Prijedor 92: Ostaće istine dvije, jedna da ničeg bilo nije

[Chloe]

Maaah ... Jadničak

Garant ne zna ni za ovog svog

[banjaluka078]

Kako kome ... na USK-a je bio Dan žalosti, RTV USK-a je prenosio uživo i komemoraciju i dženazu ...

koliko god mi Kantoni znaju smetati, toliko mi je drago da imamo neke ovlasti mimo Sarajeva.

Da, u USK je bio dan žalosti. Prenosile su FTV i Hajat. Tužno je da ovo nije dovoljno bitno da "zasluži" biti na BHT.

[banjaluka078]

"Nisu znali" ni za Tomašicu, dok im nije počeo smetati smrad. Da nije, bile bi one kosti još pod zemljom.

[banjaluka078]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/na-dana ... /250724135

[banjaluka078]

https://detektor.ba/2025/08/19/puhalic- ... la-dijete/

[banjaluka078]

Korićanske stijene, na današnji dan.

https://remarker.media/prenosimo/cutanje-kao-alibi/

[dr_Evil]

Korićanske stijene, na današnji dan.

https://remarker.media/prenosimo/cutanje-kao-alibi/

Zacudjujuce nema ovdje raja iz Prijedora da se sjeti. Ima onaj Sanski biser ili kako se vec zove pajdo, ali njemu je vazno samo da opravda Ukrajince. Pa je tako uspjesno mi ispricao da su Ukrajinci u Prijedoru bili prava raja za vrijeme rata, a da im je Popo sta je preselio na ahiret nedavno bio vrhunski prijatelj Bosnjaka. Da nam nije tebe, tesko da bi ista se drzalo aktuelno. P.s. napisah ali danas je preslila i majka, a neki dan nena, sta ih je onaj pregazio u Trnopolju nedavno.

[banjaluka078]

Mene Prijedor zato i boli, jer ga se ne sjeti niko, jer se uvijek nekako smatra manje stradalim. Nisam tamo izgubila nikog svog. Ali sve ovo se dešavalo, tu "pred vratima", dok smo mi o tom znali prilično malo.
A baš to je zajednica koja se vrlo dobro organizovala poslije silnog stradanja, i u smislu povratka i obnove i u smislu dokumentacije zločina i žrtava.

Pa neka stoji ovdje, makar ja pričala sama sa sobom na temi.

Da, čula sam i za drugu da se nije izvukla, baš tragedija.

Zacudjujuce nema ovdje raja iz Prijedora da se sjeti. Ima onaj Sanski biser ili kako se vec zove pajdo, ali njemu je vazno samo da opravda Ukrajince. Pa je tako uspjesno mi ispricao da su Ukrajinci u Prijedoru bili prava raja za vrijeme rata, a da im je Popo sta je preselio na ahiret nedavno bio vrhunski prijatelj Bosnjaka. Da nam nije tebe, tesko da bi ista se drzalo aktuelno. P.s. napisah ali danas je preslila i majka, a neki dan nena, sta ih je onaj pregazio u Trnopolju nedavno.

[problemnatravunu]

[lotPi]

Korićanske stijene, na današnji dan.

https://remarker.media/prenosimo/cutanje-kao-alibi/

Zacudjujuce nema ovdje raja iz Prijedora da se sjeti. Ima onaj Sanski biser ili kako se vec zove pajdo, ali njemu je vazno samo da opravda Ukrajince. Pa je tako uspjesno mi ispricao da su Ukrajinci u Prijedoru bili prava raja za vrijeme rata, a da im je Popo sta je preselio na ahiret nedavno bio vrhunski prijatelj Bosnjaka. Da nam nije tebe, tesko da bi ista se drzalo aktuelno. P.s. napisah ali danas je preslila i majka, a neki dan nena, sta ih je onaj pregazio u Trnopolju nedavno.

Ukrajinaca je koliko ja znam bilo u Kozarcu i okolini a znam da ih nekolicina prosla kao i mi

[banjaluka078]

https://detektor.ba/2025/10/03/uz-posmr ... bor-zrtve/

[banjaluka078]

Sa FB stranice Edina Ramulića - Dan bijelih traka:

KAD STIDA NEMA

Onda na fasadi zgrade policije osvane ploča sa imenima poginulih kolega i porukom „Živite za ovu zemlju kao što smo mi umirali“. U gradu u kojem je do sada za ratne zločine pravosnažno presuđeno 65 lica, od kojih su skoro polovina iz prijedorske policije, ovakvim pločama nije mjesto na javnim objektima.

Malo im je bila spomen ploča unutar zgrade policije, na koju nabasa svaki Prijedorčanin barem nekoliko puta godišnje kada ide neki papir ganjati. Trebalo je imena policajaca pokazati i slučajnom prolazniku i putniku namjerniku kroz Prijedor.

Među upisanim imenima su i Miroslav Paraš i Željko Bulić, za koje je u presudama na Sudu BiH ustanovljeno da su pucali u civile na Korićanskim stijenama, na planini Vlašić, gdje su prijedorski policajci iz konvoja izveli i nastojali ubiti 200 Muslimana/Bošnjaka iz Prijedora. Samo dvanaest ljudi je uspjelo preživjeti strijeljanje i pad na stijene u provaliji. Taj zločin je bio i najveći pojedinačni zločin koji je MUP RS organizovao i odradio u vlastitom aranžmanu bez pomoći drugih.

Miroslav Paraš i Željko Bulić poginuli su 8. februara 1994. godine na ratištu u Bihaću zajedno sa još šest prijedorskih policajaca. Kao odmazdu, njihove kolege policajci, počinili su niz zločina nad preostalim Bošnjacima u Prijedoru. Za te zločine iz 1994. godine na Okružnom sudu u Banja Luci osuđeni su Radoslav Knežević, Drago Radaković i Draško Krndija. Radoslav Knežević je osuđen i na Sudu BiH u predmetu za Korićanske stijene. Pored komandira policije Dušana Jankovića i Kneževića, na Sudu BiH su osuđeni još i Zoran Babić, Milorad Škrbić, Željko Stojnić, Saša Zečević i Marinko Ljepoja, a Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić su sklopili sporazum o priznanju krivice. Prije njih je na Tribunalu u Hagu priznao krivicu i njihov kolega policajac Darko Mrđa.

Miroslav Paraš, aktivni policajac, bio je komandir Interventnog voda prijedorske policije. Oko 40 pripadnika tog voda, raspoređeni u dva odjeljenja, proizvodili su smrt 24 sata dnevno, u dvije smjene. Čitajući presude zatičemo ih u streljanju ljudi pred džamijom u Čarakovu, muče i ubijaju zatočenike pred ulazom u logoru Manjača, odvode mnoge Prijedorčane kojima se gubi svaki trag, skoro da nema većeg zločina a da nije zabilježeno učešće pripadnika interventnog voda prijedorske policije.

Na spomen ploči na fasadi policije piše da su „poginuli u odbrambeno otadžbinskom ratu“. Kakav je to odbrambeni rat ako je osam policajaca upisanih na ploči poginulo na lokalitetima koji se zovu Hasin vrh i Alajbegovića kosa kod Bihaća? Dan prije ta brda sa muslimanskim nazivima zauzela je srpska vojska da bi sutradan u sveopštoj bježaniji napustili taj prostor? Osam policajaca iz Prijedora gine u toj bježaniji u kojoj su ostavljena i njihova tijela. Ostavljen je i njihov ranjeni kolega.

Da li tu dobijamo onda pravo značenje one poruke mladim naraštajima u Prijedoru „Živite za ovu zemlju kao što smo mi umirali“? Kao da se neko dodatno potrudio da mladim Prijedorčanima na spomenički način kaže bježite iz ove zemlje.

Nije taj događaj od 8.februara 1994.godine jedini dokaz bježanije prijedorske policije. U zavičaju u kojem nije bilo borbenih dejstava prijedorski policajci su bili odgovorni za logore Omarska i Keraterm. Kao čuvari u logorima, prijedorski policajci ubili su ili bili odgovorni za nestanak 817 zatočenika u ta dva logora smrti. Među ubijenim zatočenicima bili su i Srbi Jovan Radočaj u Keratermu i Igor Kondić u Omarskoj. Na smrt su ih pretukli policijskim palicama i metalnim štangama. Načelnika policije Simu Drljaču, Tribunal u Hagu je zbog zločina koje su počinili prijedorski policajci optužio i po tački genocida. Kada su takve policajce koji su se u Prijedoru bavili masovnim ubistvima, silovanjima, pljačkom i progonom nesrpskog stanovništva, poslali na pravo ratište u Podrinje, pobjegli su glavom bez obzira.

U izvještaju komande 1. krajiškog korpusa iz oktobra 1992. godine vidimo ih na popisu gdje stoji da su: „pripadnici milicije iz Prijedora napustili položaj i pobjegli nazad u svoja mjesta. Odmah pokrenuti krivične prijave za svakog pojedinca i preduzmite druge mjere radi upoznavanja javnosti, pri čemu objavite njihova imena u lokalnoj štampi i na radio stanici, uz poruku da se radi o ljudima koji nisu spremni da brane interese srpskog naroda i podnesu žrtve za stvaranje srpske države.“ U potpisu, general Momir Talić.

Prijedorski policajci se nisu proslavili ni u kasnijim borbama. U izvještaju službenika Državne bezbjednosti Dragana Kijca od 12.10.1995.godine koji je uputio Ministru unutrašnjih poslova stoji sljedeće: „U kasnim večernjim časovima dana 11.10.'95.god., prema raspoloživim saznanjima, oko 500 pripadnika krupske brigade se povuklo sa položaja kod Okreča i pješice se uputilo prema Ljubiji, odnosno Prijedoru. Jedinica CJB Prijedor (oko 300 policajaca) takođe je napustilo položaj kod sela Fajtovci (Sanski Most) i uputilo se prema Prijedoru.“

Skoro cjelokupan sastav policije iz Prijedora je pobjegao sa linije u završnim borbama i da je Armije R BiH bila spremna i kadra, a njeno rukovodstvo zainteresovano, danas bi neko drugi postavljao ploče na fasadu prijedorske policije.

Na toj fasadi ima mjesta da se podigne još jedna spomen ploča. Na toj ploči bi trebalo da stoje imena svih onih policajaca koji su 1992.godine razoružani, privedeni, mučeni i ubijeni samo zato što nisu bili lojalni tadašnjem SDS-u. Tek tada će MUP RS zaslužiti respekt i poštovanje čestitih ljudi u Republici Srpskoj. Ovako, i dalje poručuju mladosti – BJEŽITE ODAVDE!

[banjaluka078]

https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... a-1104882/

[Zokipfc]

Jadranka Cigelj i Nusreta Sivac, o Prijedoru i Omarskoj 1992e. Žene heroine. Finski dokumentarac.

https://youtu.be/GEh7kBM-1IA?feature=shared

[banjaluka078]

Imaju oni svoju verziju istine...

[banjaluka078]

Nikome danas nije dan žalosti, vidim.
Samo porodicama koje konačno predaju svoje najdraže zemlji, mirne bar zbog toga što sada znaju da su ispraćeni ljudski, kad su već ubijeni zvjerski.
Provezle smo se juče pored kamiona koji ih je dovozio u Kamićane, duša se zaledila na par metara od njih.
Nije ni čudo da su se u tom trenutku nad Prijedorom otvorila nebesa i izručila prema zemlji svu svoju furiju u nevremenu kakvo ne pamtim.

Mir dušama.


https://federalna.ba/danas-kolektivna-d ... iraj-xjp06

[Danguba]

Bas tako, ljudi zaboravljeni od svih u svom bolu i tuzi.
Danas u Kamicanima sahrana posmrtnih ostataka zrtava velikosrpske ideologije.

Neka vam se lahka zemlja bosanska.

[banjaluka078]

Sjeti ih se familija i informativne agencije, biće prilog na dnevniku. Ne bijeli se tviter-lajna od slika srebreničkog cvijeta ili ljiljana, ne nabija se nikom na nos što danas roštilja, nastupa...da se razumijemo, ovakve stvari i ne treba "brendirati", najbolje bi bilo da političara tamo i ne bude i da mjesto u hladu, umjesto njih, dobiju majke i sestre, ali govori o potpuno drugačijoj svijesti javnosti prema zločinima i žrtvama u Krajini.

[Hare71000Gorica_]

U JEDNOM DANU VOJSKA RS-a MASAKRIRALA 61 CIVILA: Zašto se decenijama šuti o najmonstruoznijem zločinu nad Hrvatima u BiH?

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/49 ... u_bih.html

[banjaluka078]

Ne bih rekla da se šuti. Ali se ne procesuira.

https://www.jabuka.tv/sudenje-za-zlocin ... zano-2024/

[Chloe]

Sjeti ih se familija i informativne agencije, biće prilog na dnevniku. Ne bijeli se tviter-lajna od slika srebreničkog cvijeta ili ljiljana, ne nabija se nikom na nos što danas roštilja, nastupa...da se razumijemo, ovakve stvari i ne treba "brendirati", najbolje bi bilo da političara tamo i ne bude i da mjesto u hladu, umjesto njih, dobiju majke i sestre, ali govori o potpuno drugačijoj svijesti javnosti prema zločinima i žrtvama u Krajini.

Kako koji dio BiH, odnosno Federacije, moj kanton, USKa redovno proglašava Dan žalosti za Kamičane.
U mom "selu" ljudi bukvalno pitaju zašto je Dan žalosti – eto koliko nam treba ta institucionalna opomena da ne zaboravimo.

U Prijedoru se desio genocid.

To što nije presuđen samo je razlog više da ga sami glasnije spominjemo.

[Billy The Pljuc]

Svima za doprinos na temi, meni lično mnogo toga bi ostalo nepoznato da vas nije.

[banjaluka078]

Da, to je upravo ovo o čemu Chloe i ja pišemo. Krajina je daleko... Nema ni velikih naslova ni posebnog programa, ni dana žalosti, a ovdje je počelo i to kako brutalno i krvavo...

[banjaluka078]

FB status Edina Ramulića, još jedna priča o nama.

DAN RADOSTI

Graditi kulturu sjećanja u narodu koji se želi sjećati jedino Halida Bešlića poprilično je uzaludan posao.

5.augusta nije se desio najkrvaviji dan u Prijedoru ali je jedan od najkrvavijih u cijeloj Bosni i Hercegovini. Krvaviji je i od Ahmića i od Tuzlanske kapije, sa više žrtava nego i Markale 1 i Markale 2 zajedno. U jednom danu, nad jamom Hrastova glavica ubijena su 124 logoraša logora Keraterm i Omarska. I da tragedija bude još veća, do danas niko nije odgovarao za taj zločin.

I nije se tog dana desio samo zločin nad jamom Hrastova glavica. Tog dana su britanski novinari upoznali svjetsku javnost o ponovnom uspostavljanju logora smrti u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i obećanja „nikad više“. Međunarodno gledano, taj datum je za Prijedor ono što je 11.juli za Srebrenicu. Međunarodno da, ali među pripadnicima naroda o kojem je ovdje riječ – 5.august je tek još jedna prilika da se razgali uz lake note ovog nasmiješenog Bošnjaka sa plakata.

Ako pođemo od toga da žrtve iz jame Hrastova glavica nisu iz Kozarca već sa područja Brda, Ljubije i grada, onda bi to moglo navesti na zaključak da se u Kozarcu te žrtve možda i ne uzimaju kao „svoje“. Njihove su garantovano samo one od 20.jula koje provozaju kao teret u kamionu po Unsko-sanskom kantonu i usput podebljaju račun Medžlisa IZ Kozarac. Međutim, činjenica je da su ranijih godina znali i u Hambarinama organizovati takve kocerte na isti datum, pa tako, dakle, nisu u pitanju lokalni odnosi među Bošnjacima, koje možemo izraziti kroz ono čuveno "nije naše selo napadnuto" iz maja 1992.godine.

Ništa drugo mi ne pada na pamet osim da je taj 5.august zaista dan za slavlje, slike Fikreta Alića i drugih skeletiranih zatočenika koje su odaslane u svijet otvorile su vrata desetinama hiljada Prijedorčana da se dokopaju boljih života, mnogo boljih prilika za zaradu, školovanje, nekretnine i pokretne točkaše, od onih koje im je pružala Jugoslavija sve i da se nije raspala onako trula, ogrezla u korupciji i nacionalizmu.

Dakle zemljaci, dragi moji Prijedorčani, popunite ta mjesta u Staroj Bašti, tražite da isti pjevač otpjeva svoje ponovo i sutradan nakon što se vratite iz Omarske, malo je jedna noć i jedna bašta za barem 40 hiljada onih koji imaju razloga za slavlje, za sve ono što im je 5.august pružio.

A one jadnike iz one jame kod sela Podvidača, ko im je kriv što nisu bili poznati pjevači lakih nota, pamtili bi možda i njih.

Nemojte sad ovo svaliti na pjevača, taj Enes je najmanje kriv što ga baš na taj datum zovu da pjeva nekoliko kilometara daleko od logora Trnopolje. Nije ovo prvi put i nije ovo nikakav izuzetak. 5.august redovno u Prijedoru prođe u pjesmi, i ne samo na jednom mjestu. Pjeva se svake godine i u Pozorištu, tokmaci su skontali da se jednog ubijenog ljekara, za čiju smrt još niko nije odgovarao, da se na taj ratni zločin i ubijenog čovjeka najbolje podsjetiti pjesmom i svirkom. Ubace nekad i humor, kada tu noć i smrt doktora Esada Sadikovića najave kao “najluđa noć”. I svake godine dobiju puno pozorište, odobravanje i aplauz, pa naredne godine opet može da ide sevdah, rock i turbo folk komemoracija. Prošle godine smo na isti dan imali najavu koncerta i na Brdu, odakle je najviše nesretnika čija tijela su bačena u jamu Hrastova glavica, Radi se o sistemu, kulturi sjećanja na bošnjački način. Sistemu kojem na vrhu stoji Islamska zajednica jer je Rijaset odredio da u selu Kamičani bude centralno mjesto stradanja Bošnjaka banjalučke regije i da Islamska zajednica vodi glavnu riječ i finansijske tokove u tome.

Ja jednom rekoh da mi je morbidno praviti koncert da se sjete zvjerski ubijenog dr Ese, ljudi, kao, ne vide ništa loše.

[banjaluka078]

https://www.mojprijedor.com/hrastova-gl ... z-kazne-2/