Price, pjesme, intervjui...

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...

Moderator: Chloe

Post Reply
User avatar
GOT
Posts: 3344
Joined: 30/04/2016 12:10

#1301 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by GOT »

Nije to nikakva bajka.
Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute.
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Imala je u oku električnu centralu,
a ja neke bandere sasvim crvene i žute.
Ispričali smo ramenima i rukama nešto
što u prevodu na disanje znači: Ljubav...
I detinjstvo je te noći otišlo iz njenih cipela.
Mahalo je šarenim kockama.
Knjigama punim slika, igračkama i snovima.
Otišli su konvejeri mašnica
i odleteli listići presovanog staniola.
Svet je najednom postao viši
za jednu neznatnu zvezdu, tamo negde nad glavama,
nad krošnjama i krovovima...
I samo malo dublji
za krišku naprslog bola.


Image
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1302 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

Corruption and re-election: how much can politicians steal before getting punished?

https://www.sciencedirect.com/science/a ... 6718306127
User avatar
GOT
Posts: 3344
Joined: 30/04/2016 12:10

#1303 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by GOT »

Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino budjenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prste nemoćne
u struk kostelje moje
zelene.

Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.
Nju u čijim se kosama
migoljila magla,
nju, čiji je vrat
skladni snop žita,
čiji je hod šetnja paprati.

Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.

Jer se svlačila kao zora,
jer se podavala kao svijeća
i otimala
kao živica.

Volio sam je kao ženu,
ko dijete,
ko brata,
volio sam je kao mir
i kao povratak
Nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu jegulju.

~ Josip Pupačić

Image
User avatar
GOT
Posts: 3344
Joined: 30/04/2016 12:10

#1304 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by GOT »

Image

User avatar
dobar osjecaj
Posts: 3957
Joined: 01/08/2014 11:31

#1305 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by dobar osjecaj »

We all need to be let alone —not just Greta Garbo
Being alone for a space of time is a basic human need, says David Vincent, arguing eloquently that it can be the reverse of loneliness

Stuart Jeffries, From magazine issue: 18 April 2020
https://www.spectator.co.uk/article/we- ... reta-garbo

‘You’re never alone with a Strand,’ went the misbegotten advertisement for a new cigarette in 1959. What the copywriter didn’t realise is that smokers often smoke to be alone. As Mass Observation had reported a decade earlier:

“In an increasingly gregarious world, where fewer and fewer habits and pastimes are entirely individual, the cigarette remains for most people a pleasure that, whatever its social significance, can be enjoyed in entire solitude, and a pleasure that remains entirely individual.

At the time, 80 per cent of British men and 40 per cent of women were regular smokers. Smoking was not just a means of inhaling death and of escaping the dead hand of others’ sociability, but briefly put the unbearableness of life behind a smoky veil. When fags were cheap, no wonder they were especially popular among the working poor, for whom snatched moments of peace and quiet were breathing spaces from otherwise unremitting grind, noise and worry.

True, smoking had risen in popularity during the second world war as a means of brokering sociability at a time of troubling loneliness. After the war, its continuing vogue was fuelled by an opposite impulse — to disconnect from the hell of other people. Like masturbation (which David Vincent unaccountably omits from his book), smoking is a solitary pleasure, though unlike masturbation sometimes acceptable among others.
The diabolical genius of smartphones is to allow us to be present and absent at once, solitary and gregarious at will
Vincent regards smoking as the defining example of abstracted solitude, the capacity to remove the self from present company. It’s no coincidence that the cigarette packet is roughly the same size and shape as today’s fetish object, the smartphone. But while the smartphone offers abstraction from others, it is also the culmination of another kind of solitude. The penny post, news-papers, telephone, film, television, the internet and iPhones have offered networked solitude, keeping us in touch with distant people while letting us remain alone. The diabolical genius of smartphones is to allow us to be simultaneously abstracted and networked. We can be present and absent at once, solitary and gregarious at will.

Such paradoxes abound in this beautifully written, nuanced and now topical history. Do we have the right stuff to be alone without being lonely through quarantine? Vincent shows how our ancestors cultivated solitude to give respite from the world, to reform character in prison or to commune the better with God in retreat. Perhaps us self-isolators can learn from their examples.

Very few of us, though, have the mental resources of Hertfordshire’s leading Buddhist hermit, Jetsunma Tenzin Palmo (born Diane Perry), who spent 12 years in a 10’x 6’ Himalayan cave, surviving temperatures of -35°C. But even she, despite such propitious circumstances for escaping human fatuousness, didn’t achieve moksha. We self-isolators haven’t chosen to be alone but, like prisoners in solitary confinement, whose shadowy history Vincent traces, are stuck in circumstances to which we’re temperamentally unsuited.

Rather than Buddhist nuns, we better resemble Don Martin Decoud, the plump dandy journalist of Conrad’s Nostromo. All of Decoud’s reserves of worldly irony and scepticism were useless once he was marooned on a desert island. Despairing, he filled his pockets with silver bars and, as Conrad puts it, ‘disappeared without a trace, swallowed up by the immense indifference of things’.

And yet, even before Covid-19, many yearned, like Garbo, to be let alone. In the early 20th century 1 per cent of Britons lived by themselves; by 2011, 31 per cent, or eight million, did, many finding in it self-fulfilment rather than a motive for suicide. The Guardiancolumnist George Monbiot, though, sees in such figures an ‘epidemic of loneliness’. We have lost, he claims, what is essential about humans, namely connectedness. Vincent paints a more nuanced picture:

“Men and women decided to live alone in increasing numbers after the second world war because it became practically feasible to do so, and because at different times they preferred their own company to that of their parents, their grown-up children or their unsatisfactory partners.

Loneliness arises, Vincent counsels, when we are marooned by bereavement, or when investment in social and health services declines. One definition of loneliness is solitude continued further than intended: what started as self-liberation becomes a life sentence.

Vincent insists on what Monbiot misses: how essential it can be to remove oneself — if only for the length of a lit cigarette or a game of Candy Crush — from the hard labour of sociability. Hence the popularity of Sylvain Tesson’s memoir Consolations of the Forest, about a man who lives as a hermit in Siberia for six months. Hence, too, the allure of Quiet: The Power of Introverts in a World that Can’t Stop Talking, in which Susan Cain suggests that the noisome extroverts yucking up their nothingy conversations on buses have their parallel on Twitter. How lovely to escape them — ideally by withdrawing into solitude to read. The BBC-Wellcome Trust Rest Test in 2016 reported that respondents across 134 countries found reading the most restful activity. Social media not so much.

Vincent’s book is a treasurable flip-side to the sound and fury that historians usually focus on, a quiet history of solitary activities: walking, fishing, gardening, needlework, embroidery, stamp-collecting, crossword-solving, dog-walking, jigsaw puzzles, DIY and reading. But the author is always sensitive to how recreational solitude risks becoming a form of conspicuous consumption for wealthy eccentrics. Not all of us can afford to circumnavigate the globe single-handed or have an instagrammable Hornby train set in the attic.


He’s attentive too to how peace and quietness have long been sought by those recuperating from workplace or domestic labours. When there is no nature with which to commune, silently staring into the middle distance in the park, with cigarette and/or dog as foil, may not be as mindless as it initially looks.

Compare such seeming mindlessness to today’s new cult of mindfulness, which Vincent calls ‘solitude tailored to late modernity — eclectic, privatised and readily commodified as an avalanche of print, supportive objects, digital media and courses that flood into the market’. The austere virtuosos of solitude — Wordsworth wandering lonely as a cloud or Tenzin Palmo meditating in her Himalayan cell — needed no such fripperies.
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1306 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

http://www.kosmodrom.rs/osnove-geek-kul ... eHnIDkDZhE

BITI GEEK, NEKAD I SAD

Danas, u doba geek renesanse, biti gik ne znači marginalizaciju i stigmu. Ipak, ne toliko davno, ovaj pojam je nosio mnogo drugačije značenje....
User avatar
wewa
Posts: 14765
Joined: 27/05/2010 15:20
Location: djah na brdu, djah u ravnici

#1307 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by wewa »

fantastican i aktuelan clanak

February 27, 2017 Issue
Why Facts Don’t Change Our Minds
New discoveries about the human mind show the limitations of reason.

By Elizabeth Kolbert

https://www.newyorker.com/magazine/2017 ... _brand=tny
As people invented new tools for new ways of living, they simultaneously created new realms of ignorance; if everyone had insisted on, say, mastering the principles of metalworking before picking up a knife, the Bronze Age wouldn’t have amounted to much. When it comes to new technologies, incomplete understanding is empowering.

Where it gets us into trouble, according to Sloman and Fernbach, is in the political domain. It’s one thing for me to flush a toilet without knowing how it operates, and another for me to favor (or oppose) an immigration ban without knowing what I’m talking about.
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1308 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

The Real Class War
by Julius Krein

https://americanaffairsjournal.org/2019 ... class-war/
What is remarkable about today’s oligarchy is not its ruthlessness but its pettiness and purposelessness. An all-consuming megalomania might at least produce some great art as a side-effect. But this collec­tion of mediocrities cannot even do that. Their political activities—whether pushing for a slightly lower tax rate or throwing money at a self-serving brand of faux progressivism—are too small-minded to be anything other than embarrassing. This class has no idea what to do with its wealth, much less the power that results from it. It can only withdraw and extract, socially and economically, while the political justifications for its existence melt away.
User avatar
Saian
Posts: 15317
Joined: 08/04/2004 21:50

#1309 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by Saian »

hadzinicasa wrote: 16/11/2020 11:00 The Real Class War
by Julius Krein

https://americanaffairsjournal.org/2019 ... class-war/
What is remarkable about today’s oligarchy is not its ruthlessness but its pettiness and purposelessness. An all-consuming megalomania might at least produce some great art as a side-effect. But this collec­tion of mediocrities cannot even do that. Their political activities—whether pushing for a slightly lower tax rate or throwing money at a self-serving brand of faux progressivism—are too small-minded to be anything other than embarrassing. This class has no idea what to do with its wealth, much less the power that results from it. It can only withdraw and extract, socially and economically, while the political justifications for its existence melt away.
Good.


The long read
‘We are witnessing a crime against humanity’: Arundhati Roy on India’s Covid catastrophe
It’s hard to convey the full depth and range of the trauma, the chaos and the indignity that people are being subjected to. Meanwhile, Modi and his allies are telling us not to complain
by Arundhati Roy

https://www.theguardian.com/news/2021/a ... atastrophe
User avatar
Saian
Posts: 15317
Joined: 08/04/2004 21:50

#1310 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by Saian »

Brazen, destructive, aggressive: how does Boris Johnson get away with it?

https://www.theguardian.com/commentisfr ... -bbc-north

komentari cesto kriju dragulje :D
The 'gentleman's agreement'.

Proven to be a pile of nonsense, because a Parliament full of really ungentlemanly people, see it not as any real restraint, but a flimsy barrier that they can bulldoze, while laughing all the way to numbered offshore accounts.

If you elect sociopaths, you really should expect sociopathy. None of what's happening now, is particularly surprising. These are men and women who really do believe in Ayn Rand's "who is going to stop me" code of scumbaggery.

Johnson himself has always failed upwards. Always. Constantly. He's a walking advertisment for the British establishment looking after and protecting it's own. Which is hilarious, because the persona he's carefully crafted over decades, is a laddish outsider. In klix fact, he's anything but. Fox-hunting, grouse-shooting, orgies at Italian castles with Kremlin assets...

He's as much a man of the people, as the rest of the obscenely wealthy populists on both sides of the Atlantic, who tell the working class, that they have the common man's back, when in reality, they wouldn't piss on a plumber, if he was on fire. :lol:

The real problem, though, is us. The English. The Scottish and the Welsh for the most part, see through all the nonsense and know exactly who these people are. The descendants of Barons and Lords (if not by blood, then certainly by attitude) who made their lives hell over hundreds of years. The English on the other hand, romanticise these psychos. We make them jolly figures of fun. Harmless posh boys, when they are anything but.

The worst of that, is willing, 21st century serfdom. Cap-doffing and forelock-tugging. Deference to anybody who can deploy received pronunciation and is known to have attended Eton. It's kind of in our DNA. Lots of us can resist it, but many others not only fail to resist, they are enthusiastically up for it.

You don't want someone who enjoys seeing Boris Johnson naked in charge of choosing your fixtures and fittings
:D
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1311 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

Saian wrote: 29/04/2021 19:20
The long read
‘We are witnessing a crime against humanity’: Arundhati Roy on India’s Covid catastrophe
It’s hard to convey the full depth and range of the trauma, the chaos and the indignity that people are being subjected to. Meanwhile, Modi and his allies are telling us not to complain
by Arundhati Roy

https://www.theguardian.com/news/2021/a ... atastrophe
strasno.

a na temu COVID-a:

The Cracked Crystal Ball of COVID Models

https://magazine.scienceforthepeople.or ... id-models/
The distinction between short-term and long-term predictions is exemplified in weather forecasting. We can predict tomorrow’s weather to a reasonably high degree of accuracy, but it would be impossible for meteorologists to predict the weather three months from now to the same degree of accuracy. But while short-term forecasting fails for the far future, we can apply long-term predictions for other atmospheric trends, like global temperature increases, using environmental variables that are more easily modeled or simulated. Similarly, mechanistic models can often predict more generalized and averaged trends in, say, national or regional infection rates. Scientists often use both to fully inform medical policy: short-term decisions about resource allocation are made using statistical models, while mechanistic models are meant to test large-scale lockdown scenarios and vaccine rollouts.

When conveyed like this, it seems deceptively simple. The reality is anything but. Unlike weather and climate datasets that have been collected over decades, COVID-19 datasets are smaller, and of poorer quality6. The lack of robust and widespread virological testing means that the number of cases is underestimated. Even after a year since the first case was detected in Wuhan, there is relatively little data, so large sample sizes that can represent populations of interest may be difficult to find. Small sample sizes also lead to an increased risk of overfitting, when a statistical model begins seeing patterns in randomness rather than detecting a real relationship between different variables. Especially if more complex modeling strategies are used, fewer data points means a greater risk of finding false patterns. Fitting and testing models to these incomplete data sets may significantly reduce their accuracy. Additionally, researchers’ own biases often come into play when selecting which data sets to use in fitting and testing their model7

Furthermore, many aspects of virus transmission are still poorly understood, such as how biological features of COVID-19 impact how the virus is transmitted. Many simplifications about virus transmission have to be made, including ones about individual social behavior, like how many people one person interacts with, or what high-risk activities they may engage in.

Due to these factors, many models may have high degrees of inaccuracy and uncertainty. Moreover, this uncertainty is often calculated or recorded in a non-standardized way8. Profit-driven firms that create in-house models may actually benefit from the lack of an industry or academic standard as it allows them to more easily understate biases, inaccuracies and errors in their product.
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1312 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

https://www.vijesti.me/kolumne/555789/k ... ntifasizam
Karnevalski antifasizam

Zaštita slobode, prava i dostojanstva pojedinca od represije državnog aparata; borba protiv diskriminacije onih koje režim želi da izopšti i eliminiše kao ideološki nepodobne; otpor tendencijama sakralizacije Nacije, Države i Vođe, pobuna protiv režimske cenzure javne sfere… To je antifašizam.

….

Grupa odraslih ljudi koja neironično izigrava Titove pionire - postoji li veći krindž? Taj prizor kostimiranih štafetlija, od kojih bar polovina ima djecu stasalu za kakav slet, savršeno ilustruje jedan širi fenomen kome bi se, na godišnjicu Trinaestojulskog ustanka, valjalo posvetiti. Radi se o dugotrajnoj tendenciji idejnog pražnjenja jednog sveprisutnog političkog pojma - antifašizam - i njegovog postepenog izmještanja u domen performansa, čime se njegovo značenje svodi na paradni patos, na soc-realističku ikonografiju i kič koji se vremenom pretvorio u sopstvenu parodiju, ukratko, na nešto što bi se moglo nazvati karnevalski antifašizam.

Ništa novo, kazaćete, ideologija se svuda komodifikuje, eto ih na svakom ćošku čegevara majice, trampovski kačketi, pacifistički stikeri za laptop i šolje s Marksovim likom. Ipak, postoji bitna razlika i ona se tiče odnosa - dok tipičan postmoderni ideološki konzument datoj ideologiji pristupa uz ciničan smiješak i s neizostavnom dozom ironijske ograde, ovdašnji karnevalski antifašisti su mrtvi ozbiljni. Oni, naime, zaista vjeruju da je kompilacija klišea koji se evocira na ceremonijalnim priredbama par puta godišnje upravo ta “antifašistička tekovina” o kojoj svi pričaju, te da hor koji pjeva u pionirskom autfitu nije grupa zbunjenih pojedinaca koja se blamira pred kamerama već kolektiv na braniku antifašističke borbe. I što je banalniji taj karnevalski izraz, to se ozbiljnije pristupa njegovoj ceremonijalnoj izvedbi. Nije to naivna stvar, tim prije zato što se radi o doživljaju koji je u crnogorskom društvu dominantan. Stoga je neophodno zapitati se - kako smo došli do toga da nam prva asocijacija na antifašizam bude karnevalski antifašizam?
User avatar
dystopia
Posts: 1337
Joined: 26/10/2020 12:16
Location: Utopia

#1313 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by dystopia »

Ptica

Kada bi samo čežnja
mogla pisati ove stihove
umjesto mene.

Kada bih njenim očima
mogao pročitati
zakon tvoje mladosti
i pratiti kako hodaš niz ulicu
ili plešeš.

Kada bi tvoje tijelo
izraslo iz ovih riječi
bila bi to pjesma
od koje zastaje dah
i makar nastupila vječna jesen
nitko više ne bi bio
u zavadi s kišom.

Marko Tomaš
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1314 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

dystopia wrote: 21/08/2021 17:54 Ptica

Kada bi samo čežnja
mogla pisati ove stihove
umjesto mene.

Kada bih njenim očima
mogao pročitati
zakon tvoje mladosti
i pratiti kako hodaš niz ulicu
ili plešeš.

Kada bi tvoje tijelo
izraslo iz ovih riječi
bila bi to pjesma
od koje zastaje dah
i makar nastupila vječna jesen
nitko više ne bi bio
u zavadi s kišom.

Marko Tomaš
On je nestvarno sjajan.
Zelim imati sve sto je ikada napisao. I adrese na razglednicama.
User avatar
dystopia
Posts: 1337
Joined: 26/10/2020 12:16
Location: Utopia

#1315 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by dystopia »

hadzinicasa wrote: 05/09/2021 20:47
dystopia wrote: 21/08/2021 17:54 Ptica

Kada bi samo čežnja
mogla pisati ove stihove
umjesto mene.

Kada bih njenim očima
mogao pročitati
zakon tvoje mladosti
i pratiti kako hodaš niz ulicu
ili plešeš.

Kada bi tvoje tijelo
izraslo iz ovih riječi
bila bi to pjesma
od koje zastaje dah
i makar nastupila vječna jesen
nitko više ne bi bio
u zavadi s kišom.

Marko Tomaš
On je nestvarno sjajan.
Zelim imati sve sto je ikada napisao. I adrese na razglednicama.
Jesteeeee!
User avatar
Chloe
Photo mod
Posts: 71129
Joined: 03/10/2011 20:11

#1316 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by Chloe »

" Dragi moj limfomčiću, tumorčiću

dok sam još pri čistoj svijesti i zdravom razumu, da ti se obratim na ovaj dan kada se u svijetu proslavlja dan kada su te mnogi pobijedili.
nažalost, mnoge živote si odnio. Odnosiš ih, svaki dan, ne znam samo odakle tolika volja, zar ti nije već dosadilo?

Možda ti je čudno što ti se obraćam kao čovjeku. Pa ne znam, i meni je bio čudan način na koji si mi se obratio prije devet godina, pa nikom ništa.
Sjećaš li se mene? One male što je imala ogromnu loptu tebe u grudnom košu i skoro zatvorene oči od otoka? Da li si me bar malo zapamtio?
Ili sam ti bila samo još jedna u nizu, pa si zaboravio sve one lopte i loptice oko srca i duše, sve rane i ranice, bolove i mukice?
Ja nisam!
Ipak, bio si mi prvi, a to se ne zaboravlja. A bićeš mi i posljednji, ni to se ne zaboravlja.
Ali sam ti oprostila, nisi znao na koga ćeš naletiti, tako da ... Super smo ti i ja. I znam da me se sjećaš, samo se bojiš da kažeš. Neka te, to sam htjela 1:0 za mene, nema produžetaka.

Elem, pošto smo super, da ti kažem nekoliko riječi:

- super si, ali ja sam više super,
- dobar si drug jer se od tebe svašta može naučiti, ali ima i boljih, tako da ... žao mi je,
- dobar si za putovanja, ali može se i preko agencije,
- skup si, ali i kurve su skupe, pa ne potraju,
- otisci i pečat su ti odlični, ali ja sam više odlična,
- djeluješ strašan, ali kad si u ćošku malo si smiješan, izvini, ali tako je,
- za kraj: lopta je okrugla, a utakmica se igra do poljednje sekunde, ne zaboravi to sljedeći put kad zabiješ pet golova u prvom poluvremenu.
Živio ti meni sto godina, sklupčan u ćošku neke laboratorije koja te je zarobila i konačno izliječila.

Hvala ti za sve lekcije koje si ispisao mojim venama.
Hvala ti za sve dane sadašnjosti u kojima se smijem a nekad bih se nervirala.
Hvala ti za sve ljude koje si mi u život donio i ostavio.
Hvala ti za mnogo toga što riječimane mogu da kažem, a znam da je tvoja zasluga.

Na neki način te volim. Ali zavjesa tvoje predstave ostaje spuštena, jer jedna premijera ti je više nego dovoljna. A na after partiju sam ja glavna faca."



Pismo povodom Svjetskog dana svjesnosti o limfomima - D.K. Banjalučanka koja je dobila bitku sa limfomčićem, tumorčićem a danas je zaokupljena ostvarenjem želje da postane majka. :srce:
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1317 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

You Do What You Value
Every moment of every day, whether you realize it or not, you are making a decision of how to spend your time, of what to pay attention to, of where to direct your energy.

Right now, you are choosing to read this article. There are an infinite number of things you could be doing, but right now, you are choosing to be here. Maybe in a minute, you decide you need to pee. Or maybe someone texts you and you stop reading. When those things happen, you are making a simple, value-laden decision: your phone (or your toilet) is more valuable to you than this article. And your behavior follows that valuation accordingly
.

Personal Values: How to Know Who You Really Are
https://markmanson.net/personal-values
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1318 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

https://www.washingtonpostsmensainvitational.com/

:)

The Washington Post’s Mensa invitational once again asked readers to take
any word from the dictionary, alter it by adding, subtracting, or changing
one letter, and supply a new definition. Here are the winners:

1. Cashtration (n.): The act of buying a house, which renders the subject
financially impotent for an indefinite period of time.

2. Ignoranus : A person who’s both stupid and an asshole.

3. Intaxication : Euphoria at getting a tax refund, which lasts until you
realize it was your money to start with.

4. Reintarnation : Coming back to life as a hillbilly.

5. Bozone (n.): The substance surrounding stupid people that stops bright
ideas from penetrating. The bozone layer, unfortunately, shows little sign
of breaking down in the near future.

6. Foreploy : Any misrepresentation about yourself for the purpose of
getting laid.

7. Giraffiti : Vandalism spray-painted very, very high.

8. Sarchasm : The gulf between the author of sarcastic wit and the person
who doesn’t get it.

9. Inoculatte : To take coffee intravenously when you are running late.

10. Osteopornosis : A degenerate disease. (This one got extra credit.)

11. Karmageddon : It’s like, when everybody is sending off all these
really bad vibes, right? And then, like, the Earth explodes and it’s like,
a serious bummer.

12. Decafalon (n.): The gruelling event of getting through the day
consuming only things that are good for you.

13. Glibido : All talk and no action.

14. Dopeler Effect: The tendency of stupid ideas to seem smarter when they
come at you rapidly.

15. Arachnoleptic Fit (n.): The frantic dance performed just after you’ve
accidentally walked through a spider web.

16. Beelzebug (n.) : Satan in the form of a mosquito, that gets into your
bedroom at three in the morning and cannot be cast out.

17. Caterpallor ( n.): The color you turn after finding half a worm in the
fruit you’re eating.
no_sikiriki
Posts: 16541
Joined: 11/12/2012 13:21

#1319 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by no_sikiriki »

hadzinicasa wrote: 13/12/2021 20:34 https://www.washingtonpostsmensainvitational.com/

:)

The Washington Post’s Mensa invitational once again asked readers to take
any word from the dictionary, alter it by adding, subtracting, or changing
one letter, and supply a new definition. Here are the winners:

1. Cashtration (n.): The act of buying a house, which renders the subject
financially impotent for an indefinite period of time.

2. Ignoranus : A person who’s both stupid and an asshole.

3. Intaxication : Euphoria at getting a tax refund, which lasts until you
realize it was your money to start with.

4. Reintarnation : Coming back to life as a hillbilly.

5. Bozone (n.): The substance surrounding stupid people that stops bright
ideas from penetrating. The bozone layer, unfortunately, shows little sign
of breaking down in the near future.

6. Foreploy : Any misrepresentation about yourself for the purpose of
getting laid.

:thumbup: :lol:

7. Giraffiti : Vandalism spray-painted very, very high.

8. Sarchasm : The gulf between the author of sarcastic wit and the person
who doesn’t get it.


9. Inoculatte : To take coffee intravenously when you are running late.

10. Osteopornosis : A degenerate disease. (This one got extra credit.)

11. Karmageddon : It’s like, when everybody is sending off all these
really bad vibes, right? And then, like, the Earth explodes and it’s like,
a serious bummer.

12. Decafalon (n.): The gruelling event of getting through the day
consuming only things that are good for you.

13. Glibido : All talk and no action.

14. Dopeler Effect: The tendency of stupid ideas to seem smarter when they
come at you rapidly.

15. Arachnoleptic Fit (n.): The frantic dance performed just after you’ve
accidentally walked through a spider web.

16. Beelzebug (n.) : Satan in the form of a mosquito, that gets into your
bedroom at three in the morning and cannot be cast out.

17. Caterpallor ( n.): The color you turn after finding half a worm in the
fruit you’re eating.
:thumbup: :lol:
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1320 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

no_sikiriki wrote: 13/12/2021 20:42
:thumbup: :lol:
Ma sjajni su :D
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1321 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

https://www.space.com/einstein-general- ... n8kHWlohRA
Einstein's theory of general relativity passes one of its toughest tests yet
User avatar
Saian
Posts: 15317
Joined: 08/04/2004 21:50

#1322 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by Saian »

hadzinicasa wrote: 13/12/2021 20:34 https://www.washingtonpostsmensainvitational.com/

:)

The Washington Post’s Mensa invitational once again asked readers to take
any word from the dictionary, alter it by adding, subtracting, or changing
one letter, and supply a new definition. Here are the winners:


3. Intaxication : Euphoria at getting a tax refund, which lasts until you
realize it was your money to start with.

6. Foreploy : Any misrepresentation about yourself for the purpose of
getting laid.

8. Sarchasm : The gulf between the author of sarcastic wit and the person
who doesn’t get it.

10. Osteopornosis : A degenerate disease. (This one got extra credit.)

14. Dopeler Effect: The tendency of stupid ideas to seem smarter when they
come at you rapidly.

16. Beelzebug (n.) : Satan in the form of a mosquito, that gets into your
bedroom at three in the morning and cannot be cast out.
Intaxication :D prishijet it :thumbup:
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1323 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

Saian wrote: 23/12/2021 04:15
hadzinicasa wrote: 13/12/2021 20:34 https://www.washingtonpostsmensainvitational.com/

:)

The Washington Post’s Mensa invitational once again asked readers to take
any word from the dictionary, alter it by adding, subtracting, or changing
one letter, and supply a new definition. Here are the winners:


3. Intaxication : Euphoria at getting a tax refund, which lasts until you
realize it was your money to start with.

6. Foreploy : Any misrepresentation about yourself for the purpose of
getting laid.

8. Sarchasm : The gulf between the author of sarcastic wit and the person
who doesn’t get it.

10. Osteopornosis : A degenerate disease. (This one got extra credit.)

14. Dopeler Effect: The tendency of stupid ideas to seem smarter when they
come at you rapidly.

16. Beelzebug (n.) : Satan in the form of a mosquito, that gets into your
bedroom at three in the morning and cannot be cast out.

Intaxication :D prishijet it :thumbup:
i ova.

enjoy. preporucujem i sekciju => alternativna znacenja postojecih rijeci :D
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1324 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

Zoka :srce:

https://nomad.ba/catic-sutra-je?fbclid= ... U4OC7HDLno
Ćatić: Sutra je… (video)
28. februara 2022.
Zoran Ćatić
Vrijeme ne liječi sve. Ono zapravo ne liječi ništa. Njegov protok samo čini da naučimo živjeti s bolom. Svi koji su izgubili nekoga znaju to. A svako je izgubio nekoga.

Sposobnost i sreća u svemu tome je ne izgubiti sebe, ljudskost, empatiju i dostojanstvo. Vječita borba, najteža, unutrašnja, jeste ona sa duboko potisnutim traumama za koje ne postoji lijek. Zato tražimo utjehu u stvarima za koje znamo da su privremene i varljive, iako svjesni da će trauma kad-tad ponovo isplivati i da ćemo se s tim nositi do kraja života. Po tome niko od nas nije jedinstven. Tužni smo i nesretni ljudi, koji zarad svijeta glume sreću, sporadično, uspijevajući da prevare i druge i sebe. I po tome svi smo jednaki. U boli koju sabiremo i traumi koja je sastavni dio nas. Jedino po čemu se razlikujemo je okidač koji će je pokrenuti. Ima onih koji su nam zajednički. Poput rata.

Okupljeni na skupu solidarnosti za građane Ukrajine, nosimo težine sa sobom u nadi da ćemo ih uspjeti podijeliti sa drugima. Prepoznajemo se po pogledima čak i ako se ne znamo. Dodirnemo se, nesvjesno pružajući podršku jedni drugima. Prokomentarišemo sve ono što smo vidjeli, pročitali, čuli. Uzdišemo. Po ko zna koji put, probuđena trauma, ovoga puta, izazvana tek dvadesetčetvoročasovnom invazijom Rusije na Ukrajinu lebdi nad spomenikom ubijene djece Sarajeva. Razumijevanje bez izgovorene riječi. Svako vrti svoje filmove a poenta nam ista.

Nema govora. Ne bi ni imali smisla. Nema se šta reći. Već viđeno. Proživljeno. Ponovno probuđeno lebdi nad nama. Izloženo u muzejima u koje upućujemo turiste i u koje nerado idemo. Tamo preovladavaju artefakti ali rijetki su koji mogu dokumentovati taj osjećaj.

Oni koji nisu tu, iz bilo kog razloga, nisu oslobođeni. Oni svoje traume liječe u redu pred bankama dižući ušteđevine, kupujući količine, brašna, ulja, soli. Prenoseći informacije, pišući i agitujući na društvenim mrežama. Različito liječimo svoje traume, ali ne poštujemo jedni drugima način na koji ih ispoljavamo. Donosimo zaključke naprečac osuđujući one koji reaguju drugačije. Ili ne reaguju nikako. Da društva ima, oglasili bi se stručnjaci da nam objasne kako su različiti načini sa kojim se nosimo s traumom ili bježimo od nje.

Nije nas bilo ni kada su se dešavali drugi ratovi. Istina udaljeniji od naših prostora, manje prisutni na društvenim mrežama. I tamo se ginulo, bježalo, rušilo. Stradaju ljudi i u ovom trenutku. Afganistan, Jemen, Kongo, Sirija…

Pogotovu nas nema ni na brojnim, bezuspješnim, skupovima u pokušaju da pomognemo sami sebi. Da promijenimo sistem i zaustavimo ovaj slobodni pad. Jer je vrijeme ružno ili suviše lijepo, smetaju nam ovi ili oni, iza toga stoji neko, imamo posla, što u radni dan, što vikend, ma neće protest ništa promijeniti.

Ne znaš da li je strašniji odnos svijeta tokom rata ili ovaj u miru. Pregovaraju i kroje nam živote s domaćim marionetama. Kakistokratijom. Perfidnost na maksimum. Novi svjetski poredak.

Simbolika obližnje skulpture, Rame Osmanovića koji doziva svoga sina Nermina. Da dođe. Obećali su da im neće ništa. A ubijeni su. Pod zaštitom međunarodne zajednice. Njihove kosti su pronašli u dvije različite masovne grobnice.

Takvim obećanjima svjedočimo i danas.

U ovom momentu Ukrajinci trpe torturu, traže pomoć i nadaju se ko zna čemu, iščuđavaju se kako je moguće da svijet ne poduzima nešto konkretno da ubijanje i razaranje stane.

Mi smo svjesni, ali kako do njih, kako im reći i objasniti. Zapravo samo je pitanje vremena, koje ne liječi ništa, kada će shvatiti da će isto ono što smo postali i mi. Tužni i nesretni ljudi sa spoznajom najgoreg mogućeg osjećaja koji postoji. Bespomoćnost.

Sutra je dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Vrijeme je da promijenimo zastave na slikama svojih profila.
[youtube]https://youtu.be/FtMhM_9H8fM[/youtube]
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#1325 Re: Price, pjesme, intervjui...

Post by hadzinicasa »

https://upoznajtesvijetokonas.com/2022/ ... -kapitala/
Ko vodi ratove: Nacionalne države, duhovi imperije ili vlasnici krupnog kapitala?

Najstariji historičar zapadnog svijeta Grk Herodot u knjizi Historija svijeta (IX-a knjiga – Kaliopa) je zabilježio (450. p.n.e.) da su Grci nakon pobjede u bitki kod Plateje (479. p.n.e.) zarobivši perzijske šatore „ukrašene zlatom, srebrom i svakojakim šarenim zavjesama, zlatne i srebrene divane, sanduke pune zlata, srebra i drugih dragocijenosti, zlatne i srebrene stolove, posuđe…“ naredili perzijskim pekarima i kuharima da pripreme ručak.

Istovremeno su naredili svojim slugama da pripreme grčki ručak govoreći: „Heleni pogledajte kolika budala je bio Perzijanac koji je pored takvog života i bogatstva došao u našu zemlju da nam otme i to malo sirotinje“. Drugi logografi (prvi historičari koji su isčitavali historiju iz mitova i legendi) su tvrdili da su im perzijanci odgovorili: „Ej Grci, mi tačno znamo šta vi imate i da od vas ne možemo ništa oduzeti, ali vi ne znate da imperija mora ratovati“.

Dva i pol milenija kasnije Benito Musolini vrši invaziju na malu afričku državu Etiopiju (1935.) sa četvrt miliona vojnika, koristeći sva raspoloživa sredstva modernog ratovanja. „Imamo pravo na imperiju“ – uzvikivao je Musolini u vremenu privredne depresije, siromaštva i nezaposlenosti, očekujućii da će ratna avantura pomoći da narod zaboravi svoje egzistencijalne brige.

Na Dalekom istoku „mali“ imperijalni Japan je već napao (1931.) „veliku“ Kinu i napravio neviđena zvjerstva u Mandžuriji, ali je veliki džin bio suviše veliki da bi se mogao progutati. Vojna invazija Japana ga je samo ujedinila i probudila.

Šta se dešavalo u Evropi (1938.) nakon „anšlusa“ Austrije od strane Njemačke? Čehoslovacima je poručeno da će se morati braniti sami, a Hitler je Minhenskim sporazumom dobio sve što je tražio (nešto nam to zvuči poznato). Nesretni britanski premijer Nevil Čemberlen (Neville Chamberlain) se vratio „trijumfalno“ u London mašući sporazumom.

Još u toku Drugog svjetskog rata koji je dobiven herojskom, nemjerljivom zaslugom sovjetskih vojnika i komandanata, Staljin je masovno deportirao čitave nacije iz rodne zemlje sa svim komunistima i nekomunistima, bez iznimke

Na istoku Evrope komunisti vrše genocid i Gladomorom (izraz za planiranu glad) projektovano ubijaju (1932/33.) oko 7 miliona stanovnika u Ukrajini, sjevernom Kavkazu i području donjeg toka Volge, a drug Staljin (Josif Visaironović Staljin) se u vremenu Minhenskog sporazuma (1937/39.) krvavo i masovno obračinavao sa milionima neistomišljenika i istomišljenika širom Sovjetskog saveza. Optuženi su prvo bili podvrgnuti strahovitim mučenjima da bi im se nakon toga ponudio sporazum pod uvjetom da na javnom suđenju daju lažne izjave koje je pripremala služba NKVD – (Tajni referat N. S. Hruščova, Stvarnost Zagreb, 1970.).

Još u toku Drugog svjetskog rata koji je dobiven herojskom, nemjerljivom zaslugom sovjetskih vojnika i komandanata, Staljin je masovno deportirao čitave nacije iz rodne zemlje sa svim komunistima i nekomunistima, bez iznimke, što se nije moglo opravdati nikakvim vojnim i odbrambenim razlozima. „U vremenu pobjeda na frontovima (1943.) donesena je odluka da se deportiraju svi Karačaji (Sjevernokavkaska Republika) i svo stanovništvo Autonomne Kalmičke Republike. Slijedeće (1944.) godine deportirani su svi Čečeni i Inguši, a Čečensko-Inguška Autonomna Republika je likvidirana. Istovremeno su deportirani svi Balkari na vrlo udaljena mjesta, a Autonomna Kabardsko-Balkarska Republika je ostala samo Autonomna Kabardska Republika. Ukrajinci su izbjegnuli toj sudbini jedino stoga što ih je bilo previše, nikada ne bi bilo mjesta da ih se sve deportira“ (smijeh i veselost u sali). Nasilja i poniženja čitavih manjinskih naroda su potpirivana nacionalizmom većinskog naroda. Poljake smo nazivali „Poljačiška“, Tatarima smo se rugali imenom „Knez“, Ukrajinac je uvijek „Hohol“, a Gruzijci i drugi narodi Kavkaza su „Kavkaski ljudi“ (Tajni referat N. S. Hruščova, isto.).

Bilo kako bilo, mi i danas živimo u svijetu imperija i pri kraju Pax Americana (lat. američki mir) koji se tumačio političkom i vojnom dominacijom Sjedinjenih američkih država – SAD

Hrvatski filozof Ivan Cifrić u članku (2008.) pod nazivom „Imperij ili zajednica? Homogenizacija i raznolikost kultura u kontekstu globalizacije i identiteta“ je problematizirao stvaranje kulturnog imperijalizma koji vodi nastanku novoga svjetskog imperija. Druga opcija je očuvanje raznolikosti kao čovjekovog bogatstva. U dilemi između imperije ili zajednica autor se zalaže za drugu opciju jer raznolika kultura sadrži etički aspekt, a kao praktičnu vrijednost sadrži politički aspekt. Tendencija nastanka imperijalne kulture ide u pravcu ujednačavanja ekoloških uvjeta života, a protivi mu se kulturna raznolikost. Svijet kulture je svijet simbola, a društvo ne može bez simboličke dimenzije – zaključuje autor.

Mediji nas ovih dana obavještavaju da je na Zagreb pala bespilotna letjelica sovjetske proizvodnje, teška više od šest tona. Zašto je letjelica preletjela Ukrajinu, Rumuniju, Mađarsku i pala na Zagreb za sada možemo samo nagađati. Da li je svrha letjelice bila otkrivanje sheme vojnih komunikacija NATO pakta ili poruka druge vrste? Događaj nas je podsjetio na strašno obaranje (1983.) korejskog putničkog aviona „boing 747“ sa oko 270 putnika iznad poluotoka Sahalin u tadašnjem Sovjetskom savezu. Japansko ministarstvo spoljnih poslova je nakon otvaranja arhiva (2015.) objavilo scenarij rušenja aviona za kojeg se sumnjalo da je pribavljao tehničke elemente sistema protuzračne odbrane.

Bilo kako bilo, mi i danas živimo u svijetu imperija i pri kraju Pax Americana (lat. američki mir) koji se tumačio političkom i vojnom dominacijom Sjedinjenih američkih država – SAD. Šta mogu napraviti male nacije (države)? Neko je rekao da mogu biti male, razjedinjene, glupe i siromašne ili male, pametne i jake? Biti mali, pametan i jak pretpostavlja poznavanje svijeta od strane političkih lidera i imati sposobnost sustavnog planiranja. Da li je to moguće u današnjoj ratnim zločinima etnički podijeljenoj Bosni i Hercegovini?

Sada je sasvim jasno da su politika „srpskog sveta“ ili „otvorenog Balkana“ korijeni iz ideje „ruskog svijeta“

Kakav kapacitet imaju Obavještajno sigurnosna agencija – OSA, Državna agencija za istrage i zaštiru SIPA, politički blokirano Vijeće ministara na čelu sa g. Tegeltijom koje (ne)imenuje ministra vanjskih poslova i ostale ministre? Kakav kapacitet imaju entitetske vlade i Vlada DB? Svi pobrojani su dužni da informiraju članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine ovlaštenog za vođenje vanjske politike, koji opet od strane člana koji je „protiv“ svaku odluku koja se donese može proglasiti destruktivnom po vitalni narodni interes. Sada je sasvim jasno da su politika „srpskog sveta“ ili „otvorenog Balkana“ korijeni iz ideje „ruskog svijeta“.


Nespornu „lavovsku“ krivicu za projektiranje današnje Bosne i Hercegovine snosi korumpirana birokratija EU i UN koji su na samom početku agresivnog rata počeli sa crtanjem etničkih, „konstitutivnih jedinica“ u okviru Kutiljerove (Cutillerove) misije. Svi strani i domaći protagonisti su veoma dobro znali za tradicionalno visoki stepen izmješanosti bosanskohercegovačkog stanovništva u etničkom smislu, znali su da nikada u historiji nije zabilježen vjerski ili etnički sukob stanovnika zemlje (svi sukobi su bili uvezeni izvana), znali su činjenicu da u cjelokupnoj historiji zemlje nije postojalo teritorijalno etničko ustrojstvo, znali su činjenicu da ni jedan dio BiH nije nikada u historiji nosio etnički predznak i da je sve ukazivalo da su etničke teritorijalne podjele apsurd, a ipak su to učinili.

Sve te činjenice su poznate i današnjim liderima režima u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj, ali oni i dalje drže politički kurs koji vodi ka smetljištu historije. Da li je u pitanju korupcija, alavost malih provincijskih imperijalnih ideja, širi politički projekat ili nešto četvrto? Ministar spoljnih poslova Ruske federacije Sergej Lavrov je nedavno izjavio da pravo na suverenitet nemaju multinarodne države?! Iz toga proizilazi da pravo na suverenitet nema ni njegova Ruska federacija, Kina, SAD, Velika Britanija…

Želim da vjerujem da su političke, privredne i finansijske sankcije uperene ovaj put prema ruskim oligarsima, nacionalnoj državi ili imperiji, početak uspostavljanja pomenutog svjetskog društva zajednica

Ko danas stoji iza imperijalnog rata u Ukrajini o kojoj se, kao nekada o Njemcima u XIX stoljeću, govori kao „zakašnjeloj naciji“ i kojoj se prijeti i taktičkim nuklearnim udarima? Da li je to nacionalna država (Ruska federacija čiji se režim, uzgred rečeno, izvanredno pripremio za rat), imperija ili vlasnici krupnog kapitala? Engleska međunarodna organizacija OXFAM je prezentirala (2016.) izvještaj da 62 čovjeka na planeti posjeduje više bogatstva nego polovina čovječanstva. Multinacionalne kompanije i bogata elita odbijaju da plate poreze koji je potreban za funkcioniranje društva iz čega proizilazi da je društveni imperativ osigurati prikupljanje poreza od kompanija i bogatih pojedinaca radi eliminiranja ekstremnog siromaštva.

Želim da vjerujem da su političke, privredne i finansijske sankcije uperene ovaj put prema ruskim oligarsima, nacionalnoj državi ili imperiji, početak uspostavljanja pomenutog svjetskog društva zajednica. Želim da vjerujem i u skoro uspostavljanje svjetskog (Haškog) tribunala koji će osim ratnih zločina suditi za krupne korupcije pa i povrede etike i kršenja moralnih normi, kao što je prije skoro osam decenija u Nürnberškom procesu suđeno Juliusu Streicheru, izdavaču nacističkih novina Der Stürmer.
Post Reply