Prometej.ba

[Škobo Habu]

Zakuhalo se na svim frontovima

Bojićev tekst je, važno je istaći, pristojan. Nije jebao mater meni i svim mojim čitateljicama i čitaocima. Što je mali korak za čovječanstvo, ali veliki za prometej.ba. Jer je Bojićeva pristojnost očit napredak u odnosu na komunikacione strategije koje koristi urednik toga portala, gospodin Šarčević.

Ne. Nisam stao na „stranu progonitelja“. Da bih tako učinio, najprije bi morao postojati progon. Ono što se dešava meni i gospodinu Šarčeviću, pak, progon nije. Radi se o pritisku – radikalno različitog intenziteta – zbog izgovorene riječi. Što ne znači da do progona – a i pogroma – nećemo stići.

Podrazumijeva se da ne podržavam napade na Šarčevića. Mislim da Šarčević, a tu slobodu dajem i sebi, ima svako pravo da piše šta hoće i kako hoće i da zbog toga ne bude izložen prijetnjama. Američki standard slobode govora bliži mi je od evropskoga – u SAD je, podsjetiću, i govor mržnje ustavno zaštićen kao sloboda govora. To je moja pozicija.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/34 ... potom.html

Kako god, Nikolaidis je zakuc'o.

Ono što je je još gore: Pirke u svojoj kolumni na portalu Bljesak, koje su - svakako - očaj, stavio Šarčevića i Nikolaidisa rame uz rame.

[Novak20]

Kako god, Nikolaidis je zakuc'o.

Ono što je je još gore: Pirke u svojoj kolumni na portalu Bljesak, koje su - svakako - očaj, stavio Šarčevića i Nikolaidisa rame uz rame.

Daj link ako nije problem.

[Škobo Habu]

Kako god, Nikolaidis je zakuc'o.

Ono što je je još gore: Pirke u svojoj kolumni na portalu Bljesak, koje su - svakako - očaj, stavio Šarčevića i Nikolaidisa rame uz rame.

Daj link ako nije problem.

[media]https://bljesak.info/kolumna/kolumne/gr ... nju/448286[/media]

[Bloo]

Veličković: Djeca i politički marketing
12. marta 2024.
Nenad Veličković

Ko i kako u Bosni i Hercegovini zastupa Konvenciju o pravima djeteta?

Komentar na Facebooku od prvog marta ove godine zbog kojeg je docent PMF-a i urednik portala Prometej Franjo Šarčević već sedam dana izložen kritikama, optužbama, uvredama i prijetnjama odnosio se na zloupotrebu djece u političkom marketingu, konkretno dječaka u maskirnoj uniformi sa grbom Republike BiH u prigrljaju sarajevske gradonačelnice Benjamine Karić. Takva iskorištavanja djece sve su češća pojava. Početkom ove školske godine učenici su statirali u promocijama načelnika Banovića, Bihaća, Bosanskog Petrovca, Centra, Ilidže, Kladnja, Modriče, Novog Sarajeva, Prnjavora, Sanskog Mosta, Trebinja, Ustikoline, Višegrada, Zvornika, Žepča…

Upravo takve mizanscene je imala na umu hrvatska pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, kad je prije osam godina preporučila kandidatima za parlamentarne izbore “da vode računa o zaštiti prava i interesa djece te da ne iskorištavaju djecu u političkoj kampanji”. Upozorenje je došlo kao rezultat zaključka da su “prikazi djece u političkom oglašavanju postali standard, a taj trend se samo pojačava. Slike djece koriste se u oglasima (u novinama, na plakatima i sl.), političari se fotografiraju zajedno sa svojom djecom, djeca se pojavljuju u kadru pokraj ili iza političara na nekom izbornom skupu, na otvaranju dječjih sportskih klubova, igrališta, knjižnica, škola, vrtića – posebno u slučaju političara na vlasti koji se bore za reizbor pa koriste svoju trenutnu poziciju kako bi otvarali nove objekte za djecu.”

Bosna i Hercegovina nema osobu koja bi podsjećala državu na obaveze preuzete prihvatanjem Konvencije o pravima djeteta. Jedina institucija koja bi imala takvu zadaću čini se da je Vijeće za djecu Bosne i Hercegovine, formirano kao “stručno, interresorno, savjetodavno i koordinirajuće tijelo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, zaduženo za promociju i zaštitu prava djece u Bosni i Hercegovini, a posebno za praćenje provođenja Akcionog plana za djecu Bosne i Hercegovine”.

Vijeće djeluje pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, a zadnji saziv imenovan 2021. godine broji 13 članica i članova. (Osam iz reda državnih službenika, dva iz reda nevladinih organizacija i tri iz reda akademske zajednice. Pored odluke o imenovanju nalazi se i odluka o visini naknade za svakog člana – 200 KM mjesečno.) Vijeće je imalo zadatak da do 5. marta ove godine Komitetu za prava djeteta UN-a (CRC) dostavi sedmi Izvještaj o provođenju konvencije o pravima djeteta u Bosni i Hercegovini. (Na sajtu Vijeća nema informacije da je to učinjeno.)

Detaljno Uputstvo za izradu izvještaja sa konkretnim pitanjima na koja je Bosna i Hercegovina trebala odgovoriti ima 72 stranice i ukupno 45 preporuka za napredak u zaštiti prava djeteta, ali se niti jedna ne odnosi na zloupotrebu djece u medijima i političkim kampanjama.

U Smjernicama za procjenu i utvrđivanje najboljeg interesa djeteta – Vodič za profesionalce, objavljenim u Sarajevu 2018. godine u izdanju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, naprimjer, jasno se opisuju načela zaštite pri stručnim i naučnim istraživanjima. Istraživač je obavezan od roditelja dobiti saglasnost, a od djeteta tzv. informirani pristanak, čime se obavezuje na transparentnost, iskrenost i odgovornost. Fotografisanje nije dopušteno.

Zašto ta etika obavezuje istraživače, ali ne i načelnike općina ili načelnice gradova?

Danas, u ponedjeljak, 11. marta 2024. vrtićka grupa moga sina planirala je posjetu gradonačelnici Sarajeva. Posjetu su inicirale i organizovale odgajateljice, koje se na sve načine trude ispuniti predškolski program, konkretno dio koji se odnosi na upoznavanje svoje okoline i ljudi koji tu žive. S tim odgojnim ciljem majka dječaka i ja nismo imali problem. Čak i petogodišnja djeca, sva koja gledaju Psiće u ophodnji, znaju da grad mora imati gradonačelnicu i, ako ništa drugo, zanimaće ih da vide kakvu kokoš za ljubimicu ima njihova gradonačelnica. Ali u vrtiću nam nisu mogli garantovati da se slike neće pojaviti u političkom marketingu gradonačelnice. Iz svega gore opisanog, nju i njene kolege na to ništa niti ne obavezuje. Zato smo odlučili dječaka taj dan lišiti vrtića.

I zahvalni smo Franji Šarčeviću što je to pitanje postavio. Izvan konteksta njegovog političkog angažmana i dugogodišnjeg ličnog sukoba sa neistomišljenicima koji su njegov komentar razumjeli drugačije, to se pitanje tiče svih roditelja. Zašto bi naša djeca statirala u promocijama političara i u njihovom degutantnom populizmu? Na koji način tako štitimo njihovu privatnost, na šta smo se Konvencijom o njihovim pravima obavezali? I šta je uopšte danas privatnost?

Komentar Franje Šarčevića zaslužio je daleko ozbiljniju raspravu od zapjenjene reakcije na društvenim mrežama. Za početak, bilo bi dobro znati kako na iskorištavanje djece u političke svrhe gledaju UNICEF, Save the Children i Vijeće za djecu Bosne i Hercegovine. Njihove komentare Školegijum će rado objaviti.

izvor: Školegijum

https://nomad.ba/velickovic-djeca-i-politicki-marketing

[swanfilter]

Trebali su krenuti od famoznog Ante, a koji za zivota ne pređe jedan obican most. Valjda na drugoj strani djeca u uniformama od rođenja ...

[piupiu]

Idemo ludo, idemo jako...

Kolumna Željka Ivankovića: Progon kritičke misli

Sarajevo, samozaljubljeno, uporno hoće da je po svemu i glavni grad, i otvoreni grad, i multietničan grad, pa čak velegrad, europska metropola… A usko je, tijesno je i stiješnjeno, ne čak toliko ni geografski koliko duhovno. Osim… Osim ako se poredi s gorima od sebe, s Istočnim Sarajevom, Banjom Lukom ili Mostarom, a to mu baš nije za neku pohvalu. I svako malo se takvim, tijesnim, uskogrudnim pokaže. A ne mislim na Sarajevo kao Sarajevo, nego na ono što se zove i što jest „političko Sarajevo“, a koje ga, talački, pretvaraju u zbroj mahala, koje i čine da Sarajevo egzemplarno živi svoju „filosofiju palanke“!

...

Ovdje bi svakako vrijedilo upozoriti sve one koji o Sarajevu i BiH pišu samo „niz dlaku“, da se ne usude slučajno naći neku manu ovoj „čaršiji bez mane“, ako žele doživotna sarajevska tapšanja po ramenu ili barem ako žele izbjeći da budu još jedan u nizu Bobana, Čovića, Dodika, Karadžića ili kako se sve ne etiketiraju ovdašnji intelektualci neistomišljenici, pa čak i nakon što su protiv takvih napisali više stranica nego svi tzv. „građanski“ ili „probosanski kadrovi“ riječi protiv ijednog jedinog od svojih „gazija“!

...

Jučer su aplaudirali Srđanu Puhalu i Draganu Bursaću, prekjučer Borisu Dežuloviću i Anti Tomiću, na isti način na koji su prije dvadeset pet, dvadeset, petnaest, dest ili koju godinu ranije aplaudirali Marku Vešoviću, Ugi Vlaisavljeviću, Ivanu Lovrenoviću, Dubravku Lovrenoviću, Željku Ivankoviću, Miljenku Jergoviću, Dragi Bojiću, Franji Niniću…, a onda su na svakoga od njih koji se usudio primijeniti isti aršin (kritičko mišljenje) na vlastitu sredinu, nalijepili stotine optužbi, etiketa, prijetnji, izložili ih medijskoim pogromima… I ne postoji nijedna bosanskohercegovačka iole eksponirana javna ličnost koja je bila pošteđena mrziteljskog i psovačkog linča sarajevske čaršije (napose ona kaurske krvi), ako se samo usudila neku od dominantnih bošnjačkih mitomanskih ili nacionalističkih paradigmi podvrgnuti kritici ili, ne daj bože, dovesti u pitanje. A ako zafali Srba i Hrvata, onda su za takvo što, za progon, dobri i „domaći izdajnici“ (Tarik Haverić, Enver Kazaz). I ne ostaje se samo na javnom pogromu koji provode tzv. ozbiljni mediji, nego se hajka seli i na drugorazredne i trećerazredne medije na kojima parazitiraju anonimni, glasni ili tihi (vjerski ili politički, svejedno) navijači (vidjeti FB i Instragram npr.), a progon u obliku prokazivanja i diskvalifikacija znade se spustiti i do razine džamijskih propovijedi petkom, što sam i sâm iskusio.

https://hrvatskiglasnik.ba/kolumna-zelj ... cke-misli/

[piupiu]

@Bloo Dobro pitanje. Samo pomalo naivno.

I zahvalni smo Franji Šarčeviću što je to pitanje postavio. Izvan konteksta njegovog političkog angažmana i dugogodišnjeg ličnog sukoba sa neistomišljenicima koji su njegov komentar razumjeli drugačije, to se pitanje tiče svih roditelja. Zašto bi naša djeca statirala u promocijama političara i u njihovom degutantnom populizmu? Na koji način tako štitimo njihovu privatnost, na šta smo se Konvencijom o njihovim pravima obavezali? I šta je uopšte danas privatnost?

[Škobo Habu]

Idemo ludo, idemo jako...

Kolumna Željka Ivankovića: Progon kritičke misli

Sarajevo, samozaljubljeno, uporno hoće da je po svemu i glavni grad, i otvoreni grad, i multietničan grad, pa čak velegrad, europska metropola… A usko je, tijesno je i stiješnjeno, ne čak toliko ni geografski koliko duhovno. Osim… Osim ako se poredi s gorima od sebe, s Istočnim Sarajevom, Banjom Lukom ili Mostarom, a to mu baš nije za neku pohvalu. I svako malo se takvim, tijesnim, uskogrudnim pokaže. A ne mislim na Sarajevo kao Sarajevo, nego na ono što se zove i što jest „političko Sarajevo“, a koje ga, talački, pretvaraju u zbroj mahala, koje i čine da Sarajevo egzemplarno živi svoju „filosofiju palanke“!

...

Ovdje bi svakako vrijedilo upozoriti sve one koji o Sarajevu i BiH pišu samo „niz dlaku“, da se ne usude slučajno naći neku manu ovoj „čaršiji bez mane“, ako žele doživotna sarajevska tapšanja po ramenu ili barem ako žele izbjeći da budu još jedan u nizu Bobana, Čovića, Dodika, Karadžića ili kako se sve ne etiketiraju ovdašnji intelektualci neistomišljenici, pa čak i nakon što su protiv takvih napisali više stranica nego svi tzv. „građanski“ ili „probosanski kadrovi“ riječi protiv ijednog jedinog od svojih „gazija“!

...

Jučer su aplaudirali Srđanu Puhalu i Draganu Bursaću, prekjučer Borisu Dežuloviću i Anti Tomiću, na isti način na koji su prije dvadeset pet, dvadeset, petnaest, dest ili koju godinu ranije aplaudirali Marku Vešoviću, Ugi Vlaisavljeviću, Ivanu Lovrenoviću, Dubravku Lovrenoviću, Željku Ivankoviću, Miljenku Jergoviću, Dragi Bojiću, Franji Niniću…, a onda su na svakoga od njih koji se usudio primijeniti isti aršin (kritičko mišljenje) na vlastitu sredinu, nalijepili stotine optužbi, etiketa, prijetnji, izložili ih medijskoim pogromima… I ne postoji nijedna bosanskohercegovačka iole eksponirana javna ličnost koja je bila pošteđena mrziteljskog i psovačkog linča sarajevske čaršije (napose ona kaurske krvi), ako se samo usudila neku od dominantnih bošnjačkih mitomanskih ili nacionalističkih paradigmi podvrgnuti kritici ili, ne daj bože, dovesti u pitanje. A ako zafali Srba i Hrvata, onda su za takvo što, za progon, dobri i „domaći izdajnici“ (Tarik Haverić, Enver Kazaz). I ne ostaje se samo na javnom pogromu koji provode tzv. ozbiljni mediji, nego se hajka seli i na drugorazredne i trećerazredne medije na kojima parazitiraju anonimni, glasni ili tihi (vjerski ili politički, svejedno) navijači (vidjeti FB i Instragram npr.), a progon u obliku prokazivanja i diskvalifikacija znade se spustiti i do razine džamijskih propovijedi petkom, što sam i sâm iskusio.

https://hrvatskiglasnik.ba/kolumna-zelj ... cke-misli/

Kolumna na temu Franje Šarčevića u kojoj je najmanje rečeno o Franji Šarčeviću. Tipični Ivanković.

[JoseMujica]

ne gumo više ni čitat ova kvaziintelektualna preseravanja

sruckaju redovno međusobom 4-5 likova, natječu se ko će ga kome više šuknut samo da sebe izboostaju...čisti vašar taštine

pored ovakvih intelektualnih gromada nije ni čudo što je narod nepismen....kojeg btw svi ovi kurčevi telektualci preziru i onda se još čude što ih niko ne jebe pet posto

[džakailibu]

Ocekujem da se javi onaj spisatelj iz vakufa ili bugojna, mlakic cini mi se. E on je vrh analitickog spisateljstva.

[piupiu]

Kolumna na temu Franje Šarčevića u kojoj je najmanje rečeno o Franji Šarčeviću. Tipični Ivanković.

Nije o Šarčeviću, nego o 'političkom Sarajevu' koje progoni neistomišljenike. Šarčević je samo povod i apostila.

[Škobo Habu]

Kolumna na temu Franje Šarčevića u kojoj je najmanje rečeno o Franji Šarčeviću. Tipični Ivanković.

Nije o Šarčeviću, nego o 'političkom Sarajevu' koje progoni neistomišljenike. Šarčević je samo povod i apostila.

Je, povod da na kraju kažeš više o sebi nego o Šarčeviću.

A "političko Sarajevo" je mnogo širi konstukt od onoga što se tvrdi da je. Neka vrsta borgovskog utočišta.

[Škobo Habu]

Nije dugo trebalo.

Sad barem znamo ko čiju busiju drži.

Paučina i promaja


Deset do bola

Što je potrebno da biste u samo nekoliko dana prešli put od lovine do lovca? Za ovu kafkijansku preobrazbu, čini se, nije potrebno mnogo, tek obraz od teflona, želudac od nehrđajućeg čelika i nezajažljivi ego, o čemu na najbolji način svjedoči primjer crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa, koji je sekundirajući bošnjačkim šovenima na jednoj lokalnoj bosanskohercegovačkoj televiziji, pristao sudjelovati u hajci na Franju Šarčevića, čime je učvrstio svoju nedodirljivu poziciju u panteonu bošnjačkih nacionalističkih hulja i njihovih multi-kulti šegrta. Šegrt bošnjačkog nacionalizma Bošnjačkim komšićoidima nije potrebna Nikolaidisova pamet. Toga u Bosni i Hercegovini imamo na pretek. Ta jeftina, primitivna svijest uspijeva ovdje kao korov na đubrištu. Ili tikve: nigdje tako dobro ne cvjetaju tikve kao po seoskim đubrištima. Da biste se uvjerili u to o čemu govorim, trebate samo otići ispred kakve zabite seoske prodavaonice pred kojom lokalni seoski filozofi od ranog jutra bistre politiku i ispijaju pivo, i gdje tikve cvjetaju u svim godišnjim dobima. Nikolaidis je u cijeloj ovoj priči tek jedan od onih "čudnih ljudi, čudna imena", što je bosanskohercegovački specifikum, koji prilježno servisiraju bošnjački nacionalizam, čime se, po inerciji iz socijalizma, licemjerno fingira nepostojeća multietničnost. U Nikolaidisovu slučaju riječ je, dakle, o uvoznoj robi, o samoprozvanom regionalnom ekspertu za Bosnu i Hercegovini, jednom od onih šegrta bošnjačkog nacionalizma kakvih je puna Hrvatska, a čije znanje o ovoj zemlji započinje i završava na ocjeni sarajevskih ćevapa, jedna filozofska škola koju bi zbog toga mogli primjereno nazvati Deset do bola, "supkultura" koja je naglo dobila na važnosti osipanjem domaćih multi-kulti snaga, koje su se svele na par ostarjelih i potrošenih čudaka koji su svoj manjinski identitet godinama koristili isključivo kao unosnu monetu. Riječ je zapravo o nezajažljivom palanačkom egu koji se nesmiljeno dodvorava svojoj ciljanoj publici. A ako usput kane i kakav benefit, kakva parica ili nagrada, tim bolje. Mračni predjeli bosanstva Ništa u cijelom ovom slučaju nije novost: pišući u svom kapitalnom "Času lobotomije" o Muhamedu Filipoviću i njegovu sinu Nenadu koji je svojevremeno ispisivao nesuvisle novinske plahte po medijima, spajajući u svojim tekstovima nespojivo, kao da dovodite u izravnu vezu nanine baklave i Kantovu filozofiju, Tarik Haverić je spomenuo "mračne predjele bosanstva napučene umišljenim veličinama čiji nâm ne može ni dorat ponijeti a pamet (i obraz!) može i horoz", nazivajući likove iz naše specifične šovinističke farse, kakvi mogu uspijevati samo u okrilju većinskog nacionalizma, "narcisoidnim spodobama koje se hrane lakovjernošću okoline i idolatrijom što im je iskazuju prateći novodemokratski novinarski vokali". Andrej Nikolaidis svojim je bosansko-patriotskim angažmanom već poodavno zalutao u "mračne predjele bosanstva". U njegovu obračunu sa Šarčevićem postoje, vjerujem, i osobni razlozi. Šarčević je, tako, prije otprilike godinu dana na svom portalu prenio tekst Nevena Šimića "Pisac u gaćicama", u kojemu je Šimić ogolio Nikolaidisovo višegodišnje plutanje na valu bošnjačkog nacionalizma, čime je Šarčević indirektno taknuo u najopasniji osinjak, a riječ je o spisateljskim taštinama koje su u pravilu preteške i za damper, a kamo li za onog Haverićeva dorata. Nikolaidis je, što je samo još jedan apsurdan detalj iz ove bizarne komedije, uvjereni "ljevičar". U njegovu slučaju možda je preuzetno koristiti izraz salonski ljevičar. Prije bih ga, u skladu s digitalnim dobom, nazvao "viber ljevičarem", jednim od onih koji su iz sigurnosti vlastitog doma spremni sudjelovati u političkim hajkama na neistomišljenike, što je u principu samo jedan nešto kompleksniji vid onih odurnih internetskih komentara, s tim da Nikolaidisu treba odati priznanje što je iza svojih javno iznesenih nebuloza uvijek spremno stajao svojim imenom i prezimenom, i to ne zbog načela, daleko im kuća, već upravo zbog svog kronično oboljelog ega. Ego kao osnovno načelo O Nikolaidisovu "ljevičarenju" na najbolji način govori njegova teza o primarnim i sekundarnim nacionalizmima, bez obzira što je u samom startu Nikolaidis zamijenio teze: "primarni nacionalizam" iz njegove nesuvisle teze, ako se načas zajedno s Nikolaidisem uvaljamo u toplu i smrdljivu šovinističku kaljužu, u jednom društvu kakvo je bosanskohercegovačko može biti isključivo nacionalizam većinskog naroda. Možemo otići i korak dalje, pa do kraja razgolititi ovu tezu: ako govorimo o primarnom i sekundarnom nacionalizmu, onda, po automatizmu, govorimo i o primarnom i sekundarnom fašizmu, jer je jedno nužni preduvjet za drugo. Dakle, je li moguće govoriti o boljem ili lošijem fašizmu? Moguće je, ali samo kao svojevrsnu apologiju ove pogubne ideologije. Ovaj primjer govori i o tome koliko su ova dva radikalna pola, salonska, odnosno viber ljevica i nadiruće desnilo, zapravo dvije strane jedne te iste medalje, koje se međusobno pothranjuju, brišući pritom onu tanku liniju koja ih je nekada razdvajala. Ego je, dakle, osnovno načelo današnje nadobudne ljevice, "kavijarske ljevice", kako je naziva francuska spisateljica Camille Kouchner. Drugim riječima, postoji li u etičkom pogledu bitna razlika između šegrtovanja Slobodanu Miloševiću s jedne i Reufu Bajroviću s druge strane? Postoji, rekao bih: ona je prije svega "kvalitativna", u smislu da je ona prva bila "isplativija". Bludničenje povijesti Narcisoidne francuske lijeve intelektualce iz druge polovice dvadesetog stoljeća, čija je ikona bio filozof i pisac Jean-Paul Sartre, mađarsko-britanski pisac i novinar Arthur Koestler opisao je kao "mala očijukala iz Saint-Germain-des-Presa" i kao "voajere koji su kroz rupu na zidu promatrali bludničenje Povijesti", čime je aludirao na njihovu pasivnu ulogu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Slično Andreju Nikolaidisu u našem slučaju, koji je bosanskohercegovačko "bludničenje Povijesti" gledao preko malih ekrana, da bi se zatim nametnuo kao vrhunaravni arbitar po pitanju Bosne i Hercegovine, što traje već više od dva desetljeća, koji nama ovdje, glupima kakve nas je Bog dao, tumači što nas je snašlo. Na promociji književnog nedjela jednog sarajevsko-banjolučkog eksperta za ustaško-uzepeovski podmladak, jedan od predstavljača bio je i Andrej Nikolaidis. Nekom božanskom ironijom, sponzor tog nacionalističkog derneka bio je najveći bosanskohercegovački proizvođač toalet papira. Zaključak ove montipajtonovske groteske nameće se sam po sebi: ako ona čehovljevska puška, koja visi na zidu u prvom činu drame, u završnici obavezno mora opaliti, nije teško pretpostaviti koja je uloga toalet papira u završnici jedne slične šovinističke farse. Problem Andreja Nikolaidisa i njegovih sugovornika s Franjom Šarčevića prvenstveno je problem njihovih nabubrjelih taština: teško se pomiriti s činjenicom da im je netko poput Franje Šarčevića, prezrene manjine u "njihovu" gradu, u svakom smislu, i u intelektualnom i u moralnom, superioran. U spomenutoj emisiji Nikolaidis je Šarčevićev portal Prometej.ba proglasio "režimskim glasilom". Mogli bismo, da bi do kraja ogolili Nikolaidisovo poznavanje Bosne i Hercegovine, spomenuti i onu poznatu poštapalicu o Mari i krivom muškom spolovilu. Nisam ginekolog, al mogu pogledati, kaže on i nabode onaj ćevap. -
Pročitajte više na: https://bljesak.info/kolumna/kolumne/de ... ola/449205

[JoseMujica]

ko sve Nikolaidisa napada i bez čitanja, s bjanko potpisom, sam na njegovoj strani

a i već im je čoek podero prvi saff, ovih "inteligentnijih" kritičara

[Novak20]

U verbalnom (s)udaru tuđih ega (taština) ne biraju se sredstva. Ima tu dosta nebitnih doskočica, bitnih "fula", a ima i onih suštinski važnih političko-ideoloških stvari i stavova aktera ovakvih "polemika" i članaka.

Publika gleda tko je koga "poderao" ili tko je na čijoj strani što meni nije prioritet nego povod da se razmišlja, diskutira, odbaci nebitno i izvuče vlastiti zaključak o onome što je bitno. U suprotnom, svjesno ili nesvjesno pridružujemo se hajci i to ne u ulozi lovca i lovine nego kerova goniča.

Zato je bolje raspravljati o suštini da bi eventualno znali kome dati ili uskratiti podršku ako smo već zainteresirani za temu.

Ekipa Prometej.ba Nikolaidisu već neko vrijeme zamjera njegovo nepotrebno političko-ideološko svrstavanje uz one političke aktere u BiH za koje misle da ne mogu i neće riješiti probleme te da pisac bespotrebno doljeva ulje na vatru tvrdnjom da je većinski nacionalizam SDFA tipa sasvim ok.

Nikolaidisovo pojavljivanje u tv emisiji sa Reufom B. u vrijeme hajke na F.Š. bilo je okidač za "polemiku". Rekao bih neravnopravnu jer je crnogorac trenutno u manjini.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/pi ... icama-5519

Nije lako Bosnu i Hercegovinu promišljati cjelovito, kroz analizu tri destruktivne etnopolitike koje je progresivno unazađuju. Pretežak je to zadatak za regionalnog mislioca. Valjalo bi pisati analitički promišljeno, logično, smireno, sa sigurnim znanjem o onome o čemu se piše. Riječju, odgovorno. Istupi Andreja Nikolaidisa, pisca i kolumnista s crnogorskom adresom, kontinuirano pokazuju da on za takav analitički postupak nije kognitivno spreman. Neki zlonamjernik dodat će da pokazuju i ozbiljne etičke deficite.

Za početak, spomenimo da je Nikolaidis uporan u podržavanju političkih aktera u BiH koji zagovaraju građansku državu. To što građanska država kakvu zagovaraju SDA i DF ima miloševićevski efekt na odnose u BiH, ne treba zagolicati onu sivkastu tvar između piščeve lijeve i desne sljepoočnice. Ne treba aktivirati kognitivne i etičke alarme uvaženog pisca. Naravno pod optimističnom pretpostavkom da pisac posjeduje rečene mehanizme. Podržavati danas u BiH esdeaovsko-deefovski tip građanštine, jednako je intelektualno i etički promišljeno kao podržavati građansku viziju Jugoslavije kakvu je krajem 80-ih inaugurirao već spomenuti bankar iz Požarevca. Tu je i Dodikovo tuđmanističko divljanje, pa sve izgleda kao jedan fini i beskonačni skeč, s déjà vu efektom.

Mada je ta ideja, da javno podržiš jednu destruktivnu političku agendu, vrlo zavodljiva kao potencijalna satirička vodilja. Kao polazna tačka kako ismijavati političku glupost i njene glavne političke i medijske protagoniste. Ona je (ideja), citirajmo Nikolaidisa, beskrajno šarmantna u svom idiotizmu. Mali je problem što uvaženi pisac političke destruktivce u BiH podržava bez ironijskog odmaka. Da njegova analitička misao nije lišena upravo idiotizma, pokazuje cijeli citat:

[JoseMujica]

U verbalnom (s)udaru tuđih ega (taština) ne biraju se sredstva. Ima tu dosta nebitnih doskočica, bitnih "fula", a ima i onih suštinski važnih političko-ideoloških stvari i stavova aktera ovakvih "polemika" i članaka.

Publika gleda tko je koga "poderao" ili tko je na čijoj strani što meni nije prioritet nego povod da se razmišlja, diskutira, odbaci nebitno i izvuče vlastiti zaključak o onome što je bitno. U suprotnom, svjesno ili nesvjesno pridružujemo se hajci i to ne u ulozi lovca i lovine nego kerova goniča.

Zato je bolje raspravljati o suštini da bi eventualno znali kome dati ili uskratiti podršku ako smo već zainteresirani za temu.

Ekipa Prometej.ba Nikolaidisu već neko vrijeme zamjera njegovo nepotrebno političko-ideološko svrstavanje uz one političke aktere u BiH za koje misle da ne mogu i neće riješiti probleme te da pisac bespotrebno doljeva ulje na vatru tvrdnjom da je većinski nacionalizam SDFA tipa sasvim ok.

Nikolaidisovo pojavljivanje u tv emisiji sa Reufom B. u vrijeme hajke na F.Š. bilo je okidač za "polemiku". Rekao bih neravnopravnu jer je crnogorac trenutno u manjini.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/pi ... icama-5519

Nije lako Bosnu i Hercegovinu promišljati cjelovito, kroz analizu tri destruktivne etnopolitike koje je progresivno unazađuju. Pretežak je to zadatak za regionalnog mislioca. Valjalo bi pisati analitički promišljeno, logično, smireno, sa sigurnim znanjem o onome o čemu se piše. Riječju, odgovorno. Istupi Andreja Nikolaidisa, pisca i kolumnista s crnogorskom adresom, kontinuirano pokazuju da on za takav analitički postupak nije kognitivno spreman. Neki zlonamjernik dodat će da pokazuju i ozbiljne etičke deficite.

Za početak, spomenimo da je Nikolaidis uporan u podržavanju političkih aktera u BiH koji zagovaraju građansku državu. To što građanska država kakvu zagovaraju SDA i DF ima miloševićevski efekt na odnose u BiH, ne treba zagolicati onu sivkastu tvar između piščeve lijeve i desne sljepoočnice. Ne treba aktivirati kognitivne i etičke alarme uvaženog pisca. Naravno pod optimističnom pretpostavkom da pisac posjeduje rečene mehanizme. Podržavati danas u BiH esdeaovsko-deefovski tip građanštine, jednako je intelektualno i etički promišljeno kao podržavati građansku viziju Jugoslavije kakvu je krajem 80-ih inaugurirao već spomenuti bankar iz Požarevca. Tu je i Dodikovo tuđmanističko divljanje, pa sve izgleda kao jedan fini i beskonačni skeč, s déjà vu efektom.

Mada je ta ideja, da javno podržiš jednu destruktivnu političku agendu, vrlo zavodljiva kao potencijalna satirička vodilja. Kao polazna tačka kako ismijavati političku glupost i njene glavne političke i medijske protagoniste. Ona je (ideja), citirajmo Nikolaidisa, beskrajno šarmantna u svom idiotizmu. Mali je problem što uvaženi pisac političke destruktivce u BiH podržava bez ironijskog odmaka. Da njegova analitička misao nije lišena upravo idiotizma, pokazuje cijeli citat:

stani malo...pogrešno si napisao i shvatio...molim te pročitaj šta je Nikolaidis izvorno napisao...ne kaže Nikolaidis da je bošnjački nacionalizam OK, već čovjek kaže da se ne može porediti sa srpskim i hrvatskim, koji su imperijalni nacionalizmi, te je zbog toga ovaj bošnjački tek sekundarno opasan.

I mislim da je Nikolaidis tu u pravu, posebno kada se uzmu u obzir geostrateške okolnosti, te historijsko iskustvo Bosne i Bošnjaka...sve fakti koje ovi zanemaruju zbog sopstvene guzice.

I to je stvarni problem ovdje, činjenica što je Nikolaidisovim kritičarima, ovaj bošnjački nacionalizam direktna konkurencija za vlast. Te ga sasvim logično zbog toga i vide kao veću opasnost (po sebe) i zbog toga im puno više smeta, te se njime primarno bave.

Ne oglašavaju se zbog stalnih ispada srpskog ili hrvatskog šovinizma, jer su im to partneri koji ih drže u vlasti. A pri tome, sasvim uredno zauzimaju Ustavom propisane kvote za Bošnjake i glume borbu protiv nacionalizma, a da im pri tome nimalo ne smetaju bošnjački glasovi. Zaboravljaju da su Bošnjaci glasali protiv SDA i prije svega protiv kriminala SDA, a ne protiv Bosne i Hercegovine. Ovi ljudi od cjepanice ne vide šumu.

I mislim da je trenutno teško opisati veće licemjerstvo od ove "borbe", kasabskih kvaziliberala u zagrljaju srpskih i hrvatskih šovinista, protiv bošnjačkog nacionalizma

[Truba]

https://www.nedjelja.ba/hr/komentari/bo ... asno/32567

Nažalost, Prometej.ba i Franjo Šarčević su objavili naivnu kritiku moje knjige, ali moj odgovor nisu, iako sam to s zahtijevao. Toliko o njegovu poimanju slobode medija i korektnom odnosu prema onima koji drugačije razmišljaju.

[Novak20]

U verbalnom (s)udaru tuđih ega (taština) ne biraju se sredstva. Ima tu dosta nebitnih doskočica, bitnih "fula", a ima i onih suštinski važnih političko-ideoloških stvari i stavova aktera ovakvih "polemika" i članaka.

Publika gleda tko je koga "poderao" ili tko je na čijoj strani što meni nije prioritet nego povod da se razmišlja, diskutira, odbaci nebitno i izvuče vlastiti zaključak o onome što je bitno. U suprotnom, svjesno ili nesvjesno pridružujemo se hajci i to ne u ulozi lovca i lovine nego kerova goniča.

Zato je bolje raspravljati o suštini da bi eventualno znali kome dati ili uskratiti podršku ako smo već zainteresirani za temu.

Ekipa Prometej.ba Nikolaidisu već neko vrijeme zamjera njegovo nepotrebno političko-ideološko svrstavanje uz one političke aktere u BiH za koje misle da ne mogu i neće riješiti probleme te da pisac bespotrebno doljeva ulje na vatru tvrdnjom da je većinski nacionalizam SDFA tipa sasvim ok.

Nikolaidisovo pojavljivanje u tv emisiji sa Reufom B. u vrijeme hajke na F.Š. bilo je okidač za "polemiku". Rekao bih neravnopravnu jer je crnogorac trenutno u manjini.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/pi ... icama-5519
......

stani malo...pogrešno si napisao i shvatio...molim te pročitaj šta je Nikolaidis izvorno napisao...ne kaže Nikolaidis da je bošnjački nacionalizam OK, već čovjek kaže da se ne može porediti sa srpskim i hrvatskim, koji su imperijalni nacionalizmi, te je zbog toga ovaj bošnjački tek sekundarno opasan.

I mislim da je Nikolaidis tu u pravu, posebno kada se uzmu u obzir geostrateške okolnosti, te historijsko iskustvo Bosne i Bošnjaka...sve fakti koje ovi zanemaruju zbog sopstvene guzice.........

Nacionalizam je u suštini ideologija. Primarni cilj te ideologije je pretvaranje naroda u naciju kroz formiranje nacionalne države. U tom smislu srrpski, hrvatski, crnogorski pa i bošnjački nacionalizam su isti. Sve i jedan je gledao ili gleda da u toj nacionalnoj državi živi većina njegovog naroda koji bi sa manjinama činio naciju. To su te utopijske priče tipa Hrvatska do Drine ili Srbija od Karlovca do Albanije, BiH i Sandžak. Imperijalnim nacionalizmom bih nazvao Hitlerov ekstremni nacionalizam - nacizam i njegovu želju da "očisti" lebensraum bez obzira što na tom nekom prostoru nikada nije bilo Nijemaca.

Ako bih već poredio nacionalizme malih južnoslavenskih balkanskih naroda ne bih to radio kao što radi Nikolaidis. Nekako mi suviše banalno i netočno izgleda priča o primarno i sekundarno opasnom nacionalizmu i mislim da je problem sasvim druge prirode jer je za razliku od manje - više ostvarenih nacionalizama susjeda i komšija koji su preživjeli kao narodi i otrgli se od okupatora i "tutora" , bošnjački nacionalizam je jednostavno "malo" zakasnio, odnosno puno je mlađi od ovih ostalih koji su se razvijali u skladu sa trendovima 18., 19. i 20. stoljeća.

U to prvo vrijeme nacionalne pokrete vodila je obrazovana elita koju je slijedio manje-više nepismen narod u procesu koji je vodio oslobađanju od zapadne i istočne imperije i formiranju ovih malih nacija i nacionalnih država. Bošnjačka elita, a ovdje ne pišem o pojedincima nažalost nije vodila trendovsku nacionalnu politiku vlastitog osamostaljenja i pokušaja uvlačenja "pravoslavnih" i "katolika" u bošnjačku-bosansku naciju nego se do kraja držala Porte i religijskog ubjeđenja u tumačenju društvenih procesa dok su u isto vrijeme Hrvati u A-U npr vagali između južnoslavenske-ilirske i Matice Hrvatske. Kasniji pokušaji formiranja nacije u BiH nakon okupacije i aneksije od strane A-U su jednostavno propali, a propala je i A-U. Ni u Kraljevini SHS i "prvoj" Jugoslaviji Bošnjaci odnosno tadašnji muslimani pa poslije Muslimani nisu bolje prošli niti ih je tko shvatao i prihvatao kao nacionaliste, a BiH je WW II dočekala pocijepana na banovine. Komunisti su vratili i očuvali BiH kao republiku Muslimana, Srba i Hrvata ali je ironično da nacionalni identiteti nisu potencirani, odnosno potenciran je onaj jugoslavenski koji se na prvi veći udar združenih nacionalizama '90.-ih raspao u krvi.

Što hoću reći.

Ne sporim loše historijsko iskustvo Bosne i Bošnjaka ali zašto onda ne reći i loše iskustvo Hrvata i Srba u toj "Bosni". Svi su u nekom vremenu dobro na.ebali na prostoru današnje BiH kako od imperija tako i od sile divljeg nacionalizma onih drugih. Problem je u tome što su sva tri nacionalizma u BiH neostvarena do kraja ali ipak suspregnuta. Hrvatski nacionalizam od strane EU i MZ, srpski od strane MZ i Amerike, a bošnjački koji nije ostvario željenu nacionalnu državu na čitavom prostoru BiH upravo zbog rata i ovakve DMS organizacije dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Naravno, ni ova pat pozicija ne čini ni jedan od ovih nacionalizama sekundarnim ni manje opasnim ali daje vremena da se mirnim putem proba naći balans između tri naroda i Ostalih dok je samo formiranje jedinstvene nacije u BiH jednostavno nemoguć ili je moguć proces koji bi trebao trajati desetinama pa i stotinama godina. Barem ja tako mislim.

[Novak20]

........

I to je stvarni problem ovdje, činjenica što je Nikolaidisovim kritičarima, ovaj bošnjački nacionalizam direktna konkurencija za vlast. Te ga sasvim logično zbog toga i vide kao veću opasnost (po sebe) i zbog toga im puno više smeta, te se njime primarno bave.

Ne oglašavaju se zbog stalnih ispada srpskog ili hrvatskog šovinizma, jer su im to partneri koji ih drže u vlasti. A pri tome, sasvim uredno zauzimaju Ustavom propisane kvote za Bošnjake i glume borbu protiv nacionalizma, a da im pri tome nimalo ne smetaju bošnjački glasovi. Zaboravljaju da su Bošnjaci glasali protiv SDA i prije svega protiv kriminala SDA, a ne protiv Bosne i Hercegovine. Ovi ljudi od cjepanice ne vide šumu.

I mislim da je trenutno teško opisati veće licemjerstvo od ove "borbe", kasabskih kvaziliberala u zagrljaju srpskih i hrvatskih šovinista, protiv bošnjačkog nacionalizma

Ne mogu se složiti da se Prometej. ba ne oglašava zbog stalnih ispada srpskog ili hrvatskog šovinizma na Bošnjake. Desetine članaka je napisano u tom pravcu radi osude politika koje stoje iza izljeva šovinističke mržnje ali Prometej jednostavno nije dnevni internet portal koji stigne procesuirati svaki takav događaj kao što to recimo radi nekada Slobodna Bosna ili Patria, npr uz masu komentara na društvenim mrežama koje skoro nitko ne kontrolira.

Stoga od pisaca na Prometej.ba i ne očekujem da se oglase na svako pojedinačno šovinističko nedjelo nego na ono koje im je interesantno u smislu identifikacije i razvoja političkih procesa u BiH.

Pošto je bilo čiji nacionalizam ideologija, u demokraciji je dopušteno da postoje i druge ideologije poput ove "kvaziliberalne" koja se u današnje vrijeme zalaže za slabljenje i nestanak nacionalizma radi davanja prostora pravu i pravnoj državi. Naravno da ti liberali žele vlast da bi mogli provoditi ono što su naumili i ne pada mi na pamet da ih zbog toga osudim na način kako to čini to čini Nikolaidis pa i ti.

Ako ćemo razmišljati u tim okvirima banalnosti onda bih i ja mogao napisati da Bošnjaci zauzimaju Ustavom predviđene kvote predviđene za pripadnike drugih naroda i Ostalih tamo gdje su većina te glume borbu protiv nacionalizma kroz kvazigrađanštinu , a da im pri tome ne smetaju glasovi drugih koje izbacuju sa pozicija da bi vladali kako oni misle da treba bez upliva tih drugih koji se svode na nivo manjinskih glasača radi balansa u mđusobnoj borbi bošnjačkih i kvazigrađanskih nacionalističkih elita.

Zašto je to tako i zašto ti misliš da bi potpisao Nikolaidisa bez čitanja možda najbolje govori ovaj odlomak članka Prometej.ba iz 2012.

Postoji jedna anegdota vezana uz nacionalizam, koju donosi ruski filozof N. Berdjajev, koja kaže da se u jednom francuskom društvu, u kojem su bili okupljeni ugledni politički djelatnici, neki Francuz uzrujavao zbog Engleza koji sebe smatraju prvim narodom s posebnom, velikom misijom u svijetu i ne priznaju da su jednaki s drugim narodima. Drugi Francuz je na to oštroumno primijetio: „Zbog čega se vi tako uzrujavate, ta mi Fracuzi to isto mislimo o sebi?“ Tada je onaj odgovorio: „Da, ali to je istina.“

Dakle, Francuzu je razumljiv francuski nacionalizam, ali nije engelski. Svaka ideolgija vjeruje u svoju ispravnost i neupitnost. Logička forma svima je ista, razlikuju se samo po sadržaju kojeg apsolutiziraju. Nacionalističke ideologije kod nas se temelje uglavnom na dva elementa: nacionalnom i religijskom, koji su usko povezani i ponekad ih je nemoguće razlikovati. Sekularne drževe još nema ni na vidiku. Nacionalističke ideologije svoje postojanje temelje na međusobnoj mržnji i strahu te zaoštrenoj, najčešće iracionalnoj, suprotstavljenosti. Nacionalizam je postao najveća vrijednost i „globalni stav“ (Sartre) kroz kojeg se promatra svijet i životni procesi u cjelini

[Škobo Habu]

Evo i Vuka...Red Krleže, red Lovrenovića, red Rodoljuba Čolakovića, ukrajinskog nacizma i ruskog čojstva.

[media]
https://preokret.info/index.php/2024/03 ... itulacija/ [/media]

[n+1]

Jebote, ima li ko da se nije oglasio. To koliko se bavimo ovim pitanjem, tako banalnim, a ustvari varijacijom na milion puta ponovljenu temu, samo pokazuje koliko smo intelektualno bankrotirani, i koliko je javni diskurs srozan na nivo turske sapunice, samo za ljude koji vole misliti da su intelektualci.

Isčitavanje ko je šta rekao, i ko je na čijoj strani, zapravo je samo mahalsko tračanje prenešeno na stranice internet magazina i portala, i uvijeno u diskurs o tobože demokratskom društvu i pravima.

[JoseMujica]

U verbalnom (s)udaru tuđih ega (taština) ne biraju se sredstva. Ima tu dosta nebitnih doskočica, bitnih "fula", a ima i onih suštinski važnih političko-ideoloških stvari i stavova aktera ovakvih "polemika" i članaka.

Publika gleda tko je koga "poderao" ili tko je na čijoj strani što meni nije prioritet nego povod da se razmišlja, diskutira, odbaci nebitno i izvuče vlastiti zaključak o onome što je bitno. U suprotnom, svjesno ili nesvjesno pridružujemo se hajci i to ne u ulozi lovca i lovine nego kerova goniča.

Zato je bolje raspravljati o suštini da bi eventualno znali kome dati ili uskratiti podršku ako smo već zainteresirani za temu.

Ekipa Prometej.ba Nikolaidisu već neko vrijeme zamjera njegovo nepotrebno političko-ideološko svrstavanje uz one političke aktere u BiH za koje misle da ne mogu i neće riješiti probleme te da pisac bespotrebno doljeva ulje na vatru tvrdnjom da je većinski nacionalizam SDFA tipa sasvim ok.

Nikolaidisovo pojavljivanje u tv emisiji sa Reufom B. u vrijeme hajke na F.Š. bilo je okidač za "polemiku". Rekao bih neravnopravnu jer je crnogorac trenutno u manjini.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/pi ... icama-5519
......

stani malo...pogrešno si napisao i shvatio...molim te pročitaj šta je Nikolaidis izvorno napisao...ne kaže Nikolaidis da je bošnjački nacionalizam OK, već čovjek kaže da se ne može porediti sa srpskim i hrvatskim, koji su imperijalni nacionalizmi, te je zbog toga ovaj bošnjački tek sekundarno opasan.

I mislim da je Nikolaidis tu u pravu, posebno kada se uzmu u obzir geostrateške okolnosti, te historijsko iskustvo Bosne i Bošnjaka...sve fakti koje ovi zanemaruju zbog sopstvene guzice.........

Nacionalizam je u suštini ideologija. Primarni cilj te ideologije je pretvaranje naroda u naciju kroz formiranje nacionalne države. U tom smislu srrpski, hrvatski, crnogorski pa i bošnjački nacionalizam su isti. Sve i jedan je gledao ili gleda da u toj nacionalnoj državi živi većina njegovog naroda koji bi sa manjinama činio naciju. To su te utopijske priče tipa Hrvatska do Drine ili Srbija od Karlovca do Albanije, BiH i Sandžak. Imperijalnim nacionalizmom bih nazvao Hitlerov ekstremni nacionalizam - nacizam i njegovu želju da "očisti" lebensraum bez obzira što na tom nekom prostoru nikada nije bilo Nijemaca.

Ako bih već poredio nacionalizme malih južnoslavenskih balkanskih naroda ne bih to radio kao što radi Nikolaidis. Nekako mi suviše banalno i netočno izgleda priča o primarno i sekundarno opasnom nacionalizmu i mislim da je problem sasvim druge prirode jer je za razliku od manje - više ostvarenih nacionalizama susjeda i komšija koji su preživjeli kao narodi i otrgli se od okupatora i "tutora" , bošnjački nacionalizam je jednostavno "malo" zakasnio, odnosno puno je mlađi od ovih ostalih koji su se razvijali u skladu sa trendovima 18., 19. i 20. stoljeća.

U to prvo vrijeme nacionalne pokrete vodila je obrazovana elita koju je slijedio manje-više nepismen narod u procesu koji je vodio oslobađanju od zapadne i istočne imperije i formiranju ovih malih nacija i nacionalnih država. Bošnjačka elita, a ovdje ne pišem o pojedincima nažalost nije vodila trendovsku nacionalnu politiku vlastitog osamostaljenja i pokušaja uvlačenja "pravoslavnih" i "katolika" u bošnjačku-bosansku naciju nego se do kraja držala Porte i religijskog ubjeđenja u tumačenju društvenih procesa dok su u isto vrijeme Hrvati u A-U npr vagali između južnoslavenske-ilirske i Matice Hrvatske. Kasniji pokušaji formiranja nacije u BiH nakon okupacije i aneksije od strane A-U su jednostavno propali, a propala je i A-U. Ni u Kraljevini SHS i "prvoj" Jugoslaviji Bošnjaci odnosno tadašnji muslimani pa poslije Muslimani nisu bolje prošli niti ih je tko shvatao i prihvatao kao nacionaliste, a BiH je WW II dočekala pocijepana na banovine. Komunisti su vratili i očuvali BiH kao republiku Muslimana, Srba i Hrvata ali je ironično da nacionalni identiteti nisu potencirani, odnosno potenciran je onaj jugoslavenski koji se na prvi veći udar združenih nacionalizama '90.-ih raspao u krvi.

Što hoću reći.

Ne sporim loše historijsko iskustvo Bosne i Bošnjaka ali zašto onda ne reći i loše iskustvo Hrvata i Srba u toj "Bosni". Svi su u nekom vremenu dobro na.ebali na prostoru današnje BiH kako od imperija tako i od sile divljeg nacionalizma onih drugih. Problem je u tome što su sva tri nacionalizma u BiH neostvarena do kraja ali ipak suspregnuta. Hrvatski nacionalizam od strane EU i MZ, srpski od strane MZ i Amerike, a bošnjački koji nije ostvario željenu nacionalnu državu na čitavom prostoru BiH upravo zbog rata i ovakve DMS organizacije dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Naravno, ni ova pat pozicija ne čini ni jedan od ovih nacionalizama sekundarnim ni manje opasnim ali daje vremena da se mirnim putem proba naći balans između tri naroda i Ostalih dok je samo formiranje jedinstvene nacije u BiH jednostavno nemoguć ili je moguć proces koji bi trebao trajati desetinama pa i stotinama godina. Barem ja tako mislim.

ako ćemo se već baviti Gellnerovom postavkom nacionalizma kao naciji-državi kao primarnom cilju nacionalizma, onda imamo državu-naciju, a to je Bosna i Hercegovina. To mnogi u BiH ne vole ni čuti, ali je de facto tako, jer gdje god dođemo s BiH pasošem drugi nas vide kao Bosance i hercegovce, a ne kao Bošnjake, Hrvate, Srbe ili ostale. Za ostatak svijeta naše lokalno preseravanje je banalnost bez pokrića.

Dalje, primarni problem te države-nacije su imperijalni nacionalizmi iz susjedstva, Srbijanski i Hrvatski, koji Bosnu vide kao svoj Lebensraum i mislim da ćeš se složiti da su upravo zbog toga vođeni ratovi 90-tih. I glede toga, kada se teorijska postavka pretoči u empirijsku praksu, Nikolaidis možda nije 100% u pravu (čisto jer ne smatram ni da sam sam 100% u pravu), ali je daleko bliže istini nego njegovi kritičari, koji šilje kitu, ne zbog teorije ili drkanja čistih pojmova, već zbog banalne foteljaške politike.

Što je tiče narativa o kašnjenju, pa kroz historiju vidimo da neka društa sazrijevaju ranije, a neka kasnije, dok sva prođu kroz jednake ili slične društvene procese. Isto tako se zaboravlja da je ovo postkolonijalno područje, koje hronično pati od istih boljki kao i ostatak postkolonijalnog svijeta. Mi možda sebe ne vidimo tako jer smo u Evropi, a kolonije su bile po Africi i Aziji. Mi se možemo furati da nećemo, ali ljudi nisu izmislili puno obrazaca ponšanja i modeliranja društva, tako da imamo beskonačni niz ponavljanja.

I sve dok se Beograd i Zagreb, a to gledamo i slušamo svakodnevno od Vučića, Plenkovića i Milanovića, više bave Bosnom nego sopstvenim državama bošnjački nacionalizam će biti sekundran. Naprosto jer je to pasivni nacionalizam. Štaviše, većina Bošnjaka-muslimana i ne razumije šta je nacionalizam, niti kako je historijski nastao. Nacionalizam kao ideologija, je nastao iz liberalizma, te je u svojim korijenima antireligijska i svjetovna, racionalistička ideologija.

[JoseMujica]

........

I to je stvarni problem ovdje, činjenica što je Nikolaidisovim kritičarima, ovaj bošnjački nacionalizam direktna konkurencija za vlast. Te ga sasvim logično zbog toga i vide kao veću opasnost (po sebe) i zbog toga im puno više smeta, te se njime primarno bave.

Ne oglašavaju se zbog stalnih ispada srpskog ili hrvatskog šovinizma, jer su im to partneri koji ih drže u vlasti. A pri tome, sasvim uredno zauzimaju Ustavom propisane kvote za Bošnjake i glume borbu protiv nacionalizma, a da im pri tome nimalo ne smetaju bošnjački glasovi. Zaboravljaju da su Bošnjaci glasali protiv SDA i prije svega protiv kriminala SDA, a ne protiv Bosne i Hercegovine. Ovi ljudi od cjepanice ne vide šumu.

I mislim da je trenutno teško opisati veće licemjerstvo od ove "borbe", kasabskih kvaziliberala u zagrljaju srpskih i hrvatskih šovinista, protiv bošnjačkog nacionalizma

Ne mogu se složiti da se Prometej. ba ne oglašava zbog stalnih ispada srpskog ili hrvatskog šovinizma na Bošnjake. Desetine članaka je napisano u tom pravcu radi osude politika koje stoje iza izljeva šovinističke mržnje ali Prometej jednostavno nije dnevni internet portal koji stigne procesuirati svaki takav događaj kao što to recimo radi nekada Slobodna Bosna ili Patria, npr uz masu komentara na društvenim mrežama koje skoro nitko ne kontrolira.

Stoga od pisaca na Prometej.ba i ne očekujem da se oglase na svako pojedinačno šovinističko nedjelo nego na ono koje im je interesantno u smislu identifikacije i razvoja političkih procesa u BiH.

Pošto je bilo čiji nacionalizam ideologija, u demokraciji je dopušteno da postoje i druge ideologije poput ove "kvaziliberalne" koja se u današnje vrijeme zalaže za slabljenje i nestanak nacionalizma radi davanja prostora pravu i pravnoj državi. Naravno da ti liberali žele vlast da bi mogli provoditi ono što su naumili i ne pada mi na pamet da ih zbog toga osudim na način kako to čini to čini Nikolaidis pa i ti.

Ako ćemo razmišljati u tim okvirima banalnosti onda bih i ja mogao napisati da Bošnjaci zauzimaju Ustavom predviđene kvote predviđene za pripadnike drugih naroda i Ostalih tamo gdje su većina te glume borbu protiv nacionalizma kroz kvazigrađanštinu , a da im pri tome ne smetaju glasovi drugih koje izbacuju sa pozicija da bi vladali kako oni misle da treba bez upliva tih drugih koji se svode na nivo manjinskih glasača radi balansa u mđusobnoj borbi bošnjačkih i kvazigrađanskih nacionalističkih elita.

Zašto je to tako i zašto ti misliš da bi potpisao Nikolaidisa bez čitanja možda najbolje govori ovaj odlomak članka Prometej.ba iz 2012.

Postoji jedna anegdota vezana uz nacionalizam, koju donosi ruski filozof N. Berdjajev, koja kaže da se u jednom francuskom društvu, u kojem su bili okupljeni ugledni politički djelatnici, neki Francuz uzrujavao zbog Engleza koji sebe smatraju prvim narodom s posebnom, velikom misijom u svijetu i ne priznaju da su jednaki s drugim narodima. Drugi Francuz je na to oštroumno primijetio: „Zbog čega se vi tako uzrujavate, ta mi Fracuzi to isto mislimo o sebi?“ Tada je onaj odgovorio: „Da, ali to je istina.“

Dakle, Francuzu je razumljiv francuski nacionalizam, ali nije engelski. Svaka ideolgija vjeruje u svoju ispravnost i neupitnost. Logička forma svima je ista, razlikuju se samo po sadržaju kojeg apsolutiziraju. Nacionalističke ideologije kod nas se temelje uglavnom na dva elementa: nacionalnom i religijskom, koji su usko povezani i ponekad ih je nemoguće razlikovati. Sekularne drževe još nema ni na vidiku. Nacionalističke ideologije svoje postojanje temelje na međusobnoj mržnji i strahu te zaoštrenoj, najčešće iracionalnoj, suprotstavljenosti. Nacionalizam je postao najveća vrijednost i „globalni stav“ (Sartre) kroz kojeg se promatra svijet i životni procesi u cjelini

Stoji i ovaj dio da se "građanstvo" fingira, ali jedini prizvuk realnog pluralizma, kako društvenog tako i političkog, je opstao u onim dijelovima BiH koje je kontrolisala ARBiH. I opet da se vratimo na početak priče ljiljani se ne mogu porediti sa ostalim banditskim, čobanskim, fašističkim i imperijalističkim nastrajima na državu BiH.

I ne govorimo o banalnostima već o realitetu, odnosno empiriji i ovdje se ne možemo držati čistih formi. Evo pogledajmo i kvote i kako se ispunjavaju. Na primjer, Bošnjaci čine oko 50% stanovništva BiH, a imenovanja VMBiH u proteklih godinu dana: od 56 imenovanja imenovano 20 Srba, 19 Bošnjaka i 17 Hrvata. Od Od 23 direktora u institucijama BiH Bošnjacima je pripalo 6, Hrvatima 8, a Srbima 9 pozicija. U trenutačnom odnosu snaga Bošnjaci su politički marginalizirani narod i to je činjenica, koja će se vratiti kao bumerang svima koji je ignorišu. I mene čudi da,s obzirom na okolnosti, bošnjački nacionalizam nije žešči

Odmah da ti kažem da se ne izjašnjavam kao Bošnjak već kao Bosnac i Hercegovac, čisto da ne pomisliš da sam se vidio u nekoj od tih fotelja.

A anegdota ti nije primjenjiva na Nikolaidisov slučaj jer nije čovjek Bošnjak već valjda Crnogorac

A da je sama po sebi tačna, jeste, jer se niko ne vidi kakav zaista jeste već kako se samozamišlja. Iz toga proizilazi da su u pravu Lukman i Berger bili kada su pisali o socijalnoj konstrukciji zbilje. E tu bi zaboravljeni metod autorefleksije bi od velike pomoći, a koji hronično nedostaje balkanskim "intelektualcima". A posebno ovim našim kasabskim.

[Škobo Habu]

Jebote, ima li ko da se nije oglasio. To koliko se bavimo ovim pitanjem, tako banalnim, a ustvari varijacijom na milion puta ponovljenu temu, samo pokazuje koliko smo intelektualno bankrotirani, i koliko je javni diskurs srozan na nivo turske sapunice, samo za ljude koji vole misliti da su intelektualci.

Isčitavanje ko je šta rekao, i ko je na čijoj strani, zapravo je samo mahalsko tračanje prenešeno na stranice internet magazina i portala, i uvijeno u diskurs o tobože demokratskom društvu i pravima.

Već sam to napisao: ovdašnji portali sa ambicijom da budu nešto više od pukih petparačkih telala upravo se pretvaraju u vlastitu suprotnost - postoju eho komore u kojima se konstantno čuje glas jednih te istih "javnih djelatnika". Nema tu ništa novo, ništa svježe, ništa avangardno za poručiti, već se konstantno recikliraju jedne te iste ideje, misli i stavovi.

Danas svako može pokrenuti portal, okupiti nekolicinu istomišljenika i od njega napraviti on line ideološku radionicu u kojoj će 24/7 ispravljati "krive Drine". Polemika u ovakvom društvu je već odavno izgubila bilo kakav smisao. Nije više bitno razumjeti onoga ko ti parira, već je jedino bitno nametnuti svoje stavove.

[JoseMujica]

Jebote, ima li ko da se nije oglasio. To koliko se bavimo ovim pitanjem, tako banalnim, a ustvari varijacijom na milion puta ponovljenu temu, samo pokazuje koliko smo intelektualno bankrotirani, i koliko je javni diskurs srozan na nivo turske sapunice, samo za ljude koji vole misliti da su intelektualci.

Isčitavanje ko je šta rekao, i ko je na čijoj strani, zapravo je samo mahalsko tračanje prenešeno na stranice internet magazina i portala, i uvijeno u diskurs o tobože demokratskom društvu i pravima.

Već sam to napisao: ovdašnji portali sa ambicijom da budu nešto više od pukih petparačkih telala upravo se pretvaraju u vlastitu suprotnost - postoju eho komore u kojima se konstantno čuje glas jednih te istih "javnih djelatnika". Nema tu ništa novo, ništa svježe, ništa avangardno za poručiti, već se konstantno recikliraju jedne te iste ideje, misli i stavovi.

Danas svako može pokrenuti portal, okupiti nekolicinu istomišljenika i od njega napraviti on line ideološku radionicu u kojoj će 24/7 ispravljati "krive Drine". Polemika u ovakvom društvu je već odavno izgubila bilo kakav smisao. Nije više bitno razumjeti onoga ko ti parira, već je jedino bitno nametnuti svoje stavove.

sto posto

intelektualci su žešće od običnog puka prihvatili aparthejd koncept života jednih pored drugih....šta više dosta ih živi od toga...npr. Vlaisavljevići