Članak je poduži pa ga, haman neću kompletno kopirati bez komentara.
Nema potrebe jer i ovih par odlomaka o djelovanju medija na tragu je onoga što odavno tvrdim za bošnjačku i probošnjačku, pardon, probosansku i građansku politiku.
http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/fi ... lanke-5163
I tu se već naziru zajednička platforma i probosanska koalicija mladomuslimanskih i građanoidnih aktera, odnosno zajednička posvećenost zajedničkom neprijatelju. Oba medija, i Stav i Radiosarajevo, svojoj publici dosljedno isporučuju arhetipskog neprijatelja (neprijatelj države, neprijatelj Bošnjaka) koji uvijek vreba i nikad ne spava.
Oba medija rade lavovski posao u kreiranju ambijenta histerije i panike, nesebično obskrbljujući svoju publiku nadražujućim sadržajima. Stav i Radiosarajevo.ba, koliko god to na prvu izgledalo nategnuto, medijski su koalicijski partneri, na sličan način kao SDA i DF u političkom prostoru. Te dvije probosanske medijske struje ponekad su hinjeno politički i ideološki šatro sukobljene, no uvijek se nekako spoje na zajedničkoj platformi s probosanskom ideološkom i mitomanskom konstrukcijom, te zajedničkim neprijateljem koji uvijek vreba iz prikrajka. Lijepo je to ovih dana sažeo Bakir Izetbegović, komentirajući pregovore oko izbornog zakona: Ono što zagovara SDA podržat će druge probosanske stranke u BiH. O toj vrsti probosanstva pisano je ranije.
Elem, kad se spoje mladomuslimanska baza i građanistička nadgradnja, kao veselo čedo tog ideološkog snošaja dobiješ hibrid u narodu znan kao probosanske snage.
Uglavnom, takvom političkom pedagogijom i medijskom dresurom samo ćeš stvoriti masu frustriranih i dezorijentiranih nevoljnika koji se prazne po društvenim mrežama i koriste tastaturu kao zamjenu za kalašnjikov. (Ok, reći će kakav nepopravljivi pozitivac, bolje rafalna paljba iz tastatura nego ašikovanje iz mitraljeza.) Stvorit ćeš masu, vratimo se opet H. Arendt, koja nekritički slijedi ove pogubne političke i medijske obrasce i postaje pasionirani konzument nacional-patriotskog medijskog sadržaja, u suštini ljigavog političkog i medijskog treša koji ciljanu publiku progresivno onepismenjuje i još progresivnije antagonizira sa onim drugim. Masu kojoj je političko-propagandnim zahvatima hirurški odstranjena upravo ona svijest, nazovimo je opet građanskom, na koju se tako rado pozivaju politički i medijski etno-tribalisti probosanske provenijencije. Posljedice takve političke i medijske pedagogije su - treba to ponavljati, ma koliko sizifovski zvučalo - progresivno onepismenjavanje i još progresivnije antagoniziranje sa onim drugim s kojim dijeliš društveni prostor.
Probosanska dijalektika
Ima neka tajna veza koja spaja ova dva naizgled nespojiva principa - mladomuslimanska i građanoidna - koji se potom stapaju u jedinstvenu probosansku nacional-patriotsku leguru. Pa se tako Radiosarajevo i Stav, kad treba spašavati narod & državu, stope u jedinstvenu političko-propagandnu i ideološku formaciju koja ništa manje jedinstveno djeluje prema zajedničkom neprijatelju. Sve može kad je u pitanju probosanska dijalektika: mladomuslimanska teza, građanoidna antiteza i probosanska sinteza.
Svojevremno su se na zidu, u predsjedničkim odajama Željka Komšića, pomirili Blaž i Joža, NDH i KPJ, Smrt fašizmu i Za dom spremni. Možda probosanski čudotvorci u konačnici uspiju pomiriti Mustafu Busuladžića i Fuada Midžića, jer Država je u pitanju, Senade.
