Pozdrav svima!
Izvinjavam se unaprijed, znam da ovo možda nije pravo mjesto za ovaj post.
neko vrijeme već pratim forum ali se nisam uključivao u rasprave. Ova tema me je nagnala da se registrujem i da iznesem svoje mišljenje. Srbin sam po nacionalnosti mada nisam "čist" ako to kome znači
- mama mi je po ocu katolkinja. Živio u Tuzli do rata. Bio srednjoškolac kada sam izbjegao iz TZ.
Za sebe mogu reći da sam od tog nekog perioda devedesetih do danas prešao put od desničara i obožavatelja Šešelja do ljevičara koji totalno ne podnosi nacionalizam ni sa jedne strane, a ponajmanje sa srpske - valjda jer sam njome svakodnevno okružen. Mnogo vas nije svjesno kakva je to desničarska, fašistička histerija bila ovdje u medijima servirana od početka devedesetih (pa možda čak i od kraja osamdesetih) u "prosrpskim medijima". Slabo ko da se nije upecao na to. Ja ljudima ne zamjeram, i moji su se čak "upecali". Što je najžalosnije po ocu smo iz partizanske porodice, djed nosilac spomenice, a na kraju njegovi sinovi da budu nacionalisti. Za tadašnje i nažalost sadašnje pojmove vrlo umjereni, ali ipak nacionalisti - nažalost. Devedesetih godina se među Srbima smišljeno izazivao strah od novog Jasenovca. Bilo je za to osnova, itekako. Ja sam čak mišljenja, mada nemam posebnih dokaza za to, da su glavni akteri raspada one države, sa svih strana bili direktno ili indirektno poslati od strane obavještajnih agencija "zapada", ili su bar uz njihovu pomoć došli na bitna mjesta, možda i ne znajući to u potpunosti. O tome možemo naravno diskutovati, jer kao što rekoh, nemam nekih posebnih dokaza za to. Taj strah od fizičkog uništenja sam ja kao petnaestogodišnjak osjećao na svojoj koži. Tuzla je bila zaista mirna i tolerantna (kao što je i danas najtolerantniji grad u BiH) ali duhovi prošlosti su bili već pokrenuti tako da kažem. Na srbijanskoj televiziji (koja je bila i ostala glavni nosilac tih pojava) se najprije razvijava taj strah i zebnja da bi se odjednom pojavili rodoljubi u vidu Miloševića i Šešelja da nas "spasu", da nam daju rješenje. Ubjeđen sam da su i Slovenija i onda srpskohrvatski/hrvatskosrpski nacionalizam bili probuđeni spolja postavljanjem bitnih ljudi na ključna mjesta tada već nesposobnih dinosaurusa - saveza komunista bivših republika. Partija je bila već debelo birokratizovana i cilj partije postaje samo njihova gu**ica, tj ostanak na vlasti partijske vrhuške. Srbima je predstavljano to ovako - ako se raspadne Jugoslavija slijede novi Jasenovci, klanja, zatiranja. Kažem bilo je itekako materijala i sa Hrvatske strane (pa ipak su to stranci pažljivo isplanirali). Tuđman kreće odmah sa negacijom Jasenovca (u kojem mnogi Srbi - uključujući i moju porodicu imaju postradale rođake). Pažljivo koordinisana akcija proizvodi mic po mic rasplamsavanje nacionalizma u običnom puku sa svih strana. U čitavoj toj stvari, najkasnije budi se muslimanski, bošnjački nacionalizam. Ne može biti slučajno da se u svoj toj priči pojavljuje jedan Alija Izetbegović. Za naše bosanske muslimane može se reći da su posljednji upecani, i da su bili u najnezavidnijoj situaciji. Ali o ovome se može jako dugo pričati. Samo sam htio da ukratko iznesem kako je to sve započelo - sve je bilo spremno, i suho sijeno i slama, i tanka suva drva i samo je trebala varnica.
Što se tiče Srebrenice, zaista strašnog zločinačkog poduhvata organizovanog od najviših organa RS, genocida, mislim da nemam dovoljno riječi da opišem moj bijes na sopstveni narod zato što prihvata da zločinci budu nekažnjeni, a mnogi ih slave i kao heroje, kao i tugu kada čitam o sudbinama tih ljudi. Mene jednako boli životna priča i srpske i bošnjačke i hrvatske žrtve. Najbitnije mi je to da je to čovjek, a koje je nacionalnosti mi je potpuno nebitno. Zločinci i danas dan (velika većina njih) hodaju slobodno i čak se pojavljuju na televiziji i kao uvaženi građani daju svoja mišljenja o koječemu. Na srbijanskoj televiziji Happy je gostovao npr komandant 10.div.odreda, a svi znamo kakva je to zločinačka jednica bila.
O tome kako je to prikazivano na "našoj" strani, i kako je se došlo do toga da nažalost većina ljudi osjeća malo ili nedovoljno emapatije prema žrtvama, pričaću poslije. Potrebno je mnogo više prostora i vremena za to, nego što ja trenutno imam. Nije mi cilj da bilo koga opravdam, ali mogu da opišem svoja razmišljanja i moj preokret od kraja devedesetih i negiranja zločina, do prihvatanja da je se zločin desio pa sve do strašne spoznaje da je on zaista organizovan od strane same države (entiteta nazovite ga kako god hoćete) u cilju uništenja muslimanskog stanovništva uz Drinu, uz tzv genocidne namjere.
Toliko za sada.
Svako dobro!
Slab spin pokusaj ono u rangu Pionirske doline.
