitanje i u mnogo sretnijim i sređenijim društvima. Kontroverzama komemoriranja, suočavanja s prošlošću i zloupotrebama u političke svrhe, kritičkim razumijevanjem povijesti bave se cijeli odsjeci, magistarski i doktorski studiji, instituti širom svijeta, ali ovdje je to neoprostiva uvreda. Zasigurno veća od miniranja tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde.

Zatim, u tekstu je izrazio, opet sasvim legitimnu brigu da „sve tri strane aktivno, planski i programski rade na tome da se uopće ne ostavi ni mogućnost da se ikada sastavi normalna BiH“. Opće mjesto svakog nacionalizma je to da počiva na radikalnom isključenju drugog, što je u potpunoj opreci onome što bi 1. mart trebao da bude – da podsjetimo: 1. 3. 1992. godine većina građana Republike BiH dala je pozitivan odgovor na referendumsko pitanje koje je glasilo – „Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata, pripadnika drugih naroda koji u njoj žive“?

U jednom naročitom, politički potkovanom odgovoru na referendumsko pitanje koje je pitanje o suštini bosanskohercegovačkog državnog subjektiviteta, odgovoru koji se voli predstavljati kao „građanska opcija“, Franjo prepoznaje bošnjački etnonacionalizam. Namjesto sataniziranja, za budućnost naše zemlje daleko bi produktivnije bilo povesti o tome ozbiljnu raspravu. Jer, jedna je stvar reći da „želimo BiH bez etničkih razlika“, zalagati se građansku BiH koja etničke razlike proglašava ništavnim u političkom smislu, a sasvim druga je reći da „ne želimo BiH bez bogatstva svojih unutrašnjih razlika“ (naravno, etničkih, rodnih, kulturnih i slično).

Ono što treba je zalagati se za pluralno društvo u kojem te i takve razlike neće određivati hegemonijsku moć i na temelju kojih će se uspostavljati hijerarhije moći, privilegiranja i potčinjavanja, kakav je slučaj danas na teritorijama pod kontrolom većinskih etnonacionalizama. Tako razumijevam „građansku“ poziciju Franje Šarčevića, koja je ujedno i moja.

Da li nas onda vrijeđa kada neko nagovijesti da postoji nešto kao bošnjački etnonacionalizam? Nacionalizma u Bošnjaka nema – ako bismo sa sigurnošću mogli reći da u Sarajevu nemamo već profilirani establišment, odnosno takve političke, ekonomske, medijske i kulturnjačke snage koje žive od podjela, od dogovorenog neprijateljstva, od jeftinog kvazi-patriotskog ispiranja mozgova mladih, od nacional-identitetskog kičeraja, snage kojima su puna usta Bosne, dok u stvari misle na svoj feud, snage koje s pravom pitamo: a koji vam dio referendumskog pitanja nije jasan, na kraju, snage koje su 1. mart otele i obesmislile davno prije nego je Franjo Šarčević to konstatirao....

[piupiu]

Komplet nacionslne historije su tek naša današnja projekcija, političko tumačenje prošlosti ili da kraće kažem bajke

Kratko i jasno.

ŽiviJo drug Muhika!

[piupiu]

Promakao mi je ovaj članak Asima Mujkića.

Asim Mujkić je za mene jedan od važnijih intelektualaca domaće scene, žao mi je što ga ljudi malo čitaju i malo citiraju.

A puno bolji dio ove njegove analize je onaj prvi, jer je dijagnostički i fokusira se na suštinu problema, koja je evidentna i ovdje na forumu, za koji mi se čini da se dobrano homogenizirao u posljednjih nekoliko godina:

Izronile su odnekle razne udruge, asocijacije, zabrinuti pojedinci, cijela armija zaštitnika vitalnog nacionalnog interesa, ad hoc prijekih sudova. Sve reakcije su gotovo identičnim vokabularom pribijali univerzitetskog profesora na stub srama, uz obilje anonimnih prijetnji.

Ukratko, on „ne poštuje bogove koje poštuje naš polis i kvari našu omladinu“, kako je glasila slična optužnica protiv jednog slobodnomislećeg čovjeka u Atini prije nekih 2.500 godina koji je barem imao priliku da na sudu objasni svoj slučaj.

No, da se vratimo u XXI stoljeće i Franjin slučaj. Bila je to situacija „junačkog“ omjera snaga – sav nacionalno osviješteni establišment, uz pomoć svog vjernog lumpenproletarijata, protiv jednog – po više osnova „manjinskog“ građanina, u ovom slučaju i pripadnika manjinskog naroda našeg evropskog Jerusalima, i notornog kritičara nacionalizma, uključujući i onog koji se lažno predstavlja građanskom opcijom.

Upravo to što je manjinac u svakom pogledu, uostalom i kao prije nekih mjesec dana kada se junački razračunavalo sa jednom ženom, profesoricom Silajdžić, itekako je važno za cijelu priču. Ovakvi izljevi, nepatvorenog desničarskog, nacionalističkog gnijeva svuda u svijetu manifestiraju se tako što se izabere neki pripadnik manjinskih i ranjivih zajednica – recimo žena, pripadnik nacionalne manjine, LGBT, pripadnik drugih rasa, migrant, te na kraju i onaj koji iznosi nepopularno mišljenje – koji će postati predmetom javnih napada oko čega treba iskristalizirati nacionalno identitetski subjekt.

To se radi upravo zato što oni na koje se izručuje „pravednički gnijev“ ne mogu uzvratiti (osim ukoliko, u Franjinom slučaju, ne računamo na uzvraćanje u vidu saopćenja Naše stranke i dijela PEN-a).

U desničarskom ideološkom univerzumu, koji je isti od Texasa do Sarajevskog kantona, i žene i manjine, i LGBT i migranti, pa evo danas i Franjo, su ustvari ti koji su privilegirani i odatle, s te pozicije nama – ubogoj, vrijednoj, skromnoj, tihoj većini – nameću „svoje vrijednosti“.

[mishic]

Pojmovi narod i nacija nisu sinonimi. Treba to uvijek imati na umu.

[piupiu]

Ja bih rekla ekonomski

Ne razumijem, koji ekonomski interesi?
I pravoslavci su u Osmanskom carstvu znali biti veoma bogati, ako na to aludiraš.

Osnovni ekonomski interesi, staleški, klasni, kako god. Banalan primjer je crkveno haračenje naroda zbog kojeg su ljudi često mijenjali 'vjersku pripadnost' da se zaštite od harača. Bukvalno se kompletan sistem haračenja rascvjetao u zadnjih 200-ak godina Osmanskog carstva, uvijek te je neko haračio, čuvar vjere, čuvar klanca, čuvar kosine, vlasnik zemlje, a tako se stvaraju uslovi za klasne revolucije u kojima ti neko uvijek nametne svoje poltiičke interese. Nije ova etnokratija nama nova, ona se u genima nosi.

[piupiu]

Pojmovi narod i nacija nisu sinonimi. Treba to uvijek imati na umu.

Meni se čini da je važnije savladati pojmove modernog političkog naroda i feudalnog 'naroda', što ovdje nikako da se desi.

[JoseMujica]

opet se vratiti na sliku nas kao postkolonijalnog područja...i tačno nastavljamo tamo gdje smo stali, bez obzira na opću društvenu modernizaciju, koja je izgleda bila tek tehnička, a ne mentalna ili ideološka evolucija.

Otud je sasvim normalno da je današnjem Bošnji biti beg ideal kome teži

[JoseMujica]

iz rubrike da li ste znali

iskreno, nit sam znao nit mi je palo na pamet

[kakavdanakneiskustvu]

https://lupiga.com/vijesti/vjesala-za-f ... vVtDUA7Sw2

[Novak20]

Zastrašujuće aktualan članak Nedžada Novalića koji je napisan prije mjesec dana. Kada gledam ove današnje fotografije imam osjećaj da između ostalog piše o ovome što je danas ilustrovano u Raportu, a sjetih se i svojih školskih dana kada su nas vodili na ovakva obilježavanja tragičnih godišnjica iz NOB. Kolektiv iz ovih stvari izgleda ne nauči ništa ili se sve što nauči raspadne pod silom koja je negdje pritajena ležala i čekala svoj trenutak.

Vidim da je autor članka u pravu 100 % u svih 11 napisanih teza samo džaba mu, džaba i nama. Radi se o moralnim ucjenama protiv kojih nije lako ili je nemoguće nešto javno reći ili napisati bez osude i posljedica.

Ko posjećuje komemoracije vidjet će da, kad se izuzmu oni koji dolaze po službenoj dužnosti, često ima manje prisutnih nego samih žrtava koje se komemoriraju. To je posebno slučaj kod onih komemoracija koje nisu dio “državnog projekta”, one komemoracije koje organiziraju same žrtve, povratnici itd. Prošlogodišnje iskustvo kada je na komemoraciji posvećenoj žrtvama na Markalama prisustvovalo jedva 20-ak osoba iako je iza organizacije stajala vlast pokazuje da ljudi jednostavno neće ili ne mogu da učestvuju u tome. Da bi se prevenirala takva sramota, vlast je u Sarajevu nametnula obavezu da na zvaničnim komemoracijama prisustvuje i određeni broj učenika što opet, paradoksalno, pokazuje razmjere neuspjeha takvih politika sjećanja.

https://klix.ba/opsada-sarajeva-pocel ... -gradjane/

[Novak20]

Političari se isključili, hajka se završila, Franjo preživio da nastavi po starom dok opet ne pogodi u nečiji ego.

https://www.fokus.ba/fakttest/ko-nam-uci-djecu/2881119/

Patriotsko-nacionalno preosviješteni i onesviješteni pregaoci iz medija, politike i paraobavještajnih struktura tjednima su odgovarali na pitanja poput „ko uči našu djecu“, „ko nam uči djecu“ i tako dalje, varirajući ključne riječi „mi“, „naša djeca“ i „učenje“.

Brojne anonimne i neanonimne pojave, u duhu saopćenja Koordinacije temeljnih boračkih organizacija Armije BiH, zaprijetile su svojom „odlučnošću, sposobnošću i brojnošću“ da će se pobrinuti oko toga ko uči našu djecu, a padajući već na prostim pitanjima poput: a koliko ti imaš djece? zašto za tuđu djecu kažeš da su tvoja?

O tom sijanju mržnje koje je podsjećalo na najsvjetlije trenutke ratnih propagandi iz 20. stoljeća dovoljno je napisano, reagirano i preživljeno i ne vrijedi se na to vraćati. Pitanje da li je bh. društvo, odnosno svaka od njegovih etno-nacionalnih sekcija s prilično nepropusnim međusobnim granicama, zaista beznadežan slučaj, ili nade ipak ima, u ovome trenutku ipak nema izvjestan odgovor. Očigledno je da će se voditi još mnogo bitaka oko temeljnih postavki i izgleda društva. Unutar toga, opstajat će neki stari, nastajati i nestajati neki novi mali prostori slobode.

Odavno smo prošli točku u kojoj kritički osvrti pomažu
Jedan od ljudi koji bi u nekim za naše društvo sretnijim okolnostima, umjesto djecu Austrije, učio djecu Bosne i Hercegovine, Marijan Oršolić, u svome tekstu je pored kritike dao i jedan konstruktivan prijedlog: „Ono što bih ja preporučio kao protuotrov ovoj zloupotrebi djece – budući da kritike očigledno ne dopiru do usijanih glava – je sljedeće: obući djecu u uniforme doktora, inženjera, profesora, nogometaša, zanatlija i otići na proslavu Dana nezavisnosti s tako odjevenom djecom i transparentom ‘budućnost ove zemlje’. Odavno smo prošli točku u kojoj kritički osvrti pomažu, možda jedino još mogu pomoći protuslike i pozitivni primjeri dovoljno snažni da zasjene i posrame usijane glave koje ne vide da dugoročno čine veliku štetu i sebi i svojoj djeci.“

Na tom tragu, vrijedi izdvojiti neke dobre primjere iz društva, koji se odigravaju izvan mentalnog sklopa adoranata sarajevske gradonačelnice. I iz tih primjera vidjet ćemo tko „nam“ uči djecu.

U prvom tjednu marta, u organizaciji Udruženja matematičara Kantona Sarajevo i Odsjeka za matematičke i kompjuterske nauke Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, održan je dvodnevni naučno-popularni skup Volim matematiku. Većinu od preko 400 učesnika tog skupa činili su učenici osnovnih i srednjih škola, kojima su bile ponuđene različite edukativne aktivnosti. Slušajući te učenike i teme kojima se zanimaju i na koje su držali desetke kratkih izlaganja (od Pascalovog trokuta i broja googol preko savršenih brojeva i Pitagore do matematike u likovnoj umjetnosti), izražavao sam nadu da ih društvo u kojem caruju i gradonačelnikuju neki loši učitelji i učiteljice neće uzeti „pod svoje“, da im neće oduzeti budućnost zarad njegovanja bolje prošlosti.

Sarajevski matematičari pokazali su put
Kako se mogu i trebaju raditi stvari za dobro djece i kako se iznutra i odozdo, ozbiljnim, odgovornim i pažljivim vizionarskim radom gradi Bosna i Hercegovina, Udruženje matematičara Kantona Sarajevo pokazuje i Školom matematike za nadarene učenike. Ovaj mjesec s pravom su istaknuli ponos što je to udruženje uvelike prešlo granice Kantona Sarajevo. Od oko 200 učenika koji pohađaju tu školu, njih oko 100 je iz Kantona Sarajevo, oko 60 je iz drugih kantona u Federaciji BiH, oko 40 iz Republike Srpske, a ima i nekoliko učenika iz Srbije. Koliko je ta škola važna i na kako dobar način se u njoj radi, pored ostaloga, pokazuju i rezultati na matematičkim natjecanjima kroz niz godina do sada.

Primjerice, na nedavno održanom općinskom natjecanju osnovnih škola u RS-u, čak 12 učenika sarajevske škole su bili općinski prvaci, slično je i u Federaciji BiH, a uspjehe nižu i brojni polaznici te škole koji su danas izvan Bosne i Hercegovine. Talentirana djeca koja imaju priliku biti dio te priče sretna su zbog toga, oni dolaze u Sarajevo po znanje, bez predrasuda, jer im se i prilazi najiskrenije i bez predrasuda.

Po meni je to patriotizam, ako već možemo iskoristiti tu riječ koju su sitni prevaranti i raznorazne šibicarske hulje uprljali do neprepoznatljivosti, a ne ono što rulja nameće kao sistem vrijednosti i obrasce ponašanja.

Našem društvu potrebno je još ovakvih protuslika i pozitivnih primjera dovoljno snažnih da zasjene i posrame usijane glave. Sarajevski matematičari pokazali su put.

[toska]

Promakao mi je ovaj članak Asima Mujkića.

Čovjek sasvim ispravno, hladne glave reagira na događaje pokrenute kritikama F.Š. i jednostavno mi se sviđa ovaj način razmišljanja i pisanja za razliku od onog "intelektualnog" na prvu.

http://www.prometej.ba/clanak/copy-past ... acima-5910

.....
U svojoj kolumni upozorio je na opasnosti „nacionalističkog zaglupljivanja omladine, njegovanja ratnih narativa“ unutar svojih nacionalističkih paradigmi. Legitimno je postaviti ovakvo pitanje i u mnogo sretnijim i sređenijim društvima.
....

To je taj vječiti paradoks ili "šizofrenija" svakog društva.

Sa jedne strane društvo gaji duh tolerancije, mira, neagresivnosti, osuđuje svako pa i najmanje nasilje.
Uporedo sa time to isto društvo gaji duh borbenosti, kult heroja, ratnika zbog čisto praktičnih stvari, to društvo uvijek može biti napadnuto i mora biti spremno za odbranu.

Sve to je usmjereno na cijelu populaciju, a možda posebno na djecu i mlade.
Kako te oprečnosti pomiriti u glavi i praksi?

Ovo bi se odnosilo na cijeli citat A.M. kao i na post sa citatom F.Š.
Šta bi oni mogli reći povodom ovog napisanog?

[Novak20]

To je taj vječiti paradoks ili "šizofrenija" svakog društva.

Sa jedne strane društvo gaji duh tolerancije, mira, neagresivnosti, osuđuje svako pa i najmanje nasilje.
Uporedo sa time to isto društvo gaji duh borbenosti, kult heroja, ratnika zbog čisto praktičnih stvari, to društvo uvijek može biti napadnuto i mora biti spremno za odbranu.

Sve to je usmjereno na cijelu populaciju, a možda posebno na djecu i mlade.
Kako te oprečnosti pomiriti u glavi i praksi?

Ovo bi se odnosilo na cijeli citat A.M. kao i na post sa citatom F.Š.
Šta bi oni mogli reći povodom ovog napisanog?

Možda tako da se do osamnaeste godine djeca i omladina puste na miru od rata i oblačenja vojnih uniformi, a nakon toga da se uvede neki vid dobrovoljne osnovne vojne obuke.

[toska]

Možda tako da se do osamnaeste godine djeca i omladina puste na miru od rata i oblačenja vojnih uniformi, a nakon toga da se uvede neki vid dobrovoljne osnovne vojne obuke.

Za vojne uniforme se uglavnom slažem, ostalo je nemoguće.
Rješenja dileme nema na ovom stupnju razvoja civilizacije , možda nekad za sto, dvjesto godina u globalnom selu.