Prijatelji

[golman]

Pravi prijatelji su samo od najranijeg djetinstva,ostalo je samo uglavnom interes...čast izuzecima..
ne znam koliko imaš godina,ali ako do neke svoje 25.te godine nisi našla pravog prijatelja,teško da ćeš ga naći poslije...

[Velkoski]

Kad' dobro razmislim, samo da jednim čovjekom dijelim apsolutno sve..

Dakle, vjerovatno 1.

[satira]

2-3

[agent_zero]

sa djevojkom od supruga

[_BataZiv_0809]

"Svako je samo sebi vjeran do kraja, zato je opasno iskusavati prijatelje". Mesa Selimovic /Dervis i Smrt

Ja sam na svojoj kozi dozivio onu, pomalo izlizanu, frazu "kad ti je dobro imas milion prijatelja, kad ti ne ide ostanu samo pravi".

I fakat kad mi je najbolje islo u zivotu (kraj srednje, ranije godine faxa) imao sam milion nekih prijatelja, ljudi sa kojima sam izlazio, pio kafe. Jednostavno sa svih strana su me zvali, mislio sam da je naci prijatelja-pjesma.
Neko je lijepo na forumu napisao da je fakultet vrijeme kada steknes vise prijatelja nego sto ih izgubis.

Pri tome sam imao drustvo iz srednje, nas 4, koji smo bili nerazdvojni. Cak i nakon zavrsetka srednje, ostali smo koliko toliko cesto skupa. Njih sam smatrao za bracu za zivota. Imao sam neko drustvance na faxu, koje se brzo raspalo jer se jedan ozenio, drugi otisao vani, treci u svom filmu, ali eto vidimo se par puta godisnje. I raju iz komsiluka, koja je ono, uvijek bila tu.

Medjutim u zivotu mi se krenulo ljuljati, i postepeno sam uvidjao kako je sve manje i manje ljudi oko mene. Da sa brojnim ljudima vec odavno nisam kafu popio, a prije smo visili skupa. Najvise su me razocarali ti srednjoskolski, doduse postepeno.

Primijetio sam da me vise ne zovu na zajednicke derneke. Izgovori su im bili smijesni, te imas curu ne znamo mozes li te ne znamo gdje si (jer sam u medjuvremenu preselio u Sarajevo iz Zenice)...do otvorenog izbjegavanja, tipa ja ih pitam hocemo li na npr. Sankanje na Vlasic, kazu da nece, a poslije saznam da su bili. A objasnjenje je bilo "slucajno, u zadnji cas se odlucili".

Najveci problem u cijeloj prici je sto oni opovrgavaju da se ista promijenilo, i dalje me (ponekad) zovu, pa sam ja dugo vremena mislio da umisljam. Medjutim po zadnjim nekim desavanjima, jednostavno sam uvidio da su oni mene gurnuli u drugi plan, i to nece da me se skroz rijese, ali nece ni da se intenzivno druzimo. Zasto, ubijte me ako znam. Ali sam to prihvatio, tako cu se i ja od sada ponasati. Nisam ljut, ali jesam pomalo razocaran. Nije to bas lako svariti nakon 9 godina svega prozivljenog skupa.

Tako sam ostao na jednom prijatelju, sa kojim sam dobar od djetinjstva, zivimo u komsiluku. Pomazemo se medjusobno, nije mi mrsko za njega nista. I on isto. Skupa izlazimo, idemo na more, sve u svemu i nije lose. Hoce li se to promijeniti ne znam, ali znam da bi mi tesko palo.

Imam i nekoliko zenskih frendica, ali to nije bas prijateljstvo u pravom smislu rijeci (ne ne nisu povlastice ).

[immuno]

imam jednu al milijardu drugih vrijednu....zvuci pretjerano vec napisano al zaista je tako nema situacije i stvari koje ja za nju ili ona za mene nebi odradila a vec smo obadvije nasabiarale po koju godinicu moja Amina je samo jednaaaaa

[mumy]

Momak,roditelji,uza porodica...ostalo su poznanici koji se smjenjuju kako se smjenjuju razdoblja zivota.Jedni odu, drugi dodju.Imala sam jednu prijateljicu sa kojom sam se intenzivno druzila,a koja me je toliko zla nanijela da mi se to prijateljstvo bas odbilo od glavu.Nije mi zao sto danas nemam takvih prijatelja.To mi je dosad samo glavobolje zadavalo.Rijetko kad mozes naletiti na nesebicno bice sa kojim mozes podjeliti dobro i lose...

[Objektivni navijac]

Ljudi brkaju pojam poznanika i prijatelja. Neko sa kim pijes kafu,cak i svaki dan,ti ne mora biti prijatelj. Za ispijanje kafa,alkohola i slicno se uvijek neko nadje,to ne znaci da je prijatelj. I suprotno neko sa kim se vidimo mozda jednom godisnje,moze biti prijatelj.
Prijateljstvo je genetska relacija. Uvijek imamo bliskih prijatelja kolika je velicina primarnog copora humanoida,lovacke druzine. Znaci nikad vise od 4-5 do 6. I ogromna je razlika izmedzu muskog i zenskog prijateljstva. Musko prijateljstvo je najjaca medjuljudska spona. Ne sto smo dobri i fini,nego genetika. Razvijeno kroz milione godina evolucije lovackoga copora. Spona na kojoj se temelji kompletna civilizacija,kao i nasa ratobornost i sklonost ratovima. Muskarac nikada nece biti spreman ni za roditelje,ni za djecu a za zenu najmanje uciniti ono sto radi za druga/saborca. Poginuti u sekundi,sa osmjehom i bez zaljenja i razmisljanja, je nesto najnormalnije. Zensko prijateljstvo nema ni pribliznu tu snagu. Zato zenska prijateljstva mnogo krace traju i mnogo lakse se raskidaju. Dok su muska uobicajno dozivotna.
No,biologiju na stranu. Ne mozes nikoga smatrati prijateljom ako ga ne poznajes najmanje 10 godina ,to je minimalni vremenski rok,koji je potreban da se vidi da li prijateljstvo ima potencijala i buducnosti.

[ema_]

Dvoje.Isli zajedno u Osnovnu.Nas dvije i on, dream team oduvijek.Pa i danas,kad nam je ona udana i ima dijete.On nama dodje kao brat, a mi njemu sestre koje nema.Hvala na temi,ponekad nas treba podsjetiti na ljude koje volimo

Ovo baš lijepo zvuči .

Vezano za komentar o vremenskom roku da bi se znalo da li je neko prijatelj , to i sama prakticiram. Zalijetanje nikad nije dobro donijelo, desilo se nekoliko puta da neke "najbolje" prijateljice su bile tu samo da kupe ono što ti se dešava u životu i dalje raznose, zmije .

[sheilak]

njih troje, sve troje iz djetinjstva. to su oni prijatelji za koje bih sve ucinila, koji sve mogu traziti od mene. a i ja od njih, sto sam vise puta demonstrirala...

a inace, ne slazem se s tim da se ne mogu naci prijatelji i u kasnijem dobu, dakle van okvira ludila djetinjstva . ta su prijateljstva vrlo vrijedna i meni draga, ali ih se mora njegovati. sto ja i svesrdno cinim. volim razmaziti svoje prijatelje.

[Ljakan]

[Normandijac]

Kroz svoje dugogodišnje iskustvo stekao sam mnogo prijatelja, ali sam se mnogo puta i opekao. Ipak, shvatio sam kako tu nema nikakvih pravila, tako da ove priče o nekakvih deset godina i sl. nemaju neko utočište, barem ne u mom slučaju. Desilo mi se da me najbolji drug kojeg poznajem od svoje devete godine izradi u našoj 25oj, te da ne komuniciramo dvije godine nakon toga, a desilo mi se i da je čovjek kojeg sam upoznao na konferenciji i koji uopšte nije iz Bosne spreman za mene učiniti sve, i to onda dokaže nebrojeno puta.

Prijateljstvo je dvosmjerna ulica, često sam viđao kako se ljudi razočaravaju u prijatelje, a takođe ništa ne rade da bi se to prijateljstvo održalo. Onda ispadne da smo svi nekako razočarani, a rijetko se pitamo ima li u nama razloga što više nismo dobri s nekom osobom.

Danas su mi najbolji prijatelji ovaj kojeg sam spomenuo gore (nakon što se izvinio i zaista iskreno pokajao), te jedan Srbin i jedan Albanac. Njih četvorica se takođe poznaju, a Srbin i Albanac su takođe veoma dobri jedan s drugim. Na tu trojicu ljudi zaista znam da mogu uvijek računati, a iako sva četvorica živimo u različitim državama, viđamo se redovno i posjećujemo jedan drugog, često i svi u paketu.

Najbolja prijateljica mi je takođe jedna cura iz Sarajeva, koju sam upoznao još u srednjoj školi, i za nju bih učinio sve, kao i ona za mene. Čak ni moja ženidba, te njena udaja nas nisu udaljili, svi smo sada međusobno dobri i čujemo se, viđamo kad možemo, ljetujemo... Druga najbolja prijateljica je cura koja živi u Beogradu, i s njenim mužem sam takođe u odličnim odnosima, ali smo to prijateljstvo održavali otkako smo se razišli u srednjoj školi, i stalno se čuli, pisali pisma, kasnije emailove, viđali, skajpali, posjećivali. Bez toga ne ide, a ako vam je do nekoga stalo, ne možete reći kako nemate vremena ili para da se nađete, jednostavno se za takve stvari mora naći. Njih dvije se, nažalost, međusobno ne vole, jer je jedna hard core Bošnjakinja, a druga nije muslimanka, i onda vazda seruckaju jedna o drugoj (tipično ženski ).

U novoj zemlji u koju sam stigao prije dvije godine zasad nemam nijednog pravog prijatelja. Imam mnogo dobrih poznanika, uglavnom naših ljudi, ali najbolja od svih mi je zasad jedna Holanđanka, koja je originalno prijateljica moje supruge. Teško je steći prijatelje iza 30. godine života, pogotovo u tuđini, svi gledaju svoja posla, nemaju vremena, mašina ih ubi, i neki koji bi se rado i družili, fizički nemaju kad (ili imaju svoje društvo od ranije). Tako sam i ja u Sarajevu radio, nisam se nešto pretjerano družio s došljacima sa fakulteta, što su oni i osjetili, pa su mi zabijali nož u leđa, iako nisam imao ništa protiv njih .

Kako sam mnogo putovao, imam takođe mnogo dobrih poznanika, s kojima mi se drago vidjeti kad se nađemo u istoj zemlji. Pogotovo imam dosta finih ljudi u YU republikama. Mi smo nekako ipak sebi najpreči i najbliži.

[smijesni_ste]

Njednog nažalost, ali mi ne bi bilo krivo toliko zbog toga da nisam pokušavao sa svakim doslovno se sprijateljiti ...tako da danas imam more poznanika koje najradije ne bih ni pozdravio na ulici, ali eto "red" je kažu...

[Normandijac]

Njednog nažalost, ali mi ne bi bilo krivo toliko zbog toga da nisam pokušavao sa svakim doslovno se sprijateljiti ...tako da danas imam more poznanika koje najradije ne bih ni pozdravio na ulici, ali eto "red" je kažu...

Pa možda je u tebi problem? Ne kažem da jeste, ali čudno je da si pokušavao, a niko nije htio? Pa nisi gubav valjda, ali nešto si očigledno pogrešno radio. Doduše, postoji šansa da si bio uvijek okružen šupcima, ali to ne znači da ne treba dalje pokušavati. Koliko ti je godina?

[Russki]

huh, ne znam sta da kazem..
imam 2 dobrih prijatelja koje znam 10+ godina, svasta smo prosli zajedno, a sta ce nam buducnost donijeti to ne znam...
uglavnom, znam samo da se na muci poznaju junaci i da te kroz neku muku vidis tko je pravi a tko ne
netko gore u prethodnim postovima je dobro rekao da se za prijatelja mora i moze uvijek naci vremena, to je definitivno +1
kad se prijateljstvo prekine, vecina ljudi prebacuje krivnju s jednih na druge, po mom misljenju, svi mi koji smo imali takva iskustva bi se trebali zapitati prvo sta smo mi tu pogresno uradili, priznati sve kako jest pa onda preci na neki drugi korak

[ema_]

Kod mene je isto slučaj da su mi stranci bili najbolji prijatelji, a i ostali. Živjela sam na istoku i imam jednog prijatelja i prijateljicu koji ono što bi uradili za mene, pa to na našem Balkanu ne bi ni rođena krv . Kako god sračunam, teško da kod nas postoji mnogo prijateljstava koja nemaju apsolutno nikakvu korist, a ona i ne mora biti vidljiva dugo vremena, pa se čovjek zanese i umisli neku iskrenost - beskonačnu ....

[smijesni_ste]

Njednog nažalost, ali mi ne bi bilo krivo toliko zbog toga da nisam pokušavao sa svakim doslovno se sprijateljiti ...tako da danas imam more poznanika koje najradije ne bih ni pozdravio na ulici, ali eto "red" je kažu...

Pa možda je u tebi problem? Ne kažem da jeste, ali čudno je da si pokušavao, a niko nije htio? Pa nisi gubav valjda, ali nešto si očigledno pogrešno radio. Doduše, postoji šansa da si bio uvijek okružen šupcima, ali to ne znači da ne treba dalje pokušavati. Koliko ti je godina?

Hahh, nisam ja ni rekao da nije do mene ...jesam gurao neke ljude od sebe, ali su i mene vala mnogi otkantali

Mislim da je do cijelog spleta okolnosti...od možda prevelikih očekivanja, manjka određenih socijalnih vještina (nažalost) pa sve do nailaska na očito pogrešne ljude, a neka 'prijateljstva' je i vrijeme pregazilo....naravno tu su i 'praktični' razlozi tipa otišao prijatelj u Kanadu


U srednjim sam dvadesetim

[free_spirit]

Ja imam prijateljicu sa kojom se druzim jos malo pa 19 godina i ona je nezamjenjiva Imam jos 3 sa kojima sam se pocela druziti jos na fakultetu, i sada se druzimo, ne nesto pretjerano ali odrzavamo kontakt (ne samo preko fb, popijemo i kahvu )

[shibonja]

Kad pijem,izmigolji ih kamara,dok mahmuram ,nigdje ni jednog

[Voltriz]

Hajd da se i ja upisem, koji sam za razliku od ostalih bio ugodno iznenadjen ljudima oko sebe.
Sigurno mogu da kazem da imam nekih 5-6 pravih prijatelja koji su dokazani prijatelji kad je bilo tesko a i kad je islo sve glatko.

Naravno jedan od njih mi je i najbolji prijatelj, covjek sa kojim se druzim vec 19 g i zajedno smo prosli i previse toga. Nazalost u 18 godini na 18 rodjendan umro mi je otac. Ne trebam ni opisivati osjecaje koje covjeka tada preplave.

Posto se smrtni dogadjaj desio u pola 4, ujutru u 5 i 15 mi je tih 6 ljudi bilo na vratima i vec se organizovali i za printanje osmrtnica i svega ostalog. To im nikada necu zaboraviti kao i masu primjera nakon toga.

Mogu da kazem da sam sretan covjek bar sto se tog dijela tice i da napomenem da su to svi prijatelji iz ranog djetinjstva. Tako da bas ne vjerujem da se moze formirati jaka prijateljska veza u kratkom periodu, potrebnu su nazalost i najtezi periodi kroz koje cete vidjeti da li imate nekoga na kog se mozete oslonit.

[Yahweh]

-

[ema_]

Meni je prijatelj i onaj ko se iz čista mira sjeti mene, a ne kad mi se desi nešto loše u životu pa on to čuje ili ono kad se smrt desi nečija onda svi kao "Jaooo, Booože, ode nam ..." - što se nisi družio sa njim dok je bio tu!

I nadasve mi je glupo što u današnjem vremenu fejsbuka i ostalih gluposti koje svi imamo mi "nemamo" vremena nekome reda radi poslati tu poruku i pitati "Hej, jesi živ?" , i onda fol kad me sretne negdje "Gdje si tiiiiiiii" pa ona ceremonija grljenja i tobože neko se mene poželio. Ma marsh.


Hjoj, zvučim frustrirano, al who cares .

[Yahweh]

-

[KPNCTNJAH]

1623. Tri manje nego jutros...

[loool]

Blago tebi, tebe se bar neko sjeti.

Ja da sutra odapnem, niko osim mame ne bi ni skontao. Haj što nemam prijatelja, ali što nemam nikog od familije. Mislim imam, ali ih ne poznajem i sve su to neka dalja koljena i nismo u nikakvom kontaktu. Samo da mi je dobiti JACK POT na Bingu, pa da vidim koliko me ljudi voli.

Tad bi svima bio najdrazi