Preporuka za dobru SF Seriju ili film

[kakavdanakneiskustvu]

Valja li išta ova ‘For all mankind’ na Apple-u? Vidim nabrali dosta sezona, to obično znači da je serija ili dobra ili treš koji vole mase.

valja

[Truba]

Valja li išta ova ‘For all mankind’ na Apple-u? Vidim nabrali dosta sezona, to obično znači da je serija ili dobra ili treš koji vole mase.

dosadno
isto ko čovjek u visokom dvorcu

ideja super

realizacija dosadna
knjiga covjeka dosadnija

[dale cooper]

Valja li išta ova ‘For all mankind’ na Apple-u? Vidim nabrali dosta sezona, to obično znači da je serija ili dobra ili treš koji vole mase.

valja

+1

[vaučer]

Aj bacim oko onda, hvala.

[n+1]

A jos cekam Nihilov osvrt na Blade Runner. Ja kako se sjecam, on je cek'o da izadje dobar snimak, jer vjerovatno hoce da se pokenja po filmu u HD kvalitetu.

Nego, sto bolan ne napisa koju rijec u vezi tvog utiska o Blade Runner-u? Siguran sam da ce me tvoj traktat podstac' da ga napokon i ja pogledam.

Uz to, kanim se još jednom pogledati. Onda će biti i neki osvrt.

Eh, druže @Tito_i_Partija, pa da ti odgovorim.

Ne zanima me što je prošlo pola života i što više nije uopće relevantno. Posljednjih 6 godina imam na pameti da moram napisati osvrt kada drugi put pogledam Blade Runner 2049. I sada, after all these years, I will finally be free, poput replikanta koji umakne blade runnerima.

Na stranu sada sve vrline i mane ovog filma, ja sam duboko uvjeren da ga ti prevashodno ne voliš zato što uspostavlja kontinuitet u odnosu na Director's Cut, čime je zbrisan i posljednji tračak ambivalentnosti oko toga da li je Deckard replikant, a ta ambivalentnost tebi je sublimirala magiju prvog filma.

Nemam pojma šta sam sve imao na pameti prije 6 godina kada sam rekao da ću napisati osvrt, ali pomalo mi je i drago što sam ga ponovo pogledao tek sada, jer mislim da je recepcija filma dobila neku dodatnu kvalitetu sa novim valom priče o umjetnoj inteligenciji i pojavom LLM modela poput ChatGPT. Mislim, sada faktički imamo GPT djevojke koje mašinski uče preferencije korisnika kao što protagonist K faktički ima istu stvar u hologramskoj Ani de Armas. Živimo Blade Runner, bejbe.

Sad ozbiljno, zanimljivo mi je da se protagonist zove K, baš kao i Kafkin junak iz Dvorca. A s obzirom da bladerunnerovski K kasnije uzima ime Joe, što podsjeća na drugog (neki će reći istog) Kafkinog junaka, onog iz Procesa, a koji se zove Joseph K., ja ću izaći sa hrabrom tvrdnjom da Blade Runner 2049 na alegorijskom nivou ujedno funkcionira i kao futuristička adaptacija Kafke.

Nije to tako luda ideja: I Dennisov i Kafkin K. pokušavaju umaći raljama sveprisutnog i represivnog sistema, a tu su i zajedničke teme potrage za identitetom i sistemske dehumanizacije. Ako pretpostavimo da je Dennis imenom svog junaka ujedno odao poštovanje Philip K. Dicku, najmanje mu se mora priznati posvećenost detaljima, i višestepenost aluzija.

Kako volim naglasiti svaki put kada govorim o protagonistima naučnofantastičnih ili epskofantastičnih knjiga/filmova, postoji dobro poznata tendencija i šablon u ova dva žanra da se junaci predstavljaju kao The Chosen One ili The One Who Chooses. Put The Chosen One protagonista je predestiniran i svaka devijacija s tog puta samo je iluzija, a čega je klasičan primjer Anakin. S druge strane, The One Who Chooses junak tipično počinje kao niko i ništa, ali postaje heroj svojim izborima, što se lijepo uklapa u narativ Froda ili Bilba, recimo.

Postoji i nešto savremeniji pristupi ovoj dihotomiji, pri kojem se dozvoljava određena ambivalentnost tumačenja. Dobar i sada aktuelan primjer je Dune, s obzirom da Paul sumnja u vlastito mesijanstvo, ali oni koji ga slijede vjeruju u isto. I potom snaga te vjere pokreće samoostvarujuće proročanstvo. Ili pak to onda i jeste dokaz za proročanstvo? Kauzalitet nije do kraja jasan, pa samim tim ni priroda protagonista.

Pišem sve ovo da bih došao do načina na koji Blade Runner 2049 pristupa ovom pitanju, a koji smatram originalnim. Najveći dio filma čini nam se da će K biti replikantski mesija. Sve upućuje na to da je on izgubljeno dijete i Neo ovog bladerunnerovskog svijeta. Međutim, prilikom susreta sa skrivenim replikantima u narandžasto-prašnjavom Las Vegasu, gdje Deckard pije viski i češka jajca, saznajemo da to nije slučaj: izgubljeno dijete je ženskog spola, ona je mesija, i ona će povesti revoluciju. I evo u čemu je onda trik: na trenutak se čini da će Dennis protagonista pretvoriti u The One Who Chooses arhetip, nekoga ko uzima stvar u svoje ruke i riješava stvar, iako nije odabran. Ali Dennis to ne radi, nego ga doslovce svodi na ništa.

I u tom ništa leži egzistencijalno pitanje koje nam Blade Runner 2049 sve vrijeme nastoji postaviti: kada si ništa, kada nemaš višu mesijansku svrhu, ali imaš slobodu izbora, koju K nalazi nakon što odbacuje svoje programiranje i slijepu poslušnost - ko si? Nakon što protagonistu ona jednooka baba-replikant kaže: You imagined it was you? Oh, you did. You did! We all wish it was us., tačno osjetiš kako se ništavilo spušta na K, a sa njim i pitanje: šta sad? Ono što je publika mahom doživjela kao antiklimatičan rasplet, zapravo rezonira i rimuje se s tom perspektivom, perspektivom anti-chosen-one junaka, koji je ništa, koji neće promijeniti svijet, uostalom, kao ni većina nas.

Ako nešto zamjerim filmu, to je onda relativno zbrzana tranzicija i transformacija između tog ništa i odluke da ipak bude zupčanik koji će se makar okrenuti u smjeru historije. Sve što K uspijeva jeste spasiti Deckarda i dovesti ga kćerki, a potom leći da vjerovatno umre na stepenicama.

Mislim da je Dennis uhvatio duh originalnog Blade Runnera upravo u toj subverzivnosti karakterizacije, ali na nešto drugačiji način nego original, koji je bio subverzivan glede same Deckardove prirode. Dok je original pitao šta pojedinca čini čovjekom, nastavak ujedno pita šta je to što mu daje smisao.

O tome da je film vizuelno jedan od naljepših ikada snimljenih i ne vrijedi trošiti riječi, što je i prepoznato oskarom za kinematografiju i vizuelne efekte. Film je toliko lijep, a istovremeno idejno suptilan i nenametljiv, da lako može odati dojam style over substance. Slažem se sa Dejlom koji je nekada ranije pisao da je soundtrack originala igrao možda i presudnu ulogu u široj kulturološkoj recepciji istog, te da nastavak nema ništa slično. Nema slično, ali ima ambijentalnu muziku koja pojačava atmosferu, i lijepo se uklapa u cjelinu.

Film je na trenutak poput slušanja poezije na stranom jeziku: čak i kada ne razumiješ kurca, opet osjetiš sklad. A kad smo već kod poezije, baseline test, kada replikantima provjeravaju emocije... Tell me that's not poetry.

Interlinked.
What's it like to hold the hand of someone you love? (Interlinked.)
Do they teach you how to feel finger to finger? (Interlinked.)
Do you long for having your heart interlinked? (Interlinked.)
Do you dream about being interlinked?
Have they left a place for you where you can dream? (Interlinked.)
What's it like to hold your child in your arms? (Interlinked.)
What's it like to play with your dog? (Interlinked.)
Do you feel that there's a part of you that's missing? (Interlinked.)
Do you like to connect to things? (Interlinked.)
What happens when that linkage is broken? (Interlinked.)
Have they let you feel heartbreak? (Interlinked.)
Did you buy a present for the person you love? (Within cells interlinked.)
Why don't you say that three times?

(Within cells interlinked, Within cells interlinked, Within cells interlinked.)

[vaučer]

Lijep osvrt.
Bravo.

[Truba]

Jesi ti kakav asistent na faks
Tako pises n plus 1

[n+1]

Jesi ti kakav asistent na faks
Tako pises n plus 1

Suhoparno kao akademski rad?

[Truba]

Nije to nego pristup
A i citati

[dale cooper]

Što se tiče muzike u Blade Runner 2049, mislim da je Villeneuve napravio grešku što je na pola snimanja raskinuo suradnju sa do tada stalnim muzičkim saradnikom, sjajnim islandskim kompozitorom Johannom Johannssonom. Razlog je navodno bio što Denis htio nekoga da napravi nešto bliže Vangelisovom soundtracku. A Zimmer je to uradio na način da je napravio aproksimaciju Vangelisovog rada sa orkestrom i ponekim sinstisajzerom. A ono što je trebalo filmu je gomila analognih sintisajzera, jer je njihov zvuk ono što je davalo poseban šmek, toplinu i futuristični feel (sada bi to već bio retro futurizam) originalnom soundtracku.

Inače, dobar osvrt, iako je mene film ostavio poprilično ravnodušnim. Interesantno je vidjeti pogled na film totalno drugačiji od sopstvenog.

[vaučer]

Meni se film svidio na način na koji mi se sviđa i original - kao neka ugodna prostorija u koju uđem radi ambijenta kad sam u tom nekom specifičnom raspoloženju.

[karanana]

ines, jesi to ti?

[Tito_i_Partija]

Odličan osvrt.

U pravu si kad kažeš da mi je se Scott pošteno usr'o u ćejf sa cijelom "Deckard je replikant" pričom, pa sam tu nezadovoljnost, možda i neferno, prenio i na Denisov film, koji na par mjesta aludira na sličnu stvar, mada nije htjeo otvoreno da odgovori to pitanje (što je korektna odluka). Da li je cura kćerka dva replikanta ili hibrid čovjeka i replikanta, bolje je da ostane neodgovoreno i na kraju krajeva je nekako nebitno, jer je u centru cijele priče K i njegova potraga za identitetom i svrhom u svijetu koji ga mrzi, iskorištava, i otvoreno ponižava.

Kroz ove godine mi je se negativitet prema BR2049 znatno smanjio, i sada ga doživljavam puno bolje nego onda kad sam ga prvi put gled'o. Otprilike sam negdje između tebe i Kufera: niti ga smatram fantastičnim (osim jedino u vizuelnom smislu, jer tu je film čista perfekcija), niti me ostavlja ravnodušnim. Denisovo režiranje mi je recimo odlično, rad kamere Rogera Deakinsa mi je jebeni orgazam, al' mi recimo Ana de Armas i njeno poluamatersko pretendiranje, koje jednostavno ne mogu da nazovem "glumom", strašno idu na kurac. Muzika, k'o što si i sam već naveo, mi je daleko ispod standarda koji je Vangelis postavio. U originalu je bila jedan od najjačih faktora zašto film ima tako jebeno dobru atmosferu, dok je u BR2049 uopšte nisam ni primjetio. I tako još neke stvari.

Sve u svemu, hvala na napisanim utiscima, i nadam se da ćemo svi bit' živi i zdravi za idućih 6 godina, kada konačno sjedneš da napišeš utiske i za The Northman.

[Better Man]

Meni je BR2049 odličan film, od radnje, režije, atmosfere i svega ostalog.

[n+1]

Ova mala iz Konstelacije nervira do bola. Treba joj malo Balkan parentinga.

[Peacean]

[kakavdanakneiskustvu]

jesi ovo gledao?

[Peacean]

Tek treba da izađe

[kakavdanakneiskustvu]

Tek treba da izađe

[n+1]

U ejprilu

[dale cooper]

Dovraga, nisam znao da je Kyle u ovome.

[dale cooper]

Ovo je već nahajpano do bola tako da ne znam da li i kako može ispuniti očekivanja kad bude izašlo (premijera je 21 marta)
Od kreatora Game Of Thrones (ako to kome šta znači ) i rađeno po knjiškom predlošku kineskog autora Liu Cixina.

[Tito_i_Partija]

Od kreatora Game Of Thrones (ako to kome šta znači )

Volio bi da ne znači.

[yoda82]

Ovo je već nahajpano do bola tako da ne znam da li i kako može ispuniti očekivanja kad bude izašlo (premijera je 21 marta)
Od kreatora Game Of Thrones (ako to kome šta znači ) i rađeno po knjiškom predlošku kineskog autora Liu Cixina.

Knjige su dobre, a na šta će ovo ličiti, vidjećemo...

[sumirprimus]

Uh obecavajuce.
Ovo je preporuka a ne mjesecne ponjave koje nikuda ne vode